Islam i nauka

Smokva (lat. Ficus carica) jedinstveno je voće koje izgledom podsjeća na suzu. Otprilike je veličine našeg palca, ispunjena stotinama sitnih sjemenki i ima jestivu ljubičastu ili zelenu koru. Meso ploda je ružičasto, blagog i slatkog okusa, a može se jesti zrela ili sušena. Smokve se također nazivaju i slatkiši iz prirode jer sadrže prirodni šećer. Plod smokve član je porodice šljiva, koja se obično nalazi u Aziji. U Indiji se plod naziva anjeer. Smokve, ali i njihovo lišće, prepune su hranjivih tvari i nude cijeli niz zdravstvenih prednosti.

Blagodat rađanja

Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.

Nevjerovatni su i fascinantni naučni dokazi Allahovog stvaranja, koji se, kroz sve spomenute faze, navode u petom ajetu sure El-Hadždž u kojem Uzvišeni Allah detaljno opisuje stvaranje čovjeka: "O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje -- pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." (El-Hadždž, 5)

Uzvišeni Allah odlikovao je ženu time da bude majka i zaista je sretna ona žena koja bez straha zatrudni i koju kroz život vodi osnova njezina postojanja.

Kada krenete istraživati jednostavnu hemijsku formulu vode - H20, nailazite na hiljade članaka o njenim svojstvima, ulozi na biohemijskom nivou, ali i ostalim razinama. Ako bismo samo dijelom proučili njenu ulogu u molekulskim reakcijama našeg organizma -- onoga što mi ne vidimo golim okom, vidjeli bismo da bez vode apsolutno ne bismo opstali. Ne samo to, nego zapanjuje činjenica da, ako već unosite određene ili prekomjerne količine sokova, gaziranih napitaka, energetskih napitaka itd., koji ne samo da ne koriste vašem organizmu nego i narušavaju određene hemijske reakcije, jasno je što će vam kumulativno učiniti manjak vode u organizmu. To je samo na molekularnoj razini. Na makroskopskoj razini, razmjeri su vidljivi: od te malene molekule, do sile koja ruši mostove, zgrade, odnosi živote... Silini njena toka, ponora, izrona, od tihih tokova do razbuktanih masovnih nepogoda: svjedočimo da voda svakodnevno izaziva brojna razaranja u svijetu. Samo, nažalost, ako nije nama pred očima -- kao da ne postoji. I dok mi uživamo u bogatstvu postojanja te molekule, zastrašujući podaci ukazuju da dnevno umire oko 4.000 ljudi u svijetu zbog nedostatka vode (ne govorimo o higijenski ispravnoj, nego o vodi uopće), od toga je oko 1.500 djece. Samo u Nigeriji, naprimjer, gotovo sedamdeset miliona ljudi nema opskrbu vodom, a stotinu deset miliona je bez adekvatnih higijenskih i sanitarnih izvora. Sjetimo se toga sljedeći put kada vodu budemo prosipali bez razloga.

Curcuma longa, kurkuma, biljka je čvrste smeđe kože i narandžastog tijela, te intenzivnog okusa i arome. Okus je ljut, topao i gorak, a miris blag, sličan narandži i đumbiru. Tradicionalno se naziva indijskim šafranom zbog jedinstvene žuto-narandžaste boje, koja je slična boji šafrana.

Slično kao i đumbir, i kurkuma je porijeklom iz Indonezije i južne Indije, gdje se kultivira više od 5.000 godina. Ima važnu ulogu u mnogim tradicionalnim kulturama diljem Istoka, i cijenjen je član ayurvedske farmakopeje. Iako su kurkumu arapski trgovci donijeli u Evropu u 13. stoljeću, tek unazad desetak godina ova biljka postaje popularna u zapadnim kulturama. Velik dio svoje popularnosti duguje naučnim istraživanjima koja dokazuju izrazita ljekovita svojstva ovog začina. Vodeći komercijalni proizvođači kurkume su Indija, Indonezija, Kina, Filipini, Tajvan, Haiti i Jamajka.

