Broj 38

KATASTROFA U PAKISTANU
Svjedoci smo velike katastrofe – poplava, u Pakistanu. Omjer ove katastrofe još  nije moguće tačno opisati, a sama činjenica da u historiji Pakistana veće poplave od ovih nisu još zabilježene, govori dovoljno. Ove poplave pričinile su mnogo veću štetu od cunamija koji se desio krajem 2004. i potresa na Haitiju. Poplave su pogodile 46 okruga od ukupno njih 135. Dvadeset miliona ljudi je izbjeglo, od čega su većina stariji ljudi, žene i djeca. Poplave su ubile, po oficijelnim pakistanskim izvorima, više od hiljadu i po ljudi, porušile i uništile kuće, puteve, mostove, usjeve, stoku i dr. Počele su se širiti razne zarazne bolesi koje prijete milionima ljudi i već se pojavljuju prvi oboljeli. Uništeno je oko 80% infrastrukture. Pakistanske lokalne i državne vlasti nemoćne su pred ovim poplavama, a dostava humanitarne pomoći odvija se otežano. Ponovna izgradnja infrastrukture iziskuje milijarde dolara. Poplave u Pakistanu izbacile su na površinu sljedeće činjenice:
● Amerika i Zapad dostavili su simboličnu količinu humanitarne pomoći. Mali dio pomoći koji su dostavile kršćanske organizacije iskorišten je za propagandu i borbu protiv "fundamentalističkih islamskih pokreta". Nisu se ustručavali, niti odugovlačili da ''bespilotnim letjelicama'' čestitaju pakistanskom narodu njihovu nesreću.
● Nemarni odnos pakistanske vlade naspram poplava, jer je sa svojim institucijama zakazala u dostavi pomoći ugroženim ljudima. Predsjednik Pakistana odlazi u London da proda svoj dvorac i da proslavi maturu svoga djeteta dok se pakistanski narod guši u poplavama i tuzi. Međutim, takvo ponašanje vlade koja sarađuje sa dušmanina ummeta u ubijanju muslimana, nikoga uopće i ne treba da čudi.
● Islamske pakistanske humanitarne organizacije pružile su značajnu pomoć ugroženim muslimanima, ali su, nažalost, optužene od pakistanske vlade da imaju loše namjere. Ovim organizacijama pridružile su se i određene islamske države koje su donirale milione dolara.
(Izvor: Al-Jezeera) 
 
SAHAT-KULA MEKKA MUKERREMA
Po naredbi kralja Saudijske Arabije, Abdullaha b. Abdul-Aziza, u svetoj Mekki izgrađen je najveći sahat na svijetu koji je nazvan "Sahat-kula Mekka Mukerrema". Izgrađen je iznad hotelsko-poslovnog kompleksa "Vakuf Kralj Abdul-Aziz" koji se nalazi nekoliko metara od Mesdžidul-harama. Ukupna visina hotelskog kompleksa sa sahatom je 601 metar. Sam sahat je visok, od temelja do hilala (polumjeseca na vrhu), 241 metar, tako da je šest puta veći od poznatog sahata Big Ben u Londonu.
Toranj sahata sastoji se od četiri strane gdje se na svakoj od njih nalazi po jedan sahat. Visina i širina prednje i zadnje strane je oko 43 metra, dok je visina bočnih strana oko 43 metra, a širina 39 metara. Ukupna težina sahata je oko 36 hiljada tona. U sredini svakoga sahata nalazi se znak Saudijske Arabije – dvije sablje i stablo datule, a iznad prednje strane sahata ispisane su riječi "Allahu ekber". Visina prvoga slova (elif) od natpisa "Allahu ekber" viša je od 23 metra. Prečnik polumjeseca na vrhu sahata je 23 metra. Sa dvije bočne strane iznad satova nalazi se napisan šehadet. Ispod sahata nalaze se terase za posjetioce. Danju je boja podloge sahata bijela, a kazaljke crne, a noću je podloga sahata zelene boje, a kazaljke bijele.
U zidove sahata ugrađeni su lejzeri koji će odašiljati zrake u različitim prigodama, kao što su počeci hidžretskih mjeseci, Bajrami i sl. Vrh sahata bit će osvijetljen uz pomoć dvanaest svjetlosnih snopova u obliku stubova čija je jačina (svakoga snopa) 12 kilovata, tako da će reflektirati jake zrake koje će dopirati do 10 km u visinu.
U toku samoga učenja ezana vrh sahata bit će osvijetljen sa 21 hiljadu sijalica koje će reflektirati jaka svjetla bijele i zelene boje, koja će se moći vidjeti sa udaljenosti od 30 km, što će ujedno označavati i nastupanje namaskoga vremena. Sa vrha sahata, preko zvučnika, prenosit će se ezan iz Mesdžidul-harama, koji će se moći čuti sa udaljenosti od 7 kilometara, kao što će se sam sahat moći vidjeti sa iste te daljine.
Sahat je zaštićen potpunom zaštitom od prirodnih pojava kao što su prašina, vjetar, kiša i sl. Sahat će služiti kao službeno mjerilo za određivanje vremena i vremenskih zona u sredstvima informiranja, i slično tome. Pušten je u rad (probni rad na prednjoj strani) početkom svetog mjeseca ramazana 1431. hidžretske godine.
(El-Asr) 
 
