Sumnja u iskrenost Allahovih poslanika
Musa, alejhis-selam, vodio je diskusiju sa faraonom želeći da on povjeruje u Allaha i njega kao poslanika i da dozvoli da iz Egipta izvede sinove Israilove: "I Musa reče: 'O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!'" (El-A'raf, 104--105.) A faraonov odgovor glasio je: "'Ako si donio kakav dokaz', reče, 'pokaži ga, ako istinu govoriš'" (El-A'raf, 106).
Tražeći od Musaa dokaz, faraon ne želi spoznati istinu, nego zapravo time iskazuje svoje nevjerovanje u Musaovo poslanstvo i time zapravo kaže: "Ne vjerujem u ono što govoriš, niti ću ti dati ono što tražiš. Ukoliko posjeduješ dokaz, prezentiraj ga, da bismo ga vidjeli, ukoliko si u pravu u onome što tvrdiš" (Tefsiru Ibni Kesir). Riječi: "...ako si donio kakav dokaz" i "...ako istinu govoriš" ukazuju na to da faraon ustvari sumnja u mogućnost Musaovog dostavljanja dokaza, kao i u to da on istinu govori, odnosno kao da time želi reći: "Predoči dokaz ako istinu govoriš, a ti niti možeš donijeti dokaz, niti istinu govoriš."
Nagrađivanje podobnih i istomišljenika
Na poziv faraona došli su sihirbazi da ga pomognu protiv Musaa, alejhis-selam: "I faraonu čarobnjaci dođoše. 'Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?', upitaše" (El-A'raf, 113). Sihirbazi traže nagradu od faraona ako pobijede Musaa, alejhis-selam, a faraon im obećava nagradu, visoku poziciju i da će mu postati bliski i dio njegove svite: "'Da', reče, 'i bit ćete mi, zaista, bliski'" (El-A'raf, 114). Tim riječima faraon ih uvjerava da će im pripasti ogromna nagrada, da će, uz materijalnu nagradu, postići ugled i visok položaj na njegovom dvoru, čime će dobiti i imetak i ugled, što je zapravo vrhunac dunjalučkih ljudskih težnji. (Muhammed Rešid Rida, Tefsirul-menar)
Dozvola za vjerovanje
Obilježje totalitarizama i torture jeste stavljanje u obavezu ljudima da traže dozvolu od čovjeka da vjeruju u Allaha. Faraon je želio da ima potpunu kontrolu nad riječima i djelima svojih podanika i od njih je tražio bespogovornu pokornost. Niko nije smio postupiti suprotno onome što je on zastupao i za sve je bilo potrebno njegovo odobrenje.
Sihirbazi su povjerovali u Gospodara Musaova i Harunova, alejhimus-selam, pa im je faraon zaprijetio riječima: "'Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!', viknu faraon. 'Ovo je, uistinu, spletka koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!'" (El-A'raf, 123).
Također, potvorio je Musaa, alejhis-selam, i sihirbaze pokajnike da su to sve zajedno dogovorili kako bi zavladali Egiptom. Šta su to oni dogovorili? Da će se međusobno potpomoći da pobijede, pa će sihirbazi slijediti Musaa, alejhis-selam, i ljudi će se povesti za njima i tako će svi biti oslobođeni ropstva u Egiptu. Faraon je vjerovanje u Allaha smatrao spletkom.
Sve radi vlasti
Uglednici egipatskog naroda govorili su faraonu: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" (El-A'raf, 127). Oni su strahovali da će Musa svojim pozivanjem ljudi da vjeruju u jednoga Boga izazvati nered i da će negativno djelovati na faraonovu poslugu i robove.
Faraon je razmotrio sve što su mu rekli i odlučio da ubija novorođenu mušku djecu Benu Israila kako bi na taj način sačuvao zemlju od "nereda": "On reče: 'Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima'" (El-A'raf, 127). Žensku djecu Israilićana nije ostavljao u životu zato što ih je volio, već zato što ih se nije plašio.
