historija

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i od Njega oprost molimo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik.

U ovoj hutbi zajedno ćemo da zastanemo pred jednom od najdirljivijih slika koje nam Kur'an nudi -- pred životom Nuha, alejhis-selam. To nije samo priča iz davnina; to je ogledalo za svakoga od nas: "U kazivanjima o njima je pouka za razumom obdarene" (Jusuf, 111).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennet će ući neki ljudi čija su srca poput ptičijih srca." (Muslim, br. 2840)

Musliman svoj put uspjeha na ovome svijetu, kao i na budućem, trasira tevekulom -- čvrstim osloncem na Allaha. Štaviše, tevekul je temelj unapređenja i jačanja vjerničke ličnosti, jer čovjek je slab bez Allahove pomoći i podrške, dok sa svojim Gospodarom postaje snažan i uspješan.

Omer obnavlja džamiju El-Aksa

Džamija El-Aksa, koju je sagradio Ibrahim, alejhis-selam, bila je izložena prirodnim nepogodama (u godini 135. n. e.), a kada su Rimljani osvojili Jerusalem, car Hadrijan (117--138. n. e.) naredio je potpuno uništenje grada, nakon čega je na tom mjestu izgradio novi grad nazvan Elia Capitolina, stari hram zamijenio je novim hramom posvećenim paganskom bogu Jupiteru Kapitolinskom. U tom periodu Rimljani su izvršili konačni masakr nad stanovništvom, koji je označio kraj sudbine židova u Palestini, kako politički tako i demografski i religijski. Time je okončana veza između židova i Palestine na političkoj, demografskoj i vjerskoj razini. (Vidjeti: Historijske studije iz Kur'ana, 3/127)

El-Aksa je izgrađena četrdeset godina nakon Kabe

Ebu Zerr, radijallahu anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je prvi mesdžid sagrađen na Zemlji?", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Mesdžidul-haram u Meki." Ebu Zerr, radijallahu anhu, ponovo je upitao: "A koji je mesdžid sagrađen nakon Mesdžidul-harama?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Mesdžidul-Aksa." "Koliko je vremena proteklo između njihove gradnje", upitao je Ebu Zerr, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Četrdeset godina." (Buhari, br. 3366; Muslim, br. 520)

Ovaj autentični hadis kazuje da je Ibrahim, alejhis-selam, bio graditelj Kabe i El-Akse, i da je između gradnje ove dvije svete bogomolje proteklo četrdeset godina. (Halidi, El-Kasasul-kur'ani, 1/414)

(kroz sedam biografija)

Sreća. Vječna. San i želja svakog čovjeka. I onog bogatog i onog siromašnog. I bolesnog i zdravog. I mladog i starog... Ima i bogatih koji umiru nesretni, ima i zdravih koji odlaze s ovog svijeta nesretni... Kako sreću dosegnuti, vječnu, neprolaznu? Prvo treba dunjaluk, teški i prolazni, preći, ali preći u okrilju zadovoljstva Gospodara, Onoga Koji je stvorio i dunjaluk, i nas i sreću. Onoga Koji nam je pokazao i objasnio kako postići vječne užitke. Kako? Podigni glavu i pogledaj u nebo zvjezdano i prepusti se Njegovim zvijezdama-vodiljama, odabranicima koji će ti pokazati put koji Vječnosti vodi, onima čiji će te život inspirirati da i sam postaneš Allahov odabrani rob, a to znači da ćeš postići i sreću. U kompletu "Historija prvog perioda islama (kroz sedam biografija)" predstavljeni su životi sedam odabranih ljudi, predvodnika, koji su podigli bajrak islama hrabro se suočavajući sa svim izazovima, ali i dosljedno njegujući moralne vrline bez kojih je bezvrijedan svaki materijalni uspjeh. Izdvajamo samo neke karakteristike ovih predvodnika u svijetloj historiji islama.

Afrička država Niger trenutno je u centru svjetske pažnje zbog puča koji se desio i prijetećeg oružanog sukoba velikih razmjera i velikog geopolitičkog utjecaja.

Sudan je zemlja u kojoj živi prilično velik broj muslimana, a već nekoliko mjeseci je u centru svjetske pažnje zbog ratnih sukoba.

Japan, daleku istočnu zemlju, poznatu i kao zemlju izlazećeg sunca, nekako smo uvijek zamišljali obavijenu velom istočnjačkih miomirisa i trešnjinog cvijeta, i uvijek nam je djelovala tajanstveno i nedokučivo. Vrijeme je da otkrijemo velove tajnovitosti i naučimo nešto o ovoj divnoj zemlji i ovim preciznim i vrijednim i dugovječnim ljudima.

Singapur je veoma mala zemlja, po površini manja od Kantona Sarajevo, ali veoma napredna. U ovoj državi živi znatna muslimanska manjina, a i predsjednica je muslimanka.

U Omanu živi znatan broj muslimana koji čine većinu u ovoj zemlji. Vjerovatno bi mnogi na spomen Omana pomislili da je ovo samo još jedna u nizu visokorizičnih zemalja u pogledu sigurnosti i zemlja sa mnogim problemima, ali istina je sasvim drukčija. World Economic Forum sastavio je listu najbezbjednijih destinacija za turizam, i Oman je 2019. zauzeo treće mjesto na ovoj listi, samo su Finska i Island bili bezbjedniji. I nakon 2019. godine Oman je ostao u vrhu liste najbezbjednijih zemalja za posjetiti. U zemlji nema sukoba, nema političke nestabilnosti, odnos prema posjetiocima odiše poštovanjem i gostoprimstvom.

Prva promjena civilizacijskog okvira Bosne, kada smo ušli u sastav Osmanskog Carstva, imala je za posljedicu naše prihvatanje islama, što se, po riječima Nedima Filipovića, "predstavlja ne samo kao vjerska i kulturna nagrada za konvertite nego i kao jedna vrsta sudbinskog blagoslova, milosti sudbe koja nagrađuje one koji idu pravim putem".

Berlinskim kongresom, poslije više od četiri vijeka političke i kulturološke odvojenosti od evropskih tokova, Bosna nanovo, i opet naglo, prelazi iz jednog civilizacijskog okvira u drugi.

Faraon je ličnost kroz koju Kur'an opisuje čitavu jednu kategoriju ljudi, njihov pristup životu, filozofiju življenja utemeljenu na oholosti i, mogli bismo kazati, megalomaniji, direktno suprotstavljenoj svemu što su Božiji poslanici naučavali i čemu vjera poziva. O svemu tome Allah kazuje u Kur'anu pozivajući nas da uzmemo pouke: "Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste razumom obdareni!" (El-Hašr, 2). Brojna su obilježja faraonske filozofije života, a neke ćemo navesti kako bismo mogli uzeti pouke i udaljiti se od svega što nas vodi ka tom načinu života.

Maroko je veoma zanimljiva muslimanska zemlja na samom zapadu afričkog kontinenta, čiji je arapski naziv Magrib, što znači mjesto gdje zalazi sunce. Ova zemlja imala je veoma bitnu ulogu u povijesti islamskog ummeta.

Hadž je jedan od pet stubova islama, pored svjedočanstva da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanja namaza, davanja zekata i posta ramazana. Dok su namaz i post tjelesni ibadeti, a zekat finansijski, hadž je važan ibadet koji je obuhvatio tjelesno i materijalno. Valja, pak, imati na umu, da islam postavlja neke uslove za one koji žele obaviti obavezni hadž, kao da je onaj koji ide na hadž dobrog zdravlja, da svojoj porodici osigura troškove života za vrijeme svoje odsutnosti, sigurnost na putovanju.

Senegal je veoma zanimljiva afrička država u kojoj živi veliki broj muslimana, a ovih je dana bila u centru pažnje nakon što je osvojila prvenstvo Afrike u nogometu.

Sada već davne 2002. godine učestvovao sam u organiziranju javne tribine u Istiklal džamiji na kojoj je izlagač dr. Šaćir Filandra govorio na temu Bošnjačka politika u XX stoljeću. Tada sam čuo tezu koja me je začudila i koju nisam odmah mogao prihvatiti. Teza je glasila da Bošnjaci, u zadnjih nekoliko stotina godina, nisu bili u boljoj političkoj situaciji. Ako se podsjetimo da je to vrijeme u kojem je vlast držala Demokratska alijansa za promjene, koja se i nije baš proslavila po poštovanju prava na islamski identitet -- čak suprotno tome, djelimično objašnjava moju zbunjenost. Upravo su januara 2002. bh. vlasti deportovale šest muslimana, bi gajri hakk, na Guantanamo, a ja u oktobru iste godine čujem da nismo bili u boljoj političkoj situaciji u nekoliko stotina godina!? Shvatite me.

Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: "Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.' Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: 'Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah ti oprostio, Ebu Bekre!' i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: 'Je li Ebu Bekr u kući?' 'Nije', odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam. Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: 'Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: 'On istinu govori.' Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!', i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao."

Prekretnica Bosne i našega naroda, kako politička tako i kulturološka, jeste Berlinski kongres. "Bez obzira na to što se 15 članova Berlinskog ugovora odnosi na Rumuniju, 12 na Bugarsku, 10 na Istočnu Rumeliju, 9 na Srbiju, 8 na Crnu Goru, jedan jedini član 25. -- koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, izazvao je veće kulturno-civilizacijske poremećaje i pravno-formalne, državno-sustavske i društveno-političke promjene od svih ostalih članova Berlinskog ugovora, odnosno njih 63. (...) Zapravo nije se radilo samo o okupaciji nego prelaženju iz jednog polumilenijskog kulturno-civilizacijskog islamskog kruga i državno-pravnog okvira i društveno-političkog ambijenta u drugi kulturno-civilizacijski zapadno-evropski krug utemeljen na antičko-rimskoj paganskoj i judeo-kršćanskoj tradiciji." (Mustafa Spahić, Od hilafeta do rijaseta, str. 286)

Republika Albanija je zemlja u jugoistočnoj Evropi, na albanskom jeziku se kaže: Shqipëria. Ovo je za nas prijateljska i bratska zemlja i interesantno je istražiti kako ovaj narod živi, kakva je povijest ove zemlje i ovog naroda, s čim se susreću u svakodnevnom životu i ko je bio taj Enver Hoxha (Enver Hodža) čije prezime može zavarati mnoge koji ne znaju ništa o njemu.

