Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah među ljudima ima bližnje." Neko je upitao: "Ko su oni, o Allahov Poslaniče?", a on je rekao: "Ehlul-Kur'an, hum ehlullahi ve hassatuhu. / Sljedbenici Kur'ana -- oni su Allahovi bližnji i Njegovi odabranici."

Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahov gnjev je u gnjevu roditelja." (Hadis bilježi Tirmizi, a Ibn Hiban i Hakim su ga ocijenili vjerodostojnim.)

Uzvišeni Allah kaže**: "O vi koji vjerujete, ako vam kakav grešnik donese vijest, vi je odmah provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete."**

Društvo ima veliki utjecaj na tvoj naučni i obrazovni razvoj. Drugi učenici neodvojivi su dio tvog naučnog puta i oni su tvoja podrška na putu ostvarenja ciljeva i željenog; s njima provodiš jedne od najljepših trenutaka svog života i s njima gradiš svoje najljepše uspomene.

Ako Allah želi dobro Svome robu, dat će mu dobro društvo koje će mu pomoći da dostigne ono što traži od znanja, podići njegovu ambiciju, doprinijeti njegovoj ozbiljnosti i postignućima. Oni su najbolja podrška na putu traganja za znanjem i najljepši poklon koji ozbiljan musliman može imati.

Učitelj ima veliko pravo kod svojih učenika. Nakon Allaha Svevišnjeg, učitelj ima veliku zaslugu u njihovom podučavanju i vođenju na putu stjecanja znanja. Zato je obaveza upoznati se s pravima učitelja i držati do njih, praktikovati. Sigurno, to je pokazatelj odgojenosti, karaktera i samog znanja.

Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Ja sam sluga osobi koja me je naučila samo jedno slovo." (Tarikut-ta'lim, str. 25)

Zurnudži, rahimehullahu teala, rekao je: "Znaj da učenik neće steći znanje niti će mu koristiti osim ako bude iskazivao poštovanje prema znanju i onima koji ga posjeduju, poštovanje prema učitelju. Rečeno je: Nijedan učenik nije napredovao osim s poštovanjem učitelja i pristojnim ponašanjem prema njemu, i nijedan nije nazadovao osim zbog nepoštovanja učitelja." (Tarikut-ta'lim, str. 25)

Zaista, hvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i uputu tražimo, i Njemu se utječemo od zla naših duša i loših djela naših. Onoga koga Allah uputi, niko ne može u zabludu odvesti, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jednog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Neka su Allahovi salavati i selami na njega, njegovu porodicu i ashabe, i sve vjernike do Sudnjega dana.

Jedna od neizostavnih osobina onoga koji traži znanje jeste i dostojanstvenost.

Dostojanstvenost podrazumijeva odlikovanje svim onim što uljepšava i ukrašava čovjeka, te ostavljanje svega što ga čini suprotnim, neurednim, neodgojenim.

Islamski učenjaci insistirali su na ovoj osobini toliko da su je ubrajali u uvjete pouzdanosti prenosioca hadisa, zajedno s njegovom vjerom. Postavili su je kao mjerilo za pravednost i prihvatljivost svjedočenja osobe.

Islam cijeni i promoviše ovu osobinu u tolikoj mjeri da je rečeno: "Dostojanstvo je sveobuhvatni naziv za sve vrline." (Ibnul-Berzeban, Kitabul-murue, str. 134)

Halil b. Ahmed rekao je: "Dostojanstvo je vrhunac muškosti." (Kitabul-ajn, 8/299; Tehzibul-luga, 15/205)

Najbitnija osobina učenika koji traži vjersko znanje vezana je za njegovo srce, jer u njega gleda Uzvišeni Allah, kako je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Uistinu, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše izglede, već gleda u vaša srca i vaša djela." (Muslim, br. 2564) Nema sumnje da je iskrenost najbitnije djelo srca u svakom djelu pa i u traženju znanja, stoga je i najbitnija osobina osobe koja traži vjersko znanje da bude iskrena u tome.

Iskrenost je srž i osnova svakog dobrog djela, stoga se svako dobro djelo prihvata i odbacuje zbog iskrenosti.

Zaista sva hvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i molimo Ga za oprost. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su mnogobrojni Allahovi salavati i selami na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Bojte se Allaha, Allahovi robovi, istinskom bogobojaznošću i budite svjesni Njegovog nadzora u tajnosti i javnosti.

Čišćenju duše i odgajanju u okrilju plemenitih osobina pripada veliki položaj u islamu. To se najbolje može vidjeti iz činjenice da je Svevišnji Allah poslao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa zadaćom da ljude poduči i da ih odgoji.

Prije samog hadža i tokom hadža propisani su brojni obavezni i preporučeni adabi, lijepo ponašanje, stoga je neophodno da se svaki hadžija upozna s njima, pridržava ih se i svoj hadž obavi na najljepši način, da mu hadž bude mebrur, primljen i hvale dostojan. Od tih obaveznih i preporučenih adaba kao i lijepog ponašanja jeste i sljedeće:

Uzvišeni Allah stvorio nas je radi ibadeta, kako kaže: "I nisam stvorio ni džine ni ljude osim da Me obožavaju." (Ez-Zarijat, 56)

Ispuniti ovaj cilj i ustrajati u njemu nemoguće je -- bez znanja! Da bi znao kako obožavati Allaha, šta je to ibadet i kako se čini, moraš se tome podučiti. Dakle, znanje je put do ibadeta, tj. put do ostvarenja cilja zbog kojeg nas je Uzvišeni Allah stvorio i sve dok postoji taj cilj na Zemlji -- obožavanje Allaha jedinog -- neophodno je da postoji i znanje, te da se za njim traga. Upravo zbog toga, vjerskom znanju i pripada velika važnost, poseban ugled, mjesto i odlike nad ostalim vrstama znanja!

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: "Na dan borbe na Uhudu donesen je mrtav moj otac, izmasakriran, i položen je pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je pokriven nekom tkaninom. Ja sam htio da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Kasnije sam opet otišao da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa je on podignut. Utom je čuo ženski krik i upitao: 'Ko je ova žena?' 'Kćerka Amrova', odgovorili su ashabi, ili su rekli: 'Sestra Amrova (tetka ubijenog).' 'Pa zašto jauče?', ili je rekao: 'Neka ne plače! Meleki su mu svojim krilima pravili hlad sve dok ga nisu podigli.'"

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je Amra b. Asa, radijallahu anh, za vojskovođu u Bitki Zatus-selasil.

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu teala, u svojoj knjizi o vjerovanju ehli-sunneta, na kraju govora o temelju svih temelja, vjerovanju u Uzvišenog Allaha, kaže:

"Ubijeđeni smo da je istina sve što je objavljeno u Knjizi našeg Gospodara, plemenitom Kur'anu, i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da u njima ni na jednom mjestu nema proturječnosti zbog toga što Uzvišeni Allah kaže: 'A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti' (En-Nisa, 82). Proturječnost ukazuje na netačnost jednog od dijelova koji se proturječe, a to je nemoguće kada su u pitanju Kur'an i sunnet. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima ima proturječnosti, to čini ili zbog loše namjere ili zbog bolesti srca, pa neka se pokaje Uzvišenom Allahu i ostavi se svoje zablude. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima, ima kontradiktornosti, to tvrdi ili zbog malo znanja koje ima, ili zbog svog slabog shvatanja, ili zbog nedovoljnog razmišljanja."

Imam Tirmizi, rahimehullahu teala, sa svojim lancem prenosilaca, bilježi od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, da je rekao: "Na dan Uhuda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je dva oklopa. Pokušao je popeti se na stijenu, ali nije mogao. Tada je Talhu postavio ispod sebe i popeli su se na stijenu. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Talha je zaslužio!'"

Termin adolescencija dolazi od latinske riječi adolescere, što znači rasti, tj. rasti ka zrelosti, odnosno adolescencija predstavlja mladalačko doba, a adolescent je mladić. (Vidjeti: Domović, Riječnik stranih riječi, Sani-plus, Zagreb, 1998. g., str. 24)

Imam Buhari bilježi u svome Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je u Danu saveznika (Jevmul-ahzab): 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?' Zubejr je rekao: 'Ja.' Zatim je ponovo upitao: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je odgovorio: 'Ja.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio je pitanje: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je isto tako ponovio: 'Ja.' Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Uistinu, svaki je vjerovjesnik imao havarijja, pomoćnika, a doista je moj pomoćnik Zubejr.'"

Ibn Hibban, rahimehullah, u svome Sahihu sa svojim lancem prenosilaca preko Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista me vaše stanje (stanje njegovih žena) nakon mene mnogo brine. S vama nakon mene neće moći biti strpljiv osim onaj koji je uistinu mnogo strpljiv." Zatim je Aiša, radijallahu anha, rekla: "Allah napojio tvoga oca s džennetskog Selsebila!" Tim riječima aludirala je na Abdurrahmana b. Avfa. "On je izdržavao Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge izdvajajući imetak u iznosu od četrdeset hiljada."

Huzejfa, radijallahu anhu, kazivao je: "Akib i Sejjid, dvojica prvaka Nedžrana, došli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s namjerom da se oni i on međusobno prokunu, ali jedan od njih dvojice reče svome saputniku: 'Nemoj to činiti, jer, tako mi Allaha, ako je on vjerovjesnik, a pristupi uzajamnom proklinjanju s nama, nećemo se spasiti ni mi ni naše potomstvo poslije nas!'

Kada su došli, rekli su mu: 'Dat ćemo ti ono što si tražio od nas, a ti pošalji s nama povjerljiva čovjeka. Ne šalji s nama nikog drugog do povjerljivog čovjeka!'

Na to im je Poslanik rekao: 'Uistinu, poslat ću s vama povjerljivog, istinski povjerljivog čovjeka!' Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pogledaše prema njemu sa zanimanjem za tu počast, a on reče: 'Ustani Ebu Ubejda, sine Džerrahov!' Kada je ustao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovo je povjerenik moga ummeta!'" (Hadis su zabilježili: Buhari, br. 4380; Muslim, br. 2419, u nešto drugačijoj formi; Ibn Ebu Šejba, br. 37018; Bezzar, br. 1920; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 3895; i drugi.)

Rasprave, diskusije, razilaženja u vezi sa određenim pitanjima sastavni su dio našeg života i često se nađemo u situacijama kada se u mišljenju razilazimo s nekim ili svjedočimo verbalnim sukobima drugih. Takve situacije pogoduju samo jednom stvorenju -- šejtanu, koji se raduje raspravama jer one uglavnom rezultiraju prekidanjem bratskih i prijateljskih veza i pojavom mržnje među muslimanima. Šejtan podstiče na raspravu jer je izgubio nadu da će sljedbenike Allahovog Poslanika odvesti u mnogoboštvo, pa ih, koliko je u mogućnosti, makar raspravom pokušava udaljiti jedne od drugih i posijati mržnju među njima.

Naš Gospodar, Allah, ima mnoga lijepa imena i svojstva savršenstva, a jedno od Njegovih lijepih imena jeste i ime Et-Tajjib.

Imam Muslim, rahimehullahu teala, rekao je: Pričao nam je Ebu Bekr b. Ebu Šejba koji je rekao: Pričali su nam Vekia i Ebu Muavija prenoseći od A'meša, kao što nam je pričao Jahja b. Jahja i ovo je njegov citat, pa je rekao: Obavijestio nas je Ebu Muavija prenoseći od A'meša, on od Adijja b. Sabita, a on od Zirra da je rekao: "Rekao je Alija: 'Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne i iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao ni pisao, obećao mi je da će me samo vjernik voljeti i da će me samo licemjer mrziti.'"

Imam Ahmed, rahimehullahu teala, bilježi od Abdurrahmana b. Semure, radijallahu anhu, da je rekao: "Jednom prilikom, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opremao Vojsku el-usra / Tegobnu vojsku, došao mu je Osman b. Affan sa hiljadu dinara u svojoj odjeći, pa ih je sasuo u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, krilo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo ih je prevrtati svojom rukom, pa je rekao: 'Nakon ovog dana Affanovom sinu neće nauditi što god da uradi!', ponovivši to nekoliko puta."