Đumbir je u svijetu najčešće uzgajana biljka. Naziv “đumbir” 1807. godine dao mu je engleski botaničar William Roscoe (1753–1831). O ljekovitosti ove biljke i njenom ekonomskom značaju pisalo se prije nešto više od pet hiljada godina u djelima starogrčke književnosti, a čak se 200 godina p. n. e. u drevnim djelima s Bliskog istoka, Azije i Evrope piše o njegovom utjecaju. Koliko je đumbir tada bio tražen i važan govori njegova cijena: za nekoliko grama đumbira davala se vrijednost jedne ovce, stoga je bio povezan sa simbolom bogatstva i moći. U istraživačkim radovima Marca Pola i Vasca da Game nalaze se prvi konkretniji, nama dostupni radovi o đumbiru. Ovi istraživači zapravo su i vratili đumbir u Evropu iz zemalja Dalekog istoka, pošto je on nestao sa evropskog podneblja padom Rimskog carstva. Ova biljka je porijeklom iz Kine, ali sada se uzgaja u mnogim zemljama Azije, Indiji, Africi i Karipskim otocima. [1]

Štapić za žvakanje, čišćenje zuba, misvak, sivak – sve su nazivi koji označavaju grančicu pomalo zapostavljenog i sve više zaboravljenog sunneta. Naziv je dobio od arapske riječi yudlik, koji se ugrubo može prevesti kao “masaža”, tj. masaža unutrašnjosti usta. To znači više od “četkanja zuba”. Dobiva se od biljke kharijal (lat. Salvadora persica), koja se može naći u suhim i sušnim područjima.

Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.

Čurekotovo ulje sadrži komponente koje ga čine jednom od najjačih protuupalnih namirnica. Sastojci poput timokinona, timohidrokinona, ditimokinona, p-Cymena, carvacrola, 4-terpineola, t-Athenola, alfa pinena, alfa hederina i timola čine njegove aktivne komponente. Ovi aktivni sastojci zajedno s masnim kiselinama (linoleinska, oleinska, eicosadeienoična i dihomoleinska kiselina) daju mu sljedeća protuupalna svojstva: imunostimulans, antibakterijsko, antigljivično, antiulcerativno, protuupalno, antioksidativno, hipoglikemijsko i imunomodulativno djelovanje, zatim antihipertenzivno, antidepresivno i antispazmičko djelovanje, te djelovanje protiv tumorskog tkiva i parazita, kao i hepatoprotektivno djelovanje (štiti jetru). U tekstu ispod slijedi pregled zdravstvenih koristi konzumiranja čurekotovog ulja, baziranih na naučnim ispitivanjima.

Čurekotovo ulje kroz historiju

U ovom, četvrtom po redu članku o hidžami, prvenstveno govorimo o zdravstvenim koristima tretmana, pri čemu dajemo kratak osvrt na osnovne upute prije i poslije tretmana, te šta očekivati nakon obavljene hidžame. Vrlo je važno shvatiti da hadžam nije taj koji liječi. Tako se veoma često dešava da osobama s istom dijagnozom hidžama ne djeluje niti blizu jednako. Nekome pomogne, a nekome pokrene cijeli niz procesa u organizmu, te trenutno pogorša stanje, dok nekome ne pomogne. Sve ovisi isključivo o volji Uzvišenog Allaha. Zato hadžam ne može sebi pripisivati uspjeh hidžame, već samo zamoliti Uzvišenog Allaha da osobi podari izlječenje. Sva četiri članka zajedno mogu pomoći kako hadžamima u radu, tako i mnogim neodlučnim ili bojažljivim osobama da se odluče čistiti svoje tijelo od otrova ovim predivnim sunnetom, ali i liječiti sve bolesti, osim smrti, shodno riječima posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