U Kamerunu, živopisnoj afričkoj zemlji, za koju mnogi kažu da je "Afrika u malom", živi značajna muslimanska manjina, koja se, kao i muslimani u svim ostalim dijelovima svijeta, suočava sa brojnim izazovima, ali koja i evidentno doživljava napredak.

Muslimani u Etiopiji, zemlji prve hidžre

Etiopija, zanimljiva zemlja u kojoj živi značajna muslimanska manjina, odredište prvih muhadžira u islamu, danas je puna izazova za muslimane, naročito zbog sukoba koji se trenutno u njoj odvijaju.

Muslimani u Maliju

Nerijetko se u vijestima spominje afrička zemlja Mali o kojoj se malo toga zna, a naročito da u njoj živi jedna velika populacija muslimana. U ovom tekstu donosimo informacije o zemljopisu i demografiji, o povijesti ove zemlje i izazovima i problemima s kojima se suočava.

Zemljopis i demografija

Mali je država u zapadnoj Africi, bez izlaza na more. Na zapadu graniči sa Senegalom, na sjeverozapadu s Mauritanijom, na sjeveroistoku s Alžirom, na jugoistoku s Nigerom te na jugu s Burkinom Faso, Obalom Slonovače, i Gvinejom. Sjeverni dio zemlje čini pustinja Sahara, a južnim, u kojem živi većina stanovništva, protječu velike istočnoafričke rijeke Niger i Senegal.

Reljef zemlje uglavnom je ravan ili brežuljkast. Na sjeveroistoku se izdiže masiv Iforas, nastavak alžirske visoravni Hoggar, a na jugozapadu dio gvinejske visoravni Fouta Djallon. Zemlja se dijeli na tri klimatsko-vegetacijske zone: Saharu na sjeveru, prijelazno područje Sahel s vegetacijom otpornom na dugotrajnu sušu, te sudansku zonu na jugu, u kojoj je količina oborina veća, a biljni pokrov obilniji. Ekonomska aktivnost izražena je pretežno na jugu gdje je poljoprivreda moguća. Mali također ima velike rezerve zlata i soli. Preko 80% stanovništva bavi se poljoprivredom i ribarstvom. Pamuk je najvažniji izvozni proizvod.

Osmansko carstvo osnovao je 1299. Osman I, i u 16. i 17. stoljeću bilo je najjače na svijetu, da bi poslije toga počelo doživljavati lagani pad i dekadencu. Od 1463. i Bosna postaje dio tog carstva, a od 1517. osmanski vladari imali su dvije titule: sultan, svjetovni vladar, i halifa, vjerski vođa muslimana.

Tačno četiri stotine godina od njegovog osnivanja, Carstvo je 1699. potpisivanjem mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima moralo prihvatiti gubitak Mađarske, Dalmacije i Peloponeza, najvećeg poluotoka Grčke, a sve poslije neuspjele opsade Beča 1683. kada je do izražaja došla vojna slabost Osmanlija.

Neosporno je da su Bošnjaci, iako mali narod, ostavili trajni trag i dali doprinos ostvarenju muslimanskih interesa čije se refleksije osjete i danas. Međutim, da li je to prepričana priča, da li narod koji sačinjava svega 0,1 % muslimanske zajednice ima danas ikakav značaj i ulogu!?

Bez obzira na činjenicu da je došlo do ukidanja hilafeta i da muslimani više ne žive u jednoj državi, ipak je vjersko, duhovno jedinstvo muslimana opstalo i koncept ummeta – zajedice muslimana vidan je i danas. Upravo onako kako je Nu’man b. Bešir prenio od našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti poput jednog tijela: kada jedan njegov organ oboli, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže sa nesanicom i groznicom.” (Muttefekun alejhi: Buhari, 6011, i Muslim, 2586)

Ovim hadisom opisana je povezanost muslimana bez obzira na različitost rasa, nacija ili država u kojima živimo. Kada su napadnuti muslimani Bosne, cijeli je ummet imao groznicu.

U ovom tekstu govorit ćemo o muslimanskoj manjini u jednoj od najvećih i najljepših zemalja na svijetu. Kanada je druga zemlja na svijetu po veličini i u njoj se nalaze mnogobrojne prirodne ljepote. U ovoj zemlji svoj dom je našao i veliki broj muslimana iz raznih dijelova svijeta, također sa našeg govornog područja. Govorit ćemo o demografskoj slici, povijesti i izazovima muslimana i o našoj dijaspori u ovoj zemlji.

Zemljopis i demografija

Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu, nakon Rusije. Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi okean, a na istoku na Atlantski okean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno privredno središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Zvanični jezici su engleski i francuski. Broj stanovnika trenutno se procjenjuje na 37.943.231. (CIA World Factbook)

Veoma je nezahvalno u pozitivnom svjetlu govoriti o narodu kojem pripadaš, pa ćemo to prepustiti drugima.

Preko hiljadu godina islam je znatno prisutan u Senegalu. Utjecaj islama u ovoj regiji porastao je kad je kralj Takrura primio islam 1040. godine, vjerovatno kao rezultat trgovine između Zapadne i Sjeverne Afrike. Kralj je podstakao svoje podanike da pređu na islam. Mnogi su prešli na islam, a oni koji nisu nastavili su praktikovati tradicionalne afričke religije.

Stanovnici Balkana, a najvjerovatnije i Bosne, prve susrete sa muslimanima imali su na Siciliji, jer je u Palermu, za vrijeme dominacije muslimana, postojala četvrt koja je nosila naziv Harat Sagaliba, tj. Slavenska četvrt.

Među najstarijim svjedocima prisustva muslimana na našim prostorima jeste džamija Turhan Emin-bega u Ustikolini iz 1448–1449., što je četrnaest godina prije događaja u Jajcu, a džamija ukazuje na postojanje aktivnog vjerskog života na tom prostoru. Samo muslimansko mezarje u tom mjestu datira 10–20 godina prije izgradnje džamije. Također, najstariji muslimanski nišan iz Rogatice datira iz 1460. godine. Čak prva džamija u Sarajevu, koja je otvorena 1462. godine, nekoliko je godina prethodila padu Bosanskog kraljevstva.

Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, u kojoj živi jedna veoma velika muslimanska manjina. Ova je zemlja odavno u centru svjetske pažnje zbog mnogih tema, od kojih je i tema Ujgura i njihovog progona i represije centralnih vlasti u Pekingu. Međutim, Ujguri nisu jedina muslimanska manjina u Kini. U ovom tekstu govorimo o demografiji ove zemlje, njenoj povijesti i trenutnom stanju muslimana u njoj.

Kada govorimo o historiji širenja islama, neminovno izučavamo državne sisteme i uređenja koji su predstavljali branik islama i muslimana. Najprije je to bio poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zatim četverica pravednih halifa, Emevije, Abasije i na kraju Osmanlije, od kojih smo mi i primili islam.

Osmanlijska država postojala je od 1299. pa sve do 1922. Na vrhuncu svog postojanja prostirala se od Perzije i Egipta na jugu do Mađarske na sjeveru, i na moru od Tunisa do Krima, i obuhvatala je 5.500,000 km2, koje se protežu na 42 sadašnje države.

Stanovnici mnogih od tih država još prije Turaka baštinili su islam kao svoju vjeru, a, uz veliku rezervu i ako bih se usudio reći, pod Turcima su samo tri nova naroda postala dio islamskog ummeta: Pomaci, Albanci i Bošnjaci. Naravno, mnogi pripadnici drugih naroda primali su islam, ali su povlačenjem Osmanlija bili prinuđeni da napuste svoj životni prostor. Takav slučaj je bio i sa muslimanima Mađarske, kada je 1680. desetine hiljada muslimana naselilo Bosnu; također gubitkom Like i Slavonije na hiljade muslimana naselilo je Bosanski pašaluk. Dostupne informacije govore o preko stotinu hiljada muslimana koji su istjerani iz pograničnih područja i naselili se u Bosni.

Ovih dana Azerbejdžan, zemlja na Kavkazu, nalazi se u centru svjetske pažnje zbog sukoba koji traje decenijama.

O muslimanskom utjecaju na Evropu i nedaćama evropskih muslimana

Mauritanija je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog okeana. Zvanično ime ove države je Islamska Republika Mauritanija. Na sjeveru graniči s teritorijem Zapadna Sahara, na sjeveroistoku s Alžirom, na istoku i jugu s Malijem te na jugozapadu sa Senegalom. Glavni grad je Nouakchott. U ovom tekstu govorit ćemo o zemljopisu ove države, njenoj povijesti i izazovima s kojim se njen narod suočava.

Jedan od načina sazrijevanja i učenja je i tzv. životna škola. U njoj učimo lekcije koje teško da možemo naći u školskim udžbenicima. To je jedan način školovanja koji je mnogo duži i naporniji od formalnog školovanja, čije lekcije znaju biti mnogo teže, a ispiti naporni i iscrpljujući. Takav je slučaj kada govorimo o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan pojedinac živeći prosječan životni vijek. Pa šta bismo tek mogli reći o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan narod i koje se uče stotinama godina?!