IZGRADNJA ŽELJEZNICE ZA HADŽIJE
Saudijska Arabija počela je sa radom na dva projekta gradnje željezničke pruge, što će uveliko olakšati putovanje hadžija u vrijeme hadždža. Prvi projekat je izgradnja željeznice na svetim mjestima gdje se obavljaju obredi hadždža i to: Arefat, Muzdelifa i Mina, te njihovo povezivanje sa Mekkom, odnosno Mesdžidul-haramom. Drugi projekat nazvan je "pruga dva sveta harema" od Mekke preko Džide do Medine Munevvere.
Prvi projekat će koštati oko 6,65 milijardi saudijskih rijala, što iznosi oko 1,77 milijardi američkih dolara. Prva faza ovoga projekta je izgradnja pruge na relaciji Arefat, Muzdelifa, Mina čija bi izgradnja trebala da se završi  u vrijeme obavljanja hadždža 1431. hidžretske godine tj. 2010. Druga faza projekta, izgradnja pruge od Mekke (Mesdžidul Harama) do Mine, trebala, sa Allahovim dopustom, da bude izgrađena u potpunosti u narednoj godini 1432. hidžretskoj tj. 2011. godini. U prvoj godini željeznički bi saobraćaj na ovoj pruzi trebao da se odvija sa oko 35% od ukupnog kapaciteta, a sa 100% u drugoj godini. Planira se da vozovi na ovoj pruzi, sa Allahovim dopustom, prevoze oko 72 hiljade hadžija svaki sahat u oba pravca. Također, planirano je da se razdaljina od Arefata preko Muzdelife do Mine, u dužini od oko 14 km, pređe u roku od sedam minuta, gdje bi svake dvije minute bilo transportirano oko 3 hiljade hadžija. Postojat će devet stanica za ulazak i izlazak hadžija i to tri na Arefatu, tri na Muzdelifi i tri na Mini gdje će jedna od njih biti kod džemreta – mjesta gdje se bacaju kamenčići. Projekat gradnje pruge ima, između ostalog, za cilj da smanji gužvu i olakša obavljanje obreda hadždža, tako da bi ovaj projekat trebao da zamijeni oko 50 hiljada različitih prijevoznih sredstava, od čega samo 12 hiljada autobusa. Isto tako ovaj projekat se ističe po brzini voza, izgrađenosti pruge na visokim stubovima, blizinom pješačkih staza i mnogim drugim posebnostima. Radove na izgradnji željeznice obavlja kineska firma sa oko 5 hiljada radnika, gdje je vrlo zanimljivo spomenuti da ih je do sada već nekoliko stotina primilo islam.
Drugi projekat je izgradnja "brze pruge između dva sveta harema" sa dvije trake od Mekke preko Džidde do Medine Munevvere. Prvobitna stajališta bit će u Mekki, u centru grada Džiddi, međunarodnom aerodromu ''Kralj Abdul-Aziz'' u Džidi i u Medini Munevveri. Dužina željezničke pruge je oko 470 km. Put od Mekke do Džidde trebao bi se skratiti za nešto manje od pola sahata, dok bi put od Džidde do Medine trebao da se skrati za oko dva i po sahata. Planira se da se voz kreće brzinom od oko 300 km na sahat. Ovaj projekat ima za cilj da smanji saobraćajnu gužvu, efikasniji i brži prijevoz između spomenutih gradova, a naročito hadžija i osoba koje obavljaju umru, čiji broj doseže milione, a ovim bi se povećala mogućnost i kapacitet hadžija u narednim godinama.
(El-Asr)
TUNELI U GAZI
Pojas Gaze je naziv za uski pojas palestinske teritorije, koji je naziv dobio po svom glavnom gradu Gazi. Predstavlja jedno od najgušće naseljenih oblasti na Zemlji, sa oko dva miliona stanovnika na području veličine od oko 360 km², čija je dužina 41 km, a širina se kreće između 5 do 15 km. Trenutno se nalazi u nadležnosti palestinske samouprave, tačnije pod kontrolom Hamasa. Na jugozapadu graniči sa Egiptom, a na sjeveru i istoku sa okupiranom palestinskom teritorijom od strane židova, dok ga na zapadu opasuje Sredozemno more. Židovi trenutno imaju kontrolu nad pomorskim i zračnim prometom. Velika gustoća naseljenosti Gaze dijelom je posljedica toga što u njemu godinama žive prognanici iz okupiranih palestinskih teritorija od strane židova. Ekonomski je teško pogođen zbog potpune blokade koja traje skoro četiri godine. Na jugozapadu pojasa Gaze na granici sa Egiptom nalazi se grad Rafah, a isto tako na egipatskoj strani se nalazi istoimeni grad Rafah. Dužina palestinsko-egipatske granice iznosi oko 11 km. Usred potpune blokade pojasa Gaze pojavilo se kopanje tunela između pojasa Gaze i Egipta sa ciljem prebacivanja stvari neophodnih za život, kao naprimjer prehrambenih namirnica, građevinskog materijala, alata, električnih aparata, goriva, autodijelova, lijekova, odjeće i sl. Područje tunela poznato je i nalazi se na prostoru čija konfiguracija i sastav zemlje to omogućava. Kopaju se ručno i prostim alatom, tako da ih je većina uska. Snabdjeveni su strujom ili lampama, a uvjet iskopavanja su teški zbog nedostatka zraka. Dužina jednog tunela razlikuje se od drugog, tako da jedan tunel može biti dug od 500 metara do 1000 metara, s tim da je ova dužina u početku bila do 30 metara, ali su židovi porušili kuće duž graničnoga pojasa i tako kopanje novih tunela učinili mnogo dužim. Mjesto za kopanje tunela odabire se na mjestu gdje je najbezbjednije i ulazi u njih postavljeni su većinom u kućama. Samo kopanje nije lahak posao, jer traje mjesecima. Jedan tunel zahtijeva 6-7 mjeseci neprekidnoga posla, a može da traje i godinama u slučaju da bude otkriven i potom srušen zračnim bombardovanjem od strane židova. Kopanje i izgradnja jednog tunela zna koštati na desetine hiljada dolara, a sam vlasnik zna zaraditi od 3 do 