Amr b. Mejmun je kazao: "Vidio sam Omera b. Hattaba u Medini (nakon što se vratio s hadža 23. h. g.), nekoliko dana (četiri dana) prije nego što je ubijen, kada je stao pred Huzejfu b. Jemana i Osmana b. Hunejfa i rekao: 'Kako ste postupili? Bojite li se da na zemlju niste propisali veći porez nego što ona može podnijeti?' Oni rekoše: 'Propisali smo na nju porez onoliki koliki ona može podnijeti, jer daje veliki prinos.' Omer kaza: 'Vodite računa da na zemlju ne propišete veći porez nego što ona može podnijeti.' 'Vodit ćemo računa o tome', odgovoriše njih dvojica. Omer tada reče: 'Ukoliko me Allah poživi, opskrbit ću iračke udovice tako da poslije mene neće imati potrebe nikome da se obraćaju za pomoć.'

Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: "Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.' Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: 'Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah ti oprostio, Ebu Bekre!' i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: 'Je li Ebu Bekr u kući?' 'Nije', odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam. Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: 'Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: 'On istinu govori.' Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!', i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao."

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada biste se vi oslanjali na Allaha istinskim osloncem, On bi vas zasigurno opskrbio kao što neprestano opskrbljuje ptice: one ujutro polijeću praznih stomaka, a navečer se vraćaju punih." (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ibn Hibban, Sahih, i Hakim. Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis je hasen-sahih.")

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako novorođenče rađa se u fitri -- prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što domaće životinje rađaju mladunčad bez ikakvih mahana, i pitam vas, ima li među njima onih koji nemaju ušiju?" Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Učite ako hoćete: 'Allahova vjera u kojoj je stvorio sve ljude! Nema izmjene u Allahovom stvaranju!' (Er-Rum, 30)."

"Ti imaš dužnosti prema svom Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj porodici. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje dužnosti", riječi su kojima je Selman el-Farisi, radijallahu anhu, posavjetovao svoga prijatelja Ebu Derdaa, radijallahu anhu, kada je tokom posjete primijetio kako se posvetio ibadetu, zapostavljajući pravo svoje supruge i svoje duše. Sutradan je Ebu Derda otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu ispričao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Selman je rekao istinu." (Buhari, br. 1968)

Također, i sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je rekao Abdullahu b. Amru b. Asu, radijallahu anhuma, kada je do njega došla vijest kako Abdullah klanja svaku noć i to po cijelu noć, i kako posti svaki dan, te Kur'an prouči u cijelosti svaku noć: "Ne čini to. Posti i ne posti, spavaj i klanjaj, jer tvoje tijelo kod tebe ima pravo, i tvoje oči kod tebe imaju pravo, i tvoja supruga kod tebe ima pravo..." (Buhari, br. 5199)

S obzirom na to da se svako ljudsko biće sastoji iz duše i tijela, neophodno je da se vodi računa o potrebama i jednog i drugog, te da se oba segmenta nastoje zadovoljiti u potrebnoj mjeri, bez zapostavljanja i pretjerivanja.

Uzvišeni Allah, iz Svoje mudrosti i htijenja, stvorio je ljude različitim: razlikuju se u izgledu, boji kože, jeziku, sklonostima, razumnim sposobnostima, intelektualnoj razini i mnogo čemu drugom. Uzvišeni Allah kaže: “A da je Gospodar tvoj htio, mogao je učiniti da svi ljudi budu jedan narod, zato se oni neće prestati razilaziti.” (Hud, 119)

Postojeće razlike među ljudima neminovno rezultiraju različitim stavovima i mišljenjima u mnogim pitanjima. I to je sasvim normalno, prirodno i opravdano. Ono što se osuđuje i nastoji spriječiti jeste udaljavanje, podvajanje i optuživanje neistomišljenika, onoga koji zastupa drugačiji stav.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)

Jedinstvo muslimana, ujedinjenje, život i rad u zajednici, želja je i nada svakog iskrenog vjernika, jer nijedan iskreni vjernik ne sumnja u plemenitost, vrijednost, važnost i obaveznost ovog cilja.

Abdullah b. Busr, radijallahu anhuma, rekao je: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče! Propisanih djela u islamu za nas je previše, pa reci nam nešto sveobuhvatno čega ćemo se čvrsto pridržavati.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.’” Hadis je na ovakav način zabilježio imam Ahmed.

Uzvišeni Allah poslao je Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudima dostavi i pojasni Njegovu Knjigu. Kao što je u cijelosti dostavio Allahovu Knjigu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i pojasnio je Kur’an, i kao što je dostavljanje Objave teklo pod nadzorom Uzvišenog Allaha, tako je zasigurno i njeno pojašnjenje nadzirao Svemogući i Sveznajući Allah.

Stoga, sunnet je pravosnažan izvor vjere islama. Obaveza ga je prihvatiti i raditi po njemu, kao što je obaveza prihvatiti Kur’an i postupati po njemu.

Pojedine zabludjele skupine negirale su pravosnažnost sunneta. Zarad svoga cilja izmislile su hadis, iznijele laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tvrde kako je rekao: “Ono što vam dođe od mene, vi to uporedite sa Allahovom Knjigom, pa ukoliko bude sukladno Allahovoj Knjizi, onda sam ja to doista i rekao, dok ukoliko bude suprotno Allahovoj Knjizi, ja to nisam ni rekao. Kako da se suprotstavljam Allahovoj Knjizi kada me je On uputio njome?!” Abdurrahman b. Mehdi, rahimehullahu teala, rekao je: “Zindici i havaridži izmislili su ovaj hadis.” Jahja b. Mein, rahimehullahu teala, rekao je: “Doista je ovo izmišljen hadis. Izmislili su ga zindici.” Imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Niko od povjerljivih prenosilaca, čiji se hadisi prihvataju, ne prenosi ovaj hadis.”

Ovom prilikom spominjem nekoliko dokaza o pravosnažnosti sunneta u vjeri islamu, moleći Allaha da nam podari imana i razboritosti.

U nekoliko prošlih brojeva komentirali smo suru El-Mulk do 23. ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od 24. do 30. ajeta.

Komentar dvadeset četvrtog ajeta

Nakon što je u prethodnom ajetu Uzvišeni Allah ukazao na Svoje posebne blagodati kojima je počastio ljude, a one su: sluh, vid i razum, u narednom ajetu pojašnjava da će On sve ljude, ma gdje oni bili, kada nastupi Sudnji dan, dovesti pred Sebe i obračunati ih za podarene im blagodati.

Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.’” (24)

Reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je – nakon što vas je stvorio iz ničega – razasuo po Zemlji, dao da se umnožavate i da se vaš broj poveća.

“i pred Njim ćete se sakupiti”: a pred Allahom ćete se na Sudnjem danu sakupiti da vas obračuna za vaša djela, nagradi i kazni.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se skupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, a da se na njih neće spustiti smiraj i prekriti ih milost, i meleki ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. A koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Nakon što je Uzvišeni Allah pojasnio šta čeka nevjernike na drugom svijetu, te im zaprijetio da se klone svojih postupaka koji dovode do takve loše završnice, i dokazao im da je On to u stanju i da uradi s njima, u narednim ajetima Svevišnji Allah ih pita imaju li oni nekoga ko će ih zaštiti od Njega pa zbog toga oni i dalje ustrajavaju u svom nevjerstvu.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima sure El-Mulk pojasnio šta čeka vjernike i nevjernike na Sudnjem danu, u narednom ajetu ukazuje na Svoje sveobuhvatno znanje na kojem se grade Njegovi postupci. Time Uzvišeni Allah pojašnjava zašto jedne kažnjava, a druge nagrađuje, te da je nagrada za dobre i kazna za loše pravedna Allahova presuda.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: ‘O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.’”

Izvod hadisa

Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu, u Poglavlju o postu pod naslovom “Post onoga ko se, zbog toga što je neoženjen, boji da će upasti u grijeh”, br. 1905; kao i u Poglavlju o braku, pod naslovom “O Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta’” i treba li se ženiti onaj ko ne osjeća potrebu za brakom, br. 5065; i pod naslovom “Ko nije u mogućnosti da se oženi, neka posti”, br. 5066.

Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svom Sahihu, u Poglavlju o braku, pod naslovom “O preporučenosti braka onome ko ima potrebu za brakom i ima mogućnosti, a onaj koji nije u mogućnosti, neka se posveti postu”, br. 1400.

Hadis su zabilježili i Ebu Davud, br. 2046, Nesai, br. 2239, Tirmizi, br. 1081, i Ibn Madža, br. 1845. Dakle hadis je zabilježen u šest hadiskih zbirki.

U broju 92 počeli smo sa komentarom sure El-Mulk, od prvog do petog ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od šestog do dvanaestog ajeta.

Komentar šestog ajeta

(6) A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga je patnja džehennemska, užasno li je on boravište!

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo kakvu je kaznu pripremio za šejtane na drugom svijetu, dalje kazuje kakvu je kaznu pripremio za njihove sljedbenike nevjernike – one ljude i džine koji su slijedili šejtane na dunjaluku. Dakle, Džehennem nije kazna samo za šejtane u džinskom liku, već i za šejtane u ljudskom liku, tj. ljude nevjernike.

“koji ne vjeruju u Gospodara svoga” – tj. one koji nisu vjerovali u Allaha – Njegovo postojanje, ili nisu vjerovali da je On jedini istinski Gospodar, ili nisu vjerovali da je On jedini dostojan da se obožava, ili nisu vjerovali u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, ili nisu vjerovali u Njegov šerijat, ili nisu vjerovali u Njegove poslanike, u sve ili u nešto od navedenog.

Tevhid, tj. vjerovanje u Allahovu jednoću, osnova je vjere islama. Zbog tevhida je Uzvišeni Allah objavljivao knjige i slao poslanike. Zbog tevhida je stvorio i ljude‚ i zbog tevhida će jedne uvesti u Džennet, a druge u Džehennem.

El-Kajjum je jedno od Allahovih lijepih imena i zajedno sa lijepim imenom El-Hajj spominje se na tri mjesta u Kur’ani-kerimu.

Uzvišeni Allah u 255. ajetu sure El-Bekara poznatijem kao Ajetul-Kursijja, kaže: “Allah je, nema istinskog boga osim Njega. On je El-Hajj, El-Kajjum/Vječno Živi, Onaj o kojem sve opstoji.” (El-Bekara, 255)

Na početku sure Alu Imran, Uzvišeni Allah kaže: “Elif-lam-mim. Allah je, nema istinskog boga dostojnog obožavanja osim Njega. On je Vječno Živi, Onaj o kojem sve opstoji.” (Alu Imran, 1–2)

U suri Ta-ha Svevišnji kaže: “I pokorit će se sva stvorenja, te ponizno izgledati pred Vječno Živim, Onim o kojem sve opstoji, a onaj koji je činio nasilje, propast će.” (Ta-ha, 111)

Jedan od primarnih ciljeva dini-islama jeste izgradnja čvrste veze među muslimanima. Ta veza se postiže, učvršćuje i održava nastojanjem svakog muslimana da bude od koristi svome bratu, drugom muslimanu: da mu pomogne ostvariti svaku moguću korist i odagnati od njega svaku moguću štetu.

Sura El-Mulk je 67. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Nalazi se u Mushafu od 562. do 564. stranice. Prije nje nalazi se sura Et-Tahrim, a poslije nje sura El-Kalem.

Po redoslijedu objave, sura El-Mulk je 76. sura. Objavljena je nakon sure El-Mu’minun, a prije sure El-Hakkah. (Vidjeti: Ibn Ašur Muhammed Tahir b. Muhammed et-Tunisi, Tahrirul-Ma’nes-sedid ve tenvirul-aklil-džedid min Tefsiril-Kitabil-medžid)

Sastoji se iz 30 ajeta, 330 riječi i 1.313 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Alija b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-tev’il fi meanit-tenzil)

Prema mišljenju učača Hidžaza, sura El-Mulk ima 31 ajet, dok prema ostalim učačima ima 30 ajeta. Razilaze se oko 9. ajeta, pa ga učenjaci Hidžaza dijele na dva ajeta, dok ga ostali smatraju jednim ajetom. (Vidjeti: Ebu Amr ed-Dani el-Endelusi, El-Bejan fi addi ajil-Kur’an)

Sa surom El-Mulk počinje 29. džuz Kur’ana poznat kao džuz Tebareke, koji je tako nazvan po početku sure El-Mulk.

