Adnan Fetić, prof.

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke, kao i na one koji ih slijede u bogobojaznosti, dobročinstvu i svakom dobru do Sudnjeg dana.

U susret nam dolazi najdraži gost, najdarežljiviji i najblagodarniji mjesec, mubarek (blagoslovljen) mjesec ramazan, mjesec neprestanog bereketa (blagoslova), velikog dobra i plemenitih blagodati.

Dočekivanje mjeseca ramazana ima posebno mjesto kod muslimana i muslimanki. Sa velikom željom i radošću dočekuju mjesec koji je Uzvišeni Allah odlikovao nad drugim mjesecima nebrojenim odlikama, počastima i blagodatima.

U današnje vrijeme, obilježeno raznim izazovima i nedaćama koje pogađaju savremena društva, primjetno je da se naša intelektualna i društvena elita sve više otuđuje od svog naroda i sredine u kojoj žive i djeluju. Intelektualna elita, nesvjesna stvarnih dešavanja u društvu, zatvorila se u svoje uske krugove, potpuno indolentna u pogledu popravljanja i poboljšanja stanja u društvu. Pod intelektualnom elitom, kod koje je jako teško doći, a još teže uspostaviti komunikaciju i dijalog, prije svega misli se na akademske krugove, istaknute intelektualce, profesore, naučnike, vodeće privrednike i druge, osim onih kojima se Allah smilovao, a oni koji su na pozicijama moći i vlasti uopšte ne treba ni spominjati -- oni su potpuno nedostupni. A, u ovom turbulentnom vremenu i predanosti materijalnom, ljudima je sve više potrebna samo riječ utjehe, riječ podrške, saosjećanje i samilost. Sve ovo potaknulo me da u ovom tekstu s vama podijelim jedan divan događaj iz života našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne bismo li, inšallah, iz njega uzeli pouke i poruke za sebe.

U Kur'anu i sunnetu poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, navedena su divna i najljepša kazivanja, puna za nas pouka, poruka, koristi i odgojnih mjera, primjera i živih situacija koje i nas mogu zadesiti. U zadnjem ajetu sure Jusuf, 111, nakon predivnog kazivanja o Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni kaže: "U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji vjeruje."

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Muhammeda, Allahovog najodabranijeg roba, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Bogobojaznost ima jako važno mjesto u životu vjernika i vjernica, čak možemo reći da ima centralno mjesto jer njena srž je neprikosnovena pokornost Allahu što je srž robovanja i ispoljavanja tevhida Njemu, Jedinom. Ali, danas svjedočimo onima koji, i to olahko, kažu da se "samo Boga boje", a njihov ostali govor, njihovi postupci svjedoče suprotno, kao i što sama smjela tvrdnja da se "samo Boga bojimo" zahtijeva bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha, da nas ne iskuša, da to ne bude samo isprazna tvrdnja, ili još gore uzrečica koja se samo tek tako izgovara.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Sira -- životopis našeg voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, puna je poučnih i za nas korisnih događaja. Poslanikova sira sastavni je dio njegovog sunneta, uputa za nas i putokaz kako ispravno živjeti, međusobno se ophoditi i na putu ka Allahovu zadovoljstvu uspjeti. Uzvišeni Allah kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21) Da bi nam Poslanik bio uzor, nužno je da poznajemo njegov životopis, da ga proučavamo i uzimamo iz njega pouke i poruke za nas. Također, i izvidnice ashaba koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao radi ostvarivanja misionarskih, vojnih, političkih, ekonomskih i društvenih ciljeva, sastavni su dio njegovog životopisa jer su bile vođene i usmjeravane njegovim direktnim ili prešutnim odobrenjem.

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Vjera čija je osnova vjerovanje, iman u srcu, izvor je duhovnog, istinskog života. Zato je neophodno, kao i za fizički život, da ga hranimo, napajamo sa čistog izvora, izvora objave, Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što vas oživljava." (El-Enfal, 24) A, iman u srcu troši se, i zato nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio da ga trebamo obnavljati: "Zaista se iman troši u vašim prsima kao što se troši odjeća, pa molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima." (Taberani, El-Mu'džemul-kebir, 14668; Hakim, El-Mustedrek, 5. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Es-Sahiha, 1585.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerava nas da molimo Allaha da obnovi naš iman tako što ćemo se pridržavati onoga što je obavezno, kloniti se onog što je On zabranio, tako što ćemo Ga mnogo spominjati i od Njega oprosta tražiti. Pred nama je mubarek mjesec, sezona dobra, Allahova blagodat prema nama svima, Njegova neizmjerna milost, samilost, dobrota, darežljivost i plemenitost, mubarek mjesec ramazan, u kojem je svaki trenutak dragocjen, blagodat i blagoslov od Allaha. Zato je jedan od ciljeva u ramazanu da obnovimo, ojačamo i popravimo iman, i ovaj mjesec idealna je prilika za to.

