Propis o uređivanju obrva tehnikom mikrobladinga

Mikroblading je kozmetička tehnika iscrtavanja obrva. Tankim iglicama pravi se niz sitnih rezova u površinskom sloju kože i u njih se unosi pigment, tako da obrve izgledaju kao da imaju prirodne dlačice. Koristi se za popunjavanje i oblikovanje obrva, daje izgled pojedinačnih dlačica, a rezultat je polutrajan i obično traje oko 1–3 godine. Nije isto što i klasična tetovaža, jer se pigment unosi pliće u kožu, a vremenom blijedi i nestaje.

Ova tehnika je predmet neslaganja među savremenim učenjacima u smislu da li je dozvoljena ili zabranjena. Mikroblading nije poput crtanja olovkom koje je površno i kratkotrajno i kao takvo dozvoljeno, niti je poput tetoviranja koje zadire ispod kože, trajno je i eksplicitno zabranjeno.

Neki savremeni učenjaci mikrobladingu dali su status tetoviranja, s obzirom na to da se koža zarezuje i u taj rez unosi boja. Pri tome nisu pravili razliku između toga da li je rez površan ili dubok, niti između toga da li je boja trajna ili s vremenom nestaje.

Dokaz o zabrani tetoviranja nalazimo u riječima Uzvišenog: “Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!” (En-Nisa, 117–119).

Tumačeći ovaj ajet, imam Kurtubi navodi da su Ibn Mesud i Hasan rekli da se mijenjanje Allahovih stvorenja odnosi na tetoviranje i ono što mu je slično, ako se čini radi uljepšavanja. (Tefsirul-Kurtubi, 5/392)

Imam Muslim bilježi predaju od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, koji je rekao: “Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da im se to radi, žene koje uklanjaju dlake s lica i one koje to traže, kao i žene koje, želeći ljepotu, razdvajaju zube i mijenjaju Allahovo stvaranje.” (Muslim, br. 2125)

Iz ove predaje jasno se razumije da je tetoviranje zabranjeno, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo one koji to čine, a proklinjanje ukazuje na haram.

Druga skupina učenjaka dozvolila je mikroblading ukoliko njegova upotreba ne nanosi štetu i ukoliko se time ne obmanjuje prosac. Ovo mišljenje bazira se na pravilu da je dozvoljeno sve osim onog što validan argument zabrani. Ukrašavanje je, uz poštivanje šerijatskih propisa, dozvoljeno. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On za robove Svoje stvorio?’” (El-A’raf, 32)

Islam uvažava prirodnu sklonost žene s kojom je stvorena, a to je ljubav prema ukrašavanju. Svevišnji Allah opisujući žene kaže: “Zar one koje u ukrasima rastu...” (Ez-Zuhruf, 18), stoga se ukrašavanje za ženu smatra jednom od njenih potreba, jer njenim uskraćivanjem žena zapada u neugodnost i teškoću.

Učenjaci koji su dozvolili mikroblading ukazuju na razliku između ovog tretmana i tetoviranja u smislu da mikroblading ne predstavlja mijenjanje Allahovog stvaranja, budući da je površan i privremen, za razliku od tetoviranja, koje je duboko i trajno. Također su spomenuli da postoji još jedna razlika između mikrobladinga i tetoviranja, a odnosi se na zgrušavanje krvi. Naime, pri tetovaži igla prodire dublje pod kožu i dolazi do krvarenja, te se nečista krv trajno zadržava, a to se pri mikrobladingu ne dešava.