Kako biti uspješan? Veliko je pitanje koje traži i veliki odgovor, poseban odgovor, naročito danas u ovim vremenima iskušenja, mnogobrojnih govora i govornika, danas kada se ne prima savjet osim od onoga koji nosi diplome završenih fakulteta, seminara, kurseva.

Pitanje je veliko i s njim ne treba žuriti kako se ne bi pogriješilo i nepravedno postupilo.

(1) El-Kariah!

(2) Šta je El-Kariah?

(3) I šta ti misliš šta je El-Kariah?

(4) Toga dana ljudi će biti poput raštrkanih leptirova!

(5) A planine će biti poput raščupane vune!

(6) Pa, što se tiče onoga čija će Vaga biti teška,

(7) on će živjeti zadovoljnim životom.

(8) A što se tiče onoga čija će Vaga biti lahka,

(9) njegovo mjesto će biti Havijeh.

(10) A znaš li ti kakvo je to mjesto?

(11) Rasplamsana vatra!

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko otkloni od vjernika neku dunjalučku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša zaduženom, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko prekrije muslimana, Allah će ga prekriti na ovom i budućem svijetu. Allah je na pomoći robu, dok je on od pomoći svom bratu. Ko odabere put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća (džamija) kako bi učili Allahovu knjigu i međusobno je proučavali, a da se na njih ne spusti smiraj, i prekrije ih milost, i okruže ih meleki, i Allah ih spomene onima koji su kod Njega. Koga na tom putu uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime Es-Sadik. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se samo jedanput u Kur’anu, u suri El-En’am, 146. ajetu i to u obliku množine, odnosno veličine. Uzvišeni Allah kaže: “Tako smo ih kaznili zbog njihovog nasilja, a uistinu Mi smo Istinoljubivi!”

Iz ovoga imena proizlazi svojstvo sidka – istinoljubivosti, istinitosti, koje se kao svojstvo Uzvišenog Allaha spominje u mnogim kur’anskim ajetima. Tako Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Istinu je rekao Allah!’” (Alu Imran, 95); “Allahovo obećanje je istina, a ko to istinitije govori od Allaha?!” (En-Nisa, 122)

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Muhejmin. U Allahovoj knjizi, Kur’anu, Allahovo lijepo ime El-Muhejmin spominje se samo jedanput. Tako Uzvišeni Allah kaže: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi; hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje Mu smatraju ravnim.” (El-Hašr, 23)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji je grijeh najveći?’, a on je rekao: ‘Da smatraš Allahu nekoga ravnim a On te je stvorio.’ Rekao sam: ‘Doista je to veliko!’ ‘A koji je grijeh nakon njega najveći?’, ponovo sam upitao. Rekao je: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da jede s tobom.’ Upitao sam: ‘A nakon njega?’ Rekao je: ‘Da činiš blud sa suprugom svoga komšije.’” (muttefekun alejhi)

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i lijepo ime El-Mutekebbir, koje se u Kur’anu spominje jedanput i to u riječima Uzvišenog Allaha: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Onaj kojem se sve potčinjava, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23)

(285) “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo Tebi je konačni povratak!’

(286) Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i El Džebbar. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se jedanput u Kur’anu, u suri El Hašr: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Onaj kojem se sve potčinjava, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ruku‘u i na sedždi govorio je: “Subhane Zil-džeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-azame/Neka je slavljen vlasnik džebberuta...” (Ebu Davud i Nesai.)

U arapskom jeziku El-Džebbar ima značenje: onoga koji sve sebi potčinjava na ono što on hoće, onaj koji pomaže druge u nevolji i siromaštvu pa ih opskrbljuje i čini imućnim, onaj koji je snažni, veliki i uzvišeni, onaj koga niko ne može poniziti niti sebi potčiniti

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetit će slast vjerovanja: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih drugih, da voli čovjeka samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, bio je drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Kada je Enes b. Malik bio mali, njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Doživio sam da se ostvari prvo dvoje, a nadam se da ću doživjeti i treće.”

Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrijeme njegovog života u Medini, tj. deset godina.

(1) Teško svakom klevetniku – podrugljivcu,

(2) koji blago gomila i prebrojava ga,

(3) i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.

(4) A nije tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

(5) A znaš li ti šta je Hutama?

(6) Vatra Allahova razbuktana,

(7) koja će do srca dopirati.

(8) Ona će za njima biti zatvorena,

(9) (plamenim) izduženim stupovima.

Sastav sure

Sura El-Humeze 104. je sura u Kur’anu. Prije nje je sura El-Asr, a poslije nje sura El-Fil. Sastoji se iz 9 ajeta, 30 riječi i 130 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil)

Objavljena je poslije sure El-Kijama, a prije sure El-Murselat, te je tako 32. sura po redoslijedu objavljivanja. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i El-Hakk. Ovo lijepo ime spominje se u Kur’ani-kerimu na deset mjesta. Uzvišeni Allah kaže: “Neka je uzvišen Allah, Vladar, Istiniti” (Ta-Ha, 114); “To vam je Allah, naš Gospodar Istiniti, a šta je poslije istine osim zabluda, pa kuda se onda okrećete?” (Junus, 32); “To je zbog toga što je Allah Istiniti, a oni koje oni dozivaju mimo Njega su laž” (El-Hadždž, 62).

(1) Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!

(2) Zar lukavstvo njihovo nije upropastio

(3) i protiv njih jata ptica poslao,

(4) koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,

(5) pa ih kao izjedeno lišće učinio?

Sastav sure

Sura El-Fil je 105. sura u Kur’anu i ima 5 ajeta, 20 riječi i 96 harfova. (Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi meanit-tenzil)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Fil je 19. sura i objavljena je nakon sure El-Kafirun, a prije sure El-Alek ili sure Kurejš. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Vrijednost vjerovanja u Allahovu jednoću

Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet s djelima koja ima.” (Buhari i Muslim)

U verziji koju bilježi imam Muslim navodi se: “Allah će ga uvesti na koju god od osam džennetskih kapija hoće.”

Jedno od mnogobrojnih Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Hajj. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se u Kur’anu na pet mjesta. Na tri mjesta spominje se zajedno uz Allahovo lijepo ime El-Kajjum, se dok na ostala dva mjesta spominje samostalno.

Tako Uzvišeni Allah u 255. ajetu sure El-Bekara, poznatijem kao Ajetul-Kursijja, kaže: “Allah je, nema istinskog boga mimo Njega. On je El-Hajj, El-Kajjum, On je Živi, Vječni.” (El-Bekara, 255) Zatim, odmah na početku sure Alu Imran, kada Uzvišeni Allah kaže: “Elif-lam-mim. Allah je, nema istinskog boga dostojnog obožavanja mimo Njega. On je Živi i Vječni.” (Alu Imran, 1–2) I treće mjesto jeste u suri Ta-ha kada Svevišnji kaže: “I pokorit će se sva stvorenja, te ponizno izgledati pred vječno Živim i Onim o kome sve opstoji, a onaj koji je činio nasilje, propast će.” (Ta-ha, 111)

Prenosi se od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Muaza, radijallahu anhu, u Jemen, rekao mu je: ‘Ti odlaziš narodu koji su sljedbenici Knjige, pa kada im dođeš, prvo ih pozovi da posvjedoče da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ako se oni tome pokore, onda ih obavijesti da im je Uzvišeni Allah kao strogu obavezu propisao pet namaza u toku svakog dana i noći. Ako se tome pokore, obavijesti ih da im je Uzvišeni Allah strogo propisao zekat, koji će se uzimati od njihovih bogataša i potom se dijeliti njihovim siromasima. Ako se i tome pokore, onda kao zekat ne uzimaj njihov najvredniji imetak i dobro se čuvaj dove onoga kome je učinjena nepravda jer između nje i Allaha ne postoji nikakva prepreka.’”

Hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, jasno ukazuje na to da je prva obaveza svih ljudi da vjeruju i potvrđuju da je Uzvišeni Allah jedini Istinski Bog dostojan obožavanja.

(1) Zbog navike Kurejšija,

(2) navike njihove da zimi i ljeti putuju.

(3) Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju,

(4) koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sastav sure

Sura Kurejš je 106. sura u Kur’anu, a 29. je sura po redoslijedu objavljivanja. Kažu da je objavljena nakon sure Et-Tin. Prije nje nalazi se sura El-Fil, a poslije nje sura El-Maun. Sastoji se iz 4 ajeta, 17 riječi i 73 harfa. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi me‘anit-Tenzil, 7/296)

I ovo je jedina sura u Kur’anu u kojoj se spominje pleme Kurejš. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)

Es-Subbuh je jedno od Allahovih lijepih imena. Ovo Allahovo lijepo ime ne spominje se u Kur’anu, ali se spominje u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan od tih hadisa jeste hadis Abdullaha b. Šihhira u kojem se navodi da ga je Aiša, radijallahu anha, obavijestila kako bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na rukūu i sedždi govorio: “Subbuhun, Kuddusun, Rabbul-melaiketi ver-Ruhi! – Ja rukū i sedždu činim Slavljenom, Svetom, Gospodaru melekā i Džibrila!” (Muslim)

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje: “Doista sam bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki ljudi iz plemena Temim, pa im on reče: ‘Primite radosnu vijest, o pleme Temim!’ ‘Već si nam donio radosnu vijest, daj nam nešto drugo’, odgovoriše oni. Zatim su mu došli neki ljudi iz Jemena, pa on i njima reče: ‘Primite radosnu vijest, o stanovnici Jemena, kada je nisu htjeli primiti pripadnici plemena Temim.’ Oni mu odgovoriše: ‘Primamo je. Došli smo ti da se podučimo vjeri i da te upitamo o početku svijeta, šta je tada bilo.’ Odgovorio je: ‘Allah je bio oduvijek i prije Njega ništa nije bilo! Njegov je Arš bio na vodi. Zatim je On stvorio nebesa i Zemlju, i sve je zapisao u Zikru – Knjigu.’” (Hadis bilježe: Buhari, Tirmizi, Nesai, Sunenul-kubra, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Sunenul-kubra, Taberani, Mu’džemul-kebir, Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, Rujjani, Musned)

Hadis Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, govori o postanku ovoga svijeta, stvaranju nebesa i Zemlje i pojašnjava ko je njihov Stvoritelj.

(1) Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?

(2) Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče,

(3) i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.

(4) Pa teško klanjačima,

(5) koji su nemarni prema svome namazu,

(6) koji se samo pretvaraju

(7) i nikome ništa u naruč ne daju!

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Hadi. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se na dva mjesta u Kur’anu. Uzvišeni Allah kaže: “Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan vodič i pomagač!” (El-Furkan, 31); “A doista je Allah Taj koji upućuje vjernike na Pravi put.” (El-Hadždž, 54)

On je Taj koji sve upućuje na ono što hoće: “Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, uputio.” (Ta-ha, 50)

Jedno od Njegovih svojstava je da upućuje koga hoće na Pravi put: “Allah sve ljude poziva u Kuću spasa, ali na Pravi put upućuje koga hoće.” (Junus, 25)

Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka da predvodi izvidnicu. On je svoje drugove predvodio u namazu i uvijek bi završavao namaz učeći suru Kul huvallahu ehad. Kada su se vratili, to su spomenuli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: “Upitajte ga zbog čega to čini.” Oni su ga upitali, a on je odgovorio: “U toj suri spomenuta su svojstva Milostivog i zato volim da je učim.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: “Recite mu da i njega Uzvišeni Allah voli.” (Hadis bilježe: Buhari, br. 7375; Muslim, br. 813; Nesai, br. 993; Bejheki, Šuabul-iman, br. 2539; Ebu Avane, Musned, br. 3950; Ebu Nuajm, Mustahredž, br. 1841, i dr.)

(1) “Mi smo ti, uistinu, Kevser dali,

(2) pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji,

(3) onaj koji tebe mrzi sigurno će bez spomena (svakog dobra) ostati.”

