Objavljivanje videa na YouTubeu i odgovornost za automatski prikazane reklame

Nije dozvoljeno doprinositi širenju bilo kakve reklame koja sadrži nešto od zabranjenih stvari ili poziva na njih. Razlog tome je što njeno širenje predstavlja pomaganje u grijehu. Uzvišeni Allah kaže: “I pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne pomažite se u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha, jer Allah doista žestoko kažnjava.” (El-Maida, 2)

Prema tome, ako je autor sadržaja u mogućnosti spriječiti prikazivanje reklama koje sadrže šerijatski sporne elemente, obavezan je to učiniti.

Isto tako, ako se šerijatski opravdana korist od objavljivanja njegovog sadržaja može ostvariti putem neke druge platforme koja nije opterećena ovakvim reklamama ili drugim zabranjenim sadržajima, dužan je preći na takvu platformu i ne učestvovati u podržavanju mjesta na kojima su grijesi i zabranjene stvari široko rasprostranjeni.

Međutim, ako nije moguće spriječiti reklame niti ih kontrolirati, a sadržaj koji autor objavljuje je društveno koristan i potreban, tako da je korist objavljivanja na YouTubeu dominantna i prevladavajuća, tada se ne može reći da snosi grijeh zbog reklama neprikladnog sadržaja koje on ne kreira i ne može ih spriječiti. Grijeh za ono što reklame sadrže snose oni koji ih proizvode i objavljuju.

Naime, ne treba odustati od koristi i interesa, poput podučavanja ljudi i pozivanja u vjeru, zbog neprikladnih sadržaja koji se pojavljuju u reklamama. To je iz sljedećih razloga:

• Reklame koje se prikazuju uz videosadržaje postale su opća pojava i široko rasprostranjena nedaća od koje se teško sačuvati bez značajne teškoće.

• Vlasnik kanala ili autor videosadržaja nema mogućnost da potpuno kontrolira reklame i njene sadržaje.

• Odustajanje od objavljivanja korisnog sadržaja dovelo bi do toga da medijski prostor ostane prepušten širenju loših sadržaja i bezvrijednih stvari.

• Potiskivanje neistine i suprotstavljanje njoj korisnim sadržajima jedan je od legitimnih ciljeva šerijata.

Imam Šatibi, rahimehullah, kaže: “Principi koji su u osnovi legitimni, kada se s njima pomiješaju zabranjene stvari, poput kupoprodaje, odnosa s ljudima i boravka u gusto naseljenom području u vremenu kada se grijesi namnože i zlo rasprostrani tako da čovjek, dok obavlja svoje potrebe i svakodnevne aktivnosti, uglavnom ne može izbjeći susret ili kontakt sa zabranjenim stvarima. Tada vanjski izgled stvari upućuje na to da bi se čovjek trebao u potpunosti suzdržati od svega što vodi tome. Međutim, istina nalaže da je čovjeku nužno da pribavlja svoje potrebe, bilo djelimično ili u potpunosti, jer su te potrebe same po sebi tražene, ili su sredstvo ka onome što je u osnovi traženo. Ako bi se pretpostavilo potpuno suzdržavanje od toga, to bi dovelo do tjeskobe i nelagode ili bi značilo zaduženje onim što je nepodnošljivo, a ovaj ummet je toga pošteđen. Čovjek ne može izbjeći takve situacije, ali je dužan da se kloni onoga što može izbjeći, dok se ostalo oprašta jer dolazi kao sporedna posljedica, a ne kao osnovna namjera.” (El-Muvafekat, 3/526–527)

Vrijedno je napomenuti da je svako ko gleda videosnimke na YouTubeu i drugim platformama dužan poduzeti sve moguće mjere i sredstva koja su mu dostupna kako bi spriječio pojavu neprikladnih sadržaja, bile to reklame ili nešto drugo.

Imetak koji stječe vlasnik kanala ili onaj koji objavljuje videosnimke putem reklama je imetak u kojem je pomiješan halal sa haramom. Stoga je dužan procijeniti koliki je udio harama u tom imetku, te ga izdvojiti udjeljivanjem u dobrotvorne svrhe. Ako mu je teško precizno procijeniti, treba postupiti na način da bude siguran da je izvršio svoju obavezu.

Što se tiče onoga ko objavljuje sadržaj koji nema šerijatski priznatu korist, niti je vezan za potrebe ljudi u njihovoj vjeri ili dunjaluku, a jedini mu je cilj zarada od reklama – nije mu dozvoljeno da se bavi takvim načinom zarade, jer je to dobit koja je pomiješana sa haramom, a ne postoji korist koja bi bila veća od štete da bi se takav postupak dozvolio. Svevišnji Allah najbolje zna. (Vidjeti: El-Munedždžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 374172)