Kada je pojedinac u pitanju, svi savjetujemo jedni druge da učimo od onih koji imaju više završene životne škole od nas. Tako se zna reći da iskoristimo prisustvo osobe koja je “svašta prodeverala u životu” ili onoga koga je “život samljeo”. Time se želi reći da učimo iz tuđih iskustava kako i sami ne bismo prolazili kroz iste probleme i trpjeli ono što je neko prije nas trpio.

Republika Kazahstan je država u srednjoj Aziji. Po površini, deveta je zemlja na svijetu (najveća neobalna), ali veći dio teritorija čini slabo naseljena stepa. Na zapadu izlazi na Kaspijsko jezero, na sjeveru graniči s Rusijom, na istoku s Kinom te na jugu s Kirgistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom. Kazahstan se dijeli na četrnaest oblasti i tri grada od posebnog državnog značaja. Glavni grad Kazahstana je Nursultan. Nursultan je drugi po veličini grad u Kazahstanu (gotovo 600.000 stanovnika), a glavnim gradom postao je 1997. godine, dekretom kontroverznog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, umjesto grada Alma-Ata. U ovom tekstu govorimo o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i izazovima s kojima se suočava nakon nekoliko decenija komunističke vlasti.

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo tekst o muslimanima u Somaliji. U tekstu ćemo govoriti o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i problemima i izazovima s kojim se suočavaju njeni stanovnici.

Somalija se nalazi u regiji po imenu Rog Afrike i graniči sa Džibutijem, Etiopijom i Kenijom. Glavni grad Somalije je Mogadišu. Somalski i arapski su zvanični jezici u ovoj zemlji. Sa skoro 3.000 km obale, Somalija od svih zemalja na Afričkom kontinentu i od svih arapskih zemalja ima najdužu obalu. Somalija je članica Arapske lige jer je kulturno, historijski, etnički, jezički, geografski i vjerski povezana sa arapskim svijetom. Somalija je postala članica Ujedinjenih nacija 1960. nakon što je ponovo postala nezavisna država. Također, Somalija je članica Afričke unije i Organizacije za islamsku saradnju.

Jednom ne tako davno u našem lijepom gradu Mostaru priča nas je ponijela do toga “otkud arapske riječi u danskom?, otkud u švedskom jeziku?!” – na što nam je skrenuo pažnju jedan divni insan koji je poznavao jezik i dugo živio u Skandinaviji. Eh, sad… Kao osoba koja nastoji ploviti okeanima lingvistike i arapskog jezika, poznato mi je da riječi putuju iz jednog u drugi jezik, a skoro uvijek iz jezika produktivnih društava u jezike onih koji slijede njihove stope u svijetu nauke i civilizacije, pa nam zato ne treba bolji primjer od našeg jezika – koji nije nikakva iznimka u tom pogledu – a koji je odavno pod invazijom anglizama (anglizmi su riječi iz engleskog jezika preuzete i prilagođene drugom jeziku, uključujući i bosanski) tipa: klaster, blog, brend, čatati, link, mobing, misterija, šoping – pa bismo mogli ovako dovijeka nabrajati. Također, svima je, više ili manje, poznato da je arapsko-islamska kultura i civlizacija, uz nju arapski jezik, imala svoj period uspona, svoje zlatno doba – naročito u Andaluziji – kada je utjecala na druge kulture, u svakom segmentu, te bila preduvjet za nastanak evropskih civilizacija i renesanse. Ali, ipak.. kako? Skandinavija koja nije imala nikakav posredan i direktan kontakt s arapsko-islamskim svijetom? Ili je, ipak, imala?!

Tadžikistan, službeno Republika Tadžikistan, država je u središnjoj Aziji, bez izlaza na more. Na sjeveru graniči s Kirgistanom, na istoku s Kinom, na jugu s Afganistanom i na zapadu s Uzbekistanom. Tadžikistan je jedna od petnaest država nastalih raspadom Sovjetskog saveza. U ovom tekstu govorit ćemo o demografiji i historiji ove zemlje, kao i o problemima i izazovima s kojim se suočavaju muslimani ove zemlje.

Postoji dilema i rasprava u pogledu toga koji stepen važnosti pripada izučavanju historije, te da li se ubraja u temeljne ili pomoćne nauke. Istina je da poznavanje historije ima ogroman značaj za svaki narod i društvo, njome se prenose saznanja i iskustva i preko nje nam se obraćaju naši preci. Dovoljan pokazatelj važnosti historije jeste to što je Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi, koja je “...zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane” (El-Fussilet, 41–42), dosta ajeta posvetio događajima iz ranijih naroda. “O tim gradovima mi ti neke događaje njihove kazujemo!” (El-A’raf, 101); “I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo!” (Hud, 120); “U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni” (Jusuf, 111), što ukazuje na to da je historija podsjetnik ummeta i sehara kulturne ostavštine.

Mnogi su čuli za Kambodžu, državu u Aziji, poznatu po sukobima koji su trajali decenijama. Manje je poznato da u ovoj zemlji živi i muslimanska manjina.

Kraljevina Kambodža nalazi se u jugoistočnoj Aziji. Graniči sa Tajlandom, Laosom i sa Vijetnamom. Na zastavi ove zemlje nalazi se građevina Angkor Vat, veliki budistički hram.

Kambodža je ustavna monarhija. Stanovništvo u Kambodži je homogeno što se tiče etniciteta i jezika. Većina stanovnika su Kmeri i govore kmerskim jezikom. Struktura stanovništa je sljedeća: 97,9% slijedi budizam, muslimana je 1,1%, kršćana 0,5%, i 0,6% ostalih. Ako uzmemo u obzir da je Kambodža u julu 2018. imala 16.449.519 stanovnika, vidimo da muslimana po ovim procjenama ima nešto više od 180.000 (CIA Factbook). Prema drugim procjenama, ima ih oko 236.000 (Pew Research Centre).

Kada započnete istraživati alternativne terapije i holističke metode liječenja, onda najčešće dolazite do podataka o stoljećima starim indijskim, kineskim, japanskim metodama liječenja putem biljnih terapija. Rijetko ćete naći islamska alternativna liječenja ponuđena kao prve opcije u traženju. Iako nam je naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete držali, nećete zalutati, a to su: Allahova Knjiga (Kur’an) i moj sunnet” (Muslim), najčešće i sami upadamo u određene zamke sopstvenog (ne)znanja.

Islamsko medicinsko znanje počinje sa saznanjima koja su prikupili muslimani u ranoj fazi islamske historije, uglavnom iz grčkih izvora, te onih iz Perzije, Sirije, Indije i Bizantije (Abdul Latif, Development of Pharmagology during Abbasid Period and its Relevance to Modern age). Prema islamskoj medicini, smatralo se da fizičko obolijevanje uglavnom nastaje usljed akumulacije štetnih tvari u tijelu. Tako su prejedanje, nepravilan i neredovit izbor hrane i nezdrav stil života općenito smatrani glavnim uzročnicima pojave bolesti, a što je znanost, zapravo, i dokazala. S druge strane, u islamskoj medicini velika pažnja i značaj daje se liječenju bolesti duše, te bolesti srca koje, prema učenjima treba liječiti prije liječenja bolesti tijela. Kur’an i sunnet daju nam cijeli niz lijekova za liječenje bolesne duše i srca, a i tijela. Kur’an spominje koristi upotrebe nekih vrsta hrane, kao što su datule i med, te naređuje da se klonimo nekih drugih vrsta, kao što su svinjsko meso, alkohol i druga opojna sredstva. Drugi izvor islamskih nauka – sunnet sadrži brojne smjernice u pogledu konzumiranja hrane i stila života općenito. (Amira Ayad, Zdravlje tijela i duše)

Republika Filipini je otočna država u Jugoistočnoj Aziji i smještena je u zapadnom dijelu Tihog okeana. Od ukupno oko 7.100 otoka, stalno je nastanjeno samo oko 860. Na jedanaest najvećih otoka, koji zauzimaju 95% ukupne površine državnog teritorija, živi velika većina stanovništva. Ova nacija, koja broji više od stotinu miliona, ljudi ima i značajnu muslimansku manjinu. Interesuje nas kakva je demografska slika ove zemlje i njena povijest i stanje muslimana u njoj.

Ponos je biti vjernik i pripadati najvećoj skupini stvorenja koja veličaju Allaha. Jer, sve što je stvoreno, Allahu je pokorno, osim skupine ljudi i džina: “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta.” (El-Isra, 44)

Sve što je Allahu pokorno reagira na grijehe nepokornih: “Oni govore: ‘Milostivi je uzeo dijete!’ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete.” (Merjem, 88–91)

A sva ova Allahova stvorenja vole pokornost Allahu, vole vjernika i raduju se i uživaju u njegovom društvu. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko izabere bilo koji put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Uistinu, meleki svojim krilima natkriljuju onoga koji traži znanje iz zadovoljstva prema onome što on čini. I, uistinu, za učenjaka sve traži oprosta, pa čak i riba u vodi….” (Ebu Davud; Ibn Madža; šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim)

Sve u ovom gradu obavlja tavaf: ljudi, golubovi, kuće, brda... U njemu nema nijednog pravog puta, sve je lučno i vodi te da kružiš oko njegovog kvadratnog srca. Čak i ljudske naravi.

U Kuvajtu svi putevi vode ka moru, u New Yorku svi putevi vode kroz Manhattan, u Parizu svi putevi vode ka Trijumfalnoj kapiji, u Kairu se svi putevi završavaju na obali rijeke Nil... Svaki grad ima svoje srce – centar.

U Meki svi putevi kruže i ukrug putuju oko Kabe, kao da je grad sagrađen nevidljivom silom i dizajniran da te svaki put iznenada odvede do Kabe. Nevidljiva sila i čar ovog grada privukla je mnogobrojne rase i nacionalnosti ka srcu Meke. Ova sila nije prestala od kada je Zemzem protekao kroz prste Ismailove, alejhis-selam, majke. Privukla je ptice i pleme Džurhum.