Ukratko o suri

Sura El-Kevser je 108. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Prije nje je sura El-Maun, a poslije sura El-Kafirun. Sastoji se od 3 ajeta, 10 riječi i 42 harfa (Vidjeti: Tefsir Hazin). Ovo je najkraća kur’anska sura uzimajući u obzir broj riječi i harfova. U Kur’anu se nalaze sure El-Asr i En-Nasr također sa po tri ajeta, ali sadrže više harfova. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Po redoslijedu objave, sura El-Kevser je petnaesta sura i objavljena je nakon sure El-Adijat, a prije sure Et-Tekasur. Međutim, ovo je samo mišljenje onih koji kažu da je sura mekanska.

Allahovo lijepo ime El-Vekil spominje se na četrnaest mjesta u Kur’anu. Uzvišeni Allah kaže: “I ti se osloni na Allaha i dosta ti je Allah kao vekil” (El-Ahzab, 3); “Allah je Stvoritelj svega i On je nad svim vekil” (Ez-Zumer, 62); “Onima kojima, kada su im ljudi rekli: ‘Doista se drugi iskupljaju protiv vas pa ih se bojte’, njihov iman se povećao i rekli su: ‘Dovoljan je nama Allah i divan li je On vekil.’” (Ali Imran, 173)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Jednog dana sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: ‘Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi)

U predajama koje su zabilježene u drugim hadiskim zbirkama navodi se: “Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Znaj za Allaha kad si u blagostanju, Allah će znati za tebe kada budeš u oskudici. I znaj, ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo, nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji, a olakšica u tegobi.” (Hakim)

Ebu Zerr Džundub b. Džunada i Ebu Abdurrahman Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, prenose se da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha ma gdje god bio! Ako uradiš loše djelo, nakon njega uradi dobro, koje će izbrisati ono loše, i lijepo se ophodi prema ljudima!” Hadis bilježi Tirmizi, koji kaže: “Hadis je dobar”, a u pojedinim primjercima stoji: “Hadis je hasen-sahih.”

Prenosioci hadisa

Ebu Zerr el-Gifari Džundub b. Džunada b. Kajs b. Amr b. Mulejl b. Suajr (historičari se razilaze u pogledu njegovog imena) primio je islam na početku objave u Meki i bio jedan od prvih ashaba u islamu, četvrti ili peti. Primio je islam sebebom svoga brata Unejsa, a zatim se, po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vratio svome narodu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, Ebu Zerr, radijallahu anhu, otišao je za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, gdje se družio i borio s njim.

Prvi je ashab koji je nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao je prisegu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će govoriti samo istinu i da se na tom putu neće bojati ničijeg prigovora. Po svome ibadetu i svojoj skromnosti u pogledu dunjaluka nalikovao je Isau, sinu Merjeminom. O sebi je govorio kako je tri godine prije primanja islama obavljao namaz. Noću bi klanjao dugo dok ga umor i san ne bi savladali.

U Medini je služio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi završio s time, odlazio bi u mesdžid. Ljubomorno je čuvao savjet svoga voljenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da voli siromahe i da sjedi s njima.

 Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Varis. Ovo lijepo ime Uzvišenog Allaha spominje se u Kur’anu na tri mjesta i na svakom od tih mjesta spominje se u množini.

Kaže Svevišnji: “I zasigurno Mi oživljavamo i usmrćujemo i Mi ćemo biti nasljednici!” (El-Hidžr, 23)

 “Gospodaru, ne ostavljaj me sama, bez potomka, a Ti si najbolji nasljednik!” (El-Enbija, 89)

 “A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih. Mi smo ih naslijedili!” (El-Kasas, 58)

I spominje se jedanput u aktivnom obliku, tj. kao svojstvo Uzvišenog Allaha da će On naslijediti Zemlju i sve što je na njoj: “Doista ćemo Mi naslijediti Zemlju i sve što je na njoj!” (Merjem, 40)

Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala, rekao je: “Mi ćemo naslijediti Zemlju i ono što je na njoj kada dođe vrijeme za to da usmrtimo sve pa niko mimo Nas ne ostane živ.” (Džamiul-bejan)

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Muhsin, ali se u Kur’anu ne spominje kao ime, nego kao uzvišena osobina Allaha, i to u riječima: “...i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio.” (El-Kasas, 77)

Međutim, ovo Allahovo lijepo ime spominje se u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sudite, budite pravedni, a kada govorite, govorite lijepe riječi, doista je Allah Muhsin i voli ihsan.” (Ibn Adijj, El-Kamil; Albani ga je ocijenio dobrim)

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dvoje da je rekao: ‘Doista je Uzvišeni Allah Muhsin i voli ihsan!’” (Abdurrezak, Musannef; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Prenosi se od Ebu Amra Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, o čemu poslije tebe više nikoga neću morati pitati?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj u tome.” (Muslim)

Prenosilac hadisa

Sufjan b. Abdullah b. Ebu Rebia b. Haris es-Sekafi, poznat kao Ebu Amr ili Ebu Amra, bio je stanovnik Taifa i jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učestvovao je u Bitki na Hunejnu u kojoj je ubijen njegov brat Osman. Primio je islam sa delegacijom plemena Sekifa.

Omer ga je postavio za namjesnika Taifa, 15. h. g., posebno da se brine o prikupljenom zekatu u Taifu (Ibn Hadžer, El-Isaba), nakon što je smijenio Osman b. Ebu Asa (Ibn Abdulberr, El-Istiab), i ostao je namjesnik Taifa sve do 23. h. g. (Taberi, Tarih).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)

(1) “Mi smo ga objavili u Noći kadr,

Allahova lijepa imena jesu i imena El-Kahir i El-Kahhar.

Allahovo lijepo ime El-Kahir spominje se na dva mjesta u Kur’anu: u suri El-En’am, u 18. ajetu: “i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudri i Sveznajući” i u istoj suri u 61. ajetu: “On je Kahir iznad Svojih robova, pa vam šalje čuvare.”

Allahovo lijepo ime El-Kahhar spominje na šest mjesta u Kur’anu:: “Nna Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izađu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga” (Ibrahim, 48); “Reci: Allah je Stvoritelj svega i On je Jedan Jedini, Onaj kojem se sve potčinjava” (Er-Ra’d, 16); “Kome danas pripada vlast? Samo Allahu, Jednom, Jedinom, Onom kojem se sve potčinjava” (El-Mu’min, 16).

U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, navodi se da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se noću prevrnuo u postelji, učio: “La ilahe illallahul-Vahidul-Kahhar, Rabbus-semavati vel-erdi ve ma bejnehuma, El-Azizul-Gaffar!” (Ibn Hibban, šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim)

(1) “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

(2) neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

(3) ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu,

(4) i žena njegova što drvlje nosi,

(5) o vratu njenu će biti uže od ličine usukane.”

Opći podaci o suri

Sura El-Mesed 111. je sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 20 riječi i 77 harfova. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil, 7/296)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Mesed smatra se šestom surom. Objavljena je četvrte godine po poslanstvu, nakon sure El-Fatiha a prije sure Et-Tekvir. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 22/599, Ševkani, Fethul-Kadir, 5/511)

Ebu Mesud Ukba b. Amr el-Ensari el-Bedri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: ‘Ako se ne stidiš, radi što hoćeš.’” (Buhari)

Prenosilac hadisa

Ebu Mesud el-Bedri Ukba b. Amr b. Sa’leba el-Ensari, iz plemena Hazredž, učestvovao je u Drugoj prisezi na Akabi sa sedamdeset drugih Medinjana i bio najmlađi od njih. Bio je Džabirove dobi. Nazvan je El-Bedri zato što je stanovao na Bedru, a nije bio od onih koji su učestvovali u Bitki na Bedru, prema mišljenju većine historičara. Buhari i Muslim smatraju da je ipak učestvovao u Bitki na Bedru (Ibn Hadžer, El-Isaba). Učestvovao je u Bitki na Uhudu i u svim bitkama nakon nje. Ubraja se u učenije ashabe.

Poslije je otputovao u Kufu i određeno vrijeme proveo u njoj. Bio je jedan od drugova Alije, radijallahu anhuma, koji ga je jedanput ostavio kao svoga zamjenika u Kufi. Poslije se ponovo vratio u Medinu gdje je i umro 41. ili 42. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 102 hadisa. (Ibn Hadžer, El-Isaba; Tehzibut-Tehzib; Ibn Abdulberr, El-Istiab; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)

Ebu Hamza Enes b. Malik, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” (Buhari i Muslim)

(1) Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

(2) Vladara ljudi,

(3) Boga ljudi,

(4) od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije,

(5) koji zle misli unosi u srca ljudi

(6) od džina i od ljudi.”

Opće informacije o suri

Sura En-Nas zadnja je sura u Kur’anu, 114. sura. Sastoji se iz 6 ajeta, 20 riječi i 99 harfova. (Tefsir Hazin, 7/325)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se En-Nas po istoimenoj riječi en-nas koja se spominje na pet mjesta u ovoj suri.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da je li sura En-Nas mekanska ili medinska sura.

Sura En-Nas govori o načinu utjecanja Uzvišenom Allahu od zla džina i ljudi, a naročito ljudi, i pojašnjava kako je srce čovjekova najveća briga na dunjaluku, da ga čuva i donese čistog pred Uzvišenog Allaha.

Allah je Prvi i Posljednji, od Njega sve potječe i Njemu se sve vraća, u Njegovim je rukama sve! Zato, traži od Allaha svako dobro dunjaluka i ahireta! Ne malaksavaj u svojim dovama! Pruži svoje ruke ka nebesima i ponizno se obrati svome Gospodaru. Znaj da ti ih On neće vratiti prazne jer Allahovo davanje, nagrade i opskrba od Njega ne prestaju niti se umanjuju! Kaže Uzvišeni Allah: “Doista je ovo Naša opskrba koja nikada neće prestati.” (Sad, 54) Nikada ne zaboravljaj hadisi-kudsi u kojem Uzvišeni Allah kaže: “O robovi Moji, kad biste svi vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko oduzme od mora kada se igla u njega zamoči.” (Muslim)

Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od čovjekovog lijepog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”

Pojašnjenje riječi u hadisu

“od lijepog islama” – od potpunog čovjekovog islama i njegovog istinskog imana.

“ostavljanje” – obuhvata i riječi i djela, tj. udaljavanje od svega beskorisnog, a ukoliko se upusti u beskorisno, onda ostavljanje uz pokajanje.

“onoga što ga se ne tiče” – tj. sve ono od čega nema koristi ni u vjeri ni u dunjaluku.

(1) Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja,

(2) od zla onoga što On stvara,

(3) i od zla mrkle noći kad razastre tmina,

(4) i od zla onih koje u uzlove pušu,

(5) i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.”

Opće informacije o suri

Sura El-Felek je 113. sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 23 riječi i 74 harfa. (Tefsir Hazin)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se El-Felek po istoimenoj riječi spomenutoj u prvom ajetu.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Felek mekanska ili medinska sura.

Allah je Es-Sittir, Onaj koji prekriva Svoga roba dok rob griješi prema Njemu iako je u velikoj potrebi za Allahom, bez Njega ništa ne može, a On nema nikakve potrebe za njim i opet ga skriva. Čak Mu rob čini grijehe s blagodatima koje mu je On ukazao, a Svevišnji Allah i pored Svoje neovisnosti o njemu i svim stvorenjima, i pored Svoje svemoći, stidi se Svoga roba, stidi se da njega i njegove mahane razotkrije drugima, pa ga skriva, daje mu mnogo prilika za pokajanje i popravak, oprašta mu i briše grijehe na dunjaluku i ahiretu, zamjenjuje grijehe dobrim djelima, skriva sramote i grijehe Svoga roba, a širi njegove vrline i dobra djela.

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

Ebu Muhammed Hasan b. Alija b. Ebu Talib, unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.’”

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili Tirmizi, Nesai, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki, Šuabul-iman, Sunen Kubra, Taberani, Mu‘džemul-kebir, Abdurrezzak, Tajalisi i drugi.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejma, Hakim, Ibn Džarud, Ibn Hibban i Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim. (Muhalla)

Hadis sličnog značenja prenose i Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. Eskaa i Vabisa b. Ma‘bed. 

Jedno od lijepih Allahovih imena jeste i El-Halim, koje se u Kur’anu spominje na jedanaest mjesta, kao naprimjer u ajetima: “Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. A Allah je El-Gafur i El-Halim” (El-Bekara, 225); “Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. A Allah je El-Ganijj i El-Halim” (El-Bekara, 263); “Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostit će vam, jer Allah je Eš-Šekur i El-Halim” (Et-Tegabun, 17).