50 hiljada dolara mjesečno. Kopači tunela mogu zaraditi nekoliko stotina dolara mjesečno, s tim da moraju biti jake tjelesne građe i odlikovati se smjelošću, čvrstinom, jakim strpljenjem i samopouzdanjem. Transport robe odvija se na različite načine, kao npr. u plastičnim buradima ili improviziranim kolicima preko kabla uz pomoć električnog  generatora, a ako nema struje, onda ručno. Radnici rade dvanaest sati u smjenama, a sama trgovina kroz tunele donosi na milione džunejha zarade. Ovi tuneli predstavljaju žilu kucavicu za život u pojasu Gaze, ali su istom tako odnijeli na desetine života palestinskih mladića koji rade na kopanju tunela ili transportu robe. Većina stradanja izazvana je gušenjem ili obrušavanjem tunela u toku kopanja, a često i prilikom transporta robe. Procjenjuje se da je broj radnika u tunelima između 25-30 hiljada. Tačan broj tunela nije poznat, ali se procjenuje da ih ima najmanje par stotina, a možda i preko hiljadu. Broj tunela se znatno smanjio nakon židovskog napada na pojas Gaze krajem 2008. godine. Isto tako tuneli su izloženi miniranju od strane egipatske vlade pod različitim izgovorima. Sa druge strane, u tunelina direktno ili indirektno radi oko 10 hiljada Egipćana, koji zarađuju stotine egipatskih džunejha u jednom danu. Stvar koja pomaže i olakšava iskopavanje tunelaa jeste i to što su vlasnici zemlje, sa obje strane granice, porodice koje su u rodbinskim ili tazbinskim vezama. Sa velikim žaljenjem, egipatska vlada je 2009. godine odlučila, radi svoje nacionalne bezbjednosti, da duž svoje granice sa pojasom Gaze izgradi čelični zid ili, kako su ga već nazvali, ''Egipatski izolacioni zid“, kako bi spriječili funkcioniranje tunela i prelazak u svoju zemlju. Čelini zid je izgrađen duboko u zemlji (20-30 metara), a dužina mu je 10 km. Sastoji se od čeličnih ploča čija dužina bude preko 18 metara. Debljina ploče je 50 cm i otporne su na dinamit. Također su opremljene senzorima koji bilježe glasove, udarce i sl. Ovaj zid sadrži cijev koja se proteže od  Sredozemnog mora sa zapada u pravcu istoka u dužini od 10 km. Iz te cijevi granaju se manje probušene cijevi koje su međusobno rastavljene  u rasponu od 40 metara i koje ubrizgavaju vodu bez prekida kako bi došlo do rušenja i odrona u tunelima. I pored čvrstine spomenutoga zida, Palestinci su uspjeli da ga probiju na stotine puta i mjesta, i to sa običnom opremom, te su tako nastavili rad ispod zemlje i snabdijevanje pojasa Gaze.
(Izvor: www.islamtoday.net, www.almokhtsar.com, www.alquds.com, www.islamonline.net)
NAJVEĆE PROŠIRENJE MEKKANSKOG HAREMA U HISTORIJI
Petoga rebiu-sani 1431. hidžretske godine objavljena je informacija u raznim sredstvima informiranja o planu i pripremi proširenja Mekkanskog harema, koji su nazvali "proširenje kralja Abdullaha b. Abdul-Aziza", što će istovremeno biti i najveće proširenje u historiji Mekke. Ukupni troškovi projekta predviđaju se na oko 40 milijardi saudijskih rijala, a vrijeme njegova završetka planira se za šest godina, sa Allahovim dopustom, tako da će Mekkanski harem moći prihvatiti dva miliona klanjača. Projekat bi trebao da obuhvati sljedeće:
● Proširenje Mekkanskog harema i njegovih vanjskih površina sa sjeverne strane ili u području Šamije, kao i pravljenje, po svjetskim standardima, posebnih puteva za prijevozna sredstva koja su u potpunosti odvojena od unutrašnjih specijalnih puteva i tunela za pješake. Već je porušeno i uklonjeno 600 različitih objekata, čime je dobivena planirana površina. Na krajevima tih vanjskih površina planira se gradnja 63 hotela.
● Proširenje površine oko Kabe i mjesta za tavaf (Metaf). Da bi se proširila površina oko Kabe morat će se srušiti i ukloniti stari dio, koji nazivaju tursko proširenje, jer se taj dio nalazi prvi do Kabe. Ovo proširenje planira se uraditi sa svih strana, osim sa strane Mes'a ili mjesta gdje se vrši sa'j.
● Proširenje Harema sa strane Edžjada. Bolnica Edžjad, koja se nalazi na tom mjestu već je srušena. Također će se ukloniti kraljevski dvorac sa te strane i srušit će se zgrada iz koje se centralnim hlađenjem napaja Harem. Napajanje Harema centralnim hlađenjem odvijat će se iz hotelskog kompleksa ''Vakuf Kralj Abdul-Aziz“.
● Dogradnja novih spratova Harema. Prvo će se sagraditi još dva nova sprata, tako da će Harem imati četiri sprata, a kasnije se planira dogradnja još dva sprata, dakle ukupno šest spratova.
● Proširenje Harema u pravcu Mesfele. Ovdje je neminovno da dođe do uklanjanja dva velika hotelska kompleksa. Jedan je hotel Itlale, koji je star samo četiri godine, a drugi je hotel Darul-Tevhid Interkontinental, koji je star devet godina.
Spomenuti projekat mogao bi se podijeliti na sljedeće radove:
- Proširenje samoga Harema, tako da će moći da prihvati dva miliona klanjača.
- Proširenje vanjskih površina oko Harema koje će sadržavati i toalete, puteve, tunele i druge pomoćne objekte.
- Poboljšanje tehničkih usluga, kao što je hlađenje i napajanje vodom.
Površina proširenja iznosi oko 750 hiljada m², a potrebne količine željeza su oko 280 hiljada tona, dok potrebna količine betona iznosi više od 850 hiljada tono.
(Izvor: Časopis Dava, koji izlazi u Rijadu)