Traženje pomoći od stručnjaka
Kada je Musa, alejehis-selam, iznio očite dokaze pred ljudima, faraon je od svog naroda zatražio da mu dovedu vješte sihirbaze iz svih krajeva Egipta kako bi mu pomogli u borbi protiv Istine s kojom je došao Musa, alejhis-selam, Allahov poslanik: "I faraon reče: 'Dovedite mi sve vješte sihirbaze!'" (Junus, 79). Dakle, naredio je da mu se dovedu svi vrsni sihirbazi, koji su bili najspremniji da svojim čarolijama suprotstave Musau, alejhis-selam, i njegovim mudžizama, i da ga nadvladaju (Ibn Ašur, Et-Tahriru vet-tenvir). Međutim, čak ni najbolji stručnjaci nisu mu pomogli protiv Istine. Štaviše, primili su islam.
Allahov poslanik je opsihren
Musa, alejhis-selam, donio je faraonu devet znamenja, koja ukazuju na istinitost njegove poslanice, a faraonov odgovor glasio je: "Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen" (El-Isra, 101). Faraon je očite dokaze i mudžize, nadnaravne pojave, protumačio kao sihr i ustvrdio da je Musa, alejhis-selam, sihirbaz, a ne poslanik. Kur'anski termin meshur -- umno poremećen, ima značenje i prevaren, obmanjen, udaljen od istine, poražen.
Tim riječima faraon je želio reći da su ga sihirbazi svojim sihrom opčinili i pomutili mu pamet, tako da bunca i govori neistinu, koja ukazuje na njegov umni poremećaj. Isto tako mu je rekao u drugim prilikama: "Hoće da vas sihirom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?" (Eš-Šuara, 35); "'Ovaj je zaista vješt čarobnjak', reče glavešinama oko sebe faraon" (Eš-Šuara, 34). Ovim riječima faraon je želio skrenuti pažnju sa Musaovih mudžiza i navesti ih da razmišljaju o Musaovim čudnim riječima. (Ibn Ašur, Et-Tahriru vet-tenvir)
Poricanje i potvora kao posljedica nemoći
Kada je shvatio da je nemoćan da se suprotstavi Musau, faraon pribjegava postavljanju pitanja s ciljem negacije i naziva Musaa, alejhis-selam, pogrdnim imenima: "'A ko je Gospodar svjetova?', upita faraon" (Eš-Šuara, 23). Ovim riječima faraon oholo negira Gospodara iako je bio čvrsto ubjeđen u istinitost onoga čemu poziva Musa, alejhis-selam. (Tefsirus-Sa'di)
Musa, alejhis-selam, odgovara nepobitnim dokazima na njegovu negaciju, a faraon ga i dalje pokušava ismijati, narugati mu se, utjerati u laž, naziva ga ludom osobom i prijeti mu zatvorom ako nastavi govoriti da postoji drugi bog pored njega. Kada se obraća svojim dvorjanima i govori im: "Čujete li šta Musa govori?", faraon izražava nevjericu što postoji neko ko govori da postoji božanstvo mimo njega i smatra to ludosti. I kada mu ponestane dokaza i mogućnosti za daljnju diskusiju, faraon prijeti zatvorom, odnosno silom: "A faraon reče: 'Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!'" (Eš-Šuara, 29)
Lažne tvrdnje o božanstvenosti
Duboko ogrezao u nevjerstvu i oholosti, faraon uporno nastavlja tvrditi da je samo on božanstvo i da jedino on zaslužuje da se obožava, i to javno obznanuje riječima: "'O velikaši', reče faraon, 'ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene'" (El-Kasas, 38), a onda mu je Musa najveće čudo pokazao, ali je on porekao i nije poslušao, već se okrenuo i sabrao narod, pa povikao: "'Ja sam gospodar vaš najveći!', on je rekao" (En-Naziat, 20--24).