Bratstvo i ljubav u ime Allaha i izgradnja zajedništva i jedinstva na toj osnovi najveće su blagodati koje Uzvišeni Allah daruje Svojim robovima. Ove uzvišene osobine nisu date svakome, već samo iskrenim vjernicima i vjernicama koji svojim ponašanjem i djelima dokazuju svoju odanost vjeri.

Ljubav u ime Allaha i bratstvo koje iz nje proizlazi predstavljaju najljepše plodove istinskog vjerovanja, imana. Snaga ovih osjećaja direktno zavisi od jačine našeg imana -- što je iman čvršći i snažniji, to će ljubav, bratstvo i zajedništvo među vjernicima biti dublje i čvršće. S druge strane, slabost imana reflektuje se i na slabost ovih plemenitih veza.

Poučan primjer iz života ashaba Ebu Džendela, radijallahu anhu

Sporazum na Hudejbiji, u mjesecu zul-ka'de, 6. h. g., kojim je sklopljen mir između Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimana sa jedne strane i mušrika Meke s druge strane, predstavljao je najveću pobjedu Allahovog Poslanika, muslimana i islama općenito. Prvi put su priznati kao ravnopravna strana, savremenim političkim rječnikom, postali su subjekt na Arabijskom poluotoku, nakon što su bili objekt na koji su svi bili usmjereni da rade s njima, ili bar pokušaju, šta hoće.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Srce ima važnu, centralnu ulogu u pogledu čovjekovog duševnog života. U tekstu u prethodnom broju ukazali smo na veliku važnost srca i koliku pažnju islam, Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, pridaju srcu, kao i na njegovu ulogu u životu vjernika i vjernice. A da bi srce bilo čisto i ispravno, treba voditi brigu o njemu, a posebno da se sačuva od onog što ga kvari i čini neispravnim. Srce ima veliki utjecaj na sreću i na ovom i onom svijetu. To će se posebno vidjeti na Sudnjem danu, danu kada će se otkriti tajne. Uzvišeni kaže: "A zar on ne zna da će, kada kaburovi budu prevrnuti s onim što je u njima, i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov Dan taj, sigurno, sve o njima znati?!" (El-Adijat, 9--11)

Zar sve ovo ne ukazuje na važnost brige o srcu, preispitivanje njegovog stanja i čišćenje od svih negativnosti i liječenje od bolesti u duhovnom značenju?!

U vremenu u kojem živimo dosta se pažnje pridaje vanjskom izgledu, uljepšavanju i ukrašavanju tijela, dok se istovremeno zanemaruje nutrina, srce, uljepšavanje, ukrašavanje i čišćenje srca. Allah Uzvišeni upozorava na ovu pojavu u kontekstu opisa munafika: "Kad ih pogledaš, njihov te izgled zadivljuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove -- međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću!" (El-Munafikun, 4)

Propisani zikr nakon farz-namaza ima značajno mjesto u islamu. Na ovaj zikr podstakao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio ga, i riječima i postupcima. Mnogi dokazi ukazuju na propisanost zikrullaha nakon što se klanjaju farz-namazi, i to zikrovima koji su sveobuhvatni, najpotpuniji i najkorisniji, koji objedinjuju veličanstvena značenja. Uzvišeni Allah kaže: "I slavi i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza" (Kaf, 40). Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Gospodar naredio mu je da Ga veliča na kraju svih namaza, i to je značenje riječi Uzvišenog: '... i poslije obavljanja namaza.'" (Sahihul-Buhari, 4852)

Allah Uzvišeni dao je da živimo u kući nedaća i iskušenja: "Mi ćemo vas, sigurno, u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.' To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu" (El-Bekara, 155--157). A to je opet iz Njegove potpune i savršene mudrosti, da bi svako pokazao svoju iskrenost, ispravnost i ustrajnost na Putu istine: "Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha" (El-Mulk, 2). Allah je El-Hakim, Mudri, Njegova volja neodvojiva je od Njegove savršene mudrosti i upravo proizlazi iz nje. Svi Njegovi postupci, radnje i djela proizlaze iz Njegove savršene, potpune i apsolutne mudrosti. Zato je iz Svoje mudrosti poslao Svoga najboljeg roba, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem da dostavi Njegovu vjeru, pojasni je i bude svima uzor. Uzvišeni kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu" (El-Ahzab, 21). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je sva moguća iskušenja i zadesile su ga mnoge nedaće, da bismo mi slijedili najbolju uputu na živim primjerima, u njima našli utjehu, razumijevanje, ispravnost, da bismo se ugledali na Allahovog Poslanika i da bi nam on bio uzor u svemu.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Sve što ljudi posjeduju, sve blagodati koje uživaju su od Allaha Milostivog, Onog Koji nas obasipa Svojim blagodatima i Koji je neizmjerno prema nama darežljiv. Allah Uzvišeni kaže: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je." (En-Nahl, 53)

