Munir Zahirović, prof.

Uspjeh u životu najčešće podrazumijeva uspjeh u poslu i u odnosu i komunikaciji sa drugim ljudima. Postizanje uspjeha u životu nije lahko. U ovome članku navest ćemo deset savjeta nadajući se da će vam oni pomoći u vašem budućem životu nakon što završite školu ili falkultet.

Ovo je kraće djelo koje upozorava na ogovaranje – gibet i prenošenje tuđih riječi – nemimet, i pojašnjava razloge zabrane takvih postupaka, uz navođenje dokaza iz časnoga Kur’ana, sunneta i saglasnosti islamskih učenjaka – idžmaa.

Kur’an o ogovaranju

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12)

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u Tefsiru kaže: “U ovom ajetu ukazuje se na zabranu ogovaranja. Šta je to ogovaranje, pojasnio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome šta je ogovaranje, rekao je: ‘Da spomeneš brata po onome što on ne voli.’ Zatim su ga upitali: ‘Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je istina to što sam rekao o svom bratu?’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ako je istina, time si ga ogovorio, a ako to bude laž, onda si ga potvorio.’”

Sunneti koje je “oživio” šejh Albani

Hutba prilikom potrebe: Zatim mi je Allah pomogao, pa sam u skladu s tim postupao u svojim predavanjima i u svojim djelima. Proširio sam je u islamskom svijetu putem svog kraćeg djela koje sam napisao o njoj. Mnogi od onih koji vole sunnet, pogotovo hatibi, prihvatili su je, hvala Allahu, dok je ranije bila zaboravljena i nije se radilo po njoj. (En-Nesiha)

Klanjanje bajrama na musalama: Od toga je i klanjanje bajrama na musalama u Damasku. Zatim su to počela prakticirati i naša braća u Halepu, a potom i u drugim sirijskim gradovima. Ovaj se sunnet još uvijek širi, tako da su to počela prakticirati i neka naša braća u Ammanu, Jordanu. (Es-Sahiha)

Neke naučne rasprave šejha Albanija

Abdulfettah Ebu Gudda: Upoznao sam se sa šejhom Abdulfettahom Ebu Guddom u njegovom gradu Halepu prije više od dvadeset godina, otprilike. Upoznao sam ga kao čovjeka koji slijepo slijedi hanefijski mezheb. U jednom svom predavanju u džamiji u Halepu dozvolio je liječenje alkoholom prema uputstvu muslimanskog doktora specijaliste.

Rekao sam mu: “To nije dovoljno, nego treba poznavati i sunnet. U sunnetu se, naprimjer, alkohol opisuje kao bolest, a ne kao lijek. Kako onda može musliman ljekar da nešto propiše kao lijek, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže za to da je bolest?”

“Možda je hadis slab. Možda nije vjerodostojan”, reče on.

“Kako kad se on nalazi u Muslimovom Sahihu?”, rekoh ja.

“Provjerit ćemo da se uvjerimo u to”, reče on.

Tada ga jedan od prisutnih koji je obojici bio prijatelj, upita: “Ako se uvjeriš da je vjerodostojan, hoćeš li onda postupati u skladu s njim po njemu ili po mezhebu?”

“Po mezhebu!”, reče on. (Kešfun-nikab)

Ovo je peti dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Šejhovo čitanje Musneda

Musned Ebu Ja‘le: “To je ono što će biti jasno nakon što završim čitanje kompletnog Musneda Ebu Ja‘le, ako Bog da. Zatim sam završio čitanje kompletnog Musneda. (Ed-Daifa)

Musned Ibn Ebu Šejbe: “Našao sam drugi tom tog djela u državnoj riznici i Ribatu, pročitao ga i okoristio se. To se desilo prilikom mog prvog putovanja u Maroko krajem četvrtog mjeseca 1396. h. g. (aprila 1976. g.).” (Ed-Daifa)

Klanjanje istihare prilikom verifikacije hadisa

Klanjao sam istiharu Uzvišenom Allahu, pa sam ih naveo ovdje kako bi bili jači zbog oba puta kojim se prenose hadisi. (Es-Sahiha)

Ovo je četvrti dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Albanijevo naučno putovanje u Egipat

U kratkom vremenu koje sam proveo u Kairu i Aleksandriji imao sam mogućnost da u kontakt stupim samo sa malim brojem alima poput velikog islamskog pisca Muhibuddina el-Hatiba, profesora Muhammeda el-Gazalija, šejha Abdurrezzaka Afifija i šejha Abdulaziza er-Rašida.

Za vrijeme mog boravka u Kairu, uvijek kada bi mi se pružila prilika, navraćao bih u biblioteku Darul-kutubil-misrije radi proučavanja hadisa. To sam isto radio kad sam iz Kaira otišao u Aleksandriju u kojoj sam dolazio u biblioteku poznatu kao El-Mektebetul-beledijja – Gradska biblioteka. Okoristio sam se mnogim važnim i korisnim rukopisima i knjigama iz te dvije biblioteke. Svojom sam rukom iz druge biblioteke prepisao kraće djelo Ibn Hadžera el-Askelanija u kojem je on proučavao hadise koje je naveo hafiz Kazvini u djelu Mesabihus-sunna – Svjetiljke sunneta i koje je ocijenio kao lažne. (Savtul-areb tes’el)

Ovo je treći dio biografije šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovih riječi koje je izrekao o sebi u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojima ga je Allah obasuo.

Napuštanje Ammana i odlazak u Damask, a zatim u Liban

Nakon što sam se počeo spremati da održim treće predavanje, bio sam iznenađen onim što me primoralo, ne dajući mi nikakvog izbora, da napustim Amman i u njemu ostavim svoju porodicu, jer u njemu više nisam mogao stanovati. Otputovao sam u mjesto odakle sam učinio hidžru, Damask. To se desilo rano ujutro u srijedu 19. ševvala 1401. h. g. (20. avgusta 1981. g.).

U Damask sam stigao noću. Bio sam jako utučen. Skrušeno sam se molio Uzvišenom Allahu da od mene odstrani lošu odredbu (kader) i spletke neprijatelja. U Damasku sam proveo dvije noći. Treće noći, nakon savjetovanja i klanjanja istihare, otputovao sam u Bejrut uz mnogo opreza i straha zbog mnoštva iskušenja i nemira u njemu. Dolazak u Bejrut bio je obavijen opasnošću. Međutim, Allah, tebareke ve teala, sačuvao me i dao da bez problema stignem.

U drugom dijelu nastavljamo sa biografijom šejha Albanija koja je nastala sakupljanjem šejhovog govora u kojem je on o sebi govorio u raznim knjigama, spominjući mnogobrojne blagodati kojim ga je Allah obasuo.

Pozivanje u islam izvan Damaska

Jedan od plodova toplog prijema na koji je našlo pozivanje u islam jeste to da smo organizirali program posjete nekih krajeva, među kojima Halepa, Lazikijje, Keidlepa, Sulejmijje, Himsa, Hamate, Summur-Rukke.

Uprkos kratkom vremenu koje sam posvetio svakom od ovih gradova, ta putovanja rezultirala su vidljivim uspjehom. Tako se okupio značajan broj onih koji su bili zainteresirani za nauku o hadisu na skupovima koji su bili skoro periodični, a na kojima su se čitala hadiska djela, postavljala pitanja i vodila korisna diskusija.

Međutim, ta putovanja povećala su ogorčenost drugih, pa su oni povećali svoje napore kod vlasti (da nas spriječe), tako da smo se našli u problemima od koji su neki bili vezani za živote nekih od nas. (Ulemau ve mufekkirun)

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i loših djela. Koga Svevišnji Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

Pored teksta o muzici, ovom prilikom navest ćemo još nekoliko fetvi vezanih za muziku, kako bi nam svima bile podsjetnik.

Prva fetva

Stalnoj komisiji za naučna istraživanja i izdavanje fetvi u Saudijskoj Arabiji, stiglo je pitanje: Mi živimo u Engleskoj. U privatnim školama tokom raspusta predajemo vjeronauku i arapski jezik djeci koja dolaze iz Indije, Pakistana, Jemena i drugih zemalja. Ta djeca u državnim školama uče muzičko i likovno radi zainteresovanosti, te kako bi im to pomoglo da razumijevaju i duhom budu prisutni. Kada dođu u naše islamske škole tokom rasupsta i ne nađu te stvari koje ih primamljuju, oni ih onda izbjegavaju. Da li je dozvoljeno da, kako bismo motivirali tu djecu, koristimo muzičke instrumente prilikom izvođenja ilahija, kao što je djeci dozvoljeno da se igraju igračkama i lutkama, kako bi se privukla da pohađaju ove islamske škole da bi se podučili svojoj vjeri?

U današnjem vremenu Allahove se granice olahko krše i Allahove se zabrane zanemaruju! Njegovi se propisi zapostavljaju! Ljudi sve više okreću glave od Allahove vjere! Zar se zbog toga ne zapitamo: “O Gospodaru, ako glave okrenemo šta će sa nama biti? Hoćemo li nekažnjeno proći?”