U prethodna dva članka dali smo detaljan uvodni, povijesni, ali i anatomski pregled hidžame. U ovom članku pišemo o teorijama koje pokušavaju objasniti princip djelovanja hidžame na razini fiziologije ljudskog organizma. Napominjemo da su ovo samo teorije koje su publicirane u medicinskim časopisima (od kojih neke i navodimo). Tematika o kojoj pišemo još uvijek nije dovoljno istražena. Za daljnja detaljna istraživanja zahtijevaju potreban je pronalazak visoko osjetljivih testova, laboratorijskih metoda za brojna dokazivanja. Stoga, u ovom članku predstavljamo teorije kojima se pokušava objasniti fiziologija djelovanja hidžame, te presjek logičnih znanstvenih objašnjenja, bez potrebe za ulazak u preveliku srž koja nije previše razumljiva za čitatelje koji nisu medicinske struke i/ili orijentacije.

U prethodnom broju dali smo historijski osvrt samih početaka hidžame. U ovom i narednom broju ulazimo u srž tematike, tako da će ovi članci, ako Bog da, činiti svrsishodnu cjelinu i objasniti zašto je hidžama kraljica detoksa tijela, te zašto je trebamo raditi svi, pritom slijedeći sunnet našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kada započnete istraživati alternativne terapije i holističke metode liječenja, onda najčešće dolazite do podataka o stoljećima starim indijskim, kineskim, japanskim metodama liječenja putem biljnih terapija. Rijetko ćete naći islamska alternativna liječenja ponuđena kao prve opcije u traženju. Iako nam je naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete držali, nećete zalutati, a to su: Allahova Knjiga (Kur’an) i moj sunnet” (Muslim), najčešće i sami upadamo u određene zamke sopstvenog (ne)znanja.

Islamsko medicinsko znanje počinje sa saznanjima koja su prikupili muslimani u ranoj fazi islamske historije, uglavnom iz grčkih izvora, te onih iz Perzije, Sirije, Indije i Bizantije (Abdul Latif, Development of Pharmagology during Abbasid Period and its Relevance to Modern age). Prema islamskoj medicini, smatralo se da fizičko obolijevanje uglavnom nastaje usljed akumulacije štetnih tvari u tijelu. Tako su prejedanje, nepravilan i neredovit izbor hrane i nezdrav stil života općenito smatrani glavnim uzročnicima pojave bolesti, a što je znanost, zapravo, i dokazala. S druge strane, u islamskoj medicini velika pažnja i značaj daje se liječenju bolesti duše, te bolesti srca koje, prema učenjima treba liječiti prije liječenja bolesti tijela. Kur’an i sunnet daju nam cijeli niz lijekova za liječenje bolesne duše i srca, a i tijela. Kur’an spominje koristi upotrebe nekih vrsta hrane, kao što su datule i med, te naređuje da se klonimo nekih drugih vrsta, kao što su svinjsko meso, alkohol i druga opojna sredstva. Drugi izvor islamskih nauka – sunnet sadrži brojne smjernice u pogledu konzumiranja hrane i stila života općenito. (Amira Ayad, Zdravlje tijela i duše)

Hurma ili datula plod je palme Phoenix dactylifera, koja pripada porodici Arecaceae. Uzgaja se u suhim tropskim regijama, a izvorni raspon je teško odrediti, jer se proširio kroz kultiviranje već hiljadama godina, i više se ne pojavljuje u divljini, ali općenito se smatra da je nastao u regiji oko Perzijskog zaljeva – sjeverne Afrike, Arabijskog poluotoka, i u sjeverozapadnoj Indiji. Istraživanja su pokazala da je uzgajana još u antičkom vremenu, u Mezopotamiji i Babilonu, pa sve do pretpovijesnog Egipta, možda već 4000. godina p. n. e. Stari Egipćani su smatrali datule i simbolom plodnosti, a koristili su ih i za liječenje bolesti mokraćnog mjehura, želuca i crijeva. Osim toga, postoje brojni arheološki dokazi da se datula uzgajala u istočnoj Arabiji 6000. godina p. n. e.