Doktorica Tajjiba el-Jahja veli: ”Neki ljudi smiruju svoju djecu tako što ih posade pred televizor, a ne znaju da ih time, zapravo, uništavaju. Dječiji programi imaju veliki utjecaj na njihovu vjeru, moral i društvenost. U njima se prikazuju nevjernički obredi i simboli, kao što su krstovi i hramovi, šire se čarobnjaštvo i trikovi, ali i sumnja u moć Uzvišenog Allaha, što je najopasnije.“ (”Pečat na mome djetetu”, str. 6, dr. Tajjiba el-Jahja) Ukoliko porodica ne preduzme odgovarajuće mjere u odgoju djeteta, pa dijete odraste uz crtane filmove, to isto dijete bit će poput perja na vjetru: poremećenog vjerovanja, nesigurno, uznemireno i zbunjeno, do mjere da više i ne zna ni zašto je stvoreno.
Nema sumnje da umjetnost općenito, a crtani filmovi posebno, ima uzvišene ciljeve i stremljenja. Umjetnost doprinosi odgoju djece time što u njih usađuje ispravno vjerovanje, plemenite vrijednosti i lijepo ponašanje. Ona također utječe na životni put i buduće djelovanje djece, ali ih i štiti od opasnosti koje im prijete. Umjetnost ih priprema za probleme koji će ih snaći u životu, ukazuje im na njihove uzroke, traga za odgovarajućim rješenjima i usmjerava dječiju energiju ka brizi za onim što je najvažnije u životu. Ona stremi ka izgradnji njihovih osjećanja u pravom smislu, kako bi oblikovala jednu čestitu generaciju, za sebe i za svoj narod. Nažalost, čovjek koji pažljivo pogleda većinu crtanih filmova koje nude televizijske stanice u arapsko-islamskom svijetu (postoji nekolicina kanala koji rade na širenju pozitivnih crtanih filmova, ali to nije dovoljno u poređenju sa onim što pruža proždrljivi Zapad), vidjet će da su oni odstupili od plemenitih ciljeva i udaljili se od veličanstvenih stremljenja zbog kojih su, na kraju krajeva, i nastali. U tim crtanim filmovima dozvoljavaju se poroci te se šire i objelodanjuju odvratne stvari, čime postaju smrtonosno oružje koje prijeti da ugrozi vjerovanje djece, njihov razum, duševnost i marljivost, diljem islamskog svijeta. Koje opasnosti po vjerovanje i uzvišene vrijednosti imaju crtani filmovi za kojima se povode naša djeca? Koji načini i metode omogućuju izbjegavanje negativnosti crtanih filmova? Ovakvi programi uveliko zavode djecu, tako da ih počinju gledati sa ogromnom zainteresiranošću i žudnjom. Djeca postaju ubijeđena da su sve scene, postupci i ideje koje se plasiraju dobre i ispravne, dok raskoš i zabava na koju se potencira u crtanim filmovima snažno privlače djecu, što predstavlja veliki propust u sferi dječije ličnosti, razuma, duševnih potreba i plemenitih ciljeve prema kojima djeca moraju biti usmjerena. Možda je glavni uzrok tome briga producenata i izvođača samo za materijalnom dobiti, a da ne govorimo da su to filmovi koji ne ističu važnost vjerovanja i vrijednosti prisutnih u islamskom svijetu, kao ni ostalih navika i običaja koji karakteriziraju islamsku kulturu i civilizaciju.
Opasnost po vjerovanje 
Islam jeste vjerovanje, vjerozakon i lijepo ponašanje. Islamsko vjerovanje sastoji se od vjerovanja u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan (polaganje računa, nagrada, kazna) i određenje dobra i zla. Vjerovanje ima značajan utjecaj na život pojedinca i zajednice. Ono predstavlja snagu koja upućuje i usmjerava, koja vodi ka dobru i izgrađuje lijepu narav. Kada se vjerovanje nastani u čovjekovom srcu, ono mu pruži lijepo raspoloženje, sigurnost i postojanost u svim prilikama. Međutim, kada u srce uđu negativni činioci, tada se srce promijeni. Crtani filmovi jedan su od najočitijih primjera za to, jer predstavljaju veliku opasnost po vjerovanje muslimanske mladeži. Evo nekih obilježja te opasnosti:
● Kolebanje u vjerovanju: Djeca u crtanim filmovima nalaze idealno, ali nestvarno, naslađivanje koje negativno utječe na njihovu sadašnjost i budućnost. Mnogobrojna istraživanja potvrđuju negativan utjecaj crtanih filmova na djecu sa svih aspekata. Čak štaviše, bojati se da crtani filmovi u potpunosti mogu uništiti dječije živote. (”Umjetnost između stvarnosti i očekivanja”, dr. Halid b. Abdurrahman el-Džurejsi, str. 36) Crtani filmovi koji se serviraju našoj djeci smrtonosni su za njih, jer oni islamskom vjerovanju ne daju nikakvu vrijednost, a potječu ili sa Zapada, ili, u većini slučajeva, od cionista. Zato takvi crtani filmovi imaju za cilj da iz dječijih srca eliminiraju čisto i ispravno islamsko vjerovanje – dovodeći u pitanje njegove temelje – ubacivanjem iskrivljenih vjerovanja: trojstva, idolopoklonstva... U njima gledamo kako zvijezde donose sreću ljudima, drvo koje ih štiti od nesreće i bolesti, vidimo osobu koja ljubi krst i stavlja ga na grudi kako bi doživjela radost, sigurnost i smirenost, ili pak čini sedždu idolima. Također, oni nastoje navesti gledaoca da pomisli kako kosmos opstoji sam po sebi, a ne uz Allahovu pomoć. Gledanjem takvih scena, dijete postaje ubijeđeno da je to istina, napušta svoj dotadašnji način života, pa počinje da ljubi kamen, da mu čini sedždu, ili da od Sunca traži neku svoju potrebu. Tako djeca prihvate ubjeđenja s kojima prava vjera nema ama baš ništa. Oni više ne vode brigu o vjerovanju u Jednog, Jedinog Allaha, niti ih zanimaju islamske vrijednosti. Sve to vodi ih u privrženost ovome i zanemarivanju onoga svijeta, jer scene koje crtani filmovi nude pobuđuju želju isključivo za ovim svijetom.
●  Vjerovanje čarobnjacima i vračarima: Pored toga što ovi programi propagiraju vjerovanje u čarobnjake i šarlatane, šire strah od njih umjesto od Allaha, oni čarobnjake prikazuju kao osobe koje mogu usrećiti ili rastužiti ljude, učiniti ih sigurnim ili ih prestrašiti, zatim da su oni nepobjedivi, a ne Allah. To neizbježno dovodi do kontradiktornosti u vjerovanju kod naše djece, tako da djeca slave čarobnjaka i nastoje mu se približiti, umjesto da slave Allaha i čine djela koja ih vode k Njemu. Doktorica Tajjiba el-Jahja veli: ”Neki ljudi smiruju svoju djecu tako što ih posade pred televizor, a ne znaju da ih time, zapravo, uništavaju. Dječiji programi imaju veliki utjecaj na njihovu vjeru, moral i društvenost. U njima se prikazuju nevjernički obredi i simboli, kao što su krstovi i hramovi, šire se čarobnjaštvo i trikovi, ali i sumnja u moć Uzvišenog Allaha, što je najopasnije.“ (”Pečat na mome djetetu”, str. 6, dr. Tajjiba el-Jahja) Ukoliko porodica ne preduzme odgovarajuće mjere u odgoju djeteta, pa dijete odraste uz crtane filmove, to isto dijete bit će poput perja na vjetru: poremećenog vjerovanja, nesigurno, uznemireno i zbunjeno, do mjere da više i ne zna ni zašto je stvoreno.
Usađivanje loših vrijednosti
Vrijednosti predstavljaju skup vjerskih i filozofskih (samo one koje su prihvatljive) načela određene zajednice. Nakon toga, one se prenose na način života koji definira pogled na svijet, na život i smrt, prirodu i povijest. Čak štaviše, one određuju ponašanje, vanjski izgled i način života. Kako bi preživjele, te vrijednosti hrane se sa mnogih izvora, kao naprimjer: vjerovanje, posjedovanje životnog cilja, moral, ljepota... Vrijednosti igraju ozbiljnu ulogu u životu jedne zajednice: čuvaju identitet, kulturu i civilizaciju, što zajednici omogućuje kontinuitet, ali je i vodi ka marljivosti, proizvodnji, izgradnji i napretku. Islamske vrijednosti apsolutno su najuzvišenije i najljepše, jer izvor im je Tvorac ljudi. Crtani filmovi imaju loš utjecaj na ponašanje, kulturu i obrazovanje naše djece. Evo i nekoliko primjera za to:
●  Sklonost ka nasilju: Veliki broj crtanih filmova sadrži scene nasilja i grubosti, što se prenosi na samu djecu. Djeca tako postaju nasilna u kući, školi i na ulici. To rade da bi ispunili svoje želje iz crtanih filmova, a zapravo čine gnusna djela. Istraživanja su potvrdila čvrstu vezu između maloljetničke delikvencije i crtanih filmova koji sadrže scene nasilja. Cijeli svijet svjedok je da najgnusnija djela čine upravo djeca.