Allahova milost prema nama je neizmjerna, blagodati kojima nas je obasuo ne mogu se pobrojati. Uzvišeni Allah kaže: "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojati; Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je." (En-Nahl, 18)

Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema nama jeste blagodat života i blagodat djece. A, svaku blagodat treba istinski spoznati i priznati da je od Allaha, džellešanuhu, i voditi računa o njoj. Što je blagodat veća, treba više voditi brige o njoj. Ono što je vrijedno i dragocjeno, to se cijeni i čuva. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo" (Et-Tahrim, 6); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire." (En-Nisa, 1)

Allahu, uistinu, pripada svaka hvala, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikog ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema upućivača. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su salavat i selam na njega, na njegovu porodicu i njegove ashabe.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Dobročinstvo prema roditeljima jedna je od znamenitosti i ukrasa vjere islama i jedno od najvrednijih i najboljih djela. U prošlom tekstu pod naslovom "Otkrij tajnu Allahovog zadovoljstva" upoznali smo se, na osnovu dokaza iz Kur'ana i sunneta Njegovog Poslanika, sa ljepotama i blagodatima činjenja dobročinstva roditeljima. U ovom tekstu, da bismo što bolje razumjeli ovo vrijedno djelo i ispravno postupali, izdvojit ćemo neke od propisa koji se odnose na dobročinstvo, pokornost i nepokornost roditeljima, i pokušati, na osnovu dokaza i pojašnjenja uleme, odgovoriti na neke dileme koje se javljaju u pogledu ovih propisa.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Naša prelijepa vjera islam poziva da se čini svako dobro, da se njeguju vrhunske plemenite vrline, najbolji moral, a zabranjuje svako zlo, podstiče nas na činjenje dobra prema svakome, a napravdu zabranjuje prema svakome, u svakom obliku i na bilo koji način. Uzvišeni kaže: "Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat, sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; On vas savjetuje ne bi li ste se prisjetili i pouku uzeli" (En-Nahl, 90). Islam je posebnu pažnju posvetio lijepom odnosu prema roditeljima i višestruko nas podstakao da činimo razne vidove dobročinstva prema njima. Ovom prilikom ukazat ćemo na neke ljepote i blagodati činjenja dobročinstva roditeljima u našem dini-islamu, a sve na osnovu dokaza iz Allahove knjige Kur'ana i sunneta -- govora i prakse Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Islamsko vjerovanje (akida) srž je vjere islama, njegova osnova i temelj. U prošlom broju govorili smo o važnosti brige o islamskom vjerovanju, njegovoj nepromjenjivosti čak i u vremenima izazova. A najvažnije što će omogućiti čovjeku da sačuva ispravno islamsko vjerovanje jeste čvrsto se pridržavati Allahove knjige Kur'ana i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, istinski vjerujući u sve što je objavljeno u Kur'anu i sunnetu i da nije dozvoljeno ostaviti nijedan propis iz Allahove knjige Kur'ana i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je obaveza potvrđivati i prihvatati sve što je objavljeno u ova dva primarna izvora vjere.

U ovom tekstu donosimo nekoliko korisnih savjeta kako sačuvati ispravno islamsko vjerovanje.

Islamsko vjerovanje (akida) je blistavo, nepatvoreno, proisteklo iz čistih, autentičnih božanskih izvora Kur'ana i sunneta, i kao takva zauzima uzvišeno i najvažnije mjesto u dini-islamu. Štaviše, akida je za vjeru kao što je temelj za građevinu, srce za tijelo, korijen za drvo. Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer -- lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu" (Ibrahim, 24). U islamu akida zauzima važno mjesto, posvećena joj je velika pažnja, duboko je usađena u prsima muslimana i muslimanki, te iz njihovih prsa zrači dobrotom, najljepšim plodovima, iz nje crpe energiju i snagu. Na njenim su osnovama postojani u vjeri, odišu lijepim moralom, ustrajnošću na istini i Pravom putu, teže ka ispravnosti i potpunosti u vjeri, trude se da budu dostojanstveni, pokorni Allahovi robovi. Što je vjerovanje čvršće i jače u njihovim prsima, to više nalaze u njemu pokretačke snage i podsticaja da čine dobro; pomoć im je na putu uspjeha, ispravnosti i ustrajnosti.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U islamu su četiri sveta mjeseca: muharrem, redžeb, zul-ka'de i zul-hidže, u kojima je, zbog njihove svetosti i vrijednosti, Allah zabranio činjenje zuluma, nasilja, nepravde. Ali, isto tako dobra djela koja se čine u ovim mjesecima mnogo su vrednija nego u drugim mjesecima. U ovom tekstu navest ćemo neke od odlika, blagodati, propisa i zanimljivosti o mjesecu zul-ka'de.