Pakistan je druga država u svijetu po broju muslimana, u kojoj živi preko 204 miliona muslimana, nakon Indonezije u kojoj živi preko 227 miliona muslimana. U ovom tekstu govorit ćemo o ovoj zemlji, njenoj demografskoj slici, povijesti i izazovima s kojim se muslimani suočavaju u njoj.

Zvanični naziv je Islamska Republika Pakistan. Ova zemlja nalazi se na Indijskom potkontinentu i graniči sa Indijom, Afganistanom, Iranom i Kinom. Glavni grad je Islamabad. Pakistan ima 1.046 kilometara obale na Arapskom moru.

Pakistan je šesta zemlja na svijetu po ukupnom broju stanovnika. Kad pogledamo u procentima, onda možemo reći da je otprilike svaki deseti musliman na svijetu Pakistanac. Na urdu jeziku Pakistan znači zemlja čistih. Najvažnija rijeka je Indus. Pakistan je 1960. sa Indijom sklopio sporazum kojim se regulira korištenje ove rijeke. Neke od najvećih planina na svijetu nalaze se u Pakistanu.

Autor ovog putopisa je princ Muhammed Ali-paša, rođen 1875. godine u Kairu, sin Teufika (1852–1892), šestog namjesnika Egipta od potomaka čuvenog Muhammeda Ali-paše, osmanskog paše, Albanca, koji se uspeo do pozicije upravitelja Egipta i Sudana u prvoj polovici 19. stoljeća i čija je vlast, u određenom periodu, obuhvatala Egipat, Sudan, Palestinu, Siriju, Hidžaz, Moreju, Tasos i Kretu.

Šri Lanka, službeno Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka, otočna je država u južnoj Aziji, zauzima otok Šri Lanku (u prošlosti zvan i Cejlon) te nekoliko manjih otočića u Indijskom okeanu, jugoistočno od Indijskog poluotoka. Nedavno je ova država bila u centru svjetske pažnje nakon užasnih napada na Uskrs 21. aprila 2019. U ovom tekstu govorit ćemo o demografiji ove države, njenoj povijesti i stanju muslimana u njoj.

Autor ovog putopisa je princ Muhammed Ali-paša, rođen 1875. godine u Kairu, sin Teufika (1852–1892), šestog namjesnika Egipta od potomaka čuvenog Muhammeda Ali-paše, osmanskog paše, Albanca, koji se uspeo do pozicije upravitelja Egipta i Sudana u prvoj polovici 19. stoljeća i čija je vlast, u određenom periodu, obuhvatala Egipat, Sudan, Palestinu, Siriju, Hidžaz, Moreje, Tasosa i Krete.

Davne 1993. bili smo u izbjeglištvu u Holandiji i u prvom azilantskom centru u koji smo došli veoma brzo smo se sprijateljili sa Ibrahimom koji je dolazio iz Liberije. Mnogo nam je bio drag i bili smo zapanjeni njegovom blagom naravi i lijepim ponašanjem. Mi dotad nismo nešto mnogo znali o toj zemlji i muslimanima u njoj, a velika je vjerovatnoća da ni on nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini i muslimanima u njoj. Na svijetu ima zemalja koje su male, nemaju mnogobrojnu populaciju, kao naprimjer Indonezija ili Pakistan ili Egipat, ali nisu nimalo manje interesantne. Naprotiv, baš i o ovim malim zemljama bitno je govoriti kako bi šire mase došle do saznanja o muslimanima u njima, i kako bi islamski ummet bio jači i više jedinstven, važno je da jedni za druge znamo. To posebno prijateljstvo sa Ibrahimom podstaklo je autora da izabere Liberiju za ovaj tekst za rubriku “Islamski atlas”.

Venezuela je zemlja koja je ovih dana u centru svjetske pažnje zbog političke nestabilnosti. Ako uzmemo u obzir ostale zemlje u Latinskoj Americi, može se reći da je muslimanska manjina u ovoj zemlji jedna od najznačajnijih muslimanskih manjina u ovom dijelu svijeta. U narednim redovima bit će riječi o demografskoj i ekonomskoj slici, povijesti političkih nemira u ovoj zemlji, o životu i stanju muslimana u ovoj zemlji, nadajući se da ćemo naučiti nešto novo i postati svjesniji gdje sve žive pripadnici našeg ummeta i da će se povećati solidarnost među muslimanima.

Jedna od najvećih muslimanskih zemalja je Pakistan. Pakistan, službeno Islamska Republika Pakistan, je država u južnoj Aziji. Graniči s Indijom, Kinom, Afganistanom i Iranom. Na jugu izlazi na Arapsko more, koje je dio Indijskog okeana. Neki kažu da naziv Pakistan znači zemlja čistih, međutim, što se tiče značenja ovog naziva ne postoji konsenzus. U Pakistanu se govori više od pedeset jezika. Službeni su urdu i engleski. Urdu ima mnogo sličnosti sa jezikom koji se govori u Indiji.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U nekoliko prošlih tekstova opisali smo kako je nastala i kako se odvijala prva fitna u ummetu. Počela je tajnim razgovorima na tajnim sastancima, sumnjama koje je ubacivao Ibn Sebe, optužbama protiv Osmana, radijallahu anhu, koje su dovele do zahtjeva za njegovom smjenom, da bi na kraju Osmana protekfirili, tj. proglasili nevjernikom, i ubili. Kada su do toga došli, smutljivci su protekfirili i Aliju i ostale ashabe. Ubili su Aliju, radijallahu anhu, a na kraju su protekfirili cijeli ummet. Haridžije smatraju da samo oni zastupaju istinu, a da su nevjernici svi koji im se suprotstave!

Na zapadu Afrike postoji jedna zemlja koja se zove Burkina Faso. U ovom tekstu cijenjeni čitatelji mogu da pročitaju zanimljivosti o ovoj zemlji, njenoj povijesti i životu muslimana u njoj.

Zemljopis i demografija

Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike. Ova zemlja nema izlaz na mora, graniči sa Nigerom na sjeveru i na zapadu sa Malijem, sa Togom na istoku, i Beninom, Ganom i Obalom Slonovače na jugu. Burkina Faso se do 1984. godine zvala Gornja Volta, po rijekama Crna, Bijela i Crvena Volta koje teku kroz ovu zemlju. Burkina Faso na najrasprostanjenijim domaćim jezicima znači “zemlja poštenih ljudi”.

Burkina Faso, nažalost, spada u najsiromašnije države svijeta. Ranije su mnogi radili kod južnih susjeda, pogotovo u Obali Slonovače. Ekonomija se temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inostranstva.

U svijetu postoji jedna veoma zanimljiva muslimanska zemlja koja se naziva Maldivi ili službeno Republika Maldivi. To je zemlja u kojoj je cjelokupno stanovništvo muslimansko i ta država se sastoji od 1.900 otoka grupiranih u 26 atola. (Atol je naziv za otok ili njih više koji imaju oblik prstena. Oblik prstena je nastao od korala. Neki prstenovi su u potpunosti zatvoreni i voda unutar prstena i izvan se razlikuje, dok neki prstenovi imaju izlaz na otvoreno more.) Govorit ćemo o geografskim karakteristikama ove zemlje, njenoj povijesti, dolasku islama, utjecaju cunamija iz 2004. i utjecaju promjena u globalnoj klimi.

Geografija

Na Maldivima je od 1.900 otoka naseljeno oko 200, a još 88 se koristi samo za turizam. Otoci se nalaze na površini od otprilike 90.000 km², dok kopno ukupno ima samo oko 300 km². Najveći otok je 5 km². Samo devet otoka je veće od 2 km². Prosječna prirodna nadmorska visina iznosi 1,5 metar. Najviša tačka je 2,4 metra iznad nivoa mora na otoku Villingili, tako da je ovo najniža zemlja na svijetu sa najnižom prosječnom visinom i najnižim vrhom. Maldivi imaju 644 km obale, a sa 298 km² površine, ovo je zemlja sa najmanje kopna u Aziji. Najveći otok Maldiva je Gan čiji je glavni grad Male.

Muslimani u Indiji

U ovom broju časopisa El-Asr našim cijenjenim čitaocima donosimo tekst o muslimanima u Indiji. Treća zemlja na svijetu sa najvećim brojem muslimana upravo je Indija. Iako ih ima izuzetno brojni, na globalnom nivou ne vidi se toliki utjecaj koji bi se mogao očekivati od tolikog broja ljudi. Stoga, interesantno je vidjeti otkad je islam prisutan u ovoj zemlji, kakvo je stanje muslimana, s kakvim izazovima se susreću i kakve su perspektive.

Geografski položaj

Republika Indija smještena je u Južnoj Aziji i druga je najmnogobrojnija država na svijetu nakon Kine. U Indiji, po procjeni iz 2017. godine, ima 1.281.935.911 stanovnika. Procentualno, po procjeni iz 2011. godine, Hindusa ima oko 79,8%, muslimana oko 14,2%, kršćana 2,3%, sikha 1,7% i 2% ostalih. Ovo znači da prema procentima iz 2011. godine, u Indiji sada živi preko 180 miliona muslimana, a u Pakistanu oko 197 miliona, dok u Indoneziji ima preko 226 miliona muslimana. (CIA World Factbook)

Najsjevernija država Afričkog roga jeste Eritreja. Ona se nalazi u sjeveroistočnoj Africi na obali Crvenog mora. Sa sjeverozapada graniči sa Sudanom, na jugu sa Etiopijom i sa Džibutijem na jugoistoku. U ovom tekstu donosimo sažet prikaz povijesti i stanja naroda u ovoj državi za koju mnogi nisu čuli, ali koja igra veliku ulogu u migrantskim krizama u zadnjih nekoliko godina.