●  Navikavanje na razvrat: Naša djeca prihvataju vrijednosti onih država iz kojih dolaze crtani filmovi, a te vrijednosti daleko su od naših. Gotovo uvijek prisutna je razgolićenost i bezumlje, stalno se ističe veza među spolovima zasnovana na osamljivanju, plesu, igri, uljepšavanju žena i razmjeni poljubaca. Ovo je opasno za djecu stoga što izaziva intimna osjećanja i pobuđuje spolne instinkte prije vremena. Nakon toga slijedi činjenje razvratnih djela i bludnih radnji. Djeca koriste neprikladan govor, a stid se u potpunosti gubi. Najbolji primjer za to je ”MIKI MAUS.”
●  Prekidanje porodičnih veza: Ovi programi kidaju veze između djece i njihovih roditelja, ali i između ostalih članova porodice. Predškolski uzrasti spokojno i mirno sjede ispred televizijskih ekrana dok su im majke sretne zbog toga jer im to uveliko pomaže da ostvare kućnu harmoniju. Međutim, stalni boravak pred televizorom mnogo utječe na njihovu dječicu a da toga nisu ni svjesne. Opasnost tek uzima maha kada djeca pođu u školu: ne razgovara se o školi niti o učenju, smatra se dovoljnim ono što se nudi na crtanim filmovima u obliku priča o majci, ocu, nani... Djeca se međusobno ne druže, ne sastaju niti razgovaraju. Kada dođu kući odmah upale televizor kako bi uživali u crtićima, što povećava pukotinu među članovima porodice. Izbavljenje iz ovog problema postaje sve teže, jer kako vrijeme prolazi, ličnost djece se sve više i više formira shodno svakodnevnim navikama.
●  Učenje lošeg ponašanja:  U dječijoj prirodi je da se, bespogovorno, povode za svim što im se nudi ili što čuju, a sve zbog njihove neiskvarene prirode. Nažalost, sredina mijenja tu čistu prirodu, stoga scene sa crtanih filmova lahko utječu na dijete. Ono nastoji oponašati likove u svemu mogućem: u govoru, pokretima, odjeći, izgledu i ponašanju. Tako se dijete navikava na ružne običaje, pa krade, obmanjuje, vara, puši cigarete, laže, agresivno je, osjeća mržnju i odvratnost prema svemu i svakome. Najbolji primjer za to je ”TOM I DŽERI.”
● Poremećaj pojmova i ideja: Činjenica da su crtani filmovi zasnovani na lažnim likovima i događajima, zarobljava mlade mozgove i ne dopušta im da se oslobode toga. Djeca tako gube misaonu ravnotežu, pojmovi im se uskomešaju, misli preokrenu, pa ono počinje sumnjati u vjerske spoznaje do kojih je došlo u porodici i u školi. Vjeri o kojoj dijete sluša i uči u kući i školi, nema mjesta u crtanim fimovima, pa je ono izgubljeno i zbunjeno. Ne zna u šta da vjeruje: u ono što mu kažu majka i nastavnik ili u ono što gleda na televiziji. To je ono što će negativno utjecati na dječije vjerovanje i ideje.
●  Otimanje kulture: Kada se dijete zaljubi u gledanje crtanih filmova zasnovanih na praznovjerju i pokvarenoj mašti, pa u to povjeruje, to zasigurno šteti njegovoj intelektualnoj aktivnosti. Ono više nije u stanju da ispravno razmišlja o stvarnosti: počinje razgovarati sa životinjama (posebno sa psima i mačkama) misleći da one govore kao i on, sa njima ruča i spava, za životinje je vezano više nego za članove uže porodice. Ako se životinja razboli, dijete je tužno, a ako umre, ono plače više nego kada mu se brat povrijedi. S druge strane, prekida se njegova veza sa izvornom kulturom, te se zanima za kršćansko-zapadnu kulturu, govori njezinim jezikom, drži se njezinih običaja, a zanemaruje arapski jezik – jezik islamske kulture. Ne spominje Allaha prije jela, ne pere ruke, spava u obući i prilikom pozdrava naklanja se kao što to čine Japanci i njima slični. Dijete počinje da voli kršćane, židove, ateiste i njihovu civilizaciju. Smatra da je zapadnjak napredan i da ga se mora oponašati. Kako je samo Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi lijepo kazao: ”Potčinjeni se uvijek povodi za dominantnim u sferi obreda, nošnje, vjeroispovijesti i ostalih običaja.“ (”Mukaddima”, Ibn Haldun, str. 148, Darul-kalem u Bejrutu, 1984. god.) Ovi programi šire strah od islama i muslimana: musliman je lopov, agresivan, ekstremist i veoma zao. S druge strane, oni upućuju našu djecu na besposlice i na beskorisna djela.
●  Osjećanje manje vrijednosti i strah od neuspjeha: Djeca često nastoje oponašati likove iz filmova koji im se dopadaju, ali im to oponašanje često ne ide od ruke, posebno djeci predškolskog uzrasta. Oni tako uništavaju svoje i tuđe živote, uzrokuju strašne i nerješive probleme: dijete se možda popne na krov kuće kako bi poletjelo, oponašajući, naprimjer, čovjeka-pauka ”SPAJDERMENA”, pa u tom pohodu izgubi život ili se ozbiljno povrijedi. Također, dijete će pokušati da stavi ruku u vatru misleći da mu to neće nauditi ako izgovori neke čarobne riječi. Ne treba ni spominjati kakvu će bol osjećati kada sprži svoju ruku. Tada se ono povlači u sebe i razočarano je, nema želje ni za čim u životu. Gledanje strašnih scena, poput krvi ubijenih, životinja grabljivica i upotrebe oružja, prouzrokovat će strah i nemir kod djece, to će ih proganjati tokom noći i neće imati miran san. Scene koje djeca gledaju na crtanim filmovima vode ih ka miješanju realne stvarnosti i nerealnog života; realna stvarnost mnogo se razlikuje od onoga što nude crtani filmovi i televizijske stanice općenito. (”Islamska svijest”, broj 531., str. 78., novembar 2009. god.)
● Slabljenje školskog uspjeha: Mnogi istraživači potvrdili su da postoji velika opasnost od crtanih filmova za školski uspjeh, jer dijete provodi mnogo vremena ispred ekrana, čak između trideset i četrdeset sati sedmično. To je dovoljan period da se iscrpi tijelo i mozak, pa se ne može skoncentrirati na ponavljanje lekcija i izradu domaće zadaće. Problem slabljenja školskog uspjeha kod djece konstantno zaokuplja mislioce, odgajatelje i političare širom svijeta, a posebno u muslimanskim zemljama, zbog njihove posebnosti kada je u pitanju pogled na svijet. Istraživači su, s druge strane, primijetili da sredstva javnog informiranja imaju strašan utjecaj na djecu. Naime, pokazalo se da se djeca sjećaju scena i događaja koje su vidjeli na televizoru prije više mjeseci, a u isto vrijeme ne mogu se sjetiti školske lekcije koju su radili prošle sedmice. (”Kino umjetnost”, str. 5., Salah Ebu Jusuf, Darulmearif)
Zaključak i rezime
Na osnovu svega rečenog, neophodno je iznaći dobra i korisna rješenja koja će biti zamjena za savremene televizijske programe, kako bi se buduće generacije spasile od opasnosti koja će ih neizbježno zadesiti. Odgovornost ovdje pada na sve, jer svi su odgovorni pred Veličanstvenim Allahom, koji kaže: ”O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Prijevod značenja Et-Tahrim, 6.) Također, poznat nam je i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svi ste vi pastiri, i svako je odgovoran za svoje stado.” (Bilježi Buharija 893, Muslim 1829-20) Umjetnici, političari, mislioci, odgajatelji, bogataši, roditelji i porodice, društvo u cjelini sa vladinim i nevladinim organizacijama, svi su odgovorni u zoni svoga djelovanja. Režiseri i umjetnici treba da proizvode crtane filmove koji će odgovarati umnom i duševnom razvoju našeg djeteta, koji će čuvati čisto islamsko vjerovanje, moral i plemenite ljudske vrijednosti. U isto vrijeme, moraju se kloniti zbrke, besposlice i nereda. Također, neophodno je konsultirati islamske pravnike i pedagoške radnike koji gaje iskren odnos spram islama, kako bi budući proizvodi bili zasnovani na čvrstim naučno-odgojnim temeljima. Islamska povijest prepuna je događaja i heroja koji mogu biti tema crtanih filmova. Pored toga, tu su još problemi savremenog društva, život, smrt, kosmos, kao moguća inspiracija. Spomenuti programi treba da podstiču na čitanje i bavljenje naukom, kako naša djeca ne bi zaostajala u tome. Muslimanski bogataši moraju uzeti udio u ovom plemenitom poslu, obezbjeđujući materijalnu pomoć umjetnicima. Nama ne nedostaje islamu odanih umjetnika, već umjetnici nemaju materijalna sredstva za proizvodnju. Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu muslimanske porodice, imajući u vidu njenu brigu za vjerom i uzvišenim vrijednostima. Otuda muslimanska porodica mora i kuću i djecu podrediti strogo određenom sistemu, kako bi djeca odrasla u okviru tog sistema i kako ih vrijeme ne bi progutalo kada ostare.
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan, redžeb 1431.)
Preveo i pripremio: Elmir Mašić, prof.  

Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka.
Nedavno smo bili svjedoci nemilog događaja u Bugojnu, odnosno napada na policijsku stanicu, nakon kojeg su uslijedili drugi događaji direktno ili indirektno vezani za njega, od kojih svakako najviše pažnje privlače postupci srpskih predstavnika u državnim institucijama koji su kulminirali traženjem zabrane nošenja nikaba i zabrane "vehabija" i "selefija". U ovome tekstu ne želimo se baviti analizom događaja u Bugojnu, da li je u skladu sa islamskim normama i da li je počinjen u njegovo ime, jer je o tome već dosta rečeno i napisano. Relevantne islamske institucije, islamski učenjaci i radnici na islamskom polju iznijeli su islamski stav po tom pitanju, tako da je onaj koji je to pratio mogao zaključiti da taj čin, ukoliko je počinjen u ime islama, nema nikakve veze sa islamom i njegovim sljedbenicima. Ovdje želimo analizirati istinske namjere onih koji žele izglasati određene zakone, te šta je nama Bošnjacima činiti naspram date situacije. Obaveza je ukazati i pojasni put grješnika i zlikovaca kako bi ga muslimani upoznali i udaljili se od njega: "Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu zlikovci." (Prijevod značenja El-En'am, 55)
Nevinost dok se ne utvrdi krivica
Svi se slažemo, barem u teoretskom segmentu, da je osoba nevina sve dok se ne utvrdi njena krivica. Međutim, naša je stvarnost u dosta slučajeva suprotna prethodno spomenutoj činjenici. I prije nego što relevantne državne institucije iznesu svoje mišljenje i sud po određenom događaju, određene osobe, krugovi, mediji i drugi iznose svoje stavove i osude, ne čekajući službenu potvrdu. U svojim osudama i stavovima oslanjaju se na "neimenovane", "bliske", "dobro obaviještene" i druge izvore. Pristrasnost, bombastični naslovi, generalizacija, huškanje, iznošenje neargumentiranih kvalifikacija i slično predstavljaju sredstva kojima se žele postići zacrtani ciljevi. Na ovaj način narušava se novinarska profesija, objektivnost, pravda, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava, kao i druge pozitivne društvene norme. U svemu tome najžalosnije je učešće i pojedinih bošnjačkih medija i intelektualaca, koji izgleda uopće ne razmišljaju o riječima svoga Gospodara, u prijevodu značenja: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!" (El-Maide, 8); "Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El-Isra, 15); "I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali" (El-En'am, 152). Stoga se onda ne treba čuditi kada se u sredstvima informiranja nađu sljedeći naslovi: "Razbijeno jezgro vehabija u Republici Srpskoj", "Policija RS-a privela pet osoba zbog neovlaštenog posjedovanja oružja", "Tekfirije pozivaju Bošnjake da ne stupaju u bh. vojsku i policiju", "Teretnjak za vehabije" i mnogi drugi, s tim da se, nakon završetka događaja, u dosta tih naslova obistini narodna izreka: Tresla se gora, rodio se miš.
Istinske namjere islamofobičnih ''režisera'' iz RS-a
Događaj u Bugojnu i drugi koji su uslijedili izbacili su na površinu određene srpske državne dužnosnike koji zahtijevaju izglasavanje zakona o zabrani nošenja nikaba i zabrani "vehabijskog" i "selefijskog" pokreta, pravdajući svoje zahtjeve bezbjednosnim razlozima, opasnošću po državu, pridruženju Evropi, slijeđenjem određenih evropskih država u tome i slično. Pitanje koje se nameće jeste: Da li su te osobe zaista iskrene u svojim namjerama i izjavama? I da li su opravdani njihovi stavovi, razlozi i strahovi? Ili se iza toga kriju drugi daleko opasniji pokušaji nasrtanja na Bošnjake i njihove vjerske i kulturne vrijednosti? Možda bi osoba koja ne poznaje dobro prošlost i sadašnjost Bosne, te iste "predlagače zakona" mogla prihvatiti, ali onaj ko poznaje historiju Bosne i ko ih je iskusio na svojoj koži, dobro zna ćud tih prerušenih vukova. Zar te iste "demokrate" nisu oborile na desetine zakona koji se tiču samoga jačanja države Bosne i Hercegovine i njenih institucija? Ne žele da osude genocid nad Bošnjacima, a istovremeno dozvoljavaju četničke šetnje po manjem entitetu? Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka. Iz pisanih i usmenih riječi koje su izrečene oko pojave "predlaganja zakona" mogu se izvući sljedeće prave namjere tog akta:
● Iznalaženje zakonskog okvira za ostvarivanje zlih namjera kao što su hapšenja Bošnjaka pod izgovorom prijetnje "vehabizma" ili "selefizma" i njihovo neosnovano optuživanje s ciljem zastrašivanja, prisiljavanja na napuštanje svojih ognjišta, osporavanja prava na povratak i napose ostvarivanja genocidnih namjera i etničkog čišćenja nakon što to nisu uspjeli ratom i oružjem. Zadnji događaji u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom najbolji su pokazatelji rezultata sprovedbe tih zakona. Hapšeni su ljudi čija je krivica bila "prečesto posjećivanje džamija", "život na osami i nepristupačnom mjestu", "malo duže brade", " pokrivene žene", čak i ako nisu pokrivene u potpunosti nikabom. U ovim slučajevima nije bilo važno što nije nađen nijedan dokaz protiv tih opasnih ''vehabija" i što su pušteni isti dan na slobodu. Važno je da se nešto ''radi'' i da to ''objektivni'' mediji prate kako bi se pokušao minimalizirati izvještaj američkog State Departmenta u kojem se jasno navodi da RS slabi državu Bosnu i Hercegovinu i onemogućava njenu efikasnu borbu protiv terorizma.
● Pokušaj izazivanja međubošnjačkog sukoba, odnosno sukoba između Bošnjaka u državnim, policijskim i vjerskim institucijama i takozvanih "vehabija" ili "selefija". Na ovaj način žele nametnuti samim Bošnjacima da hapse i sude svoje najbolje i najhrabrije sinove odbrambenog rata 1992. – 1995., čime bi ''jednim kamenom ubili dva vrapca''.
● Pokušaj dokazivanja postojanja opasnih islamskih terorista i bijele Al-Kaide u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju opasnost za Bosnu, region i cijelu Evropu, i sa kojima se treba obračunati na svirep način, tako da se stekne dojam da Srbi i Republika Srpska brane Evropu od najezde islamskih terorista i da je sa takvim osobama nemoguće živjeti u zajedničkoj državi, stoga otcjepljenje Srba od Bosne, otimačina bošnjačke zemlje i počinjeni genocid, kako to oni plasiraju, predstavljaju potpuno opravdan i legitiman potez.
Međutim, muslimani su uvjereni da će Allah osujetiti ove loše namjere i da čestiti Bošnjaci neće dozvoliti izglasavanje tih nepravednih zakona: "I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje" (prijevod značenja Ali Imran, 54); "Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade" (prijevod značenja Ali Imran, 120).
Naša obaveza
● Svaki pojedinac iz bošnjačkog korpusa morao bi shvatiti istinsku pozadinu predloženih zakona i dati svoj doprinos u njihovom neusvajanju jer su upereni protiv Bošnjaka i njihovih vjerskih i kulturnih vrijednosti. Bošnjački političari trebaju ispoštovati i opravdati ukazano bošnjačko povjerenje, ispuniti svoja obećanja i ne dozvoliti izglasavanje nepravednih zakona: ''I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!" (Prijevod značenja El-Isra' 34) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulaz u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike." (Muttefekun alejhi)
● Isto tako bošnjački učenjaci, intelektualci, radnici na polju islamskog misionarstva, moraju ujediniti svoje snage u pojašnjavanju Bošnjacima prave pozadine predloženih zakona i mobilizirati sve svoje potencijale kako bi spriječili izglasavanje spornih zakona: "A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!" (Prijevod značenja Ali Imran, 187)
● Eventualne pogreške i neispravne interpretacije islama potrebno je ispraviti u duhu islama, vraćajući se Allahovoj Knjizi i sunnetu našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam je to naređeno prilikom razilaženja oko određenog pitanja: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše" (Prijevod značenja En-Nisa, 59); "Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam." (Prijevod značenja Eš-Šura, 10).
● Bošnjačka sredstva informiranja trebala bi se pridržavati islamskih normi i profesionalno-objektivnog novinarstva u izvještavanju, a ne dolijevati ulje na vatru kako bi postigli što veću čitanost i popularnost ne birajući sredstva i put da to ostvare, jer im to ništa neće koristiti kada dođu pred Gospodara svih svjetova da polažu račun za svoja djela: "...on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije" (prijevod značenja Kaf, 18).
● Naša poruka onim osobama koje krivo interpretiraju islam i izvršavaju islamom neispravna djela jeste da se boje Uzvišenog Allaha, da znaju da će doći pred Njega na Sudnjem danu, da ne čine nepravdu svojoj braći muslimanima, da ih ne opterećuju preko njihovih mogućnosti, da ne prouzrokuju probleme koji će imati dalekosežne posljedice, da ne daju povoda našim dušmanima i neka pitaju učene kada ne znaju, kako im je to naredio Uzvišeni Allah: "Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige (ili učenjake) ako ne znate" (prijevod značenja En-Nahl, 43).
Molim Uzvišenog Allaha da nam ukaže na istinu i učini nas njenim sljedbenicima, i da nam ukaže na neistinu i udalji nas od nje. Amin!