Također, Allahovo lijepo ime El-Halim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao je u svojim dovama govoreći: “La ilahe illallahul-Azimul-Halim...” (Buhari i Muslim)

Značenje hilma u arapskom jeziku

Ragib el-Asfehani, rahimehullahu teala, rekao je: “El-hilm znači suzdržavati se od ishitrenog ispoljavanja srdžbe...” (El-Mufredat )

Ebu Rukajja Temim b. Evs ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera je savjet.” Upitali smo: “A kome?” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.” (Muslim)

Značaj hadisa

Ovaj je hadis od izuzetne važnosti i, pored svoje kratkoće, obuhvata cijelu vjeru, sve vjerske propise, sve to obuhvaćeno je samo jednom riječju u ovome hadisu, a to je “ve li kitabihi – i Njegovoj Knjizi”, jer svi propisi, primarni i sekundarni, praktični i srčani, proizlaze iz Allahove Knjige, pa ukoliko bude vjerovao u nju i sve ono što ona sadrži, on će vjerovati u cijeli šerijat jer Allah u Knjizi ništa nije izostavio. (Vidjeti: Hammud b. Abdullah, Fevaid zehebijje min Erbe'ne Nevevijje)

Muhammed b. Nasr el-Mirvezi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ove riječi obuhvataju svako dobro u koje treba vjerovati i svako zlo kojeg se treba čuvati i na koje treba upozoravati.” (Ta’zimu kadris-salat)

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovo je veličanstven hadis na kojem se temelji cijela vjera. Jedna skupina učenjaka kaže da je ovo jedan od četiri hadisa na kojima se temelji cijela vjera, ali to nije tačno! Ispravno je da se cijela vjera temelji na samo ovom jednom hadisu.” (Šerh Nevevi ala Sahihi Muslim)

“Reci: ‘O vi nevjernici, ja ne robujem onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem, niti sam ja rob onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem! Vama vaša vjera, a meni moja.”

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste ime El-Hamid, koje se spominje na sedamnaest mjesta u Kur’anu. Svevišnji Allah kaže: “A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali” (El-Burudž, 8); “O ljudi, svi ste vi potrebni Allaha, a Allah je Onaj koji je neovisan i Onaj koji je hvale dostojan!” (Fatir, 15); “Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihovog Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga” (Ibrahim, 1). Uzvišeni Allah je Onaj kome pripada svaka hvala, kao što i kaže u suri El-Fatiha: “Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!” (El-Fatiha, 2)

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu ravan nije!’”

O suri El-Ihlas

Sura El-Ihlas 112. je sura u Kur’anu. Sastoji se iz četiri ajeta, ima petnaest riječi i četrdeset sedam harfova. (Tefsir Hazin, 7/319) Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci. Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Ihlas mekanska ili medinska sura.

Došao nam je plemeniti mjesec u kojem Uzvišeni Allah uvećava nagradu i obilno daruje. Vrata dobra, svakom onome ko želi dobro, otvaraju se u ovom mjesecu. Ramazan je mjesec dobrih i berićetnih djela, mjesec pomaganja i darivanja. “Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Kur’an koji je uputstvo – putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185) Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od Vatre. Njegova prva trećina je milost, druga trećina je oprost, dok je treća, zadnja trećina oslobađanje od Vatre. Predanja koja govore o vrijednosti mjeseca ramazana brojna su i poznata, a jedno od njih jeste i predanje u kojem Ebu Hurejra, radijallahu anhu, navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe mjesec ramazan, otvore se džennetska vrata, a zatvore se džehennemska i šejtani se vezuju u lance” (Buhari i Muslim). Džennetska se vrata otvaraju u ovom mjesecu zbog mnoštva dobrih djela koja se u njemu čine, podstičući i na taj način vjernike da još više čine dobra djela. Džehennemska se vrata zatvaraju zbog malog broja grijeha: vjernici se u mjesecu ramazanu mnogo više bore sa svojom dušom i svojim strastima, pa manje i čine grijehe. Šejtani se vezuju u lance, pa se ne puštaju ka onima prema kojima se inače puštaju i koje napadaju izvan mjeseca ramazana. Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mome narodu u mjesecu ramazanu dato je pet stvari koje nisu date nijednom drugom narodu prije njih:

Od mnogobrojnih Allahovih lijepih imena jesu i imena El-Kavijj i El-Metin. Što se tiče Allahovog lijepog imena El-Kavijj, ono se spominje u Kur'anu na devet mjesta. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan.“ (Eš-Šura, 19) Kao što takođe kaže Uzvišeni Allah: „Oni ne poznaju Allaha koliko treba, a doista, je Allah Snažni i Silni.“ (El-Hadždž, 74) I kaže: „Allah je zapisao: 'Zasigurno ću pobijediti Ja, i Moji poslanici!' Doista je Allah Snažni i Silni.“ (El-Mudžadela, 21) Dok, Allahovo lijepo ime El-Metin spominje se samo jedanput u Kur'anu, u suri Ez-Zarijat: „Doista je Allah Onaj koji opskrbljuje i koji posjeduje neizmjerno veliku snagu.“ (Ez-Zarijat, 58)

Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)

Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)

Nema sumnje da su loši odnosi, zavada i razilaženje najopasnije šejtansko oružje i njemu najdraže. Loši odnosi i svađe rezultiraju udaljavanjem nakon bliskosti, razilaženjem nakon jedinstva, neprijateljstvom nakon prijateljstva i bratstva; i nerijetko čak i sukobom dviju zavađenih strana, kaljanjem muslimanske časti ili prosipanjem muslimanske krvi.

Brate muslimanu i sestro muslimanko, zar ne znate da je jedino naša vjera islam, potpuna vjera: “Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam, sveobuhvatna vjera: “U Knjizi nismo ništa izostavili.” (El-En’am, 38) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam, najpreciznija vjera, bez nejasnoća i kontradiktornosti: “Da je on (Kur’an) od nekog drugog mimo Allaha, u njemu biste našli mnoga razilaženja.” (En-Nisa, 82) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam sačuvana vjera od bilo kakvih izmjena, manjkavosti i nedostataka, jer se Uzvišeni Allah obavezao da će je takvom očuvati: “Mi smo objavili ovaj Kur’an i Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9) Budemo li svjesni blagodati ove vjere, budemo li je ljubomorno čuvali u svojim srcima, na svojim jezicima i u svojim djelima, i mi ćemo biti potpuni, sveobuhvatni, precizni i sačuvani od grijeha i stranputice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavio sam vam nešto, pa ako se toga budete držali, nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i svoj sunnet (svoju praksu)!” (Malik, Muvetta, a šejh Albani ocijenio ga je dobrim u djelu Miškatul-Mesabih, 1/40)

Ehli-sunnet vel-džemat – sljedbenici sunneta i zajednice jesu oni koji slijede uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, znanjem, ubjeđenjem, riječima, djelima i ponašanjem. Oni su prethodnica ovoga ummeta, tj. ashabi i tabiini i oni koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Oni se okupljaju oko Kur’ana i sunneta i ustrajavaju u njihovom slijeđenju, kloneći se cijepanja i uvođenja novina u vjeru. Za njih se kaže selefus-salih ili dobri prethodnici, spašena skupina, potpomognuta skupina i dr. Nazivaju se ehlis-sunnet jer slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i za njih se još kaže vel-džemat jer se okupljaju na istini i ne odvajaju se od nje.

Jezičko značenje

Kabid dolazi od riječi kabd i glagola kabida – jakbidu. Riječ kabd u arapskom jeziku ima značenje uzimanja, sustezanja, oduzimanja, uzimanja i skupljanja, vladanja, smrti, sužavanja i smanjivanja.

Basit dolazi od riječi best i glagola beset – jebsutu, što ima značenje: davanja i pružanja, širenja, prostranosti, proširenja i uvećanja opskrbe, umnogostručivanja, traženja i uzimanja.

Fikh, islamsko pravo odlikuje se nad drugim pravima i vjerozakonima posebnim odlikama koje ga čine dominantnim nad svima njima, vodećim i onim koji ima potpuni odgovor za sve što je čovječanstvu potrebno. Naravno, životi ljudi i islamsko pravo su nerazdvojni i u islamskom pravu postoji odgovor za sva životna pitanja i probleme ljudi. Međutim, treba znati da odgovor na ta životna pitanja ljudi mogu dati samo veliki islamski učenjaci, dok priučeni, koji govore o vjeri bez znanja, često su razlog potvore islama, pripisivanja manjkavosti islamu, optuživanja za kontradiktornosti u islamu i sl. O tome da islamsko pravo ima odgovor na sva životna pitanja, najbolje svjedoči period naših dobrih prethodnika koji su živjeli u okrilju islama, pridržavali se svih njegovih naredbi, klonili se svih zabrana, u potpunosti prakticirajući islam u svojim životima.

Karakteristike i posebnosti fikha – islamskog prava ukratko ćemo navesti u okviru sljedećih podnaslova.

Jedno od lijepih Allahovih imena jeste i ime El-Habir – Onaj koji je o svemu obaviješten, koje se u Kur’anu spominje četrdeset pet puta. Ponekada se spominje zajedno s imenom El-Alim, nekad uz ime El-Hakim, a ponekad uz ime El-Besir i najčešće dolazi kao u riječima Uzvišenog Allaha: “A Allah je dobro obaviješten o onome što vi radite!” (Alu Imran, 153); “A Allah je o onome što radite dobro obaviješten!” (El-Bekara, 234)

Što se tiče tih nekih ajeta u Kur’anu na kojima se spominje Allahovo lijepo ime El-Habir, to su i sljedeći: “Doista će njihov Gospodar toga Dana zasigurno o svemu biti obaviješten!” (El-Adijat, 11); “Rekao je: ‘Obavijestio me je Sveznajući, Onaj koji je o svemu dobro obaviješten!’” (Et-Tahrim, 3); “Doista je Allah o Svojim robovima dobro obaviješten i On ih dobro vidi.” (Fatir, 31)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude pažljiv prema svom komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta!” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejra Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi poznat je po svom nadimku Ebu Hurejra koji mu je otac nadio u džahilijetu. Islamski se učenjaci u pogledu njegovog imena razilaze na oko trideset mišljenja. Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.” Ovo mišljenje zastupali su i Muhammed b. Ishak, Hakim i Nevevi. Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijja b. Mahled u svome Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi. Imam Buhari rekao je: “Od njega je hadis prenosilo 800 ljudi ili više.” Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekija, Allah bio zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib)

Allahovo lijepo ime El-Aziz spominje se u Kur’anu na 92 mjesta i uglavnom se navodi uz druga Allahova lijepa imena.

Tako Uzvišeni Allah kaže: “Znaj da je Allah silan i mudar.” (El-Bekara, 260)

“One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; a Allah je silan i strog.” (Alu Imran, 4)

“A Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.” (Eš-Šuara, 9)

“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (Ja-sin, 38)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek je bio pristupačan, u blizini omladine, slušao je njihove probleme, poznavao njihova stanja, uvijek se prema njima ophodio blago i lijepo, s ciljem da popravi situaciju ma kako ona teško i zabrinjavajuće izgledala. Zašto ne slijedimo svoga miljenika i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju sa omladinom, zašto se ne upoznamo s problemima omladine, njihovim potrebama, željama i strastima, pa da im olakšamo i pomognemo da stupe u bračnu zajednicu?! Omladina živi u punoj snazi, razbuktalih strasti, želja i potreba, i njih, kao i druge ljude, pogađaju teški momenti, tegobe i nedaće, tuge i žalosti, i tada, u takvim situacijama, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je uz omladinu, učestvovao je s njima u njihovoj žalosti, iskazivao im saučešće i nije im zabranjivao da plaču u takvim trenucima, osim kada bi progovorili nešto što izaziva srdžbu Gospodara svih svjetova.

Mjesec ramazan je godišnja škola. Ovih dana otvorena su njena blagoslovljena vrata kako bi primila skupine postača sa svih krajeva svijeta. Ova ramazanska škola nije ni pretijesna ni premalena pa da pred nekim zatvara svoja vrata.

