Irfan Hajrudin Klica, prof. šerijatskih nauka i dipl. psiholog

Putnici -- pobožnjaci na svome putu do Uzvišenog Gospodara, ma koliko njihovi putevi i iskustvo bili različiti, jednoglasni su u mišljenju da prohtjevi, odnosno nefs -- čovjekova duša ometa srce da stigne do svoga Gospodara.

U tom pogledu, dvije su vrste ljudi: jedna, čija je duša njima zagospodarila i prisilila ih da njenim prohtjevima budu pokorni i poslušni, pa su propali, i druga koja je svojom dušom zagospodarila i prisilila je da bude pokorna i poslušna njihovim naredbama. Zato onaj ko uspije savladati svoj nefs, uspio je i pobijedio, a onaj ko dopusti da ga savlada njegov nefs, izgubio je i propao.

Vrijeme noćnog namaza počinje nakon jacije i traje sve do sabaha, ali njegova najdragocjenija riznica krije se u posljednjoj trećini noći. To je vrijeme kada se tama pretvara u smiraj, a dunjaluk kao da na trenutak zastane i utiša svoje brige.

Dan nas rasprši na sve strane: obaveze, rokovi, porodica, ljudi, razgovori. U toj neprestanoj žurbi srce često ostane bez svoje hrane. Prođu sati, prođu dani, a mi ne primijetimo koliko smo se udaljili od istinskog mira.

Uzvišeni Allah kaže: "A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje!" (El-Bekara, 186)

Činjenje istigfara

Kada ljude na Zemlji pogodi kakav musibet i nedaća, to često biva kao posljedica ljudskih grijeha. Stoga je na čovjeku da se stalno kaje svome Gospodaru i da često uči istigfar. Imam Kurtubi u svome tefsiru prenosi da se jedan čovjek požalio Hasanu el-Basriju na sušu, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Drugi mu se požalio na siromaštvo, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Treći ga je zamolio da mu prouči dovu da mu Allah podari dijete, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Četvrti mu se požalio na nerađanje plodova u njegovoj bašti, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Tada mu jedan od prisutnih reče: "Ljudi te pitaju za razne probleme, a ti im svima odgovaraš da čine istigfar?!" On mu reče: "Ja to nisam rekao od sebe. Uzvišeni Allah u suri Nuh kaže: "Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite a On vas postepeno stvara?!" (Nuh, 10--14)

Pokornost ili ibadet za održavanje života srca potrebna je isto koliko hrana i piće za održavanje života tijela, a nepokornost je otrov koji srce neminovno vodi ka duhovnoj smrti. Kao što čovjek za održavanje života svoga tijela svakodnevno, u određenim razmacima mora da uzima hranu, isto tako mora da hrani i svoje srce.

Ako čovjek greškom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu, mora da je što prije povrati i da tijelo oslobodi od pokvarene hrane i štetnih otrova. Međutim, zdravlje čovjekovog srca preče je i od zdravlja njegovog tijela, jer od toga mu zavisi sreća i na ovom i na budućem svijetu. Zato je neko od čestitih predaka rekao: "Kakva li čuda da ljudi oplakuju onoga čije je tijelo umrlo, a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca teža je nego smrt tijela!"

Proždrljivost je jedan od čovjekovih najvećih poroka, a stomak je izvor nagona i žarište svih vrsta bolesti i poroka, iz kojeg dolazi nagon za jelom, kojeg prate spolni nagon i neodoljiva želja za utjecajem i imetkom.

Kada bi čovjek svoje prohtjeve podvrgao kontroli i gladi, time bi šejtanu stijesnio puteve i sebe bi uzdigao na stepen pokornosti Uzvišenom Allahu, ne ostavljajući duši mjesta za oholost i bezbožnost.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Goru posudu od stomaka čovjek ne može da napuni. Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu održati uspravnom. A ako ga već mora puniti, neka trećinu odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu za disanje!" (Tirmizi, Ibn Madža, Hakim)

Ovaj hadis zajednički je temelj svih osnova medicine. Kada bi se ljudi pridržavali ovih riječi, bili bi pošteđeni bolesti i bolova, a bolnice i apoteke bi se pozatvarale.

Pretjerano druženje je opaka bolest koja donosi svako zlo. Koliko je samo blagodati druženje i poznanstvo uništilo, neprijateljstava posijalo i mržnji u srcu zasadilo, koje je iz srca teže istjerati nego pokrenuti nepomične planine.

U pretjeranom druženju krije se propast i ovog i onog svijeta, jer se srce puni crnilom zlobnih ljudi. Pretjerano druženje u srce unosi razdor, neslogu, brigu, tugu i slabost, čiji teret, zbog lošeg društva, zapostavljanja svojih obaveza, bavljenja tuđim poslovima, predanosti tuđim problemima i ugađanja tuđim željama i potrebama, srce nije u stanju izdržati. Jer, ako je srce okupirano svim ovim, pitanje je koliko je u njemu ostalo mjesta za razmišljanje o Allahu i onom svijetu. Zato i nije čudo što pretjerano druženje s drugima donosi toliko glavobolje, lišava toliko blagodati i uvlači u toliko problema i nesreća. Jer, ima li za ljude veće nesreće od ljudi?!