U današnjem vremenu kada se prave razne rang-liste, spiskovi i sastavi raznih zvijezda, sportaša, i drugih izuzetnih ljudi, zadovoljstvo je i čast znati ko su bili najbolji Allahovi robovi koji su kročili ovim svijetom, a koje je predvodio najbolji od svih, Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su bili džennetlije a hodali su među ljudima, pronoseći istinu, ponosno i dostojanstveno nazivajući se muslimanima i ashabima -- drugovima Allahovog Poslanika.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja su generacija, sljedbenici i drugovi najboljeg čovjeka. I ne može ni biti drugačije nego da najbolji i najplemenitiji čovjek odgoji najbolju generaciju i najbolje ljude. Uzvišeni Allah kaže: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio..." (Alu Imran, 110). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji ljudi jesu ljudi iz moje generacije." (Sahihul-Buhari, 2652; Sahihu Muslim, 2533)

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je sa najboljom poslanicom i misijom, misijom poziva Allahu i njegovoj vjeri islamu. Poslan je sa najboljom vjerom, islamom, koja je satkana od nepatvorenog vjerovanja, najuzvišenijih vrijednosti, najboljih propisa, najčistijeg plemenitog morala i etike.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Istinski vjerovati u Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, osjećati ljubav prema njemu, iskazivati mu poštovanje, uvažavati ga i propisano veličati, znači uzeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzora, onoga na koga se ugleda u svim postupcima i djelima, čija se uputa i sunnet -- praksa vole, slijede i brane, onoga čije se naredbe bespogovorno izvršavaju i od čijih se zabrana udaljava. Pokornost i slijeđenje Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedno je od temeljnih prava koja on ima kod ljudi, posebno kod vjernika i vjernica. I to je jedna od glavnih obaveza za sve muslimane i muslimanke, obaveza koja proizlazi iz značenja šehadeta: La ilahe illallah, Muhammedun resulullah! -- Nema istinskog božanstva osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik!" Svjedočenje i očitovanje ovih prelijepih i veličanstvenih riječi podrazumijeva pokoravanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenje onoga što nam je naredio; potvrđivanje i vjerovanje u ono o čemu nas je obavijestio; napuštanje i ostavljanje onoga što je zabranio i ukorio; i obožavanje Allaha onako kako je on propisao.

Propisano veličanje Allahovog Poslanika

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najdraža je osoba muslimanima i muslimankama, draži im je od samih sebe. Vole ga, vjeruju da je posljednji poslanik i pečat vjerovjesnika, poslat sa najboljom vjerom, sa najkorisnijim propisima, najljepšim moralom i etikom, vjerom islamom. Svevišnji Allah kaže: "Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili" (Alu Imran, 164); "O Vjerovjesniče, zaista smo te poslali kao svjedoka i kao donositelja radosnih vijesti i kao upozoritelja, da -- po Njegovom naređenju -- pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti" (El-Ahzab, 45--47); "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; Samo se u Njega uzdam, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'" (Et-Tevba, 128--129).

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ljubav prema Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je od najvećih obaveza u vjeri islamu. Svaki musliman i muslimanka obavezni su da vole plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavlju koja je iznad ljubavi prema djetetu, roditelju, porodici, i bilo kome od ljudi. Štaviše, obavezni su da ga vole više nego sami sebe. Uzvišeni Allah kaže: “Vjerovjesnik je vjernicima preči od njih samih sebi” (El-Ahzab, 6). U hadisu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan od vas neće biti (pravi) vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, njegovog djeteta i svih ljudi” (Buhari, 15; Muslim, 44). Abdullah b. Hišam, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, dok ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao za ruku, rekao: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samoga!’ Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, (nije dobro) sve dok ti ne budem draži od tebe samog!’ Tada mu je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Sada si mi, zaista, tako mi Allaha, draži od mene samog!’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sada (je dobro), Omere!’” (Buhari, 6632). Također Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam preči vjernicima od njih samih sebi.” (Buhari, 2399; Muslim, 867)

Od vremena kada je poslan Allahov Poslanik pa do Sudnjeg dana svi su obavezani vjerovanjem i slijeđenjem Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te nikome nije dozvoljeno da izađe izvan okvira vjerozakona sa kojim je poslan, ili da slijedi neku drugu vjeru. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo te poslali baš svim ljudima kao radosnih vijesti donositelja i upozoritelja.” (Sebe, 28)