Pčela je jedna od najfascinantnijih i najslabijih životinja od onih koje možemo vidjeti golim okom. Naime, dovoljan je samo jedan ubod pčele da bi čovjek usljed anafilaktičke reakcije na licu mjesta preminuo. A dovoljna je samo jedna pčela da bi čovjeku u tom savršeno usklađenom pčelinjem svijetu proizvela zlatnu viskoznu tekućinu, kao prevenciju i lijek za mnoge bolest. Dakle, i otrov i lijek.

Maslina, zimzelena biljka koja je još prije 6.000 godina donesena na područje Sredozemlja preko Azije, Irana, Sirije i Palestine, jedna je od najstarijih poznatih kultiviranih biljaka. Pripada porodici Maslineacae i ima životni vijek od 300 do 400 godina. Tačno porijeklo masline pravi je misterij. Perzija, veći dio Jordana i dolina rijeke Nil – svi tvrde da je počela rasti baš tamo. Spisi pokazuju da je uzgajana čak prije nego što je izmišljen prvi pisani jezik. Prvi su je uzgajali Kreti, 3.000 god. p. n. e., a Feničani su je prenosili na mediteranske obale Afrike i južne Evrope. Pronađena je i u egipatskim grobnicama, čak 2.000 godina p. n. e. Kultivacija masline proširila se na Grke, koji su je prenijeli Rimljanima. (oliveoilsource.com/page/history-olive)

U prošlom članku opisali smo glavne odrednice komercijalnog klanja mesa i naveli svakodnevne zamke u koje upadamo prilikom konzumiranja mesa takve vrste. Ovaj članak predstavlja svojevrsnu zdravstveno-znanstvenu okosnicu svega onog čemu nas uče još u mektebskim klupama. U anketi koju sam radila među djecom školske dobi, ali i među slušateljicama koje redovno posjećuju moja predavanja, poražavajuća je činjenica da niko od njih nije naveo drugačiji argument za nejedenje svinjskog mesa, osim da je nezdravo i da je masno. Stoga, smatramo ovaj članak izuzetno bitnim kako bismo se educirali u pogledu jedne od osnovnih odrednica i prepoznatljivosti muslimana glede prehrane, a to je zabrana jedenja svinjetine, krvi, strvi.

U narednim redovima slijedi opis svinje kao životinje, bolesti koje prenosi, kao i naučna pozadina nejedenja svinjetine. Moje dugogodišnje istraživanje ove teme i razgovori među nemuslimanima, te objašnjenje stavki koje ovdje iznosim dalo je rezultate da su mnogi od njih prestali sa konzumiranjam svinjetine, ali i počeli da konzumiraju samo meso zaklano na halal-način. Znanstvene činjenice, podastrte dokazima, ruše sve predrasude, samo ih treba usmjeriti u pravo vrijeme i na ispravan način.

Tajna zdrave ishrane: halal-hrana

Hidžab predstavlja najuzvišeniji segment identiteta i ljepote življenja žene muslimanke. Od stvaranja prve žene pa do dana današnjeg prirodno, čedno i moralno jeste da žena pokriva svoju ljepotu i ukrase, pokoravajući se time naredbi Uzvišenog Gospodara. S druge strane, dunjalučki zahtjevi da žena bude “in” skidanjem slojeva svog digniteta i podilaženju ovosvjetskim niskim strastima, postalo je općeprihvaćena i hvalevrijedna odlika žene. Ali, ne i žene muslimanke! Stoga se na muslimanke, u okviru života i življenja unutar manjinskih islamskih zajednica većinski nemuslimanskog naroda, gleda najčešće kao teško diskriminirana bića, koja, reklo bi se, nemaju pravo na ispoljavanje ni vlastitih potreba za upravljanje svojim tijelom.