Demografija

Broj stanovnika u Eritreji iznosi oko 6 miliona. (CIA Factbook)

Što se tiče demografske slike, nema povjerljivih podataka, procjene postotka muslimana kreću se otprilike od 35% do otprilike više od 50%. Skoro svi koji se izjašnjavaju kao muslimani su sunnije. Od 1931. godine nije urađen povjerljiv cenzus, tako da je demografsko stanje predmet nagađanja i kalkulacija. Kršćani predstavljaju skoro sav ostatak stanovništva. Većina njih su ortodoksi. Najveća etnička grupa jeste Tigrinja i oni su većinom kršćani, a muslimani većinom pripadaju etničkoj grupi Tigre, a druge etničke grupe u kojima ima veliki broj muslimana jesu Saho, Rašaida i Afar. Jezici koji se najviše koriste su tigrinja i arapski.

Ima jedna muslimanska zemlja za koju mnogi sa našeg govornog područja nisu nikad čuli. Tu zemlju čini skupina ostrva koji se zovu Komori, a službeni naziv je Unija Komora. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji u kojoj je stanovništvo skoro sto posto muslimansko. 

Komori su grupa ostrva u Indijskom okeanu, sjeverozapadno od Madagaskara. Grupa ostrva sastoji se od: Andžuan, Grande Comore, Mayotte i Moheli i još nekoliko vrlo malih ostrva.

Sva ova ostrva osim Mayotte pripadaju federalnoj državi Komori i predstavljaju državu unutar ove federacije. A Mayotte je francuski prekomorski departman.

Ostrva imaju vulkansko porijeklo i geološki gledajući ova ostrva su mlada. Vulkan Karthala na Grande Comore još uvijek je aktivan, 2006. je eruptirao. Oko nekih od ostrva nalaze se koralni grebeni, a more oko ostrva može biti i 3000 m duboko.

Površina ova četiri ostrva iznosi 2.361 km2. Ovo nam pokazuje da se radi o vrlo maloj zemlji. Broj stanovnika procjenjuje se na otprilike 800.000, a u Mayotte živi oko 200.000 stanovnika.

U jugoistočnoj Aziji nalazi se Brunej, jedna mala zemlja koja, uprkos relativno maloj površini i relativno malom broju stanovnika, zaslužuje našu pažnju, stoga u ovom broju donosimo tekst o toj zemlji.

Brunej, službeno Brunej Darusselam (ar. darus-selam – kuća mira), je država u jugoistočnoj Aziji. Nalazi se na sjeveru otoka Borneo, na obali Južnog kineskog mora. Na kopnu graniči s Malezijom. Ime države je povezano sa rijekom Brunej koja nastaje spojem rijeka Sungai Kayal i Sungai Limau Mani. (Encyclopedia Britannica)

Allah traži od vjernika da zapišu sve što dogovaraju u svijetu međusobnog poslovanja, a naročito se to odnosi na oblast trgovine, kupoprodaje i slično. Uzvišeni Allah naređuje da se zapiše i posvjedoči ono što se dogovori: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha - Allah vas uči, i Allah sve zna.” (El-Bekara, 282)

Jedna od evropskih država u kojoj živi znatna muslimanska manjina jeste Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojem, prema procjenama iz 2016. godine, živi preko tri miliona muslimana, a pola od tog broja rođeno je izvan te zemlje. U ovom tekstu govorimo o ovoj manjini želeći da čitaocima ponudimo neke sažete informacije, koje će uveliko proširiti vidike, posebno onima koji čitaju između redova, a bitno je i razmisliti o pročitanom, kritički i objektivno, uzimajući pouku sa nekom vizijom.

U proteklom periodu bilo je moguće zapaziti izjave nekih neupućenih koji su izjavili da “nema problema tamo gdje nema muslimana, kao u Poljskoj”. Ove izjave sve češće dolaze u jeku medijske kampanje na islam i muslimane u kojoj se muslimani i islam pokušavaju predstaviti u negativnom svjetlu, kao onī koji su uzrok problema i napada gdje god žive. Naravno, ovakve tvrdnje pred činjenicama padaju u vodu. Da li je istina da u Poljskoj nema muslimana? A ako ih ima, odakle su došli, koliko ih je, kako žive, sa kakvim se izazovima suočavaju u zemlji iz koje je porijeklom Nikolas Kopernikus, poznati fizičar? To su neka pitanja na koja će se dati odgovor u nastavku ovog teksta koji ima za cilj informiranje, podizanje svijesti i povećavanje međumuslimanske solidarnosti koja je sad, možda više nego ikad, prijeko potrebna.

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo vam tekst o Nigeriji, bogatoj afričkoj zemlji. Federalna Republika Nigerija je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, koji je dio Atlantskog okeana, na zapadu graniči s Beninom, na sjeveru s Nigerom, na sjeveroistoku s Čadom te na istoku s Kamerunom. Nigerija je po broju stanovnika daleko najveća afrička zemlja. Ova zemlja često se spominje u medijima zbog raznih sukoba. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji kako bi čitaoci lakše mogli shvatiti situaciju u kojoj se nalazi ova država i muslimani u njoj.

U ovom broju donosimo vam tekst o Libanu, maloj državi na Bliskom istoku. Dijelovi Libana spadaju u blagoslovljenu regiju poznatu pod imenom Šam. Ovim tekstom čitaocu želimo u sažetom obliku dati neke najbitnije informacije o ovoj zemlji. 

Demografska slika

Liban ili Libanon poznat je po tradicionalnoj različitosti vjerske pripadnosti stanovništva. Religije koje su prisutne na ovom području generalno se dijele na hrišćanstvo, sa velikim brojem crkvenih ogranaka, i islam, čiji se sljedbenici mahom dijele na sunijsku i šiijsku frakciju. Druzi su, također, u značajnom broju prisutni u stanovništvu Libana, a u zapadnoj literaturi se, barem kad je u pitanju ova zemlja, klasificiraju kao muslimani. Stanovništvo današnjeg Libana više je od 50% muslimansko, što nije bio slučaj u bližoj prošlosti kad je apsolutna većina stanovništva pripadala jednoj od hrišćanskih crkvi. Autori se, skoro isključivo, slažu da se udio hrišćana u stanovništvu Libana tokom druge polovine 19. stoljeća kretao između 60% do 65%. ... Od 1970. godina u literaturi se sve učestalije pojavljuju podaci u kojima se udio muslimanskih skupina u stanovništvu predstavlja kao natpolovično većinsko. Kalkulacije koje su izvedene iz listi glasača za parlamentarne izbore 1995. godine jasno ukazuju na to da je među njima udio osoba koje se mogu klasificirati kao muslimani, iznosio 60,5%. Od 2.014.213 registrovanih osoba sa pravom glasa 556.668, odnosno 27,64% bili su šiije, odnosno 27,14% bili su sunije, a 114.828, odnosno 5,7% bili su druzi. Do 2009. godine broj osoba koje su registrovane kao osobe sa pravom glasa, popeo se na 3.108.787 od čega je na muslimane otpadalo 59,49%, odnosno 1.849.343 osoba. Udio glasača koji su registrovani kao šiije iznosio je 26,88%, kao sunije 26,01%, kao druzi 5,75% i kao alevije 0,85%. Stanovništvo Libana se 2011. godine procjenjuje na oko 4.150.000 osoba. Udio muslimanskih skupina zajedno sa druzima, vjerovatno, iznosi nešto preko 60%. Interesantno je napomenuti da pored nabrojanih islamskih grupacija u Libanu postoji i skupina od nekoliko ismailijskih šiija. (Svjetski almanah demografske istorije muslimana) 

Tadžikistan je srednjoazijska zemlja u kojoj živi veliki broj muslimana. U ovom broju islamskog časopisa El-Asr donosimo tekst o ovoj državi i životu muslimana u njoj, a sve s ciljem boljeg razumijevanja povezanosti muslimana, ma gdje god se nalazili na ovoj planeti, povećanja ljubavi među mu’minima i podsticanja na upućivanje dove jednih za druge.

Zemljopis

Tadžikistan je država u središnjoj Aziji. To je najmanja zemlja srednje Azije i nema izlaz na more. Glavni grad je Dušanbe. Tadžikistan je planinska zemlja. Planine zauzimaju 93% površine i pripadaju lancima Pamir, Altaj i Tian Shan. Najveći dio je unutar planinskog lanca Pamir. Najviši vrh zemlje, Vrh Ismaila Samanija, sa 7.495 m bio je najviši vrh cijelog Sovjetskog saveza i do 1998. zvao se Vrh komunizma. Drugi vrh po visini je Vrh Ibn Sine koji se do 2006. zvao Vrh Lenjina. Skoro trećina teritorija nalazi se iznad 3.000 m nadmorske visine. U istočnom dijelu Pamira nalazi se jezero Karakul koje je nastalo u meteorskom krateru.

Ravnice su prisutne na sjeveru i jugozapadu. Na sjeveru, Tadžikistan ulazi u Fergansku dolinu. To je najveća i najnaseljenija dolina srednje Azije uz rijeku Sir Darju. Na Sir Darji je umjetno jezero Kajrakum. Dolina je podijeljena između Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana. Rijeka Vahš teče planinskim prostorom, te ima velik hidroenergetski potencijal. Brana Nurek je s 300 m visine najviša brana na svijetu. U izgradnji je brana Rogun koja će biti viša od nje.

Klima je kontinentalna s nedostatkom padavina. Prevladava stepa koja djelimično prelazi u pustinju. Osnovni uzrok nedostatka padavina je velika udaljenost od mora zbog koje oblaci ne mogu doći do Tadžikistana. Ferganska dolina ima više padavina i velike godišnje razlike temperature. Viši planinski dijelovi imaju niže temperature.