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U prošlim brojevima govorili smo o podsticajima na ostavljanje griješenja Allahu, dželle šanuhu, koje je spomenuo Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin – Snaga strpljivih i oprema zahvalnih. U ovome tekstu navest ćemo dva zadnja, od ukupno dvadeset, podsticaja na ostavljanje griješenja prema Allahu, dželle šanuhu, koja je imam Ibn Kajjim spomenuo. Uz podsticaje su navedene kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah iskušao nas je na ovom svijetu i lijepim i onim manje lijepim stvarima, da bi se vidjelo kako će se ko prema njima odnositi i bolje i ispravnije postupati. Uzvišeni kaže: “Uzvišen i blagoslovljen je Onaj u Čijoj je ruci vlast i On nad svime ima moć, Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha” (El-Mulk, 1–2). Iskušao nas je i sa slasti ugodnih djela, ali i varljivim užitkom griješenja i udovoljavanja strastima i prohtjevima duše. Uzvišeni kaže: “One koji ne vjeruju čeka patnja teška, a one koji vjeruju i dobra djela čine – oprost i nagrada velika. Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade” (Fatir, 7–8). Griješenje prema našem Uzvišenom Gospodaru izaziva mnogo štetnih posljedica po nas, a uživanje koje pruži je varljivo, prolazno i na kraju počiniocu grijeha ostane samo gorčina. Od Allahove neizmjerne milosti i blagosti jeste i to što nam je pružio da vidimo mnoge loše posljedice grijeha, da spoznamo mnoge uzroke i podsticaje da ih ostavimo. U prošlim brojevima govorili smo o nekim od podsticaja na ostavljanje griješenja prema Allahu, koje je spomenuo Ibn Kajjim el-Dževzijja, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U ovome tekstu navest ćemo još dva podsticaja, na je ukazao imam Ibn Kajjim. Uz podsticaje su navedene kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Muslimani i muslimanke dužni su da se sačuvaju od griješenja, od nepokornosti Uzvišenom Allahu, da stalno budu budni i da vode računa da ne krenu putem grijeha, a ako počine grijeh, da se brzo vrate Svemilosnom Allahu, iskreno se kajući, napuštajući grijeh i čuvajući se puteva koji vode nepokornosti Uzvišenom Allahu. Vrijeme u kojem živimo posebno je izazovno u tom pogledu, jer živimo u vremenu u kojem se ljudima nude grijesi na svakom koraku, grijesi i griješenje predstavljaju se nečim normalnim, čak i napretkom i pohvalnim, dok se u mnogim tekstovima objave, odnosno u Kur’anu i sunnetu, muslimani i muslimanke podstiču na činjenja dobra i dobrih, Allahu dragih, djela, a upozoravaju na štetnost grijeha i griješenja, na njihove loše posljedice i na ovom i budućem svijetu.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U prethodna tri teksta bilo je riječi o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas usmjeravaju da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjeravaju na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu dragih djela. Podsticaje je spomenuo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U ovome tekstu navest ćemo još tri podsticaja, koja je imam Ibnu Kajjim spomenuo. Uz podsticaje su navedene kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe.

U prošla dva teksta bilo je govora o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas podstiču da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjerava na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu dragih djela. Podsticaje je naveo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svom djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin / Snaga strpljivih i oprema zahvalnih. U ovom tekstu navest ćemo još neke podsticaje koje je imam Ibn Kajjim spomenuo, podsticaje koji su posebno važni, uzimajući u obzir iskušenje koje je sve nas zadesilo, jer u njima je dio rješenja, potvrđivanje naše veze sa Gospodarom, preduzimanje ovosvjetskih uzroka i oslanjanje na Njega. Uz podsticaje su spomenute kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst koji govori o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas podstiču da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjerava na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu ugodnih djela. Podsticaje je spomenuo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svom djelu Uddetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U prvom tekstu upoznali smo se sa prva četiri podsticaja, a to su: svijest o veličanstvenosti Allaha, ljubav prema Allahu, doživljavanje Allahovih blagodati i svijest o Allahovoj srdžbi, te ih približili kroz kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, koje je naveo u komentaru spomenutog Ibn Kajjimovog djela.

U svakom čovjeku postoje vjerski porivi, porivi dobra, i porivi, prohtjevi duše, porivi strasti, između kojih se vodi neprestana borba. Zato je nužno tražiti uzroke, podsticaje na jačanje poriva dobra, a slabljenje poriva duše i strasti i izučavati ih. Imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin, govoreći o tome kako postići sabur (strpljivost), koji je, kako je imam definirao, postojanost razumskih i vjerskih poriva naspram poriva duše i strasti, naveo podsticaje koji su povod buđenja i jačanja vjerskih poriva i razlog ostavljanja griješenja. Uz Allahovu pomoć, u narednim tekstovima upoznat ćemo ih i približiti ih kroz kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, koje je naveo komentirajući ovo Ibn Kajjimovo djelo.

Zima i ljeto, hladnoća i vrućina, smjena noći i dana, Sunce, Mjesec, zvijezde, nebeska prostranstava, sve su to Allahovi dokazi savršenog stvaranja, i dokazi Njegove jednoće, gospodarstva, vlasti, upravljanja svime, Njegove snage i moći. Sve to upućuje na to da samo Allah zaslužuje da bude obožavan i da On nema sudruga. Uzvišeni je Onaj koji smjenjuje dane i mjesece, daje da prolaze godine, daje vrućinu nakon zime, i hladnoću nakon ljeta, ne može Ga niko zaustaviti niti spriječiti: “U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene” (Alu Imran, 190); “Na Zemlji su znakovi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 20–21); “I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio?” (El-A’raf, 185).

