Muhamed Ćeman

Knjigom Islamski identitet Evrope akademik Ferid Muhić u meni je stekao iskrenog poštovaoca. Koliko držim do važnosti sadržaja ove knjige možda najbolje svjedoče njena izdanja na njemačkom i engleskom jeziku koja je priredio naš Institut IREDI.

Svojom novom knjigom Ontologija islama, profesor Muhić manje se bavi prošlošću, tretira savremene izazove pred kojima se nalaze -- prvenstveno, ali ne i isključivo -- muslimani, nego i cjelokupno čovječanstvo. Ovu knjigu doživljavam kao poštenu kritiku liberalnog sekularizma i otvorenu osudu nemoralnosti realpolitike u savremenim međunarodnim odnosima. Knjigom Ontologija islama također se otvoreno i argumentovano staje u odbranu islamskog svjetonazora, što osobito cijenim, uzimajući u obzir da živimo u vremenu sistematske inkriminacije šerijata, a time i muslimana.

Arthur Rimbaud i islam

Malo je poznato da je jedan od najznačajnijih francuskih pjesnika XIX stoljeća, Arthur Rimbaud (1854--1891), svoju inspiraciju pronalazio u islamskoj duhovnosti i muslimanskoj kulturi. Prilika za čitanje Kur'ana ukazala mu se još kao tinejdžeru, zahvaljujući primjerku prijevoda na francuski jezik u vlasništvu njegovog oca -- aktivnog pješadijskog kapetana tokom francuske okupacije Alžira (1830). Sa svojih nepunih petnaest godina Rimbaud piše poemu od sedamdeset stihova na latinskom jeziku, i daje joj ime po slavnom berberskom kralju Numidije -- "Jugurta", osvojivši s njom ubjedljivo prvo mjesto na natječaju. Numidija je, podsjetimo, bilo veliko berbersko kraljevstvo, koje se prostiralo na teritoriji današnjeg Alžira i Tunisa, da bi pred sam kraj antičkog doba potpalo pod potpuni utjecaj Rima. Hrabri kralj Jugurta, rođen 160. p.n.e., dugogodišnji neprijatelj Rima, u kojem je neslavno u okovima i pogubljen 104. p.n.e., metafora je za jednog drugog "kralja" sjevera Afrike, pjesnikovog savremenika, emira Abdulkadira (1808--1883), nadaleko poznatog vođe alžirskog otpora francuskoj okupaciji. (Sin našeg uvaženog profesora Amira Durmića iz Velike Kladuše, ljubitelj numizmatike i arheologije, nedavno je na prostoru Krajine u našoj lijepoj Bosni, istražujući, u zemlji pronašao numidijske kovanice koje datiraju iz perioda od prije kralja Jugurte.)

Salahudin Ejubi i Mameluk Bajbars -- šampioni ummeta u više kategorija

Islamski ummet kroz svoju bogatu historiju iznjedrio je veliki broj istinskih lidera koji su u presudnim trenucima naše prošlosti uspjeli u najmanju ruku zaštititi, a u boljim vremenima afirmisati muslimane. Vjerujemo da su uz svoju urođenu nadarenost također morali uložiti puno truda -- bilo da je u pitanju fizičko, duševno, kroz bogobojaznost i hrabrost, ili pak intelektualno usavršavanje -- kako bi napravili pozitivnu razliku u odnosu na ostale i tako se našli u poziciji vođstva. Potražimo li primjere lidera zaštitnika i afirmatora ummeta na mikroplanu -- tako što ćemo se ograničiti na naš bošnjački narod i ovovremenost -- prepoznat ćemo ih u liku i djelu Alije Izetbegovića i Muamera Zukorlića, Allah im se smilovao. Životno djelo njih obojice uzdigao je islam, inspirisao hiljade, i podigao ugled Bošnjaka i muslimana u očima naših prijatelja i neprijatelja.

