Početna

Karakteristike i posebnosti islamskog prava

Fikh, islamsko pravo odlikuje se nad drugim pravima i vjerozakonima posebnim odlikama koje ga čine dominantnim nad svima njima, vodećim i onim koji ima potpuni odgovor za sve što je čovječanstvu potrebno. Naravno, životi ljudi i islamsko pravo su nerazdvojni i u islamskom pravu postoji odgovor za sva životna pitanja i probleme ljudi. Međutim, treba znati da odgovor na ta životna pitanja ljudi mogu dati samo veliki islamski učenjaci, dok priučeni, koji govore o vjeri bez znanja, često su razlog potvore islama, pripisivanja manjkavosti islamu, optuživanja za kontradiktornosti u islamu i sl. O tome da islamsko pravo ima odgovor na sva životna pitanja, najbolje svjedoči period naših dobrih prethodnika koji su živjeli u okrilju islama, pridržavali se svih njegovih naredbi, klonili se svih zabrana, u potpunosti prakticirajući islam u svojim životima.

Karakteristike i posebnosti fikha – islamskog prava ukratko ćemo navesti u okviru sljedećih podnaslova.

Uzvišen Allah propisao je islamsko pravo

Islam i njegov vjerozakon, šerijat, dolaze od Svevišnjeg i Mudrog, osnova im je od Njega, subhanehu ve teala. Zašto? Zbog toga što On jedini zna šta ljudima treba, po čemu se trebaju vladati da bi živjeli sretno i na dunjaluku i na ahiretu. Zbog toga islamsko pravo ima odgovor na sva životna pitanja jer dolazi od Uzvišenog Allaha i zbog toga je odgovarajuće za svako vrijeme i svako mjesto. S obzirom na to da dolazi od Uzvišenog Allaha, u njemu nema kontradiktornosti, nejasnoća niti manjkavosti, slabosti i sl.

Uzvišeni Allah kaže: “A da je ovaj Kur’an od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli brojne kontradiktornosti.” (En-Nisa, 82)

Mi smo ti objavili Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, u njoj je uputa, milost i radosna vijest za muslimane (pokorne).” (En-Nahl, 89)

Potpunost islamskog prava

Uzvišeni Allah kaže: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio, i Svoju blagodat prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam takav islam bude vjera.” (El-Maida, 3)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na potpunost ove vjere i njenog vjerozakona: “Ostavio sam vas na jasnom putu čije su noći jasne poput dana. Niko neće skrenuti s njega a da i neće zalutati.” (Ibn Madža, 41, a šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim)

Onaj koji riječima ili djelima želi ukazati na manjkavost islamskog prava, šerijata, jedan je od trojice:

● ili je velika neznalica, ne poznaje osnove islama, njegove propise, i ovakav treba da se poboji Allaha, da sustegne svoj jezik i da uči vjeru kako bi od sebe otklonio neznanje;

● ili je novotar i sljedbenik strasti, koji postupa po svome nahođenju pa uzima šta hoće od vjere i ostavlja šta hoće, razumijeva vjeru shodno svojim prohtjevima i strastima, čime drugima daje do znanja da islam nije potpun, da je manjkav i neodgovarajući za ovo vrijeme;

● ili je jedan od otvorenih neprijatelja islama, koji danonoćno napadaju na islamski vjerozakon.

Sveobuhvatnost islamskog prava

Onaj koji izučava islamsko pravo, jasno može uvidjeti da fikh razmatra sva pitanja s kojima se čovjek svakodnevno susreće: pitanja ibadeta, međuljudskih odnosa, poslovanja, kaznenih odredbi, prevencije i dr. Fikh razmatra sva neophodna pitanja od kojih ovisi ljudski život, kao i pitanja čijim se rješavanjem uljepšava i upotpunjava ljudski život. Fikh obrađuje pitanja cijelog čovječanstva i pitanja svakog pojedinca, ona koja su jasna i manje jasna pitanja, velika i mala.

Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: “Preselio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije bilo ptice na nebesima da leti da nam nije i o njoj dao znanje.” (Ahmed, 5/153, br. 162)

Selman, radijallahu anhu, nakon što je upitan: “Je li vas vaš Vjerovjesnik svemu podučio, pa čak i načinu obavljanja fiziološke potrebe?!”, odgovorio je: “Svakako. Podučio nas je da se ne okrećemo prema kibli prednjom ili zadnjom stranom svoga tijela.” (Muslim, 262)

Islamsko je pravo odgovarajuće za svako vrijeme, mjesto i narod

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik, pečat svih poslanika i vjerovjesnika. Prethodni poslanici bili su slati samo svojim narodima, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svim ljudima, cijelom čovječanstvu. Stoga je i vjerozakon s kojim je on došao i kojem podučava vjera islam odgovarajući za svako vrijeme, mjesto i narod, i mora da ima odgovore za sve. Stoga, ko čuje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ono sa čime je on došao, pa se ne odazove tome, taj će biti vječni stanovnik Vatre.