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Allahov mjesec muharrem prvi je mjesec u hidžretskoj godini, i zadnji od tri sveta mjeseca koja dolaze zaredom: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem, a redžeb dolazi poslije, zasebno. “Broj mjeseci u Allaha zaista je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta...” (Et-Tevba, 36)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vrijeme se vratilo kao što je izgledalo na dan kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, a od njih su četiri sveta; tri dolaze jedan iza drugoga: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem, te redžeb plemena Mudar, koji se nalazi između mjeseca džumadel-uhra i mjeseca ša’bana.” (Buhari i Muslim)

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je treći i završni tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Zikr je jedno od djela od kojih čovjek ima veliku korist. Uzvišeni Allah u mnogim je kur’anskim ajetima naredio vjernicima da Ga spominju, da Ga se sjećaju i pohvalio je najljepšom pohvalom sve one koji budu ustrajavali na tom putu. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, mnogo spominjite Allaha!” (El-Ahzab, 41); “...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio!” (El-Ahzab, 35) Iz navedenih ajeta razumijemo da je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da Ga se mnogo sjećaju, jer je vjernik u velikoj potrebi za Allahom i Njegovom nagradom, milošću i oprostom.

U prošlom broju bilo je riječi o sekti haridžija nakon ubistva Alije, radijallahu anhu, koja se razvila u sektu sa određenim zabludjelim ubjeđenjima, metodama i praksama koje su uz određena prilagođavanja, modifikacije i evoluciju bila i ostala prisutna do današnjeg vremena, bilo da se radi o njihovom maloumništvu, neznanju, njihovom odnosu prema neistomišljenicima, smatrajući ih nevjernicima, posebno njihovom odbacivanju učenjaka, kao i njihovom stalno razilaženju i cijepanju. Na primjeru haridžijske sekte el-ezarika ova ubjeđenja došle su do izražaja, kao i njihova maloumna razrada tih zabluda, bilo u pogledu proglašavanja nevjernika onoga ko ne učini hidžru njima, ili se ne slaže s njima, gnusna pravila tevbe od ovih navodnih djela nevjerstva i širka. Također istakli su se i u pogledu još jedne karakteristike specifične svim haridžijskim sektama, a to je krvoproliće, bez ikakvih izuzetaka, nad nedužnima. Učenjaci, velikani i prvaci ummeta upozoravali su na njih, razotkrivali njihove zablude, ali takva je priroda tih zabluda, da ko lahko u njih upadne, teško se iz njih izvuče, ko se zadoji na izvorima smutnji i zabluda, takav će se teško zadovoljiti i smiriti sa Kur’anom i sunnetom, neće osjetiti spokoj i uvijek će tražiti nešto više, nešto mimo Kur’ana i sunneta.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U nekoliko prošlih tekstova opisali smo kako je nastala i kako se odvijala prva fitna u ummetu. Počela je tajnim razgovorima na tajnim sastancima, sumnjama koje je ubacivao Ibn Sebe, optužbama protiv Osmana, radijallahu anhu, koje su dovele do zahtjeva za njegovom smjenom, da bi na kraju Osmana protekfirili, tj. proglasili nevjernikom, i ubili. Kada su do toga došli, smutljivci su protekfirili i Aliju i ostale ashabe. Ubili su Aliju, radijallahu anhu, a na kraju su protekfirili cijeli ummet. Haridžije smatraju da samo oni zastupaju istinu, a da su nevjernici svi koji im se suprotstave!

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je poslao Poslanika Svoga, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom Istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! Neka je salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah daje iz Svoje mudrosti da se dese određene stvari pa i loše, da bi se iz njih uzela pouka i nauk za one koji dolaze poslije, ili da neki zarade spram svojih postupaka u određenim kušnjama velike nagrade kod Njega ili zasluženu kaznu.