Post kroz historiju čovječanstva

Kada govorimo o historiji posta od nastanka čovječanstva, naivno je razmišljati ili vjerovati da je to nešto što je došlo s pojavom modernih životnih vrijednosti. Zapravo, gledajući izopačenost današnjeg življenja, možemo zaključiti da nam valja učiti živjeti od naših predaka ili će se naš životni vijek skratiti kao u doba srednjeg vijeka, kada je harala pošast zaraznih bolesti. Modernog čovjeka mogla bi ubiti pošast neosviještenosti, prežderavanja, neumjerenog načina života po mnogim osnovama, odsustva bilo kakvog oblika tjelesne aktivnosti… No, nećemo se na idućim stranicama time baviti, ali kao uvod u temu, barem razmislite o svom životu trenutno, a glede gore navedenih segmenata.

Banane su omiljeno voće brojnih sportista koji tragaju za nadopunom nivoa elektrolita i brzim izvorom energije, ali ovo je voće mnogo više od ukusne poslastice ili dodatka doručku. Bliži pogled na naučnu literaturu otkriva čitav niz malo poznatih koristi vezanih za konzumaciju ovog voća. Reguliranje krvnog pritiska, liječenje bolesnih crijeva, olakšavanje simptoma artritisa i liječenje ovisnosti o narkoticima, samo su neke od dodatnih koristi koje se pripisuju ovom jednostavnom voću, koje je jedno od najkorisnijih, široko dostupnih i najjeftinih oblika superhrane. 

Nakon teksta o zaboravljenom doprinosu islama svjetskoj civilizaciji, dobili smo primjedbe u smislu zašto muslimani ne doprinose nauci u savremeno doba, već samo govore o prošlim vremenima; u čemu je smisao govora o onome što se desilo jučer, a ne spominje se ponižavajuće stanje u kojem se nalazimo danas. Obično se navode podaci da je, recimo, 2005. godine Univerzitet u Harvardu izdao više naučnih radova nego sedamnaest arapskih zemalja zajedno. Više od milijardu i po muslimana u svijetu dalo je samo dva Nobelova laureata, iz hemije i fizike, i oba su se preselila na Zapad. Jedan od njih, hemičar Ahmed Hassan Zewail, još uvijek je živ i radi na Institutu za tehnologiju u Kaliforniji. U poređenju s muslimanima, Jevreji su osvojili 79 Nobelovih nagrada. Pedeset sedam zemalja u Organizaciji islamske saradnje (OIC) potrošili su slabašnih 0,81% BDP-a na istraživanja i razvoj, što je oko trećina od svjetskog prosjeka. Sjedinjene Američke Države, koje imaju najveći budžet za nauku na svijetu, troše 2,9%, a Izrael izdašnih 4,4%.

Studenti uče, kako u našoj domovini BiH, tako i širom svijeta, da su evropski kršćanski naučnici jedini i isključivi autori naučnog napretka, a da je islam religija koja potiskuje svaki vid dobra i sputava ljudski um. Tužno je konstatovati da je ovakav trend samo produžena ruka davnih (i nikada prekinutih) krstaških težnji Zapada, stereotipa i duboko ukorijenjene mržnje i borbe protiv svjetla islama. Stoga ne treba da nas čudi što je naučni rad islamskih naučnika na Zapadu rijetko priznat. Zapadni naučnik Morowitz ovaj fenomen opisuje kao “crnu rupu historije”, navodeći da se renesansa kao “ptica Feniks” podigla iz pepela u kojem je tinjala cijeli milenij od “klasičnog doba Grčke i Rima”. (H. J. Morowitz, History's Black Hole, Hospital Practice (May 1992), str. 25–31) Ovo je samo mit i jasna obmana javnosti kojom se pruža iskrivljena slika stvarnih historijskih činjenica, s ciljem marginalizacije i krađe rada i truda islamske uleme i naučnika. Uprkos tome, određeni broj istaknutih zapadnih historičara i naučnih istraživača (kao što su John Williams, E. A. Myers, Max Meyerhof, Phillip K. Hitti, George Sarton, M. Ullman, E.G. Brown i Savage Smith) u potpunosti su priznali ulogu koju su muslimanski srednjovjekovni naučnici odigrali ne samo na polju očuvanja znanja prijašnjih generacija, već i dajući vlastiti originalni doprinos nauci.