Gusari s Kariba i arapski srebrenjaci

Možemo samo zamisliti kakva je bila ushićenost lokalnog zaljubljenika u historiju i lovca na blago kada je 2014. godine na jednoj farmi u gradiću Middletownu u američkoj saveznoj državi Connecticut, uz pomoć detektora za metal iz zemlje izrovio novčić išaran arapskim pismom. Ubrzo nakon toga, i u drugim gradovima istočne američke obale, u Rhode Islandu, Massachussettsu... pojavit će se kovanice sličnoga izgleda. Ispostavit će se da su egzotični srebrenjaci iskovani davne 1693. (1104. h. g.) godine u Jemenu. Tako se rodila i enigma: Kako se to na tlu Sjeverne Amerike nađoše jemenski novčići s kraja XVII stoljeća?

U namjeri da saznamo više o vitezovima islama nismo uvijek dužni zaroniti u duboku prošlost. Istinskih hizmećara naše vjere nije nedostajalo ni u jednom stoljeću. Po slovu hadisa, dobrota ummeta je u njegovim prvim i zadnjim generacijama. A između toga su naši kolektivni usponi i padovi -- dva različita konteksta, oba pogodna za rađanje lidera, dok za nastajanje heroja i njihovo kaljenje osobito pogoduje ovaj drugi, manje popularan. U tom kontekstu, ukoliko se osvrnemo na nama blisku prošlost i upustimo u potragu za junakom islama čiji je doprinos obilježio XX stoljeće, pronaći ćemo mnoge istinske trudbenike, nemali broj njih i u redovima našeg bošnjačkog naroda, na koje se svaki pojedinac iz ummeta može ugledati. Ako bismo se pak u toj potrazi ograničili na prostor Evrope i pažnju usmjerili na polje djelovanja ili dimenziju borbe (uslovno rečeno) koja je umnogome obilježila prethodno stoljeće -- a to je naučno-ideološka borba, onda naš izbor bez imalo dvojbe pada na učenjaka-genija dr. Muhammeda Hamidullaha, rahimehullah.

Nož bičak: paradigma evolucije Bošnjačkog identiteta

Različite osobine i sklonosti koje su se kroz prošlost uspjele afirmisati kod većeg broja pripadnika jedne zajednice sačinjavaju njen kulturni identitet. Gotovo svi identiteti, počevši od onih individualnih, ali prije svega kolektivni, evoluiraju kroz prostor i vrijeme, te se konstantno iznova konstruišu ili bolje rečeno transformišu. Promjene u kolektivnom identitetu jednoga naroda u normalnim okolnostima realizuju se lagano i gotovo neprimjetno. Međutim, generatori identitarnih promjena nerijetko bivaju spoljašnji faktori koji, prvenstveno u kriznim situacijama -- kroz ratne okupacije, ideološke uplive, državne udare, ekonomske ucjene... -- nastoje nametnuti nove društvene vrijednosti i norme, te tako uveliko dinamiziraju proces promjena unutar zatečenih kulturnih obrazaca.

Suptilna dimenzija početka procesa pozapadnjačenja muslimanskog društva

Muhamed Kutb ističe u svoj djelu Vakiuna el-muasir da su Englezi tokom kolonizacije Egipta -- poučeni negativnim francuskim iskustvom -- ostavili Al-Azhar da radi nesmetano, dok su pored njega gradili privatne škole u cilju pozapadnjačenja narednih generacija. Te škole imale su u svojim programima i islamski predmet kao i arapski jezik. Zamka je bila u rasporedu časova, jer su ti predmeti, islamska vjeronauka i arapski jezik, morali biti na kraju radnog dana ili pred sami vikend kada su djeca već sa mislima kod djeda i nene na selu ili u nekoj igri -- tako da učenici svoje osjećanje umora, iscrpljenost ili potrebe za bijegom, kasnije kroz život, uvijek dovedu u asocijaciju sa islamom. Uz to, za predavače tih ključnih predmeta birani su stari, neatraktivni ljudi koji su koristili metode forsiranja memorizacije materijala uz prijeteći prut. S druge strane, časovi engleskog jezika uvijek su bivali na početku radnog dana kada su učenici najodmorniji, uz izlaganje mladih i atraktivnih profesora koji su koristili zanimljive metode rada. Vremenom su učenici počeli zaključivati da je, u poređenju sa engleskim, arapski jezik nenaučan, težak i prevaziđen, te da je i sve što je napisano na tom jeziku takvo. I proces pozapadnjačenja bio je vješto pokrenut, a rezultate analizirajte..."