Razne vidove prevare i obmane koristili su smutljivci, da bi na kraju ubili plemenitog ashaba, halifu i predvodnika svih muslimana, Osmana, Allah bio sa njim zadovoljan, izazvavši pri tome veliku smutnju i strah među muslimanima. Iz toga nemira i zla rodila se sekta haridžija, samoobmanutih pokvarenjaka i smutljivaca. Istih onih koji su pokrenuli fitnu i ubili Osmana, koji su već dokazali da neprezaju ni od čega sve u ime 'istine', istine koju jedino oni mogu predstavljati i tumačiti. Alija, Allah bio sa njim zadovoljan, im nije valjao iako su njega htjeli za halifu. Okrenuli su se i protiv njega i svih koji nisu bili sa njima, tj. protiv svih muslimana. Podsticali su ljude protiv Alije, radijallahu anhu, što je našlo plodno tlo kod nekih bolesnih srca, počinili su mnoge zločine, misleći da rade Allahu ugodna djela, zločine koji do tad nisu zabilježeni. Skupina koju su okupili odvojila se u mjesto Nehrevan u Iraku, Alija, Allah bio sa njim zadovoljan, svim propisanim metodama pokušao je odvratiti ih od njihovih zabluda. Ali, oni su bili čvrsto ubijeđeni da su na pravome putu, Aliji, nije preostalo ništa drugo nego da ih suzbije vojnim putem, u čemu je i uspio Allahovom dozvolom.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom Istine da bi je uzdigao iznad svih vjera! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah daje iz Svoje mudrosti da se dese određene stvari, pa i loše, da bi oni koji dolaze poslije uzmu pouku, ili da neki, srazmjerno svojim postupcima, u određenim kušnjama dobiju velike nagrade kod Njega ili zasluženu kaznu.

U nekoliko prvih tekstova ukazali smo na to kako se odvijao početak prve fitne, razne vidove prevare i obmane koje su koristili smutljivci, da bi na kraju ubili plemenitog ashaba, halifu i predvodnika svih muslimana, Osmana, radijallahu anhu, izazvavši pri tome veliku smutnju i strah među muslimanima. Iz tog nemira i zla rodila se sekta haridžija, samoobmanutih pokvarenjaka i smutljivaca, istih onih koji su pokrenuli fitnu i ubili Osmana, koji su već dokazali da ne prezaju ni od čega. Alija, radijallahu anhu, nije im valjao iako su njega htjeli za halifu. Okrenuli su se i protiv njega i svih koji nisu bili sa njima, tj. protiv svih muslimana, jer su razvili svoja ubjeđenja zasnovana na pogrešnom tumačenju tahkima –suđenja po Allahovom zakonu, propisa hidžre, propagirajući odvajanje od muslimana, tekfir, proglašavajući ashabe, prije svih Osmana, Aliju, Muaviju, radijallahu anhum, i sve koji su bili sa njima – nevjernicima i također posljedično tome dozvoljavajući skrnavljenje njihove časti, imetka, i njihovo ubijanje, čak su bili su ubijeđeni da je obaveza borba protiv njih i njihovo ubijanje. Podsticali su ljude protiv Alije, radijallahu anhu, što je našlo plodno tlo kod nekih bolesnih srca, da bi se skupina koju su okupili odvojila u mjesto Nehrevan u Iraku, odlučna da uradi svim muslimanima ono što su uradili Osmanu, radijallahu anhu.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah daje iz Svoje mudrosti da se dese određene stvari, pa i loše, da bi se iz njih uzela pouka i nauk za one koji dolaze poslije, ili da neki, u zavisnosti od toga kako postupe u određenim kušnjama, zarade velike nagrade kod Njega ili zasluženu kaznu.

U prošlim brojevima govorili smo o početku fitne. Smutljivci su koristili razne vidove prevare i obmane, pretvarali su se da su pošli na hadž, pokušali su zavaditi ashabe, krivotvorili njihova pisma i mnoge druge spletke. Kad sve to nije dalo efekat koji su očekivali, odlučili su da okončaju svoje namjere ubistvom Osmana, radijallahu anhu, trećeg pravednog halife. Opkolili su kuću Osmana, nametnuli mu potpunu izolaciju, zastrašujući tako sve stanovnike Medine. Grupa uglednih ashaba i njihovih sinova predložila je da svojim životima brane halifu, ali Osman, radijallahu anhu, nije dozvolio da zbog njega bude ubijen ijedan musliman, pa makar on i sam bio ubijen. To se na kraju i desilo, smutljivci su, u Medini, na svetoj zemlji, u svetom mjesecu zul-hidže, nekoliko dana nakon Bajrama, ubili časnog i plemenitog ashaba, dvostrukog zeta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah dao je iz Svoje mudrosti da ashabi, najbolja generacija, budu izloženi svim vidovima kušnji i nedaća, da bi oni koji dolaze poslije njih uzeli iz toga pouku i nauk za sebe. Kur’ansko-hadiski tekstovi, koje smo spomenuli u prošlim brojevima, ukazuju na to da su se određene fitne – smutnje neminovno morale desiti, čak i u vrijeme najboljih ljudi, da se vidi do čega mogu dovesti male grupe maloumnika i neznalica.

U prošlom broju vidjeli smo kako su početni prigovori i razlozi nezadovoljstva prerasli iz zahtjeva za smjenu nekih namjesnika, za pravednijom raspodjelom imetka, u zahtjev za smjenom halife Osmana, radijallahu anhu. Koristili su se pri tome svim vidovima prevare i obmane. Došli su u Medinu pretvarajući se da su pošli na hadž, pokušali su zavaditi ashabe, krivotvorili su njihova pisma. Kad sve to nije dalo efekat koji su očekivali, navodno su vratili se u svoje krajeve, nisu otišli ni na hadž, da bi ponovo se vratili u Medinu, odlučni da se neće vratiti dok ne završe sa Osmanom. Opkolili su kuću Osmana, nisu mu na kraju dali da izlazi na namaz, zabranili su hranu i vodu Osmanu, vrijeđali i njega i druge ashabe. Doveli su postepeno stvari na ivicu propasti i izazvali najgoru moguću fitnu.

Uzvišeni Allah dao je iz Svoje mudrosti da ashabi, najbolja generacija, budu izloženi svim vidovima kušnji i nedaća, da bi oni koji dolaze poslije njih uzeli iz toga pouku i nauk za sebe. Kur’ansko-hadiski tekstovi, koje smo spomenuli u prošlom broju, ukazuju na to da su se određene fitne – smutnje neminovno morale se desiti, čak i u vrijeme najboljih ljudi, da se vidi do čega mogu dovesti male grupe maloumnika i neznalica.

U prošlom broju napravili smo uvod kako je došlo do prve fitne u ummetu, tj. šta je sve prethodilo ubistvu trećeg pravednog halife Osmana b. Affana. Rekli smo da su se 34. godine po Hidžri počele širiti glasine čiji je pokretač bio čovjek po imenu Abdullah b. Sebe, koji je formalno primio islam i to na početku hilafeta Osmana, radijallahu anhu. Putovao je od mjesta do mjesta, od pokrajine do pokrajine, kako bi širio otrovne ideje i laži o islamu. Otišao je u Egipat i tražio ljude koji će slušati njegove zablude, a ako bi se na njegovo sjeme zablude neko odazvao, onda bi mu tu zabludu hranio i jačao. Također, u Basri i Kufi našao je pristalice, u Šamu nije našao pristalice. Govorio bi: “Kako je moguće da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira na to što je posljednji poslanik, ne ostavi oporuku o nasljedniku? On je pečat vjerovjesnika, a Alija, radijallahu anhu, pečat je oporučenika.”

Uzvišeni Allah kaže: “I čuvajte se iskušenja (smutnje) koja neće pogoditi samo one među vama koji su zulum činili.” (El-Enfal, 25)

Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kazuje: “Svijet je zapitkivao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam, bojeći se da me ne zadesi, pitao o zlu, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, mi smo bili u neznaboštvu i zlu, pa nas je Uzvišeni Allah počastio ovim dobrom. Hoće li poslije ovog dobra biti kakvog zla?’ ‘Hoće’, odgovorio je on. ‘A hoće li poslije tog zla biti kakvog dobra?’, upitao sam ponovo. ‘Hoće’, odgovorio je, dodavši: ‘Tada će biti dehan.’ ‘A dehan, šta je to?’, upitao sam. ‘To je skupina’, reče on, ‘koja upućuje ne obazirući se na moju uputu; neka će im djela biti dobra, a neka pokuđena.’  ‘A hoće li poslije tog dobra opet biti kakvog zla?’, upitao sam ponovo. ‘Hoće’, odgovorio je, ‘pozivači na vratima Džehennema. Ko im se bude odazvao, bacit će ga u njega.’ ‘Allahov Poslaniče’, rekoh, ‘opiši nam ih!’ ‘Oni su iz naše sredine i govore našim jezikom!’, odgovori on. ‘A šta mi naređuješ da činim ako me to zadesi?’, upitao sam ponovo. ‘Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe (imama)!’, odgovori on. ‘A ako ne bude ni zajednice ni vođe?’, upitao sam. ‘Drži se daleko od svih tih skupina, pa makar zubima morao zagristi stablo, i tako sve dok te ne zadesi smrt!’, odgovori on.” (Buhari i Muslim)

Uzvišeni Allah objavio nam je najbolju knjigu, Kur'an, po Svome najboljem robu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, što je neizmjerna blagodat. Tako nam je u Kur'anu i kroz praksu Poslanika objavio najbolje propise za sve aspekte života, koji predstavljaju divnu vjeru islam. Islam je zato sveobuhvatni koncept života, a važna komponenta tih propisa jesu i propisi vezani za brak. Allah Uzvišeni, Koji je sve stvorio i svime upravlja i gospodari, propisao je iz Svoje milosti i mudrosti najbolje propise vezane za bračne odnose. Uredivši bračnu zajednicu kao zajednicu muškarca i žene, što je u skladu s našom prirodom u kojoj nas je On stvorio. Allah Uzvišeni obraća se svim ljudima i podsjeća ih na tu njihovu prirodu: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire" (En-Nisa, 1). Dakle, potreba za brakom, porodicom, porodičnim domom urođena je svakom čovjeku. U ovom tekstu spomenut ćemo neke od blagodati braka u islama, kako bismo ih istinski spoznali, a i neke od adaba i propisa vezanih za brak u islamu.