Hvala Allahu Koji je čovjeka stvorio u najljepšem obliku i podario mu jezik da njime izražava svoje osjećaje i misli. Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i jedno od čudesa Njegovog stvaranja. Iako je jezik mali organ po veličini, po pokornosti i griješenju jako je velik. Onoga ko se prepusti jeziku, pa ne vodi računa šta govori, šejtan vodi kuda hoće, dok ga na rub provalije ne dovede i u propast ne gurne. Od zla svog jezika sačuvat će se samo onaj ko ga zauzda uzdom islamskih propisa i pusti da govori samo ono što će mu koristiti i na ovom i na budućem svijetu.

Melek i šejtan naizmjenično prilaze ljudskom srcu kao što se smjenjuju noć i dan. Ima ljudi u čijem je životu noć duža od dana, a ima i onih čiji je dan duži od noći, ima onih kod kojih je sve vrijeme noć, a ima ih kod kojih je sve vrijeme dan. Melek u srcu sina Ademovog ima svoje vrijeme približavanja, a šejtan ima svoje vrijeme. U svakoj stvari koju je Allah naredio šejtan pokušava postići jedno od dvoje: pretjerivanje i prelaženje granice ili napuštanje i nepotpunost. Uspjeh je u pokornosti Allahu i nepokornosti šejtanu. Uzvišeni Allah kaže: **"O vjernici, živite svi u miru, i ne slijedite stope šejtanove, jer on je, uistinu, otvoreni neprijatelj." **(El-Bekara, 208)

Srce je u odnosu na ostale organe tijela kao vladar -- zapovjednik među vojnicima, svi od njega dobijaju naređenja i ono ih angažuje da djeluju, gdje i kako ono hoće, i svi se za njim povode. U tom smislu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zar u tijelu nema jedan organ, koji, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo?! Zar to nije srce?!" (Muttefekun alejhi)

Dakle, srce je vođa organima koji izvršavaju ono što im ono zapovjedi i prihvataju ono što im ono ponudi. Zato je popravljanje i ispravljanje srca, otkrivanje i liječenje njegovih oboljenja bila prva preokupacija dobrih.

Uzvišeni Allah kaže: "... i reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.'" (Taha, 114) Na vrijednost znanja dovoljno ukazuje to što je Allah Svome Vjerovjesniku zapovjedio da Ga moli da mu poveća znanje. O vrijednosti i značaju stjecanja znanja, i odabranosti učenih ljudi govore i sljedeći dokazi:

• Govoreći o tome koliko je kod Njega visok stupanj vjernika i učenih ljudi, Uzvišeni kaže: "... Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje -- a Allah dobro zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)

• Govoreći o bogobojaznosti Svojih robova, Uzvišeni Allah među njima posebno ističe učene, pa kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih -- učeni. Allah je, doista, silan i oprašta grijehe." (Fatir, 28)

Uzvišeni Allah kaže: "... Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati." (El-Mulk, 2)

Veliki islamski učenjak Fudajl b. Ijad rekao je da ovaj ajet znači: "Koji od vas će biti iskreniji i ispravniji", pa su ga upitali: "Kako to iskreniji i ispravniji?" Na to je on odgovorio: "Ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno, niti će biti primljeno ako bude ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno učinjeno djelo znači učinjeno u ime Allaha, a ispravno znači urađeno u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."

Mnogo je puteva, a svi smrti vode. Ništavnost ovog svijeta ne razotkriva ništa toliko kao smrt. Umrijet će i kralj i podanik, i liječnik i bolesnik, i imućni i siromašni... Nikome ko ima imalo zdravog razuma, smrt ne ostavlja nikakvog prostora da ovaj svijet uzima za cilj.

Pogledaj oko sebe, koliko samo ljudi izgubi život u treptaju oka, za djelić sekunde, na razne načine i u različitim starosnim dobima. Čovjek kada osvane ne može znati da li će omrknuti, a kada omrkne, ne može znati da li će osvanuti. A opet, većina ljudi je nemarna prema tome i žive kao da nikada neće umrijeti, sve dok iznenada ne dođe kraj nakon kojeg nema povratka, nakon čega nema druge šanse!

Uzvišeni Allah želi da svi ljudi dođu do savršenstva svojih duša. Iz Svoje neizmjerne plemenitosti, ljubavi i dobrote prema čovječanstvu, od postanka ljudskog roda slao je upute ljudima kako da postanu pravi ljudi, kako da usavrše svoje duše, kako da postignu vječno blaženstvo i sreću.

Iman obuhvata sve ono u šta čovjek mora vjerovati svojim srcem i biti čvrsto ubijeđen u to, bez imalo sumnje. Šest je temelja imana: vjerovanje u Uzvišenog Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.

Položaj žene prije islama, među različitim narodima, bio je kao položaj građanina trećeg reda. U mnogim narodima ona nije imala pravo na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo pravo na odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, bivale su eksploatisane, zlostavljane itd.

Postojale su čak i rasprave da li žena uopće ima dušu. Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne. Samo je u lovu na vještice spaljeno na stotine hiljada žena.

Muslimani su nekada nosili baklju upute i znanja dok je Zemlja tumarala u tminama neznanja. Muslimani su postavili terazije pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije. Muslimani su oživjeli srca vjerovanjem, razum znanjem i sve ljude slobodom i civilizacijom. Muslimani su izgradili gradove i civilizacije.

Da li su se uzvišeni ideali ljudi ostvarili u bilo kojem društvu osim u muslimanskom? I da li svemir poznaje ljudsku zajednicu, osim naše, koja je izgrađena na plemenitom moralu, istinoljubivosti i davanju prednosti drugima nad sobom? Nijednu stvar nismo radili niti ostavljali, niti bismo ustali niti sjeli, niti otišli niti došli, osim radi Allaha. Ko će pobrojati naša dostignuća u nauci?

Jedna od najvećih medijskih propagandi i zabluda koja postoji u današnjem vremenu jeste da je islam vjera nasilja i da su muslimani teroristi. Na taj način želi se zastrašiti svijet i udaljili što veći broj ljudi od islama, ali i ostvariti neke političke ciljeve i lične koristi.

Međutim, da li je to istina o islamu? Nije!

Bilo kakav ekstremizam daleko je od istinskog islama i njegovog učenja! Prema islamskom učenju, zastrašivanje nevinih ljudi i ugrožavanje njihovih života, imetaka i sigurnosti spada u najteže grijehe za koje je propisana oštra sankcija u islamskom zakonodavstvu.

Jedna od najčešćih primjedbi koja se upućuje islamu i muslimanima jeste ženidba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa mladom Aišom, radijallahu anha.

Ne postoji ni jedan jedini tekst Kur'ana ili hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se na bilo koji način bavi podsticanjem muškaraca u zreloj dobi da žene djevojke u mladoj dobi. Sve što postoji u islamu jeste propis o tome da muško i žensko, kada postanu spolno zreli, postaju pravni obveznici, odnosno na njih se odnose vjerski propisi, između ostalog, to znači da mogu stupiti u brak ukoliko ispunjavaju uslove za to.

Većina nemuslimana danas ima određenu dozu odbojnosti prema islamu, jer u njihovoj podsvijesti postoji nekoliko pitanja na koja nisu dobili adekvatan odgovor. Kada im pričate o lijepim osobenostima islama, složit će se s vama. Međutim, istovremeno će pomisliti: "Hej, pa vi ste isti oni muslimani koji dozvoljavaju brak sa više žena", "vaš Poslanik je imao više žena" i sl.

Cijeli svijet danas osjeća neizmjernu potrebu za pojašnjavanjem Allahove vjere i njenih ljepota, jer kada bi ljudi istinski spoznali ovu vjeru, u nju bi u skupinama ulazili. Islam podstiče na svako dobro, a zabranjuje svako zlo, osvjetljavajući put cijelom čovječanstvu. Iako se ljepote islama ne mogu pobrojati, možemo izdvojiti neke koje se posebno dotiču ljudskih srca i koje plijene svojom univerzalnošću.

Borba protiv islama i muslimana samo je jedno od obilježja vremena u kojem živimo. Na sve moguće načine nastoji se dokazati da je islam zaostao, da nije za naprednu civilizaciju i sl., a onima koji nastoje dokazati ove tvrdnje jedini argument jesu laži, što će vrlo brzo shvatiti svaki čovjek koji iskreno želi upoznati islam i što će ga samo uvjeriti da je islam jedini put ka sreći na oba svijeta.

Kur'an je dovoljan dokaz da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, ali i pored toga spomenut ćemo neke od dokaza koji to potvrđuju.

Allah je iz Svoje neizmjerne mudrosti odredio da se uputa jasno razlikuje od zablude, tako da ljudi bez poteškoće mogu prepoznati pravi put i stranputicu. Otuda je Allah Svojim poslanicima davao razne dokaze i mudžize kako bi to bio nepobitan argument istinitosti njihovog poslanstva, koji će ljudima ukazati na to da se radi o istini, jer, u suprotnom, bilo ko od ljudi mogao bi tvrditi da je Božiji poslanik i da ga je Allah poslao.

Iako je vjera u postojanje Stvoritelja prirodno i normalno stanje čovjeka, mnogo ljudi je negira jer im to omogućava svaki vid nemorala bez griže savjesti. Dovoljno je da ljudi vjeruju da Bog ne postoji, i onda mogu isključiti savjest, udovoljavati svojoj pohlepi i strastima, i raditi šta požele.

Radi se, dakle, o čisto moralnom problemu i negiranju da će jednog dana osoba morati da polaže račun za svoj život pred Bogom, i da će joj biti suđeno.

Činjenica je da svako želi biti sretan. Međutim, većina ljudi ne razlikuje užitak i sreću, pa sreću traže u užitku, a kada užitak završi ili dosadi, život im ponovo postane besmislen i prazan.