Anes Fejzić

Hvala Allahu, Mudrom, Koji mudrost daruje onom kome želi. Neka su najljepši salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, čija je poslanica čovječanstvo obasjala svjetlom upute i Božije spoznaje. Uzvišeni Allah je sljedbenike Allahovog Poslanika, tokom ovih četrnaest stoljeća, darivao raznim ovosvjetskim blagodatima: vlašću, napretkom, ugledom, ali i iskušavao suprotnim, srazmjerno njihovom pridržavanju ove veličanstvene vjere. Tako je islamska civilizacija od svog nastanka pa do današnjeg dana na raznim poljima doživljavala procvat, ali i stagnaciju. Ovo se posebno odnosi na politički život muslimana: nastajale su imperije, a zatim nestajale, i sve tako. U cijelom tom procesu dvije stvari kod muslimana ostajale su postojane, prkoseći svim iskušenjima i nedaćama, a to su znanje i vakufi. Dvije institucije koje se naslanjaju jedna na drugu, čija povezanost opstaje na uzročno-posljedičnoj vezi, s tim da je vakuf opstao kao produkt znanja, čak i u mjestima u kojima nema muslimana i nauke. Tako slobodno možemo kazati da ukoliko želimo spoznati naučno dostignuće i svijest bilo kojeg naroda, dovoljno je posmatrati njihov odnos prema vakufu. Jer, vakuf, čak i ukoliko više nije u svojoj formi u kojoj je nastao, ostaje vakuf sve dok sunce izlazi sa istoka. Da bismo shvatili bitnost i značaj institucije vakufa, pred vama se nalazi tekst u kojem smo tretirali osnovne stvari vezane za ovaj pojam: njegovo jezičko i terminološko značenje, sa posebnim osvrtom na njegovu utemeljenost u islamskim izvorima. Zatim smo spomenuli vrste i kategorije vakufa, pridajući poseban značaj područjima djelovanja vakufa. S obzirom na to da je djelovanje vakufa široko, gotovo je nemoguće sročiti sva polja djelovanja vakufa, osim na način što smo ih predstavili kroz pet intencija šerijata (vjera ed-din, život en-nefs, porijeklo en-neseb, pamet el-akl i imetak el-mal), na kojima se temelje islamski propisi. Tekst smo zaključili nabrajanjem nekih od glavnih ciljeva vakufa.

Jedinstvo se u Kur’anu spominje na devet mjesta, a sadržajno kur’anski tekst spominje dvije vrste jednakosti: jedinstveno porijeklo i jedinstvena vjera.

Govoreći o jedinstvenom porijeklu čovječanstva, Kur’an objašnjava da svi ljudi vode porijeklo od zajedničkog oca i majke, tj. Allahov govor potvrđuje neraskidivu biološku vezu među svim ljudima, bez ikakvog izuzetka. Obraćajući se svim ljudima, Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao” (En Nisa, 1).

Ovim riječima Uzvišeni Gospodar podsjeća sve ljude na to da je On Stvoritelj svih njih bez obzira na njihovu etničku, rasnu i jezičku razliku, te da ih sve povezuje jedan muškarac i jedna žena, a ta zajednička veza upućuje na međusobne obaveze koje su ljudi dužni ispoštovati jedni prema drugima, ne čineći nepravdu međusobno. (Tefsiru Taberi, 7/512)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio bi se nakon pola noći, pa bi ustao i potirao lice rukom otklanjajući tako pospanost s lica, zatim bi uzeo misvak i čistio svoja mubarek usta. Kada bi završio, podigao bi glavu prema nebesima i u dubokoj i mirnoj noći počeo razmišljati o Allahovoj uzvišenosti, učeći ajete iz sure Alu Imran: “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri! Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio, Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!’”, pa sve do posljednjeg ajeta ove sure: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” Zatim bi ustao i dohvatio mijeh sa vodom, pa bi uzeo abdest perući dobro dijelove tijela, a onda bi ustao da klanja. (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iščekivao bi jacija-namaz u svojoj kući. Volio je da odgodi jaciju da bi je što kasnije klanjao, ali se bojao da ne oteža svom ummetu, pa bi klanjao jaciju onda kada bi se ljudi okupili u njegovoj džamiji.

Nakon zalaska sunca, nastupio bi akšam-namaz i ulicama Medine razlijegao bi se ezan iz džamije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi koji već nisu bili u džamiji, izlazili bi iz svojih kuća i odlazili u džamiju Allahovog Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, dok je većina njih namaski poziv iščekivala u džamiji, vodeći se riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je jednom prilikom kazao: “Hoćete li da vas uputim na ono čime će vam Allah pobrisati grijehe i povećati vaše stepene u Džennetu?” “Svakako da hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovoriše oni, a on tada reče: “Temeljito i potpuno uzimanje abdesta u teškim uvjetima, mnogo koraka do džamije i iščekivanje novog namaza nakon tek obavljenog namaza, to vam je istinski ribat – bdijenje na Allahovom putu! , to vam je istinski ribat – bdijenje na Allahovom putu!” (Muslim)

Kada bi čovjekova sjenka dostigla dužinu čovjeka, nastupilo bi vrijeme ikindije i Bilalov ezan razlijegao bi se ulicama Medine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričekao bi da se ljudi okupe u džamiji i tada bi izašao da im klanja ikindija-namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je svojim ashabima da između ezana i ikameta, a prije ikindijskog farza, klanjaju četiri rekata dobrovoljnog namaza, riječima: “Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindije.” (Ibn Hibban, Sahih)

Kada bi završio svoje jutarnje obaveze, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio bi se svojoj kući i ušao bi u sobu jedne od svojih supruga, znajući pritom da je svaka od njih imala svoj dan koji bi provodila sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Prilikom ulaska u kuću prvo bi uzeo misvak i njime očistio zube, zatim bi poselamio ukućane (Buhari i Muslim), a nakon toga klanjao bi četiri rekata duha-namaza, a nekada bi klanjao šest, a nekada osam rekata (Buhari).

Ukoliko bi u kući bilo hrane, njegove supruge ponudile bi mu doručak koji on ne bi odbijao, već bi prekidao post ukoliko bi to jutro osvanuo kao postač, o čemu Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i upitao: ‘Ima li šta za jelo?’ Rekle smo: ‘Nema’, na što on reče: 'Onda ću postiti.’ Zatim je došao drugi dan pa smo mu rekle: ‘Allahov Poslaniče, poklonjen nam je hejs’, a on reče: ‘Donesi da vidim. Već sam zapostio’, pa je jeo.” (Muslim) Hejs je inače jelo koje se pravi od datula, masla i jedne vrste suhog sira.

U jutarnjim trenucima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao je osobe koje su mu bile drage, a jedna od njemu najdražih osoba bila je njegova kćerka Fatima, radijallahu anha. Kada bi otišao u posjetu svojoj kćerki Fatimi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozivao bi svog unuka Hasana riječima: “Da li je tu dječak? Da li je tu dječak?”, ponavljajući ove riječi sve dok Hasan ne bi izašao trčeći prema svome djedu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi ga čvrsto zagrlio i poljubio, učeći dovu za njega: “Allahu moj, ja ga volim pa i Ti zavoli njega i svakog onog ko njega voli.” (Buhari)

Svaka Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, riječ, svaki njegov postupak i pokret ukazivali su na savršenstvo njegove ličnosti, kako kao poslanika i Božijeg odabranika, tako i kao čovjeka koji je živio običnim životom, kao i njegovi ashabi. Svakodnevno se družio sa svojim ashabima, odlazio na trgove, nastojeći u svakom trenutku podučiti ashabe, ali i sve nadolazeće generacije, kakav treba biti jedan musliman. Svojim dostojanstvenim i umjerenim hodom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktično je podučavao muslimane da među ljudima treba da se kreću bez imalo oholosti i nadmenosti. Njegovi koraci bili su srazmjerni, niti je žurio niti išao presporo. Kada bi hodao po ravnici, izgledalo je kao kada se neko spušta niz brdo – prvo bi petom dotakao površinu, a zatim ostalim dijelom stopala. Kada bi ga ljudi gledali, ne bi primjećivali u njegovom hodu lijenost. Tokom razgovora sa nekim od prolaznika, okrenuo bi se cijelim svojim tijelom prema sagovorniku, ukazujući mu time svoju pažnju.

Nakon što bi posjetio svoje supruge, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio bi se u džamiju, stao pored stuba, koji su nazivali stubom muhadžira, a koji se nalazi u neposrednoj sredini Revde, te bi klanjao tehijetul-mesdžid. (Buhari)

Zatim bi sjeo u istočnoj strani džamije, naslonivši se na zid Aišine sobe. Ashabi bi se polahko okupljali oko njega, praveći halku jer je ovaj termin za sijelo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio svakodnevnica u njihovim životima, pa je svaki onaj koji je htio da vidi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogao bi to učiniti u ovom terminu. Broj onih koji bi se u ovom periodu družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, varirao bi, zavisno od zauzetosti ashaba njihovim svakodevnim obavezama, te bi nekada, kada bi bio manji broj prisutnih, formirali kružok oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kada bi broj bio veći, onda bi se formirali safovi, po dva safa sa lijeve i desne strane Allahovog Poslanika... (Ebu Davud)

Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio sabah-namaz, njegovi ashabi prišli bi blizu njega, gledajući u njegovo mubarek lice koje su prvi jutarnji zraci blago obasjavali. A njegovo mubarek lice bilo je svijetlo kao da se sunce rađa u njemu, a onaj koji bi ga vidio, prepoznao bi tragove iskrenosti na njegovom mubarek licu, kao što je rekao Abdullah b. Selam, radijallahu anhu: “Kada sam vidio lice Allahovog Poslanika, znao sam da to nije lice prevaranta.” (Tirmizi)

Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi bili su počašćeni time što sjede u halkama sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tako da im nije bilo teško ni da ostaju poslije sabah-namaza i slušaju savjete koje bi im upućivao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu se govori u predanju Irbada b. Sarije, Allah njime bio zadovoljan, koji kazuje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, poslije sabah-namaza, uputio nekoliko savjeta zbog kojeg su im oči orosile suzama, a srca zadrhtala. Neko je od prisutnih upitao: “Allahov Poslaniče, je li ovo oproštajni govor?”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Oporučujem vam da budete bogobojazni i da svojim pretpostavljenim budete poslušni i pokorni, pa makar vam pretpostavljeni bio crni abesinski rob. Onaj od vas koji poživi, svjedočit će brojnim razilaženjima. Dobro se pazite novotarija u vjeri, jer su novotarije zabluda. Onaj koji doživi to vrijeme, neka se čvrsto drži mog sunneta i prakse pravednih i upućenih halifa koji će doći poslije mene. Čvrsto se tog puta držite!” (Ahmed)

Pojavom prvih bijelih niti na tamnom obzorju, u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počinje zora. Bilal, radijjallahu anhu, svojim milozvučnim ezanom budi stanovnike Medine.