Postači dolaze u ovu školu da bi prisustvovali odgojnom seminaru na kojem se praktično uče kako povećati svoj iman, uljepšati svoj moral, učvrstiti svoje ibadete. Tokom ovog seminara, koji traje cijeli dan i jedan dio noći, postači izučavaju nekoliko predmeta koji su od izuzetne važnosti.

Dragi brate, lijepo je da se okupaš na dan Bajrama i da obučeš najljepšu odjeću. Od sunneta je da, prije nego što kreneš na bajram-namaz, pojedeš nekoliko datula i da taj broj bude neparan. U hadisu Enesa, radijallahu anhu, kaže se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi izašao iz kuće na dan Bajrama sve dok ne bi pojeo nekoliko datula.” (Buhari) U drugoj verziji hadisa navodi se: “I pojeo bi neparan broj datula.” Sunnet je na bajram-namaz otići jednim putem, a vratiti se drugim. Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u danu Bajrama mijenjao bi put.” (Buhari) Također, sunnet je da na bajram-namaz odeš pješke i da se vratiš pješke, osim ako imaš opravdanje, jer “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao bi na bajram-namaz pješke i vratio bi se pješke.” (Ibn Madža, Albani ga je ocijenio dobrim) Sunnet je da donosiš tekbire u noći uoči Bajrama, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “...da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185) Tekbiri se mogu donositi na način da se govori: Allahu ekber, Allahu ekber, la illahe illallahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil hamd.

El-‘afv ima značenje davanja koje je popraćeno zadovoljstvom bez prethodnog zahtjeva i molbe za tim. Naprimjer, kaže se: “Dao sam mu iz svoga imetka ‘afven”, što znači: “Dao sam mu iz svog lijepog imetka, drage duše, s punim zadovoljstvom, ne čekajući da to zatraži od mene.” Ovo značenje spominje se u 219. ajetu sure El-Bekara: “I pitaju te šta da udjeljuju. Reci: ‘El-‘afv’”, tj. reci im da udjeljuju iz svoga lijepog imetka i drage duše, i da ne čekaju da se to zatraži od njih. El-‘afv ima značenje brisanja, prekrivanja, odnosno uklanjanja u cijelosti svakog traga. Dakle, riječ el-‘afv ima značenje brisanja i uklanjanja svih tragova, zadovoljstva i davanja bez zahtjeva za svim tim. Hattabi, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “El-‘Afv ima značenje opraštanja grijeha i nekažnjavanja grješnika.” (Še’nud-dua, 90) Zedždžadž, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Uzvišeni Allah je El-‘Afuvv, tj. Onaj koji prelazi preko grijeha i ostavlja kaznu za njih.” (Tefsirul-Esmai, 62)

Fetva šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

U jezičkom smislu, ezan znači obavijest, proglas o nečemu. Uzvišeni Allah kaže: “...i obavijest od Allaha i Njegovog Poslanika.” (Et-Tevba, 3)

Šerijatsko, terminološko značenje ezana jeste obavještavanje o nastupanju namaskog vremena posebnim i šerijatom tačno određenim riječima.

Naziva se ezanom jer mujezin njime obavještava ljude o nastupanju namaskog vremena. Također, naziva se i sa riječju nida, što znači poziv, jer mujezin ezanom ljude poziva na namaz.

Uzvišeni Allah kaže: “A kada se pozovete na namaz u danu džume, vi pođite da veličate Allaha.” (El-Džumua, 9)

U jezičkom smisli, ikamet znači uspostavljanje i činjenje neke stvari ispravnom.

Šerijatsko, terminološko značenje ikameta jeste obavještavanje šerijatom određenim riječima o uspostavljanju (počinjanju klanjanja) obaveznog farz-namaza.

Dakle, ezan je poziv kojim se oglašava nastupanje određenog namaskog vremena, dok je ikamet poziv kojim se oglašava uspostavljanje, otpočinjanje farz-namaza. Ikamet se još naziva “drugim ezanom ili drugim pozivom”, kako se navodi u hadisu u kojem Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između svaka dva ezana ima namaz.” (Buhari, br. 627)

Uzvišeni Allah poslao nam je za poslanika najbolje stvorenje, najboljeg roba, onoga kojeg su i nevjernici nazivali Istinoljubivim i Povjerljivim, koji je poznat po svome uzoritom moralu, predvodnika vjerovjesnika i poslanika, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Naš Gospodar poslao ga je kao milost svim svjetovima, kao upućivača bogobojaznim i predvodnikom dobrih. Pomogao ga je u dostavljanju poslanice pa se njegov poziv proširio na sve strane svijeta, vjera s kojom je došao dospjela je sve dokle dospijevaju dan i noć, i neće ostati nijedne kuće a da u nju neće ući poziv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s ponosom njenih stanovnika ili poniženjem! Sve do Sudnjega dana postojat će skupina koja će braniti i njega i njegov vjerozakon, neće im nauditi oni koji im se suprotstave, kao ni oni koji se budu ismijavali s njima i ponižavali ih!

Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji poslanik, pečat svih poslanika, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrednijim od ostalih vjerovjesnika. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.” (Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377) U drugom verziji navodi se da je rekao: “Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa, taj je slagao!” (Buhari, br. 4604) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi se neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: “O najbolje stvorenje!”, na što mu je Poslanik rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musaa.’” (Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je plakao, oči bi mu često bile orošene suzama, a to bi se najčešće dešavalo onda kada svojim riječima i djelima ne bi znao iskazati svoju zahvalnost na Allahovim blagodatima. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uči mi Kur’an!” Ibn Mesud, radijallahu anhu, začuđeno je upitao: “Zar da ja tebi, Allahov Poslaniče, učim Kur’an, a on se tebi objavljuje?!” Poslanik je odgovorio: “Volim slušati kada ga neko drugi uči.” Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Učio sam mu suru En-Nisa sve dok nisam stigao do ajeta: ‘A kako li će tek biti kada za svaki narod dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka ovima!’ (En-Nisa, 41) Tada mi je rekao: ‘Dosta je!’ Pogledao sam u njega, a njegove oči su bile pune suza.” (Buhari, br. 5055; Muslim, br. 800)

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

Allah, subhanehu ve te‘ala, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Knjigom u koju nema nimalo sumnje, s Knjigom koja upućuje na Pravi put, s Knjigom kojoj je laž strana, ne može joj prići ni sa jedne strane, s Knjigom u kojoj se nalazi odgovor za sve životne probleme i ništa u Kur’anu nije izostavljeno, sve je pojašnjeno! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od prvog dana maksimalno je nastojao da dostavi poslanicu do koga god je mogao. Taj je poziv jedno vrijeme bio skriven, pa mu Kurejšije nisu pridavale nikakav značaj. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo s javnim pozivom u obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, Kurejšije su se probudile. Počeli su se suprotstavljati pozivu u novu vjeru. Počeli su zlostavljati vjernike kako bi ih vratili u tmine višeboštva i kako bi druge upoznali šta ih čeka ako se odazovu pozivu u novu vjeru. Među muslimanima bilo je onih koji su potjecali iz bogatih, imućnih, jakih porodica koje su ih štitile od svakog nasilja, iako su i same te porodice ostajale u vjeri svojih predaka; međutim, bilo je i nejakih muslimana, siromaha i nemoćnih, koji nisu imali nikoga da ih zaštiti od nevjerničkih zlostavljanja. I upravo prema njima mušrici su ponajviše pružali svoje ruke i u nasilju prema njima prelazili svaku granicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je vidio kakva iskušenja i nedaće doživljavaju njegovi drugovi, znajući da im ne može pomoći, dozvolio im je da se isele, da učine hidžru prvo u Abesiniju, a zatim u Medinu, gdje im se i on sam kasnije priključio. Onaj koji promatra hidžru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uočit će vrijedne mudrosti, pouke i koristi kako za pojedinca, tako i za cjelokupni ummet.

Ebu Muslim el-Havelani, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Učeni su na Zemlji poput zvijezda na nebu: kada izađu pred ljude, ljudi se posredstvom njih upućuju na Pravi put, a čim ih nestane, ljudi počnu lutati.” Poznato nam je kroz kur’anske ajete da zvijezde na nebu imaju tri funkcije, odnosno tri su razloga njihovog stvaranja: da se njima ukrasi dunjalučko nebo, da se ljudi orijentiraju pomoću njih i da se njima gađaju nepokorni džini. Isti je slučaj i sa učenima: oni su naš najveći ukras na Zemlji, kao što je to lijepo naznačio Sufjan b. Ujejna rekavši: “...nakon vjerovjesništva na dunjaluku nema ničega vrednijeg od znanja!”, zatim, posredstvom učenjaka ljudi se upućuju na Pravi put i učeni suzbijaju laž i ušutkuju njene nosioce (slično poređenje prenosi se od Ibn Redžeba, rahimehullahu te‘ala).

Najveća Allahova blagodat koju je podario ljudima jeste uputa, vjera islam, i zasigurno nema nijedne druge blagodati da se može porediti s njom. Ova najveća Allahova blagodat za sobom povlači brojne druge blagodati koje može doživjeti i u njima živjeti i uživati samo musliman, sljedbenik islama, onakvog kakav je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Učeći i proučavajući Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo se upoznati s tim blagodatima islama.

Ovom prilikom, s dozvolom Uzvišenog Allaha, spomenut ćemo najbolju isprobanu metodu za hifz (učenja napamet) Kur’ana. Ova metoda odlikuje se nad drugim metodama jačinom hifza kao i kratkoćom vremena, tj. praktikujući ovu metodu, čovjek će završiti brzo Kur’an i njegov hifz Kur’ana bit će izuzetno čvrst. Ovaj način hifza Kur’ana objasnit ćemo na prvoj stranici sure El-Džumua. Mi ćemo navesti, da bismo što bolje pojasnili, samo prijevod značenja umjesto arapskog teksta.

Neophodno je da svako od nas – svako koga smrt čeka, svaki kome će zemlja biti postelja, crvi prijatelji, Munkir i Nekir sabesjednici, Kijamet obećani dan, Džennet ili Džehennem mjesto vječnog boravka – mnogo razmišlja o smrti, mnogo je spominje, mnogo se priprema i brine za nju! Svako od nas treba da smrt neprestano iščekuje, štaviše, da se smatra jednim od mrtvaca, da se vidi u kaburu, jer sve što će doći, blizu je, a daleko je samo ono što nikada neće doći. Međutim, jesmo li uistinu takvi? Koliko razmišljamo o ovim trenucima? Koliko podsjećamo svoje duše na njih? Je li to mislimo da ih nećemo doživjeti?! Nikako, vallahi! Svi ćemo ih doživjeti, pa šta nam je?! Naši ispravni prethodnici mnogo su razmišljali o ovim trenucima, jer oni se neće ponoviti, dogodit će se samo jedanput! Zato su se pripremali za njih, obračunavali se i preispitivali još za svoga života!

Sva hvala pripada samo Allahu, Jedinom, koji nema sudruga, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga dosljedno slijede do Sudnjega dana.

Allahova velika blagodat koju nam je podario jeste i ta što nas je učinio pripadnicima najboljeg naroda, sljedbenicima najodabranijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, praktičarima Allahu najdražeg i najlakšeg vjerozakona, u kojem nema stega i okova, opterećivanja preko ljudskih mogućnosti, neka je sva hvala Uzvišenom Allahu. Molimo Ga, Svevišnjeg, da nas usmrti u ovoj vjeri kao Njegove iskrene robove.

Međutim, svjedoci smo brojnih sumnji i smutnji, novotarija među pripadnicima ovog naroda. Uveliko su prisutni pokazatelji širka, dok su pokazatelji tevhida dobro porisnuti. Mnogi od sljedbenika traže uputu, dobro, spas i uspjeh mimo Kur’ana i sunneta, a brojni su dokazi da će Allah u zabludi ostaviti onoga koji uputu bude tražio mimo Kur’ana i sunneta.

Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Dragi brate, život na dunjaluku nalik je nebu iznad nas: nekada je vedro, a nekada oblačno, međutim, znaj da zemlja ne rađa sve dok se ne nakupe oblaci i kiša ne prokapa. Tako, ako ti se u nekom danu nakupi briga, spopadne te tuga i žalost, znaj da sigurno, bez imalo sumnje, dolazi “kiša”, dolazi izlaz i zato ne tuguj: “I Allah će nakon tegobe dati olakšicu!” (Et-Talak, 7), “I doista s tegobom dolazi olakšica! Zasigurno s tegobom dolazi olakšica!” (El-Inširah, 5–6)

Dunjaluk nije vječan! Pun je manjkavosti, iako mnogi ljudi na dunjaluku prizivaju sebi veličinu, ugled, položaj, pa neki i potpunost; a da su, doista, potpuni, živjeli bi vječno i nikada ne bi umrli: “Sve što je na dunjaluku prolazno je!” (Er-Rahman, 26)

Sva hvala pripada samo Allahu, Onome koji je Svome robu objavio Furkan da svim ljudima bude opomena! Svjedočim da nema istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, Jednog, Jedinog, koji nema sudruga, Onoga koji je smjenu noći i dana učinio poukom za onoga koji hoće pouku da primi i da bude zahvalan. I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, kojeg je Allah poslao kao upućivača, onoga koji je donosio radosne vijesti i opomene, koji je Allahovom voljom pozivao Allahu i bio svjetionik budućim pokoljenjima, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Allahove blagodati prema nama su brojne i kada bismo ih brojali, nikada ih ne bismo mogli pobrojati. Jedna od tih brojnih i ogromnih blagodati jeste blagodat govora, blagodat pojašnjenja onoga što čovjek misli i osjeća, blagodat komuniciranja s drugim ljudima. S pravom ova blagodat zahtijeva izražavanje velike zahvalnosti Uzvišenom Allahu.

Riječi pojašnjavaju čovjekov moral i njegovu razumnost. Sve dok čovjek šuti, ljudi ga ne mogu ocijeniti, ali kada progovori, tek tada dobivaju sliku o njemu, upoznaju njegova razmišljanja, njegovo ponašanje i karakter. Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti” (El-Buhari, 6475, Muslim, 47). Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Onoga pored kojeg nema drugog boga, na dunjaluku ne postoji ništa preče da boravi u dugotrajnom zatvoru od jezika.” Ljudi koji ne vode računa o svom govoru, dopuštaju da njima upravljaju njihovi jezici, vodeći ih tako u propast i na stranputicu. Stoga islam posvećuje mnogo pažnje svim oblicima i načinima verbalne komunikacije.

Život na dunjaluku neodvojiv je od iskušenja i nema čovjeka a da nije stavljen na kušnju. Uzvišeni Allah o toj nepobitnoj činjenici prejasno kaže: “Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao (provjerio, iskušao) koji će od vas bolje činiti djela.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2) Jedan je iskušan bolešću, drugi siromaštvom, treći gubitkom voljene osobe, jedna se žena žali na djecu, nema mira od njih, zbog njih nema vremena za sebe, a druga je nerotkinja i sve bi to s radošću podnosila samo da ima dijete, treća se žali na svoga muža jer je zapostavlja i ne brine se o njoj... To je dunjalučki život! Nema nijednog od nas a da ne proživljava određene kušnje. Stoga i sebi i vama upućujem nekoliko savjeta kako da se nosimo sa svim dunjalučkim iskušenjima, kako da ih ispravno razumijemo i u njima ostanemo postojani.

Abdullah b. Omer, radijallahu anhum, kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Kada vidite mlađak, zapostite, a kada ga ponovo vidite, prekinite s postom.’” (Muttefekun alejhi) Islamski učenjaci razišli su se o pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka, kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom. Većina islamskih učenjaka smatra da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak, da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao. Dok, imam Malik, El-Lejs, El-Evzai, Es-Sevri i drugi smatraju da je za utvrđivanje mlađaka potrebno viđenje najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju. Inšallahu te‘ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenje jedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena, kako spominje Ibn Hazm u svome djelu El-Muhalla, jer je i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio po tome, kako se spominje u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, gdje kaže: “Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onda zapostio i naredio ljudima da poste.” (Hadis bilježe imam Ebu Davud, Ed-Darimi, Ibn Hibban, Ed-Darekutni i El-Bejheki. Imam El-Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uvjetima imama Muslima, s čime se slaže i imam Ez-Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te‘ala alejhi, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svom vrijednom djelu Irvaul-galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/16.)

Smiraj srca cilj je i težnja svakog čovjeka. Nema čovjeka koji ne želi da živi smireno i spokojno, sretno i uspješno. Većina ljudi griješi u odabiru puta do ovakvog stanja, griješe u načinima i razlozima smirenosti srca! Ulažu i troše svoje imetke, provode svoje živote, ali nažalost, na pogrešan način. Taj put ne dovodi do rahatluka, smirenog i spokojnog srca, sretnog života, već naprotiv, put koji su odabrali, vodi do nesreće i na dunjaluku i na ahiretu, tegobnog dunjalučkog i ahiretskog života, rastresenosti i uznemirenosti njihovih srca. Smiraj srca ima svoje razloge i pokazatelje. U tekstu ćemo spomenuti ono što najviše, nakon Uzvišenog Allaha, pomaže vjerniku muslimanu u otklanjanju njegovih briga.

Glasnik poviče: 'O ti koji tragaš za dobrim djelima, pristupi ...'" U drugom predanju zabilježeno je: "I svako veče glasnik doziva: 'O ti koji tražiš dobro, požuri! O ti koji tražiš zlo, sustegni se!'" Svaki musliman treba se predano odazivati ovom glasniku svako veče, danonoćno šaljući samo dobra djela na svoj ahiret! Životni vijek je kratak! Odlazak s dunjaluka tako je blizu! Allah zna hoćeš li doživjeti sljedeći ramazan ili ne! Zato nastoj da se što više približiš svome Gospodaru činjenjem dobrih djela: učenjem Kur’ana, čestim spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima “subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber”, čestim upućivanjem dove svome Gospodaru, udjeljivanjem milostinje potrebnima, traženjem da se čine dobra djela, a ostave loša, podučavanjem drugih ljudi dobru, čišćenjem svoga srca, jezika i udova, traženjem šerijatskog znanja, pozivanjem Allahu, subhanehu ve te‘ala, širenjem sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podučavanjem drugih Kur’anu i svakom korisnom djelu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji ljudi jesu oni koji su najkorisniji drugim ljudima!"

“I puhnut će se u rog, pa će oni iz kabura prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših kabura oživi? Eto, ostvaruje se obećanje Svemilosnog, poslanici su istinu govorili!’ Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Prijevod značenja Jasin, 51-53.) Spomenuto puhanje u sur jeste puhanje za proživljenje. Allahovom dozvolom i Njegovom svemoći, nakon Israfilovog puhanja u sur, svi će ljudi biti proživljeni. Ustajat će iz svojih kabura i neće krenuti ka svojim kućama ili tražiti svoje porodice, svoje poznanike, već će žurno krenuti ka Uzvišenom Allahu, tj. mjestu predviđenom za iskupljanje svih ljudi. U časnom ajetu spomenuto je proživljenje, ustajanje iz kabura jer se većina ljudi ukopava u kabur, tako da će svi biti proživljeni: i oni koji su izgorjeli ili spaljeni, i oni koji su ostali pod vodom, i oni koje su zvijeri rastrgale i sl. Svi će biti proživljeni i svi će žuriti da stanu pred Uzvišenog Allaha.

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, jednog je dana razmišljao, pa je poslao po Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da dođe do njega. Kada je došao, upitao ga je: „Kako će se ovaj ummet razići a jedan im je vjerovjesnik, jedna im je Knjiga i jedna im je Kibla?!“ Ibn Abbas, radijallahu anhuma, odgovorio je: „O vođo pravovjernih, doista nam je objavljena Knjiga i mi smo je čitali i saznali povodom čega je objavljena, međutim, poslije nas bit će ljudi koji će čitati Kur’an, ali neće znati povodom čega je objavljen, pa će svaka skupina imati svoje mišljenje, a kada svaka skupina bude imala svoje mišljenje, onda će se i razići. Kada se raziđu, borit će se jedni protiv drugih.“ (Seid b. Mensur, Es-Sunen, 1/176.) Također je rekao: „Dobro se čuvajte sljedbenika mišljenja! Dati su im hadisi da ih pamte, ali su govorili po svojim mišljenjima, pa su skrenuli na stranputicu i druge odvode u nju!“ (Ed-Darekutni, Es-Sunen, 4/146.)

Pred Sulejmanom, alejhis-selam, sakupile su se njegove vojske u četama, redovima postrojene. Svaka četa imala je svoga predvodnika, vođu, koji je vodio brigu o svojim vojnicima, kojima je bio zadužen. Postavljao bi ih na njihova mjesta i nadgledao tokom smotre. Niko nije smio stati na mjesto nekoga drugog. Svako je znao svoje mjesto i njega se trebao držati. Među redovima nije smjelo biti pometnje, rasula, anarhije. Ovakvo ponašanje treba da vlada i među samim muslimanima. Moraju znati svoje mjesto u džematu, svoj posao, svoju zadužbinu, svoja prava i svoje obaveze i svega toga se pridržavati. Ta mjesta i uloge trebaju biti raspodijeljeni shodno datim sposobnostima i mogućnostima i niko ničija mjesta i uloge ne treba preuzimati, jer ih nije dostojan. Da bi nam džemat i džematski rad za islam bio bereketan, na ovakav način trebamo se ponašati, držati se reda i discipline. Imam i šura trebaju najviše voditi brigu o radu i disciplini u džematu.

Ljubav i mržnja, prijateljstvo i neprijateljstvo jedan su od temelja islama, neizostavnih zahtjeva riječi la ilahe illallah. Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o ovome, tako da istaknuti učenjak Hamed b. Atik, rahimehullahu te‘ala, kaže: “U Allahovoj Knjizi Nema nijednog propisa da na njega ukazuje toliki broj dokaza kao što je slučaj sa propisom prijateljevanja i neprijateljevanja, nakon propisa o obaveznosti tevhida i stroge zabrane njegove suprotnosti, tj. širka.” (Sebilun-nedžat, str. 31) Ljudi koji su najpreči da im se iskaže ljubav i prijateljstvo, nakon vjerovjesnika, jesu upravo učenjaci. Stoga šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te‘ala, kaže: “Obaveza muslimana – nakon iskazivanja prijateljstva Svevišnjem Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem – jeste da iskažu prijateljstvo vjernicima kako o tome govori Kur’an, a naročito učenima, jer su oni nasljednici vjerovjesnika, oni su ti koje je Uzvišeni Allah učinio na stepenu zvijezda, pa se putem njih hodi tminama kopna i mora.” (Ref‘ul-melam ‘an eimmetil-e‘alam, str. 11) Naši ispravni prethodnici su prijateljevanje nekog čovjeka sa učenim ljudima njegovog mjesta ubrajali u znakove ispravnosti njegovog ubjeđenja i njegovog pravca. Ibnul-Medini, rahimehullahu te‘ala, pojašnjavajući sunnet i njegove ogranke koje ukoliko ih čovjek ne potvrdi ili ne bude vjerovao u njih, neće se ni smatrati sljedbenikom sunneta, kaže: “Kada vidiš čovjeka kako se od svih stanovnika Basre vraća na Ejjuba es-Sihtijanija, Ibn Avna, Junusa, Et-Tejmija, voli ih, često ih spominje i povodi se za njima, onda se nadaj njegovom dobru.” Zatim je spomenuo ostale učenjake Basre i Kufe. (Vidjeti: El-Lalikai, Šerh usuli i'tikad ehlis-sunnet vel-džemat, 1/171.) Međutim, na vjerniku nije da jednog učenog voli više od drugog, slijedi jednog, a ne slijedi drugog, prijateljuje s jednim više nego s drugim, osim ako je taj učenjak bolji od drugih po imanu, bogobojaznosti i znanju, ili zbog toga što je učio pred njim i savjetovao se s njim. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Nijedan se musliman ne smije pripisivati nekom učenom, pa uspostavljati ljubav prema svima onima koji slijede njegovog učitelja i neprijateljevati sa svima onima koji ga odbacuju. Naprotiv, na njemu je da voli i prijateljuje sa svakim vjernikom i sa svakim bogobojaznim učenjakom i drugim ljudima, i neće posvećivati više ljubavi, osim ako se ispostavi da je neki od njih većeg imana i bogobojaznosti, pa će dati prednost onome kome su dali prednost Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Medžmu‘ul-fetava, 11/512.)

