Abdullah Tričić

Vjernik na ovom svijetu trudi se da učini što više dobrih djela, bila ona strogo naređena ili dobrovoljna, poput namaza, zekata, posta, hadža, sadake, dobrovoljnog namaza, poslušnosti roditeljima itd. Svaki vjernik, koji izvršava sve ove ibadete, treba da povede računa o čuvanju tih ibadeta kao što vodi računa o njihovom obavljanju. Jedan od načina čuvanja ibadeta jeste čuvanje od zuluma, tj. nepravde, jer ona može biti uzrok čovjekove propasti na dunjaluku i na ahiretu, pa i pored mnogobrojnih dobrih djela u koja čovjek uloži veliki trud.

Hvala Uzvišenom Allahu na uputi, mi ne bismo bili upućeni da nas Allah nije uputio. Doista je uputa jedan od najboljih dijelova Njegove milosti prema robovima, i na tome smo Mu dužni zahvaljivati tako što ćemo izvršavati ono što vjera traži od nas, a u čemu se istovremeno kriju i naš uspjeh i naša sreća.

Uzvišeni Allah, hvaleći ovaj ummet, kaže: “Vi ste najbolji narod od svih naroda koji se ikad pojavio, tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete” (Alu Imran, 110), a u komentaru ovog ajeta, poznati mufesir Sa’di kaže: “Uzvišeni Allah pohvalio je ovaj ummet i obavijestio da je on najbolji od svih naroda koji se ikad pojavio. Najbolji su zato što su vjernici i što, zbog svog vjerovanja, izvršavaju sve ono što je Allah naredio, ali i zato što i drugim ljudima preporučuju da čine dobro i odvraćaju ih činjenja zla, i na taj način istovremeno pozivaju ljude da vjeruju u Allaha.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman)

Uzvišeni Allah naredio nam je da izvršavamo Njegove naredbe, tj. islamske propise poput namaza, posta, hadža i drugih ibadeta koji spadaju u vidljive ibadete, a dao je da stvarnost ibadeta bude u nutrini čovjeka, tj. u srcu. U hadisu se kaže: “Islam je vanjština, a iman je u srcu.” (Ahmed, Musned; Ibn Ebu Šejba; Musannef)

Musliman ne smije dopustiti da ispunjava jednu od ove dvije stvari bez druge, da izvršava propise vjere bez imana, niti da ima samo iman bez propisa vjere, jedino kada to dvoje spoji, imat će potpunu nagradu. Od ibadeta koji spadaju u srčane jeste bogobojaznost, to ne može pokazati nekome niti mjeriti, to je isključivo između čovjeka i Gospodara.