Prema ovom mišljenju, vanjsko iscrtavanje obrva na površinskom sloju kože i oblikovanje njihovog izgleda, bez uklanjanja prirodnih dlačica, pomoću tinte koja ne prodire u dublje slojeve kože niti dospijeva u krv, bilo radi otklanjanja nedostataka na obrvama ili kao vid ukrašavanja, ne smatra se zabranjenom promjenom Allahovog stvaranja. Naime, mjerilo za promjenu Allahovog stvaranja koja je zabranjena, jeste da ona nanosi štetu osobi koja je čini i da na tijelu izaziva trajnu i postojanu promjenu njegove prirodne forme, poput tetoviranja i pravljenja razmaka između zuba. Ako toga nema, onda se to ne smatra promjenom Allahovog stvaranja, jer svako mijenjanje Allahovog stvaranja nije zabranjeno. Naprimjer, obrezivanje jeste promjena Allahovog stvaranja, ali je dozvoljeno, kao i bušenje ušiju ženama radi stavljanja naušnica i ukrašavanja. Promjena Allahovog stvaranja postaje grijeh samo onda kada sadrži udio pokornosti šejtanu, kao što proizlazi iz konteksta ajeta.

Da bismo došli do odabranog mišljenja, potrebno je preciznije razumjeti stvarnost mikrobladinga. Naime, koža se sastoji od više slojeva. Najgornji je vanjski sloj, odnosno epidermis (pokožica). Ispod njega nalazi se papilarni dermis — gornji sloj dermisa, a ispod njega retikularni dermis, koji je donji i deblji sloj dermisa.

Ako se ogrebotina ograniči samo na epidermis i ne dopre do dermisa, boja ostaje samo kratko vrijeme. U tom slučaju ona je sličnija djelovanju kane i sličnih boja.

Ako, međutim, prodre dublje, do papilarnog dermisa, boja se zadržava duže i može ostati čak dvije godine. A ako boja prodre još dublje i dospije do retikularnog dermisa, ona ne nestaje, kao što je slučaj kod tetoviranja. Dakle, dubina unošenja boje osnovni je faktor koji određuje koliko će dugo ona ostati.

Ciljano područje kod mikrobladinga jeste papilarni dermis. To je područje u kojem se boja ne zadržava trajno kao u retikularnom dermisu, ali se zadržava duže nego u epidermisu. Zbog toga se ova tehnika nalazi između površinskog bojenja i trajnog bojenja (tetoviranja).

Nakon uvida u stvarnu prirodu mikrobladinga, čini se da je pretežnije mišljenje da je bliži zabranjenom tetoviranju nego površinskom bojenju. Razlog tome je što mikroblading probija epidermis i unosi boju ispod njega, a pritom najčešće izlazi i vrlo mala količina krvi, suprotno onome što se često marketinški predstavlja. To ukazuje da je koža probijena i da se došlo do živog područja i zbog toga boja ostaje duže vrijeme. Da se postupak ograničava samo na površinski sloj, boja bi ostajala vrlo kratko, kao kod kane i sličnih sredstava.

Nema sumnje da je stav koji zabranjuje mikroblading oprezniji i sigurniji, ali se iz zabrane izuzima stanje kada se time uklanja bolest ili nedostatak, kao što je prekrivanje traga opekotine, jer u tu svrhu dozvoljeno je i tetoviranje.

Na to ukazuje predaja od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: “Prokleta je ona koja nadovezuje kosu i ona koja traži da joj se kosa nadoveže, ona koja čupa obrve i ona kojoj se obrve čupaju, ona koja tetovira i ona koja traži da bude tetovirana — osim ako postoji bolest.” (Ebu Davud, br. 4170, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija.)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako zabranjuje čupanje obrva, brušenje zuba, nadovezivanje kose i tetoviranje, osim u slučaju bolesti.” (Ahmed, br. 3945, lanac prenosilaca je vjerodostojan po ocjeni šejha Ahmeda Šakira.)

U komentaru ove predaje Ševkani, navodi: “Doslovno značenje riječi: ‘osim u slučaju bolesti’ ukazuje na to da se navedena zabrana odnosi samo na slučaj kada se to radi s namjerom uljepšavanja, a ne zbog bolesti ili neke tegobe; u tom slučaju to nije zabranjeno.” (Nejlul-evtar, 6/229. Pogledati: Munedždžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 559946; Ševki Allam, Darul-iftail-misrijja, br. 4655; Islamweb, br. 526468)