Kupovina na odgodu radi gotovine

Svevišnji Allah dozvolio je trgovinu, a zabranio kamatu. Prema tome, haram je putem kamatnog kredita doći do gotovine, ali je to moguće putem trgovine. Jedan od načina kako doći do gotovine je tzv. teverruk o kojem su govorili klasični učenjaci, a u savremenom dobu poprimio je nove oblike, koji mogu biti zabranjeni ili dozvoljeni.

Teverruk o kojem su govorili klasični učenjaci islamskog prava je da osoba kupi neku robu na odgodu. Naprimjer, kupi automobil za 24.000 KM tako da dug plaća u roku od dvije godine, svaki mjesec po 1000 KM. Nakon što sklopi ugovor o kupoprodaji i preuzme vozilo, proda ga drugom kupcu za trenutnu cijenu, naprimjer 20.000 KM. Tako je ova osoba došla do gotovine od 20.000 KM, a duguje 24.000 KM, koje će vratiti u roku od dvije godine.

Učenjaci su se razišli u pogledu propisa o ovoj transakciji. Većina učenjaka smatra da je ona dozvoljena, na osnovu općeg značenja Allahovih riječi: “A Allah je dozvolio trgovinu” (El-Bekara, 275), kao i zbog toga što se u ovoj transakciji ne nazire kamata u suštinskom niti formalnom smislu. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 14/148)

To je stav koji su odabrali učenjaci Stalne komisije za fetve, kao i šejh Ibn Baz. (Fetve Stalne komisije, br, 16402; Medžmuu fetava Ibn Baz, br. 138.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja zastupao je stav da je teverruk zabranjen. (El-Fetava el-kubra, 5/392) Zabranjen je jer je stvarni cilj uzeti novac za novac, dok je roba samo sredstvo da se do tog cilja dođe. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.”

Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, zauzeo je srednji stav u pogledu teverruka, smatrajući ga dozvoljenim pod određenim uvjetima. Ukazao je na savremene potrebe ljudi i činjenicu da je danas relativno malo onih koji su spremni dati beskamatni zajam. Zbog toga teverruk, uz ispunjavanje propisanih uvjeta, može predstavljati šerijatski prihvatljivo rješenje za osobu kojoj je potreban novac. Ukoliko čovjek ima potrebu za novcem, ali ne nalazi nikoga ko bi mu dao beskamatni zajam, može kupiti određenu robu uz odgođeno plaćanje, a zatim je prodati drugoj osobi, a ne onome od koga ju je kupio. Ovakva transakcija predstavlja teverruk i, prema njegovom mišljenju, dozvoljena je pod sljedećim uvjetima:

• Da osoba zaista ima potrebu za novcem. Ako nema potrebe, nije dozvoljeno koristiti ovu mogućnost.

• Da ne može doći do novca na neki drugi dozvoljen način, poput beskamatnog zajma.

• Da ugovor ne sadrži nešto što ukazuje na kamatu, poput toga da se kaže: “Prodao sam ti ovu robu za deset, a ti ćeš mi vratiti jedanaest.” Ako ugovor sadrži takvu formulaciju, onda je takva transakcija pokuđena ili zabranjena.

• Da dužnik ne proda robu prije nego što je preuzme i stavi u svoj posjed, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio trgovcima da prodaju robu prije nego što je preuzmu i prenesu na svoje mjesto.

Ako su ispunjena ova četiri uvjeta, onda je stav o dozvoljenosti teverruka opravdan, kako se ljudima ne bi stvarala nepotrebna poteškoća, ističe šejh Ibn Usejmin. (Ibn Usejmin, El-Mudajena, 7–9)

Klasični učenjaci također spominju kupoprodaju koja ima veze i sličnosti sa teverrukom a naziva se ine. To je situacija kada osoba kupi neku robu na odgodu, pa tu robu proda istom onom od koga ju je kupila za manju cijenu uz trenutnu isplatu. Stvarnost ove transakcije je da je prodavač dao kupcu trenutni iznos, a potražuje od njega veći na odgodu. To je suština kamatnog zajma, a kupljena roba vratila se prvobitnom vlasniku nakon što je poslužila da ovu transakciju prikaže u formi kupoprodaje. Ovakva transakcija je haram, a zabrana je potvrđena hadisom i fetvama ashaba. Šejh Ibn Baz rekao je: “Što se tiče teverruka, to nije kamata, a ispravno je da je dozvoljen, zbog općeg značenja dokaza, kao i zbog koristi koju donosi u vidu olakšavanja, rasterećenja i zadovoljavanja trenutne potrebe. Međutim, ako je osoba proda onome od koga ju je kupila, to nije dozvoljeno, nego spada u kamatne transakcije. To se naziva ine i zabranjeno je jer predstavlja zaobilaženje kamate.” (Medžmuu fetava Ibn Baz, br. 138, 19/245)

U savremenom dobu pojavio se novi oblik teverruka, a naziva se bankovni ili organizirani teverruk. Klijent izrazi potrebu za novcem, a banka mu ponudi da od nje kupi robu sa svjetskog tržišta. Koristi se roba koja nije zlato ili srebro, kao što je platina, jer kupovina zlata ili srebra zahtijeva trenutnu isplatu i preuzimanje, što je neizvodivo u odgođenom plaćanju. Klijent kupi od banke robu na odgodu, međutim njemu nije potrebna ta roba, nego mu treba novac, te opunomoći banku da tu robu proda za iznos koji se trenutno isplaćuje. Banka obavlja svu proceduru vezanu za kupovinu i prodaju a da se ne ostvari preuzimanje kupljene robe, klijent dobije gotovinu, a banka od njega potražuje dug u većem iznosu.