Kina ima najmnogobrojnije stanovništvo na planeti. Kineski režim poznat je po represiji i tiraniji, koja se pogotovo ogleda u kineskoj politici prema regiji u kojoj živi znatan broj muslimana, kao što je Istočni Turkestan u kojem muslimani žive u veoma teškim uvjetima. U kakvim groznim okolnostima i pod kakvim pritiscima žive, možete pročitati u nastavku teksta.

Zemljopis

Turkestan, nekada navođen i kao Turkistan (doslovno “zemlja Turaka”), u azijskoj je historiji označavao oblasti Centralne Azije između Sibira na sjeveru, Tibeta, savremenog Pakistana, Afganistana i Irana na jugu, pustinje Gobi na istoku te Kaspijskog mora na zapadu. Taj se izraz često koristi u mnogim turskim i perzijskim sagama, od kojih ga potonji opisuju kao dio Turana. Na tom području žive turkijski narodi koji potječu od Turaka Oguza: Turkmeni, Uzbeci, Kazasi, Hazari, Kirgizi i Uguri, a odatle su se razna turska plemena odselila u druga područja Euroazije, uključujući Tursku, Azerbejdžan, Tatarstan i Krim. Tadžici i Rusi danas čine najznačajnije neturkijske manjine na tom području. (Encyclopedia Britannica)

Sudan je jedna od najvećih zemalja u Africi u kojoj živi znatna muslimanska populacija. U ovom članku govorit ćemo o ovoj zemlji koja je prošla veoma teške periode kolonijalizacije i sukoba.

Geografska slika

Sudan je država u sjeveroistočnoj Africi, po površini treća na kontinentu. Na sjeveroistoku izlazi 853 km dugom obalom na Crveno more. Graniči sa Egiptom na sjeveru, Libijom na sjeverozapadu, Čadom na zapadu, Srednjoafričkom Republikom na jugozapadu, Južnim Sudanom na jugu, Etiopijom na istoku i Eritrejom na istoku.

Najveći dio zemlje zauzima visoravan (300 do 1000 m) koju u smjeru sjever-jug presijeca dolina rijeke Nil koja nastaje kod Khartouma spajanjem Bijeloga i Plavoga Nila. Sve sudanske rijeke pripadaju slivu Nila i koriste se za navodnjavanje, plovidbu i kao izvor hidroenergije.

Na sjeveru zemlje nalaze se Libijska i Nubijska pustinja, gotovo bez biljnog pokrova. Na jugu se prostiru savane i tropske močvare, a na istoku, zapadu i krajnjem jugu planine. Najviša tačka zemlje je 3187 m visoki Kinyeti.

Klima je na jugu tropska, a na sjeveru vruća pustinjska. Glavni ekološki problemi su erozija tla i opustinjavanje.

Sa površinom od preko 1,8 milion km2, Sudan je oko 36 puta veći od Bosne i Hercegovine i treća je država po površini na Afričkom kontinentu.

Sudan je trenutno uređen kao federalna republika, službeni jezik je arapski. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom i oko 80% radne populacije zaposleno je u ovoj branši. Nafta je u zadnje vrijeme postala veoma bitan izvor prihoda za ovu zemlju.

Da obijest može čovjeka odvesti do stepena da sebe smatra ne samo jedinim mjerilom istine već i jedinim pravim božanstvom kojem se sve mora pokoriti, najbolje pokazuje primjer egipatskih faraona o kojima nam Kur’an detaljno govori. Oni su bili toliko ubijeđeni da su posebna kategorija stvorenja, tako da su smatrali da i druge treba da ubjeđuju da je to baš tako.

Mnogima su slike cunamija u Indoneziji iz 2004. godine, kada je veliki broj ljudi stradao, a još veći broj ostao bez doma, ostale u sjećanju. Regija na kopnu koja je bila najbliža epicentru jest pokrajina Aceh, čiji je glavni grad Banda Aceh. Ova je regija poznata i po dugim konfliktima sa centralnom vladom. Kakva je pozadina tih konflikata? Kakvo je stanje u ovoj regiji nakon cunamija?

Aceh je pokrajina u Indoneziji na ostrvu Sumatra u najsjevernijem dijelu tog ostrva. Indoneziju čini oko trinaest hiljada ostrva. U Indoneziji živi najveći broj muslimanske populacije, oko 250 miliona muslimana. U Acehu postoji deset autohtonih etničkih grupa, a najveću grupi čini narod Aceh, oko 80–90% populacije. Smatra se da je širenje islama u Indoneziji počelo u Acehu, što je bilo ključni faktor za širenje islama u jugoistočnoj Aziji. Islam je došao u Aceh (kraljevine Fansur i Lamuri) oko 1250. gr. godine. Na početku sedamnaestog stoljeća sultanat Aceh bio je najbogatija, najjača i najrazvijenija država u Malajskom prolazu. Aceh ima povijest političke nezavisnosti i otpora stranom vladanju, kao što je bio otpor prema holandskom kolonijalizatoru, Japancima i potom prema centralnoj indonežanskoj vladi. Indonezija je proglasila nezavisnost 17. avgusta 1945., nakon tri stoljeća holandske kolonijalizacije i mnogih žrtava u raznim pobunama, otporima i ratovima. Aceh ima znatne prirodne resurse, uključujući naftu i prirodni gas. Inače, ovaj je narod poznat po tome da su vješte zanatlije, vrijedni radnici i privrženi vjeri.

Nizozemska ili Holandija u svijetu je poznata po mnogo čemu: moreplovstvu i gusarima u prošlosti, tulipanima, vjetrenjačama, branama, dozvoli za korištenje marihuane, ulozi u Srebrenici itd. Iako je ova zemlja poznata pod imenom Holandija, ovo nije zvanično ime, jer Holland je od davnina samo jedan dio Nizozemske na zapadu zemlje (trenutno postoji provincija Zuid-Holland i Noord-Holland). U ovoj zemlji živi znatna muslimanska manjina. Odakle su muslimani došli u ovu zemlju? Kakav je život muslimana u Holandiji u današnjem vremenu? S kakvim se izazovima suočavaju? U narednim redovima pokušat ćemo prikazati stanje muslimana u ovoj zemlji. 

Jedna od evropskih država koje su imale veoma burnu prošlost jeste i Španija, u historiji poznata kao Endelus. Kad bismo upitali koji su se važni događaji desili godine 1492. godine, mnogi bi rekli da je to godina kad je Kolumbo otkrio Ameriku, međutim, muslimani bi se trebali bolje sjećati da je to godina kad je Granada, posljednji muslimanski grad u Endelusu, pala u ruke kršćana, iako su već davno prije toga muslimani bili prisutni na teritoriji Iberijskog poluotoka i imali čvrstu vladavinu. Tarik b. Zijad davne 711. godine kročio je na ovo područje.

Ova su podneblja prošla razne periode: svijetli period blagostanja i napretka u raznim naukama u Endelusu pod vladavinom hilafeta, srednji vijek u kojem je započeo i tamni period inkvizicije, Habsburška Španija, Burbonska Španija, period republikanizma, moderna Španija.

U narednim redovima ukratko ćemo navesti podatke o demografskoj slici ove zemlje, o doprinosu muslimana u napretku na polje nauke, o periodu inkvizicije i sadašnjem stanju muslimana u ovoj državi.

U ovom broju donosimo tekst o muslimanima u Austriji. Muslimani su već davno bili na ovim krajevima. Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča dogodila se između 27. septembra i 14. oktobra 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu. Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika. Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove "Prva bitka kod Beča", jer se dogodila i "Druga bitka kod Beča" 1683. godine. Osmanlije nisu zauzeli Beč ali jesu znatno oslabili Austriju i još bolje utvrdili svoju vlast u prethodno osvojenim regijama. No ovi događaji zahtjevaju više prostora nego što ovaj članak sad nudi.

Kada se kaže ostrvo Haiti, to mnogima zvuči egzotično i većina onoga što znamo o toj zemlji dolazi iz vijesti. Ne tako davno Haiti je bio u centru svjetske pažnje nakon razornog zemljotresa 2010. godine i uragana Sandy 2013. U ovom tekstu želimo pružiti nešto više informacija o ovoj zemlji i muslimanima u njoj, s ciljem informisanja o stanju muslimana širom svijeta i s ciljem jačanja bratskih veza, jer najmanje što možemo jeste da znamo jedni za druge i da dovimo jedni za druge iako se ne poznajemo i daleko smo jedni od drugih.

Haiti zauzima zapadnu trećinu otoka Hispaniola u Karipskom moru, istočno od Kube. Na istoku graniči s Dominikanskom Republikom.

Rekao je Ebu Bekr, radijallahu anhu: “Do nas je doprla vijest da će se na Sudnjem danu oglasiti glasnik koji će upitati: ‘Gdje su oni koji su praštali drugima?’ Potom će ih Uzvišeni Allah nagraditi onoliko koliko su oni bili u stanju da opraštaju drugima.” (Ebu Bekr el-Mervezi, Musnedus-Siddik, str. 73) Ebu Bekr, radijallahu anhu, svojim nam je praktičnim primjerom najbolje pokazao koliko je bio spreman da oprosti i pređe preko grešaka drugih. Naime, Ebu Bekr se zarekao da više neće materijalno pomagati Mistahu b. Usasi, sinu svoje tetke po majci, jer je bio jedan od učesnika događaja poznatog kao Hādisetul-ifk, tj. Potvora, kada su munafici optužili Aišu, radijallahu anha, da je počinila nemoral. Međutim, nakon što je Uzvišeni Allah objavio: “Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.” (En-Nur, 22) Kao odgovor na pitanje iz ajeta: “Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?”, Ebu Bekr je kazao: “Svakako da bi, tako mi Allaha!”, a zatim je opet počeo materijalno pomagati Mistahu.