Čovječanstvo je pilo tu zdravu tekućinu i koristilo se njome od početka civilizacije. Da Allah nije dao mlijeko, ne bismo se nalazili gdje se danas nalazimo. Ustvari, moderna civilizacija ne bi opstala bez ove velike blagodati stoke koju je Uzvišeni Allah potčinio čovječanstvu za korištenje: ''I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite; ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli – Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv.'' (Prijevod značenja En-Nahl, 5-7) Zbog toga i zbog bliskog odnosa koje čovječanstvo ima sa stokom, nalazimo da je Iblis naporno radio u pridobivanju Ademovog potomstva da obožavaju kravu, kao što je vidljivo u priči Musaa, alejhis-selam, u Kur'anu, kao i u mnogobrojnim kulturama širom globusa koje su obožavale krave. Uzvišeni Allah spomenuo je razgovor koji se dogodio kada je Iblis proklet od Allaha jer je odbio učiniti sedždu Ademu, alejhis-selam: ''...'i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!' A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!'' (Prijevod značenja En-Nisa, 119)

Obavljanje fiziološke potrebe sjedeći na wc-školjki neće nikada isprazniti sve potpuno, nešto će uvijek ostati unutra, što kasnije uzrokuje česte posjete WC-u, a norma je zapravo samo jednom dnevno uraditi ono što na lijep način naziva br. 2 posao! Ako u potpunosti ispraznite nečisti, onda, naravno, imate potpuno prazan sistem koji ne treba ponovo ispražnjavati za jedan period, obično ne do sljedećeg dana. Svakako, možete čuti od svog doktora da je 4-5 puta dnevno normalno obavljati veliku fiziološku potrebu, ali ovo je iz perspektive nedovoljnog ispražnjavanja na početku. 4-5 puta dnevno ispražnjavanje je potpuno nepotrebno i neprirodno. Činjenica je da zapadnjaci moraju više puta obavljati br. 2 posao ukazuje da nečisti jednog jednostavnog obroka mogu da prepune njihov sistem i da ih odmah natjeraju u WC. Kad bi smećari u Velikoj Britaniji ispraznili samo vrh svake kante za smeće, onda bi se kante morale svaki dan ispražnjavati. Ovo ne samo da bi bio dodatni posao, već bi uzrokovao dodatne zdravstvene opasnosti zbog nečisti koje sve vrijeme ostane u sistemu i nikad nije potpuno ispražnjeno. Ima smisla, zar ne?

Samim pogledom golim okom možemo primjetiti nekoliko stotina zvijezda na nebu. Ako se poslužimo teleskopom, uočićemo još više zvijezda. Ako odemo još dalje, pa recimo koristimo teleskope na Zemlji i teleskope u orbiti oko zemlje (kao što je observatorij Hubble Space Telescope) shvatamo da je broj zvijezda jednostavno ogroman. Samo u našoj galaksiji postoji 100-400 milijardi zvijezda. A u kosmosu kojeg možemo vidjeti cifra galaksija kreće se na oko 100 milijardi. 100 milijardi galaksija puta 100 milijardi zvijezda je veliki broj, te je normalno za očekivati da u našem kosmosu postoji također veliki broj planeta u orbitama oko zvijezda. Pa gdje su one, da li ih vidimo teleskopima?