Uzvišeni je Allah rekao: “A Mi smo te (o Muhammede) poslali svim ljudima, da im doneseš radosnu vijest i opomenu.” (Sebe, 28)

Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama poslan od Allaha.’” (El-A‘raf, 158)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dato mi je petero što nije dato nikome prije mene... i prethodni poslanik bio bi poslan samo svome narodu, dok sam ja poslan svim ljudima.” (Muslim)

Čak Isa, alejhis-selam, kada siđe pred Sudnji dan, slijedit će vjerozakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog čega?! Zbog toga što Allah ne prima nijednu drugu vjeru osim vjere s kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Rekao je Uzvišeni Allah: “Doista je kod Allaha primljena jedino vjera islam.” (Alu Imran, 19)

A ko bude htio ispovijedati neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena i on će biti od sigurnih stradalnika na drugome svijetu.” (Alu Imran, 85)

Zbog svega ovoga Uzvišeni je Allah obećao da će čuvati vjeru islam, da će čuvati Kur’an i sunnet do Sudnjega dana: “Doista smo Mi ovaj Kur’an objavili i Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9)

Cilj islamskog prava jest olakšavanje ljudima, otklanjanje tegoba i teškoća

Uzvišeni Allah ne želi da se ljudi pate i umaraju, da žive tegobno i tjeskobno, stoga Uzvišeni Allah maksimalno olakšava ljudima i oni koji pretjeruju i opterećavaju jesu sami ljudi i niko drugi. Oni pretjeruju i idu u jednu od dvije krajnosti, čime sebi otežavaju život na ovom i budućem svijetu.

Jedan od jasnih pokazatelja da islamski vjerozakon, šerijat, poziva u lahkoću i da sam olakšava jesu i same olakšice u mnogim propisima, poput: tevbe – pokajanja za učinjene grijehe, klanjanja gdje god se nađemo, skraćivanja i spajanja namaza po potrebi, tejemmum i mesh, prekidanje posta u potrebi i njegovo napaštanje u boljim okolnostima ili pak hranjenje siromaha, iskup za počinjene prijestupe i dr.

O ovim i drugim olakšicama jasno govori Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi: “Allah ne želi da vam propisuje poteškoće” (El-Maida, 6), “Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam tegobu” (El-Bekara, 185); “Allah vam u vjeri nije propisao tegobu” (El-Hadždž, 78), “Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti” (El-Bekara, 286).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je ova vjera lahka i niko neće pretjerivati u vjeri a da ga to neće savladati; zato radite što god možete više i ustrajte u tome, i radujte se nagradi za ustrajnost u djelu.” (Buharija)

Također je rekao Ebu Musau i Muazu b. Džebelu, radijallahu anhuma, kada ih je slao u Jemen: “Olakšavajte, a nemojte otežavati! Radujte ljude i nemojte ih odbijati od sebe! Okupljajte se jedni s drugima i ne razilazite se.” (Buharija i Muslim)

Umjerenost i središnjost

Sve navedeno ukazuje na umjerenost i središnjost islamskog prava, za razliku od svih drugih prava i vjerozakona, čemu svjedoči i Uzvišeni Allah kada kaže: “I Mi smo vas tako učinili središnjom i umjerenom zajednicom.” (El-Bekara, 143)

Tekst Karakteristike i posebnosti islamskog prava je objavljen u broju 70, 26. januar 2016. - 16. rebiul-ahir 1437. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Kutak za mlade - broj 70

Povezano

Fikh Broj 132

Svjetlost na Sudnjem danu

Nuajm el-Mudžmiri prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista će moj ummet doći na Sudnji dan svijetlih lica i blistavih tragova (na rukama i nogama) od abdesta. Zato, ko od vas može da produži svoj sjaj (tj. da upotpuni i lijepo obavi abdest), neka to učini." (Buhari, 136; Muslim, 246)

Fikh Broj 131

Fikh razilaženja

Vjerovatno smo svi čuli za izraz fikh razilaženja ili adabi razilaženja, ali ono što nam najčešće pada na pamet kada čujemo tu riječ jeste da je to dio općeg bontona i neka fakultativna stvar, nešto dodatno, a ne osnovna potreba u našem životu, posebno na vjerskom planu. Vjernik, zapravo, trebao bi obratiti pažnju na to da su razilaženje i njegovi propisi -- osnovno, suštinsko, šerijatsko pitanje.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.