Kenan Ćosić

Hvala Allahu Koji prima pokajanje od Svojih robova, i prašta grijehe, i zna šta radimo i šta u prsima krijemo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinoga, Koji prašta i Koji je milostiv. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima.

O vjernici, znajte da vam se Uzvišeni Allah obraća pozivom i kaže:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i od Njega oprost molimo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

U ovoj hutbi zajedno ćemo da zastanemo pred jednom od najdirljivijih slika koje nam Kur'an nudi -- pred životom Nuha, alejhis-selam. To nije samo priča iz davnina; to je ogledalo za svakoga od nas: "U kazivanjima o njima je pouka za razumom obdarene" (Jusuf, 111).

Hvaljen i slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova. Neka su salavat i selam na Njegovog plemenitog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Allah, džellešanuhu, podario je da zemlja oživi nakon suše spuštanjem blagoslovljene kiše, a isto tako je srcima dao da ožive putem opomene i zikra. Slavljeni Allah kaže: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli." (El-Hadid, 16--17)

Došao je smrtni čas, znojno čelo se hladi, a pogled je ostao uprt prema nebu. Duša je skliznula iz tijela i porodica se okuplja oko tebe plačući. Nisu očekivali tvoju "iznenadnu" smrt. Došao ti je ajnul-jekin -- ono u šta si vjerovao cijelog života (ili možda nisi) sada gledaš svojim očima. U ovom trenutku više i ne misliš na ono što je bilo prije, nego strepiš od onoga što slijedi.

Ljeto je uveliko nastupilo, vrućine dolaze i mnogi razmišljaju kako i gdje provesti godišnji odmor.

Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Ga iskreno obožavaju i da Mu ništa i nikoga ravnim ne smatraju. On Jedini zaslužuje da Mu se robuje i apsolutno pokorava i samo On ima najljepša imena i savršena svojstva. Islam je, u širem smislu značenja, vjera svih poslanika, od prvog čovjeka Adema, preko Nuha i Ibrahima, do Musaa i Isaa, te ostalih vjerovjesnika i poslanika, alejhimus-selam, zapečaćen poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

ibret i pouka vjernicima

Kada čitamo o ljudima koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, o ashabima, muhadžirima i ensarijama, ali i o mušricima i munaficima, možemo zaključiti zašto je naprimjer Ebu Džehl u vječnoj Vatri, a Ebu Bekr u Džennetul-Firdevsu. Prvi se svim raspoloživim sredstvima borio protiv islama i muslimana, dok je drugi na putu islama založio svoj život, imetak i porodicu.

Međutim, jedna je ličnost konstantno uz Allahovog Poslanika: svojim ugledom i zaštitom, svojim imetkom, porodicom, autoritetom, a njeno konačno odredište bit će Vatra. Slavljen si Ti, Gospodaru, i mudar! Samo Ti znaš ko zaslužuje uputu, a ko zabludu!

Da, radi se o Ebu Talibu, njegovom voljenom amidži i drugom ocu, koji preuzima skrbništvo nad njim nakon smrti Muhammedovog djeda Abdulmuttaliba, dovodi ga u svoj dom i odgaja sa svojom djecom, onako kako bi najbolji otac odgojio vlastito dijete.

Svaki musliman dužan je učiti svoju vjeru, njene propise i principe i to onoliko koliko mu je potrebno da ispravno obožava svoga Gospodara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.” (Ibn Madža, a dobrim su ga ocijenili El-Mizzi, Sujuti, Zehebi i drugi)

Učenje i podučavanje drugih najčasnija je misija koju nakon vjerovjesnikā i poslanikā preuzimaju njihovi nasljednici, a to su islamski učenjaci.

Svi sinovi Ademovi su grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se kaju. Najopasniji vid griješenja jeste ustrajno činjenje grijeha bez pokajanja između njih, a najbolje pokajanje jeste ono nakon kojeg nema povratka grijehu.

Šejhul-islam Ibn Kajjim, rahimehullah (El-Kelimut-Tajib, 24) i prije njega imam Ebu Hamid el-Gazali (El-Ihja, 3/45–46) podijelili su srca u tri kategorije i to: zdravo, mrtvo i bolesno srce. Zdravo srce je ono koje je ustrajno u pokornosti, mrtvo je ustrajno u zabludi, a bolesno se koleba između jednog i drugog. Upravo zbog svoje bolesti, ovakvo srce ne uspijeva se oduprijeti grijehu, ali u njemu ima dobra sve dok se nakon grijeha iskreno kaje, makar se opet u grijehu obrelo.

Većina ljudi kojima se podari neka blagodat misli da je to ustvari zasluga i odlikovanje, dok u suštini nije tako. Velika je razlika između podarene blagodati (ni’meta) i dodatne blagodati i odlikovanja (fadla). Možemo kazati da je svaka odlika blagodat, ali da nije svaka blagodat ujedno i odlikovanje.

Islamski učenjaci kažu da je počast u ljudskom domenu sve ono što dadne drugom, a što prelazi njegove potrebe. Zato se kaže: “počastio ga je”, a u pravu Uzvišenog Allaha, to je ono što On daruje onim robovima koje On izabere, poput blagodati poslanstva i vjerovjesništva ili vjerovanja i upute. (Atijja Salim, Tefsir sure Hudžurat)

U općim blagodatima učestvuju i vjernik i nevjernik, dok odlikovanje pripada samo vjernicima. Zbog toga je Allah kazao: “Svaka vaša blagodat (ni’met) je od Allaha” (En-Nahl, 53), jer blagodati poput života, zdravlja, porodice, ukusne hrane i prijatnog pića izraz su Allahove milosti prema stvorenjima općenito, a za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Velika je Allahova blagodat (fadl) prema tebi” (En-Nisa, 113), jer je odlikovan onim čime nije niko od Allahovih stvorenja, poput Miradža, i blagodatima koje su imali samo rijetki poslanici, poput direktnog razgovora sa Allahom i prisnog prijateljstva s Njim.

Jezik je jedna od najvećih blagodati i organ kojim se mogu postići mnogobrojna dobra djela. Šehadet, učenje Kur’ana, zikr, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, nazivanje selama, iskren savjet i učenje dove, samo su neki od ibadeta koji se, pored srčane namjere, izvršavaju prvenstveno jezikom.

Međutim, kako smo u mogućnosti da svojim jezikom zaradimo Allahovo zadovoljstvo, isto tako se može desiti, ne dao Allah, da zbog riječi koju prevalimo preko našeg jezika zaslužimo Allahovu srdžbu do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah je poslaničku misiju čovječanstvu zapečatio Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a poslanice upotpunio spuštanjem i objavom Kur’ana. Ono što je specifično za Kur’an, za razliku od ostalih ranijih objava, jeste to da će Kur’an do Sudnjeg dana ljudima pružati neporecive argumente svoje nadnaravnosti, tako da će se čovječanstvo, iz generacije u generaciju, iznova diviti i otkrivati Allahove ajete – dokaze i znakove. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (El-Fussilet, 53)

Razmišljanje o Allahovim ajetima, izvlačenje pouka i propisa, te pronalaženje skrivenih značenja je prva stanica svakom učeniku, onome koji želi znanje, uputu i bogobojaznost. “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!?” (Muhammed, 24)

Hodeći pravim putem, naići ćeš na tri vrste ljudi koji su poput vjetra koji puše ili u leđa, ili u lice, ili te ljulja sa strana. Svaku od ovih skupina Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svojim primjerom pokazao kako da se prema njima odnosimo.