Kolegij islamskog prava pod pokroviteljstvom Lige islamskog svijeta na svojoj sedamnaestoj sjednici održanoj u Meki u decembru 2003. godine donio je odluku o zabrani ove transakcije, jer se suštinski ne razlikuje od kamatnog kredita. U toj odluci upozoravaju se banke i finansijske institucije da ovu transakciju ne koriste na način koji nije u skladu sa šerijatskim propisima. U odluci stoji: “Nakon saslušavanja izlaganja koja su predstavljena o ovoj temi i rasprava koje su vođene u vezi s njom, Kolegiju je postalo jasno da teverruk koji danas prakticiraju neke banke izgleda ovako:

Banka obavlja standardiziranu proceduru kojom se organizuje prodaja robe (koja nije zlato ili srebro) sa svjetskih robnih tržišta ili nekog drugog tržišta osobi koja traži teverruk, po odgođenoj cijeni. Pri tome se banka obavezuje – bilo izričitim uvjetom u ugovoru ili na osnovu običaja i ustaljene prakse – da će u njeno ime tu robu prodati drugom kupcu za gotov novac, a zatim novac od prodaje predati osobi koja je tražila teverruk.

Nakon razmatranja i proučavanja, Kolegij je donio sljedeću odluku:

Prvo: Nije dozvoljen prethodno opisani oblik teverruka, iz sljedećih razloga:

• Obavezivanje prodavca u ugovoru o teverruku da bude zastupnik u prodaji robe drugom kupcu, ili njegovo unaprijed organiziranje osobe koja će tu robu kupiti, čini ovu transakciju sličnom zabranjenoj prodaji ine, bez obzira na to da li je ta obaveza izričito navedena kao uvjet u ugovoru ili proizlazi iz običaja i ustaljene prakse.

• Ova transakcija u mnogim slučajevima dovodi do neispunjavanja šerijatskih uvjeta stvarnog preuzimanja robe (kabda), koji su neophodni za valjanost transakcije.

• U stvarnosti se ova transakcija svodi na to da banka osobi koja traži teverruk daje gotovinsko finansiranje uz povećanje, dok su kupovina i prodaja u većini slučajeva samo formalni, odnosno fiktivni, a cilj banke je da na taj način dođe do većeg iznosa u odnosu na onaj koji je utrošila. Ova transakcija nije isto što i stvarni teverruk koji je poznat među islamskim pravnicima. Kolegij je već na svom petnaestom zasjedanju zauzeo stav da je on dopušten kada se obavlja putem stvarnih transakcija i uz određene uvjete navedene u odluci Kolegija. Naime, između ta dva oblika postoje brojne razlike, koje su detaljno obrađene u podnesenim stručnim radovima. Stvarni teverruk podrazumijeva stvarnu kupovinu robe po odgođenoj cijeni, pri čemu roba ulazi u vlasništvo kupca, on je stvarno preuzima i snosi odgovornost za nju. Zatim je prodaje za gotovinu jer mu je taj novac potreban. Može uspjeti dobiti traženi iznos, a može se desiti i da ga ne uspije dobiti. Razlika između odgođene i gotovinske cijene ne ulazi u vlasništvo banke...

Drugo: Kolegij preporučuje svim bankama da izbjegavaju zabranjene transakcije, postupajući u skladu s naredbom Uzvišenog Allaha.

Također, dok Kolegij cijeni napore islamskih banaka u nastojanju da islamski ummet spase od nevolje kamate, preporučuje da se u tu svrhu koriste stvarne i šerijatski dopuštene transakcije, bez pribjegavanja formalnim/prividnim transakcijama koje se na kraju svode na čisto finansiranje uz povećanje koje pripada finansijeru.” (Kararatul-Medžme'il-fikhijjil-islami, 426-427)

Neki savremeni učenjaci dozvolili su bankovni teverruk uz određene uvjete kojima se nastoje ispuniti navedene smjernice Kolegija islamskog prava. Dozvoljena forma bankovnog tevveruka je da banka stvarno kupi i preuzme robu, a zatim je proda klijentu na rate. Kada klijent postane njen vlasnik i preuzme je, može je prodati nekom drugom kupcu osim banke, uz trenutnu isplatu po nižoj cijeni i tako doći do gotovine. (Munedždžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 82612)

Doktor Sad el-Haslan smatra da će ova transakcija biti ispravna ako se roba koja se kupuje na svjetskom tržištu preuzme na način da kupac dobije potvrdu na svoje ime o vlasništvu nad kupljenom robom, na kojoj su naznačene specifikacije robe, naziv, vrsta, količina, te serijski brojevi i mjesto skladištenja, čime se roba konkretizira i određuje, a preuzimanje potvrde ima status preuzimanja robe. Mišljenja je također, da klijent, nakon što kupi robu i preuzme navedenu potvrdu, može ovlastiti banku da istu proda, ako se takva roba prodaje na berzi i sam nije u mogućnosti da je proda. (Vidjeti: https://www.youtube.com/watch?v=x2T0bBOs3zw)

Svevišnji Allah najbolje zna.