Ovim riječima kao da je želio reći: "Ja sam vaš jedini bog i božanstvo koje morate obožavati, i da postoji božanstvo mimo mene, ja bih to znao." (Tefsirus- Sa'di)
I kada je faraon izgovorio riječi koje su ukazivale na minimalnu mogućnost postojanja božanstva mimo njega, želio je da odlučno negira tu mogućnost i s tim ciljem zatražio se da se izgradi toranj i da se popne na nebesa i da tako dokaže da ne postoji Musaov, alejhis-selam, Bog. Pa, ima li veće obijesti i oholosti od toga da sebi lažno priziva božanstvenost i tvrdi da nema božanstva mimo njega i da utjeruje u laž Allahove poslanike, koji pozivaju ljude da vjeruju u jedinog istinskog Boga!?
Istina je samo ono što ja kažem ili mislim
Vjernik iz porodice faraonove savjetuje svoj narod riječima: "O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" (El-Mu'min, 29). Faraon mu se suprotstavlja i obraća se svome narodu riječima: "Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti" (El-Mu'min, 29). Dakle, faraon savjetuje svom narodu da prihvate ono što on misli i smatra ispravnim i da se u tome krije njihov uspjeh. A šta je bio cilj faraona? Da spriječi narod da koristi razum i da razmišlja kako bi održao svoju vlast. Iako je znao da istina nije na njegovoj strani, nego na Musaovoj, nije to želio priznati i nastavio je govoriti laži o tome da je samo on u stanju izvesti svoj narod na pravi put. Na taj način svjesno je izvrtao istinu: smatrao je da je njegovo slijeđenje istina, a da je slijeđenje istine zabluda.
Vrhunac obijesti i utjerivanje u laž Allahovih poslanika
Vjernik iz porodice faraonove upozorio je faraona na opasnost pokušaja ubistva Musaa, alejhis-selam, Allahovog poslanika, i upozorio ga na Allahovu kaznu zbog njegovih riječi: "'O Hamane', reče faraon, 'sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac'" (El-Mu'min, 36--37)
Faraonovo nevjerovanje, oholost, uobraženost i potvaranje Musaa, alejhis-selam, da laže, naveli su ga na to da traži od svoga ministra i pomagača Hamana da mu sagradi toranj kako bi se popeo do Musaovog Boga, jer ga je Musa, alejhis-selam, pozivao da vjeruje u Boga Koji se nalazi na nebesima. Međutim, faraon je tvrdio da Musa, alejhis-selam, laže da postoji Bog na nebesima i da ga je On poslao ljudima.
U duhu svoje oholosti i samodopadanja faraon traži od svojih sljedbenika da ga puste da ubije Musaa, alejhis-selam, Allahovog poslanika, zanemarujući u potpunosti činjenicu da bi Musa, alejhis-selam, mogao da uputi dovu svome Gospodaru da ga pomogne protiv njega. "'Pustite vi meni', reče faraon, 'da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove'" (El-Mu'min, 26) I, faraon zatim navodi povode svoga postupka, a to je strah da Musa, alejhis-selam, ne izmijeni vjeru njegovog naroda i da ne izazove nered u zemlji. Brine se za ljude zbog Musaa, alejhis-selam. Najveći nevjernik i oholnik brine se o interesima ljudi.
Apsolutna vlast i bolji od Allahovog poslanika
Faraon je tvrdio da njemu pripada apsolutna vlast u Egiptu i da mu pripadaju rukavci rijeke Nila koji teku kroz njegove bašte i dvorce: "'O narode moj', reče on, 'zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, vidite li?'" (Ez-Zuhruf, 51). A ova faraonova tvrdnja posljedica je njegovog neznanja, jer hvališe se onim na što nema nikakav utjecaj i što nije u njegovom domenu. (Tefsirus-Sa'di)
Također, tvrdio je da je bolji od Musaa, alejhis-selam, i potvarao ga da je bijednik i da ne umije da govori: "I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?" (Ez-Zuhruf, 52), što je svakako laž i potvora. Musa, alejhis-selam, odlikovan je izuzetnim govorničkim sposobnostima, jer je on bio Allahov poslanik.
Isto tako, faraonovo mjerilo bio je materijalizam i izgled, vanjština, tako da je govorio: "Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (Ez-Zuhruf, 53), tj. da ga meleki služe, pomognu u njegovom pozivu i potvrde njegov govor i istinitost poslanice.