(Izvor: Edin Tule, Socio-psihološke dimenzije Kur'ana)

Prvi trenuci u Džennetu

Prvi trenuci u Džennetu bit će vrlo impresivni. Kakav li će samo biti naš prvi trenutak i boravak u Džennetu, kako ćemo se osjećati kada vidimo džennetske rijeke i palače, džennetske plodove i šatore, zlato, bisere i svilu, kada sretnemo naše voljene koji su davno umrli i koje godinama nismo vidjeli, kada poslušni sin sretne svoju majku i saosjećajni starac svoju kćerku, i kada roditelji sretnu svog sina koji je umro prije njih, kada vidimo onoga ko je na dunjaluku dugo bolovao da je potpuno ozdravio, onoga ko je bio nesretan da je dočekao dan potpune sreće, kada vidimo starca kojem se vratila mladost i sijedu staricu koja je ponovo postala mlada djevojka, kada sretnemo Allahove poslanike, kada se budemo selamili sa ashabima, kada prepoznamo najveće učenjake ummeta, kada sretnemo mudžahide i šehide, kada budemo gledali meleke svojim očima, kada nam bude rečeno: “Ovo je Ebu Bekr, a onaj što nam ide u susret je Omer b. Hattab, onaj što sjedi u hladovini džennetskog stabla je Halid b. Velid, a onaj čiji predivni glas slušamo i zajedno sa njim slavimo Allaha, to je Allahov poslanik Davud, alejhis-selam”, a tek kada se sretnemo sa voljenim poslanikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kada vidimo drugove iz pećine i ashabul-uhdud, i vjernika iz faraonove porodice, i Zulkarnejna, kada nam bude rečeno: “Ovo je poznati ashab i prenosilac hadisa Ebu Hurejra, a ovo je komentator Kur’ana Abdullah b. Abbas”, kada budemo vidjeli Allaha, kao što vidimo mjesec u uštapu i kada između nas i Allaha ne bude nikakvog vela i zastora...

Prvi imam i prvo islamsko djelo na tlu Sjeverne Amerike

Da li ste znali da je između 20 i 30% robova u Americi ispovijedalo islam? Među njima i izvjesni Bilali Muḥammed. Porijeklom iz naroda Fulani, jednog od najvećih plemena današnje Afrike, zarobljen je krajem XVIII stoljeća na teritoriji današnje Gvineje, a zatim završio na plantaži uglednog američkog robovlasnika Thomasa Spaldinga (1774–1851) na ostrvu Sapelo u Džordžiji (SAD). Kao sin učenih roditelja, njegov vlasnik Thomas, za ta vremena poprilično “liberalnog” duha, podario mu je potpunu slobodu vjeroispovijesti. Bilali Muhammed uživao je pravo da obavlja svoje dnevne namaze, posti mjesec ramazan, da nosi svoju tradicionalnu odjeću, te da nadijeva muslimanska imena svojoj djeci, a imao ih je čak devetnaest.

Opservatorij za islamofobiju, koji je početkom 2018. godine osnovan u Luksemburgu, upravo je objavio svoj prvi Izvještaj o zastupljenosti islamofobije u Velikom Vojvodstvu, što je povod da u ovom broju časopisa El-Asr našim čitateljima ukratko predstavimo muslimansku zajednicu u Luksemburgu, s posebnim osvrtom na glavne zaključke objavljenog Izvještaja o zastupljenosti islamofobije u ovoj zemlji.

Uvod

Iako do sada ne postoje zvanični podaci o broju muslimana u Luksemburgu, njihov broj procjenjuje se na oko 30.000, što predstavlja 5% od ukupnog broja građana ove, s površinom od 2.586 km2, druge najmanje zemlje Evropske unije. Organiziranost muslimana Luksemburga na zavidnom je nivou. U zemlji je aktivno ukupno dvanaest džemata. Vrhovno starješinstvo muslimana Luksemburga, takozvana Šura (Shoura), predstavlja svojevrsnu federaciju od devet džemata. Preostala tri džemata nedavno su predala zvaničnu molbu za prijem u Šuru, tako da se može očekivati da će u narednom periodu doći do njihove integracije u okrilje ove za muslimane Luksemburga krovne institucije.