Indonezija je država sa najvećim brojem muslimanskog stanovništva. Ova je zemlja veliki dokaz protiv onih koji tvrde da se islam širio sabljom, jer Indonezija nije postala muslimanska zbog bitki, nego su njeni tadašnji stanovnici u islamu prepoznali istinsku vjeru i rado su ga prihvatili. Uzvišeni principi ove vjere osvojili su srca ljudi na području jugoistočne Azije. Također, oni koji su donijeli islam u ove krajeve imali su lijepo ponašanje i na takav su način bili istinski ambasadori islama. Koliko li su samo dobrih djela zaradili s takvom davom, jer koliko li je stotina miliona muslimana nakon njih živjelo na tim područjima! Ovi trgovci i islamski misionari svojim su ponašanjem praktično pokazali kako biti ambasador islama.

Indonezija je zemlja u jugoistočnoj Aziji i sastoji se od arhipela koji čini 17.508 ostrva, tako da je to zemlja sa najviše ostrva na svijetu. Sljedeće zemlje direktno graniče sa Indonezijom: Papua Nova Gineja, Istočni Timor i Malezija. Država ima ukupnu površinu od 1.904.569 km². Sa stanovništvom koje, prema procjenama, u 2013. godini broji 251.160.124 (CIA Factbook) stanovnika i s tim je četvrta zemlja u svijetu po broju stanovnika i zemlja sa najbrojnijom muslimanskom populacijom. (Pew Forum, Mapping the global muslim population, Countries with the Largest Number of Muslims, str. 5) Što se tiče uređenja države, to je republika sa biranim parlamentom i predsjednikom. Glavni grad je Džakarta.

Indonezijski arhipel od davnina je bio važna trgovačka regija. Već u 7. vijeku postojale su trgovačke rute između Kraljevine Sriviđaje i Kine. Povijest Indonezije uveliko je bila pod utjecajem stranih moćnih centara koji su bili privučeni prirodnim resorsima Indonezije.

Indonezijska ostrva karakteristična su po velikom diverzitetu u pogledu etniciteta, jezika i religije. Javanci su najveća etnička grupa i, politički gledajući, najdominantnija. Indonezijski moto glasi ‘Bhinneka Tunggal Ika’, što znači: Jedinstvo kroz diverzitet. Međutim, sektaško nasilje i separatizam nisu rijetka pojava i doveli su do prolijevanja krvi. 

Jemen slovi za jednu od najmanje razvijenih i najsiromašnijih država u arapskom svijetu, što je veliki faktor nestabilnosti i povećava osjetljivost na konflikte. Iako je u zadnjih nekoliko mjeseci došlo do velike eskalacije sukoba između vlasti i šiitskih milicija, ovaj konflikt se odvija već dugo vremena. Sa kakvim problemima se narod Jemena susreće? Kakvo je trenutno stanje? Koji su faktori koji su doveli do ovakvog stanja? Republika Jemen je država u jugozapadnoj Aziji, s obalama na Crvenom moru, Adenskom zaljevu, Arapskom moru. Po obliku vladavine je republika. Jemen se nalazi na krajnjem jugozapadu Arabijskog poluotoka. Ukupna površina Jemena iznosi 527.970 kvadratnih kilometara. Neke regije imaju plodnu zemlju, naprimjer u zapadnim visoravnima gdje redovito pada kiša, ali to je relativno mala površina. Samo 2,2% površine Jemena smatra se obradivom zemljom. U centralnim visoravnima temperatura u nekim periodima preko dana može da dostigne trideset stepeni, a po noći nula stepeni, što je ogromna razlika. Putem irigacije narod ipak uspijeva da uzgaja neke kulture. Na sjeveroistoku se nalazi Prazna četvrt koja je pješčana pustinja u kojoj ima veoma malo vegetacije. Ekonomija se mnogo oslanja na turizam, naftu, prirodni gas, ribolov i poljoprivredu. Jemen ima dugu obalu pored koje prolaze mnogi brodovi koji prolaze kroz Crveno more u Suecki kanal, pa u Sredozemno more. Strateški gledajući, Jemen ima dobru geografsku poziciju.

Vjerovatno ste svi čuli za Keniju. To je lijepa zemlja u Africi u kojoj žive i muslimani, ali koji su u njoj manjina. U posljednje vrijeme iz Kenije dolaze zabrinjavajući izvještaji u kojima se ukazuje na veoma napetu situaciju zbog masovnih hapšenja i vansudskih pogubljenja, ponajviše učenjaka i daija, i to samo na osnovu sumnji. U narednim redovima ukratko ćemo se dotaknuti geografskog položaja i demografske slike ove zemlje. Pored općih podataka, donosimo i intervju sa jednim islamskim misionarom i osvrt na zadnja dešavanja s ciljem informiranja i skretanja pažnje na situaciju i uzimanja pouke iz svega.

Malajski prolaz je i u srednjem vijeku bio važan za trgovinu. Trgovci muslimani dominirali su međunarodnom trgovinom u Arapskom moru, Bengalskom zaljevu i Istočnom kineskom moru. Zajednička vjera, visok stepen povjerljivosti u poslu i univerzalni šerijatski zakoni trgovine omogućili su muslimanima da uspostave trgovačku mrežu koja povezuje obale Istočne Afrike, juga Arabijskog poluotoka, Perzijskog zaljeva i Malabara, sa ostrvima Indonezije i južne obale Kine. Već u ranom 8. stoljeću postojao je muslimanski trgovački centar u Kantonu. Obala Malajskog poluostrva bila je kosmopolitanska gdje su trgovci iz Malabara, Arabije i Afrike živjeli i dolazili u kontakt sa autohtonim malajskim narodom i Kinezima. Malajsko poluostrvo puno je prirodnih resorsa.

Nakon bjekstva Ben Alija, u Tunisu se jedan broj učenjaka i hatiba vratio na minbere, jer neki od njih su bili u egzilu ili su imali zabranu vjerskog djelovanja. Najistaknutiji od tih učenjaka jeste šejh Hatib el-Idrisi. U periodu nakon Ben Alija došlo je do velikih reformi u Ministarstvu za vjerska pitanja, ponovo je razmatrano stanje mesdžida, mujezina, imama, hatiba, održavanja i čišćenja, i način kako poboljšati to stanje za koje se u najmanju ruku moglo reći da je veoma slabo i teško. Kada je u pitanju postavljanje na funkcije, stavljeno je na znanje da će se u izboru odgovornih ljudi davati prednost shodno sposobnosti, a ne, kao što je to bilo prije, shodno porijeklu i srodstvu. Jedno od najvećih ograničenja u vrijeme diktatorskog režima Ben Alija jeste potpuno vladanje i blokada džamija i veliki utjecaj koji je vlada nametnula putem određenih ograničenja i određivanja imama shodno prohtjevima stranke. Predavanja i hutbe morale su prije održavanja proći kroz cenzuru Ministarstva za vjerska pitanja. Oni koji su se pridržavali vjere bili su izloženi velikim pritiscima. U današnjem vremenu došlo je do velike promjene koja se manifestira oslobođenjem u vjerskim objektima, slobodom održavanja hutbi i dersova u džamijama i mesdžidima i odsustvom nadzora i prislušivanja, što ukazuje na postojanje mogućnosti slobode izražavanja i nismo mogli primijetiti bilo koji znak kontrolisanja.

Namaz u Mesdžidul-haramu ima posebnu vrijednost. Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama. Namaz u Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza obavljenih u drugim džamijama.” (Ibn Madža, Ahmed i drugi) Džabir prenosi da je neki čovjek na dan oslobođenja Meke rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću, ako ti Allah oslobodi Meku, klanjati dva rekata u Mesdžidul-aksau (u Kudsu)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Klanjaj ovdje.” Čovjek je opet postavio isto pitanje i dobio isti odgovor. Kada je treći put upitao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Postupi kako želiš.” (Ebu Davud, Ahmed i drugi) Imam Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: “Izračunao sam vrijednost jednog namaza u Mesdžidul-haramu: vrijedi kao životni vijek u kojem se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82)

Nakon teksta o zaboravljenom doprinosu islama svjetskoj civilizaciji, dobili smo primjedbe u smislu zašto muslimani ne doprinose nauci u savremeno doba, već samo govore o prošlim vremenima; u čemu je smisao govora o onome što se desilo jučer, a ne spominje se ponižavajuće stanje u kojem se nalazimo danas. Obično se navode podaci da je, recimo, 2005. godine Univerzitet u Harvardu izdao više naučnih radova nego sedamnaest arapskih zemalja zajedno. Više od milijardu i po muslimana u svijetu dalo je samo dva Nobelova laureata, iz hemije i fizike, i oba su se preselila na Zapad. Jedan od njih, hemičar Ahmed Hassan Zewail, još uvijek je živ i radi na Institutu za tehnologiju u Kaliforniji. U poređenju s muslimanima, Jevreji su osvojili 79 Nobelovih nagrada. Pedeset sedam zemalja u Organizaciji islamske saradnje (OIC) potrošili su slabašnih 0,81% BDP-a na istraživanja i razvoj, što je oko trećina od svjetskog prosjeka. Sjedinjene Američke Države, koje imaju najveći budžet za nauku na svijetu, troše 2,9%, a Izrael izdašnih 4,4%.

Ruski strah od muslimana duboko je ukorijenjen. Rusija je bila u lošim odnosima s Osmanskim hilafetom, pomagala je svakome ko se borio protiv hilafeta, pogotovo je pomagala šiijsko-safevijskoj dinastiji na području današnjeg Irana. Samo mnogi muslimani ne znaju da su Osmanlije davale lekcije Rusima onda kad su podigli zastavu borbe i Rusija je plaćala glavarinu muslimanima. Čak su muslimani razmišljali o osvajanju same Moskve. To se desilo u dva pohoda. Prvi pohod bio je 978. h. / 1571. god. u vrijeme vladavine Selima Drugog pod vođstvom krimskog Hana koji je bio na čelu vojske od 120.000 konjanika, većina njih bili su sa Krima, a također je poveo sa sobom jednu osmansku artiljerijsku bateriju.