Pošto su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, oni su također naslijedili i određeni položaj i ugled u šerijatu, određena prava kod drugih ljudi vjernika. ugled i položaj, pravo i obaveze učenjaka dobro su poznavali naši ispravni prethodnici, pa su ih tako i vrednovali, davali su im mjesto koje im i dolikuje. Međutim, nakon njih, posebno u naše vrijeme, došle su generacije koje učenjake ili smatraju običnim ljudima, ne pridaju im nikakva značaja i u tome se poistovjećuju sa havaridžima, čija je završnica sigurna propast, zalutali su i druge odveli u zabludu, vjeru pocijepali u stranke i grupacije, svaka zadovoljna s onim što zagovara, ili su učenjake uzdigli iznad stepena koji im dolikuje, pripisali im osobine kojih nisu dostojni, slijepo i pristrasno ih slijede, u čemu se poistovjećuju sa ravafidima čija je završnica, također, sigurna propast. Postoji i treća skupina, koja je objedinila obje spomenute krajnosti: ne smatraju učenjake običnim ljudima, smatraju da učenjaci ne mogu pogriješiti, međutim, kada se dokaže njihova greška, tada ih potpuno odbacuju. Ovaj tekst javio se kao rezultat spomenutih stavova prema učenim ljudima.

U životu svakog vjernika sigurno dođe trenutak kada ga iz kolotečine dunjalučke svakodnevnice prene i trgne pitanje: ''Šta sam uradio za Allahovu vjeru? Šta sam dao, žrtvovao za Allahovu vjeru?'' Duboko zavirimo u svoja srca i pronaći ćemo odgovor koji treba da ražalosti svakog vjernika – žrtvovali smo ništa ili vrlo malo, nismo ništa poduzeli i ništa ne poduzimamo. Kada dobijemo ovaj poražavajući odgovor, zar onda ne bismo trebali promijeniti svoj stav prema radu za vjeru i aktivirati se u tom polju? Indolentan odnos i pasivnost u pogledu vjerskog djelovanja neminovno nameće druga pitanja: Šta se to dešava sa islamskim narodom, narodom tevhida?! Je li je ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah pohvalio riječima: ''Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio!“ (prijevod značenja Ali Imran, 110.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah učinio pravednim i svjedokom nad drugim narodima kada je rekao: ''Mi smo vas tako učinili pravednom zajednicom kako biste bili svjedoci protiv svih ljudi, a Poslanik svjedok vama!“ (prijevod značenja El-Bekare, 143.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni pohvalio u Kur'anu po jedinstvu, međusobnoj ljubavi, zajednici i slozi, kada je rekao: ''Uistinu je ovaj vaš narod jedan narod, a Ja sam vaš Gospodar, pa samo se Mene i bojte!“ (prijevod značenja El-Mu'minun, 52.) Muslimanski narod postao je ponižen nakon što je bio ponosan, postao je neuk nakon što je prednjačio u znanju, postao je slabašan i nejak, nakon što je posjedovao ogromnu snagu, našao se na začelju ljudske karavane, nakon što ju je predvodio i bio u pročelju... Danas takav ummet ne zna za svoj put kojim treba da hodi. Šta se to događa? Taj isti muslimanski ummet ostavio je Allaha, izmijenio je Allahov zakon i Allahove propise, ostavio uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! A Uzvišeni Allah je rekao: ''Uistinu, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok on ne izmijeni sebe!“ (prijevod značenja Er-Ra'd, 11.)

Svejedno rekao to Uzvišeni Allah, ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeni ili neuki, ko god podstiče na bogobojaznost, taj savjet treba prihvatiti. Nevjernicima se kaže: “Bojte se, čuvajte se kazne koja je pred vama, postavite pregradu između sebe i kazne koja vas može zadesiti na dunjaluku u vidu suše, vremenske nepogode, poplave, zemljotresa i sl., i kazne koja vas čeka na ahiretu, a kazna na ahiretu je teža i vječna!“ Također im se kaže: “Čuvajte se djela koja mislite činiti u budućnosti kao i djela koja ste počinili u prošlosti, čuvajte se posljedica tih djela, požurite da postavite pregradu između sebe i njih, požurite u Allahovu vjeru!“

Allahovu uputu treba cijeniti, vrednovati, ljubomorno je čuvati. Kolika je to Allahova, subhanehu ve te'ala, blagodat, saznat će svako od nas kada se prisjeti svoje prošlosti, svoga stanja prije upute, u kakvim je tminama živio. Neka takvo stanje uporedi sa sadašnjim, pa će spoznati veličinu te Allahove blagodati. Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo bez Allahove blagodati upute?! Možeš li zamisliti?! Ježi li ti se koža od toga?! Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo da si skončao daleko od Allahove upute?! Stoga, Allahovu blagodat upute ljubomorno čuvaj! Da. Kao što bi život bio tegoban da samo noć postoji, potpuna tama, isto bi tako bio tegoban život daleko od Allahovog svjetla, upute. Allaha Uzvišenog molimo da učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

Nema nijednog stvorenja, ničega što postoji a da nije u paru stvoreno, svejedno nalazilo se to u zemlji, iznicalo iz zemlje, ili se radilo o ljudima, životinjama, i svemu ostalom za što i ne znamo – sve je to u paru stvoreno, kako kaže Uzvišeni Allah o tome na drugom mjestu u Svojoj knjizi: ''I zasigurno sve što stvaramo, Mi stvaramo u paru, ne biste li razmislili!“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 49.) Dakle, sve što postoji, postoji u paru. Nemoguće je da postoji samo, da živi samo, već je potrebno drugoga. Dakle, sve postoji u paru izuzev Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog, kojem nije potreban niko!

O vrijednosti Allahovog zadovoljstva sa Svojim robom ne treba ni pitati jer Allahovo zadovoljstvo sa Svojim robom vrednije je od Dženneta i svega što je u njemu! Subhanallah!!! Da Uzvišeni Allah bude tobom zadovoljan, da ti podari Svoje zadovoljstvo, to ti je bolje, ne od dunjaluka i svega što je na njemu, nego je bolje i od Dženneta i svega što je u njemu!!! Nakon spominjanja Dženneta obećanog vjernicima i uživanja u njemu, Uzvišeni Allah je rekao: ''A Allahovo zadovoljstvo od svega toga je veće.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 72.) Zašto je Allahovo zadovoljstvo veće od Dženneta? Zato što je er-rida' – zadovoljstvo Allahova osobina koja je s Njim oduvijek i zauvijek, nije postala niti će je nestati, dok je Džennet Allahovo stvorenje.

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“

Draga braćo muslimani! Prošla je još jedna hidžretska godina. Njeni dani i njene noći su istekli. Njeno sunce više ne prži, niti Mjesec svijetli. Sve nam to govori da ovaj svijet, dunjaluk, nije mjesto vječnog boravka. Shvatimo to i prihvatimo! Koliko li je obmanjeno onih koji su smatrali da će na njemu vječno boraviti! Koliko li ih je napustilo ovaj svijet u trenucima svojih najvećih uživanja i naslađivanja! Svaka završena godina bit će kod Uzvišenog Allaha svjedok za nas ili protiv nas. Pogledajmo u svoja djela koja smo uradili u njoj i pripremimo detaljan odgovor za njih. U preostalom našem životnom vijeku požurimo da činimo što više dobrih djela. Nadoknadimo ono što smo propustili u proteklom vremenu. Iskoristimo prilike koje nam se ukazuju, prije negoli nas glasnik pozove i dođe nam ono što prekida svaku slast na dunjaluku!

„A Kada dođe Nevolja najveća,“ – Kada nastupi Sudnji dan. Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Sudnji dan nazvan ovim imenom jer svaka druga nevolja i nedaća manja je od njega. „Dan Kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio“ – Toga dana sveijedan čovjek sjetit će se svih svojih djela, dobrih i loših, koja je činio na dunjaluku. Toga dana reći će mu se: „Čitaj svoju knjigu, dosta ti je to što ćeš danas biti obračunavan.“ Toga dana čovjek će reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj dan pripremao!“. „i Kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,“ – Sudnjeg dana Džehennem će se ukazati, sveijedan čovjek će ga vidjeti. „I nema nijednog od vas a da neće biti izložen Džehennemu! To je kod tvoga Gospodara sigurno zapisano. A zatim ćemo one koji su bogobojazni bili džehennema spasiti a nevjernike da u njemu kleče ostaviti!“ (Prijevod značenja Merjem, 71-72.)

“A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji”, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Čovječe, bježi od džehennemske vatre, udalji se od nje što više možeš čineći djela koja su razlog spasa na ahiretu! Udalji se od djela koja vode propasti na ahiretu! Čini naređena djela, a ostavi zabranjena! Pred svoje oči stavi hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!“ (Tirmizi, hasen.)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekog čovjeka i čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi.''' Enes, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: ''Izašao sam s tim čovjekom na pijacu na kojoj se prodavala određena roba, pa sam se počeo raspitivati o cijeni i cjenkati. Trgovac je rekao: 'Trideset.' Čovjek je pogledao u njega i rekao mu: 'Uzet ću ti je za četrdeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek je ponovo pogledao u njega i rekao: 'Uzet ću ti je za pedeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek odgovori: 'Uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi – i ja smatram da ova roba vrijedi pedeset.'“ (Musned Bezzar, 7548, Keššaful-estar, 68, sahih) 

Vasijjet je propisan Kur'anom, sunnetom i idžmaom –  konsenzusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah rekao je, u prijevodu značenja: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima." (Prijevod značenja El-Bekare, 180) Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu, ako ima nešto za oporučiti, da provede dvije noći a da to nije kod njega zapisano." (Muttefekun alejhi: Buharija, 2738; Muslim, 1627)

Islamski učenjaci se razilaze da li će osoba koja treba napostiti propuštene dane ramazana, prvo ispostiti te dane pa onda postiti šest dana ševvala ili može postiti prvo šest dana ševvala. Poznato nam je da je napaštanje propuštenih dana u ramazanu obaveza, dok je post šest dana ševvala dobrovoljni. Stoga pojedini učenjaci, među kojima je i imam Ahmed, smatraju da nije dozvoljeno postiti bilo kakav dobrovoljni post (osim ako se zavjetuje da će ga postiti) sve dok se ne naposti obavezni post. Međutim, trojica imama: Ebu Hanife, Malik i Šafija stava su da se može postiti dobrovoljni post iako se nije napostio obavezni post.

Allah je ime Gospodara svih svjetova, ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže ''Bismillah'', a ne ''Bismirrahman'' ili slično. Iz imena ''Allah'' proizlazi Njegova osobina ''ilahijjet'', tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te'ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja. Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja.

Otpočinje obračun! Otpočinje nagrađivanje i kažnjavanje za počinjena djela. Počinje prozivanje: "Gdje je taj i taj, sin/kćerka tog i tog?"" Čekaš da te prozovu! Kosa ti polahko sijedi! Srce ti se pokreće iz grudi, odlazi prema grlu i zastaje! Gledaš meleke kako prilaze ljudima oko tebe i vode sve jednog po jednog! Vode ih sve jednog po jednog do Silnog i Uzvišenog na obračun! Vidiš kako se mnogima noge vuku po zemlji! Oni ne bi htjeli da polažu račun, ali nemaju izbora. Pokušavaš da u svojoj knjizi pronađeš djelo na koje bi se mogao/mogla oslonuti, koje bi ti moglo toga dana pomoći! Listaš! Tražiš! Ja Rabb, ako nam Ti ne pomogneš, mi drugog mimo Tebe pomagača nemamo! "Gdje je taj i taj?" - neko povika. Ko? Koga su to prozvali? Koga traže? Čije je ime spomenuto? Na koga je došao red? Na tebe! Ti si na redu. Ti, trebaš da polažeš račun za svoja djela!

Od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnih mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj knjizi da je čuvanje stidnih mjesta od osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti džennet Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "i koji stidna mjesta svoja čuvaju" (El-Mu'minu, 5), da bi na kraju rekao: "oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti." (El-Mu'minun, 10-11) Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam ga je i zabranio. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor.

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše.