To je kazivanje koje nas uči da uspjeh ne mjerimo brojem onih koji nam kliču, već naklonošću Onoga Koji nas je stvorio.
Često mislimo da smo uspjeli samo ako nas ljudi slijede i hvale. Ali, Nuh nas uči drugačije: pravi uspjeh je u zadovoljstvu Gospodara, čak i ako nam cijeli svijet okrene leđa.
Gospodar nam u Kur'anu kaže: "Mi smo poslali Nuha narodu njegovom: Opomeni svoj narod prije nego što ih stigne bolna kazna." (Nuh, 1)
Devet stotina i pedeset godina trajao je Nuhov poziv! Zamislite taj sabur! On ih zove noću i danju, tajno i javno. Govori im: "O narode moj, ja sam vam jasan opominjač" (Nuh, 2). Ali, šta oni rade? Kur'an nam opisuje: stavljali su prste u uši, pokrivali se odjećom po glavi samo da ga ne čuju i ne vide. Ismijavali su ga, nazivali ga ludim.
Ibret za nas. Mi danas izgubimo volju ako nas neko ne posluša iz prve. Povučemo se ako nam se neko nasmije zbog našeg namaza, mahrame ili brade. Nuh je stajao sam protiv cijelog naroda skoro hiljadu godina. I nikad nije rekao: "Umorio sam se", ili: "Nema koristi". Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Ko kaže: 'Propao je narod', on je najveći propalica među njima." (Muslim, 2623)
Poštovani vjernici, naše je da govorimo i ustrajno pozivamo, a Allah daje uspjeh. Nuh je bez sumnje uspio u svojoj misiji jer je uradio svoj dio zadatka, a Allah je taj koji određuje ko i kada će se odazvati. Uzvišeni kaže: "Niko od tvog naroda neće više povjerovati osim onih koji su već povjerovali, zato ne tuguj zbog onoga što rade." (Hud, 36)
Riječi: "ne tuguj" poruka su i svima nama. Ti si svoje uradio, jer je tvoje da opomeneš, a opomena će koristiti vjernicima.
Zatim mu biva naređeno da gradi lađu. Zamislite tu scenu: usred pustinje, daleko od vode, čovjek gradi brod. Ljudi prolaze i podsmjehuju se: "Gdje ćeš ploviti, o Nuhu? Je li to more došlo tebi ili ti ideš moru?" A, on šuti i radi. Jer vjernik ne radi zato što vidi obalu, nego zato što vjeruje Onome Ko mu je naredio da gradi.
I onda, kad se nebo otvorilo i zemlja proključala, sve ono što su ljudi smatrali bitnim -- njihove palate, bogatstvo i lažni ponos -- nestalo je u trenu. Spašeni su samo oni koji su bili u lađi.
Tu dolazimo do onog najtežeg trenutka koji para ljudsko srce. Nuh, kao otac, vidi svog sina kako bježi prema brdima. Otac zove, pruža ruku spasa: "O sinko moj, pođi s nama, ne ostaj s nevjernicima!" (Hud, 42) A sin, uzdajući se u ono što vidi očima, kaže: "Sklonit ću se na planinu, ona će me sačuvati." (Hud, 43)
Koliko je danas takvih sinova i kćeri koji misle da će ih "planine" dunjaluka -- novac, diplome, veze -- spasiti od životnih oluja i iskušenja? A otac mu odgovara: "Danas nema zaštite osim Allahove milosti" (Hud, 43). I dok su se njihove oči još gledale, jedan veliki talas rastavio ih je i on se utopi.
Poštovani vjernici, zaista je Nuh, alejhis-selam, uzor i utjeha svakom brižnom ocu mu'minu čiji sin nije krenuo njegovim stopama. Uzvišeni Allah upućuje koga želi i u zabludi ostavlja koga želi.
Ova scena uči nas velikoj istini: Spas nije u porijeklu i prezimenu, nego u vjeri i dobrim djelima. To što nam je djed hadžija, otac bogobojazni mu'min, čak i poslanik, ne spašava nas ako mi sami nismo u lađi imana. Allah je Nuhu jasno rekao: "On nije od tvoje porodice, jer njegovo djelo nije dobro..." (Hud, 46). Prava porodica vjernika su oni koji s njim dijele vjeru, a ne samo krvnu grupu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je svojoj kćerki Fatimi: "O Fatima, kćerko Muhammedova, traži od mog imetka šta želiš, ali znaj da ti kod Allaha ništa neću moći pomoći." (Buhari, 2753; Muslim, 206)
Nuhova lađa je simbol spasa u svakom vremenu. Tvoja lađa je tvoj namaz. Tvoja lađa je tvoja džamija i džemat. Tvoja lađa je tvoj odgoj djece u vremenu kada se sve vrijednosti ruše.
Možda ti se čini da si sam, da te niko ne razumije, da je tvoj trud uzaludan jer su "valovi" oko tebe preveliki. Sjeti se tada Nuha, alejhis-selam. On nije izgubio zato što ga narod nije slijedio. Oni su izgubili jer nisu ušli u lađu.
Zato, ne dozvoli da te pokoleba mali broj onih koji čine dobro. Na Sudnjem danu bit će poslanika koji će doći bez ijednog sljedbenika, ali će biti u najvišim perivojima Dženneta.
Gospodaru naš, ne dopusti da nas životni valovi odvoje od Tvoje milosti. Učini nas od onih koji grade lađe spasa u svojim kućama i svojim džematima. Učvrsti nas u dobru, da ne odustajemo od istine, i smiluj se našim evladima i uputi ih na pravi put. Gospodaru, učini da se svi sretnemo na obali Tvoga zadovoljstva, spašeni od svake kazne i straha. Amin!