Krajem 14. i početkom 15. stoljeća, Osmanlije su osvojile raspadajuće Bugarsko kraljevstvo. Usljed toga, islam se, s jedne strane, proširio preko masovnog nastanjivanja Turaka iz Anadolije, a s druge strane, prelaskom na islam kršćanske populacije. Osmanlijska vlast ostala je do 1878. kad je Bugarska dobila teritorijalnu autonomiju i tada je uslijedilo je masovno iseljavanje muslimana. Godine 1881. oko 578.000 muslimana živjelo je u Bugarskoj, što je predstavljalo 28,8% od ukupnog broja stanovništva. Broj muslimana povećao se na 966.418 do 1946. godine, što je predstavljalo samo 13,3% od ukupnog broja stanovništva, a na popisu iz 2001. procenat muslimana u Bugarskoj bio je 12,2%. Većina muslimana su sunnije hanefijskog mezheba. Na popisu iz 1992. godine 7,7% od onih koji su se izjasnili kao muslimani bili su šiiti alevije. Što se tiče etničnih grupa, većina muslimana u Bugarskoj su Turci, 75,3%, zatim Pomaci, to su potomci slavenskih Bugara koji su prešli na islam i njih ima 13,5%, dok Roma muslimana ima 10,5%. Većina muslimana u Bugarskoj živi u ruralnim područjima. (Ina Merdjanova, Muslims in Bulgaria)

U Surinamu je nasilje iz vjerske netrpeljivosti potpuno strano. Unatoč ogromnim razlikama u kulturi i vjeri, različite grupe sarađuju u razvoju države. U ovome bi ova zemlja mogla biti primjer mnogim državama. Međutim, ovo ne znači da se muslimani u ovoj zemlji ne suočavaju sa određenim izazovima i problemima. Osnivanje udruženja na osnovu pripadnosti određenom mezhebu uzrokuje pristrasnost i razjedinjenje, čak i sukob, i smatra se najvećom preprekom za muslimane, jer fanatizam i pristrasnost mezhebu predstavljaju velike prepreke za misionarske napore. Jedan od primjera koji to jasno pokazuju jeste primjer određivanja smjera kible. Naime, geografski položaj Surinama takav je da je moguće okrenuti se prema istoku ili zapadu i razdaljina do Mekke ostaje ista. Kada Hindustanci-muslimani prave mesdžide, oni se u određivanju smjera kible okreću prema istoku, a Indonežani-muslimani prema zapadu, i tako se muslimani razilaze oko onoga što je u osnovu propisano radi njihovog jedinstva.

U vremenu kada su islam i muslimani izloženi ismijavanju i napadima sa svih strana, i kada se zaboravlja muslimanski doprinos globalnoj nauci i baštini, govor bivše izvršne direktorice kompanije Hewlett-Packard, Carly Fiorine, rijedak je pozitivni primjer koji potvrđuje nemjerljivu ulogu islama i muslimana u širenju svjetla nauke i dobra u mračnim vremenima ljudske historije. Poslušajmo njene riječi:

Nakon Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenja na ahiret i njegovog ispraćaja od strane muslimana, ensarije su se okupile u plemenu Sekife Benu Sa’ide na dogovor, razmišljajući šta im je činiti u nastaloj situaciji. Ta vijest je doprla do muhadžira pa jedni rekoše da pošalju nekog po ensarije da im ovi dođu, ali Ebu Bekr reče: “Ne, nego mi idemo do njih.” Tako je do njih krenula skupina muhadžira u kojoj su bili Ebu Bekr, Omer i Ebu Ubejde. Zajedno su razmotrili nastalu situaciju, te neko od ensarija reče: “Neka bude jedan emir (vođa) od nas, a jedan od vas.” Tada je ustao Ebu Bekr i održao govor u kojem je pohvalio ensarije i objasnio im ispravno mišljenje. Između ostalog je rekao: “Mi smo vođe, a vi ste veziri, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vođe su od Kurejša.” (“Sahihul-Buhari” u “Kitabul-ahkam”, 13/114.) Također je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporučujem vam da postupate lijepo sa ensarijama i da primite ono što je kod njih dobro, a da pređete preko lošeg.” (“Sahihul-Buhari” u “Kitabu menakibil-ensar”, 7/121.) Dalje je nastavio Ebu Bekr: “Allah nas je nazvao iskrenima, a vas je nazvao onima koji će uspjeti (ovdje je ukazao na Allahove riječi u suri El-Hašr, 8. i 9. ajet. Vidjeti: Imam Ahmed, “Hasaisu-sahabe”, 1/341), te vam je naredio da budete s nama gdje god se budemo nalazili. Tada je proučio:  “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Prijevod značenja Kur’ana, Et-Tevbe, 119.) Tako se ensarije prisjetiše činjenica na koje je ukazao Ebu Bekr i tome se povinovaše, dajući prisegu Ebu Bekru es-Siddiku, radijallahu anhu.

Kada je Hadždžadž ubio njenog sina, poslao je po Esmu, radijallahu anha, da dođe kod njega, pa je ona odbila. Ponovo je poslao svoje izaslanike poručujući joj: "Doći ćeš mi ili ću ti poslati onoga ko će te meni dovući za tvoju kosu." Esma je ponovo odbila rekavši: "Tako mi Allaha, neću ti doći dok mi ne pošalješ onoga ko će me tebi odvući za moju kosu." Hadždžadž je zatražio svoje nanule i otišao kod nje. Rekao joj je: "Jesi li vidjela šta sam uradio sa Allahovim neprijateljem?", a ona je rekla: "Vidjela sam da si ti njemu upropastio njegov dunjaluk, a on je tebi upropastio ahiret. Zaista nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao da će iz Sekifa doći lažljivac i mubir (propala osoba). Lažljivca smo vidjeli (misli na Muhtara ibn Ebu Ubejda Sekafija), a mubir – ne sumnjam da si to ti.“ Hadždžadž je ustao ništa joj ne odgovorivši. (Muslim)

Islam se na samom početku sjevernom Afrikom širio posredstvom naučnika i trgovaca. Tako je bilo prije potpunog osvojenja sjevera kontinenta i prelaska na Pirinejski poluotok, u današnju Španiju. Međutim, naučnici i trgovci nisu pretvorili oblast zapadne Afrike u islamsku državu, nego su to učinili Murabituni (muslimanska država u Sjevernoj Africi i Španiji) osvojivši Ganu i njen glavni grad Akru. Prema njoj su se uputili pod vođstvom Ebu Bekra b. Omera i osvojili je 460. h.g. Odmah su iskorijenili idolopoklonstvo i trudili se da je u potpunosti pretvore u čistu islamsku državu. Za vladara su postavili jednog domaćeg muslimana i od tada je Gana prava muslimanska država…

Nakon početne slabosti i neodlučnosti, muslimani Gane danas svojim radom i rezultatima pokazuju da su iznašli rješenje za uspješan islamski život i da'vu. Uvidjeli su da međusobno neuvažavanje i nesuglasice, kako daija tako i džemata, vodi u propast, ruši džemat, uništava dobra djela, donosi tjeskobu u prsa i nejedinstvo koje je prezreno kod Allaha. Ujedinili su se oko zajedničkog cilja i stavili vjeru prije svega drugog. Danas u Gani djeluje mreža institucija koje se bave kako predstavljanjem islama nemuslimanima tako i podučavanjem onih koji su se već odazvali i prihvatili islam.

Jedan od problema ove zajednice je nedostatak stručnog kadra. Kaže Kaled Takijud-Din, imam jedog od mesdžida u Sao Paulu: ” Iako je 120 džamija u Brazilu, imamo samo 40 imama i samo je nekoliko od njih završilo Šerijatske škole, a ostatak su samo imami u praksi.” U zemljama gdje su muslimani manjina, kao što je Brazil, ne postoji jedinstvena institucija tako da je svaka džamija neovisna u svojiim aktivnostima. U Brazilu djeluje 60 islamskih organizacija. Dok su neke od njih odjeli velikih svjetskih organizacija, većina predstavlja lokalna udruženja više fokusirana na etnički identitet što uzrokuje podijeljenost, ponekad i razdor, a svakako i izostanak zajedničkog djelovanja. Međuetnička različitost nadjačava inicijativu za ujedinjenje tako da ne postoji jedno tijelo koje predstavlja Islam u Brazilu, a da je priznato od svih muslimana. Nakon 11. septembra mnogi Brazilci žele se upoznati s Islamom i osnovama njegovog učenja.

Rad na jačanju zajednice i širenju vjere, cilj je velikog broja muslimana Tajlanda. Allahovom voljom poteškoće i iskušenja sa kojima se susreću ovi Allahovi robovi osnažile su ih i učvrstile. Širom zemlje danas ima više od 3000 mesdžida u kojima se svakodnevno obavlja pet dnevnih namaza, a u okviru nekih djeluju centri za učenje Kur'ana i škole Islama za najmlađe. Osnovano je i nekoliko osnovnih i srednjih islamskih škola. Izdaju se dva mjesečna islamska edukativna časopisa. Za muslimane iz južnog dijela Tajlanda jezik je velika prepreka u obrazovanju, dok oni koji govore tajlandski jezik imaju nešto više šanse. Na desetine hiljada studenata odlazi na studiranje u islamske zemlje posebno Egipat i Saudijsku Arabiju. Muslimanke Tajlanda mogu nesmetano nositi hidžab u svim javnim instutucijama.