Cijeli mjesec ramazan Abdullah je bio vrijedan: postio je, teravih-namaz u džematu klanjao, Kur'an učio. Tako se i ove posljednje noći ramazana Abdullah lijepo abdestio i pošao u džamiju da u džematu klanja jaciju. Večeras neće klanjati teraviju jer je danas prošao posljednji dan ramazana. Na putu ka džamiji susrete svoje drugove Halida i Aliju. ''Es-selamu alejkum. Hoćete li i vi u džamiju da klanjamo jaciju?'', upita Abdullah svoje drugove. ''Mi smo pošli na stadion. Igramo utakmicu sa dječacima iz susjedne ulice. A ja ću jaciju, inšallah, klanjati kod kuće, kad se vratim.'', odgovori Halid. ''Pođi i ti sa nama?'', reče mu Alija,  ''Zejd je bolestan i neće doći, a nama treba neko da bude golman. Dobro je da smo te sreli.“ ‘‘Ali, ja sam pošao klanjati jaciju i ne mogu dugo ostati.“, odgovori Abdullah. „Hajde sa nama, molim te“, zamoli Halid, „potreban nam je još jedan igrač. Jaciju možeš klanjati i kod kuće.“ Zamisli se Abdullah: voli fudbal, a krenuo je u džamiju, pa i majci je rekao da ide jaciju klanjati. ''Klanjao sam svaku jaciju i teraviju u džematu, pa mogao bih otići i igrati se malo, ionako se cijeli ramazan nisam igrao s drugovima“, pomisli Abdullah, ''a jaciju ću, inšallah, klanjati kod kuće.“ Zaboravio je Abdullah da šejtan neprestano sije svoje smutnje i da svaki trenutak koristi da čovjeka odvrati od sjećanja na Allaha Uzvišenog. Tako je Abdullah otišao na stadion. Igrali su dobru utakmicu. Pobijedili su, elhamdulillah. Sretan je bio i Abdullah. I umoran, jako umoran. Vraćajući se kući mislio je samo kako će odmah otići na spavanje. Mora se dobro odmoriti. ''Es-selamu alejkum, majko'', obrati se Abdullah majci koja ga je čekala. ''Ve alejkumus-selam, drago moje dijete.“ ''Umoran sam, majko, odoh odmah leći.“ ''Idi, sine moj, i lijepo se naspavaj. Sutra je Bajram, trebaš sa ocem ići na bajram-namaz.'' ''Hoću, inšallah, majko, hoću“, odgovori Abdullah i ode spavati. Kako je bio umoran, brzo je zaspao. Zaspao je potpuno zaboravivši da nije klanjao jaciju. Subhanallah! Šejtan opet nije ostavio Abdullaha na miru. Spavao je Abdullah tvrdim snom i sanjao kako stoji na kraju svoje ulice. Sam, u mraku. Nigdje svjetla nije bilo. ''Hej, dječače!'', čuo je Abdullah da ga neko iz mraka zove. ''Priđi bliže, ja tebe poznajem.'' Abdullah je polahko krenuo u pravcu odakle je glas dopirao. Ugledao je dječaka sa bijelim štapom u ruci. Bio je slijep. ''Ja tebe ne poznajem. Nikada te nisam nigdje sreo'', odgovori mu Abdullah. ''Ja tebe dobro znam. Ti si dječak kome je Allah dao blagodat vida, a vidiš, ja sam slijep i ne vidim ništa. Međutim, ja ne propuštam namaze, dok si ti nemaran i zaboravljaš. Ti ne zaslužuješ blagodati koje ti je Allah dragi dao i zato sam ja došao da uzmem tvoj vid.'' Dječak krenu ka Abdullahu koji se jako uplaši i poče bježati. Trčao je Abdullah, bježao i okretao se da vidi da li slijepi dječak trči za njim. Više ga nije bilo. Stao je Abdullah da predahne. Gledao je niz ulicu, hoće li se pojaviti slijepi dječak, ali ga nije bilo. Kad se okrenu, ugleda pored sebe dječaka u invalidskim kolicima. Dječak nije imao noge. ''Blago tebi! Kako ti brzo možeš trčati. Od koga bježiš?“, obrati se dječak Abdullahu. ''Juri me jedan slijepi dječak, hoće da mi iskopa oči'', žalio se Abdullah. ''Aaa, ti si Abdullah, je li tako?!“, upita dječak. ''Pa ja čekam tebe. Daj mi svoje noge, ti ih nisi zaslužio. Ti si nemaran i ne izvršavaš Allahove naredbe, a ja sam Allahu Uzvišenom pokoran i zahvalan rob iako sam u kolicima. Daj mi svoje noge, da i ja mogu trčati tako kao ti!“ Abdullah se još više uplaši i poče bježati. Trčao je snažno niz ulicu. “Subhanallah, pa šta me je ovo snašlo!?“, vikao je kroz plač Abdullah i trčao. A onda se probudi. Skoči iz kreveta. ''Elhamdulillah, u svojoj sam sobi. Sve je ovo bio samo san!“, pomisli Abdullah. U tom trenutku sjetio se da nije klanjao jaciju. Bila je posljednja trećina noći i Abdullah se abdesti i klanja jaciju. Nije više spavao te noći. Vrijeme do sabah-namaza proveo je učeći Kur'an. Kad se zora počela nazirati, Abdullah ode sa ocem na sabah-namaz. ''Dugo si učio dovu nakon namaza. Za šta si molio Allaha Uzvišenog, sine moj?“, upita otac Abdullaha. ''Sjetio sam se, oče, blagodati koje nam je Allah podario, pa sam Mu se zahvaljivao na blagodatima sluha i vida i govora, što nas, eto, nije iskušao da budemo gluhi, slijepi i nijemi. I sjetio sam se kako su nam ruke i noge velike blagodati. Zahvalio sam se Milostivom jer neću da budem jedan od nezahvalnih robova'', odgovori Abdullah. ''Tako i treba, sine moj. Uvijek trebamo biti zahvalni na svemu što nam od Allaha Milostivog dođe'', dodade otac. Nakon bajram-namaza vratiše se kući zajedno otac i sin, da sa svojim najbližima podijele bajramske blagodati i radosti. 

Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ''Tako mi Allaha osim kojeg drugog boga nema, nikome nije potrebniji dug boravak u zatvoru nego što je to potrebno jeziku!“ Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: ''O jeziku, reci dobro, imat ćeš nagradu i prešuti loše, bit ćeš spašen, prije nego što se budeš kajao!'' Ebu Hurejre prenosi da je Ibn Abbas rekao: ''Do mene je doprla vijest da će čovjek na Sudnjem danu najviše mrziti svoj jezik od svih organa, osim onoga koji bude govorio dobro i savjetovao činjenje dobra.“ Hasan el-Basri je rekao: ''Nije razumio svoju vjeru onaj ko ne čuva svoj jezik!“

Vasijjet je propisan Kur'anom, sunnetom i idžmaom –  konsenzusom islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah rekao je, u prijevodu značenja: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima." (Prijevod značenja El-Bekare, 180) Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu, ako ima nešto za oporučiti, da provede dvije noći a da to nije kod njega zapisano." (Muttefekun alejhi: Buharija, 2738; Muslim, 1627)

"Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su Allahova skupina, a Allahova skupina će sigurno uspjeti." (Prijevod značenja El-Mudžadele, 22.)

Na koji je način džahilijetska žena pokazivala ljepotu? Vrhunac "tog otkrivanja" pojasnili su nam komentatori Kur'ana rekavši da bi žena u džahilijjetu stavljala hidžab na glavu, a zatim bi njegove krajeve prebacila iza, tako da bi se otkrio vrat ili možda malo kose iznad čela. Gdje je to u odnosu na otkrivenost današnjih menekenki, ili u odnosu na svakodnevne prizore na ulicama? Gdje je to u odnosu na ono što se radi na morima, plažama ili još i gorim svratištima? U ovom našem "modernom džahilijjetu", džahilijetska žena bi se smatrala pokrivenom.

Grčevi u nogama? Bavite se sportom? PMS? Migrena? Kao nastavak naše priče o mineralima i nutricionizmu odlučili smo vas detaljnije upoznati sa najreprezentativnijim predstavnicima iz ove grupacije. U posljednje vrijeme jedan od njih se strelovitom brzinom popeo na ljestvici popularnih dodataka prehrani. Riječ je o magneziju (Mg), mineralu koji osim što je esencijalan za osnovne fiziološke funkcije organizma, lahko je pristupačan i neškodljiv. Nije ni čudo što se u posljednje vrijeme počelo sa razmatranjem njegove uloge u svrhu terapije i prevencije bolesti i stanja s kojima se donedavno nije niti povezivao. Govorimo prije svega o antikancerogenom, ali i nekim drugim utjecajima koji su interesantni široj medicinskoj javnosti. Magnezij igra iznimno veliku ulogu u metabolizmu jer je neophodan za više od 300 enzimatskih reakcija u tijelu. Dnevni unos je u intervalu od 300 do 400 mg, ovisno o dobi i spolu. Nama najpoznatije dejstvo Mg je u normalizaciji probave, otklanjanju migrene i grčeva u mišićima, poticanju razvitka mišićno-koštanog sustava i prevenciji srčanog udara. Posebno veliki utjecaj Mg ima u periodu trudnoće kad se i potrebe za ovim mineralom povisuju sa otprilike 310 mg u reprodukivnoj dobi na cca 350 mg tijekom trudnoće. Ukoliko ga trudnica uzima, opazit će njegove blagodarne efekte: djeluje blago laksativno, sprečava prijevremene kontrakcije maternice, ublažava grčeve u nogama, a može biti od koristi i kod migrene. Najnovija istraživanja pokazuju kako približno polovica ljudi u razvijenim zemljama ne unosi potrebne količine ovog minerala. S obzirom na to da su najveći izvori Mg sjemenke, orašasti plodovi i žitarice, nije za čuđenje što prehrana ne obiluje ovim nutritijentom. Tada posežemo za suplementima – dodacima prehrani bogatim Mg. Uzroke nedostatka Mg možemo razvrstati u otprilike četiri skupine:
1. Povećane potrebe (trudnoća, rast, stres, pojačana fizička aktivnost i vježbanje), 
2. Nedovoljan unos (dijete, nekvalitetne namirnice siromašne Mg), 
3. Malapsorpcija (gastrointestinalne bolesti, starenje, kronične dispepsije) i 
4. Pojačano izlučivanje (vježbanje, dojenje, šećerna bolest, unos nekih lijekova – diuretici, alkohola, zlouporaba laksativa).
Ukoliko nađete da ste i u jednoj od pobrojanih kategorija, krajnje je vrijeme da čim prije razmislite o vašem unosu Mg i nabavci što kvalitetnijih dodataka prehrani. Posljednje desetljeće puno je znanstvenih studija vezanih za Mg i njegov utjecaj na prevenciju i terapiju brojnih bolesti i stanja s kojima se prije nije niti povezivao. Istraživanje japanskih znanstvenika u trajanju od 8 godina, na više od 87.100 ljudi prosječne dobi od 57 godina, pokazalo je da svakodnevna konzumacija Mg smanjuje rizik od karcinoma debelog crijeva. Rezultati su se odnosili na mušku populaciju. Znanstvenici Sveučilišta u Kenmoreu (SAD) objavili su rezultate studije sprovedene na astmatičarima u trajanju od 6 mjeseci, a čiji rezultati nedvojbeno ukazuju na to da je svakodnevni unos Mg utjecao na kvalitet njihova života. Plućna funkcija se poboljšala za oko 6%, dok su bronhi postali otporniji na dejstvo bronhokonstriktora (tvari koje sužavaju dišne putove) za 20%, što je pridonijelo boljoj ventilaciji pluća i općem boljem osjećaju. Da može pomoći u preveniranju moždanog udara, pokazala je studija finskih znanstvenika koja pokazuje da unos Mg smanjuje rizik od nastanka moždanog udara za 15%. Pojašnjenje za ovakav rezultat je sposobnost Mg da smanji visoki krvni tlak, što je čimbenik rizika za moždani udar. Poseban je naglasak na utjecaj Mg u reguliranju glikemije i srčanog ritma. Unos Mg u obliku dodatka prehrani tijekom adolescencije – ključnom razdoblju za formiranje kostiju, znatno povećava denzitet (gustoću) kostiju i u perspektivi smanjuje rizik od osteoporoze u kasnijoj životnoj dobi. Poštovani čitatelji, nadam se da smo vam pružili dovoljno dobrih razloga da čim prije počnete obogaćivati vašu trpezu namirnicama bogatim Mg, ali i da se snadbijete kvalitetnim dodatkom prehrani bogatim Mg koji možete naći u svakoj boljoj ljekarni.

(Korištena literatura: The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism, Journal of Nutrition, april 2010. god, Journal of Asthma, februar 2010. god.)

Prenosi se da su nevjernici iz reda židova i mušrika prigovarali Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što mu se Kur’an objavljuje postepeno te mu sugerirali objavljivanje odjedanput. Kao odgovor na njihove prigovore, Uzvišeni Allah objavio je ajete: "Oni koji ne vjeruju govore: 'Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!' A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti" (prijevod značenja El-Furkan, 32 i 33).

Bilježi Ibn Ebi Hatim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike noću obilazio Medinu s ciljem da vidi u kakvom je stanju njeno stanovništvo i kako se odnose spram namaza i ibadeta. Prošao je pored kuće jedne starice i začuo je kako jecajući od plača uči ajet: "Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji?" (Prijevod značenja El-Gašije, 1) Plakala je i stalno ponavljala ovaj plemeniti ajet, a začuvši je, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju glavu nasloni na vrata te i on gorko zaplaka govoreći: ''Da, da, vijest mi je došla, vijest mi je došla!''.

Ove riječi zapravo su savjet šejhul-islama Ibn Tejmijje koji je dao svom najpoznatijem učeniku Ibnul-Kajjimu el-Dževzijju. Ibn Kajjim kaže: ”Nakon što sam mu citirao mnoga mišljenja i stavove, šejhul-islam mi je kazao: ’Ne dozvoli da tvoje srce spram mišljenja i sumnji bude poput spužve, pa da sve to upije i prema tome sudi. Srce treba da bude kao glatka staklenka, sumnje prolaze pored njega, ali ne nastanjuju se u njemu, ono ih uočava svojom bistrinom, a odbacuje svojom čvrstinom. U suprotnom, ako tvoje srce upije sve sumnje koje prođu pokraj njega, postat će stjecište sumnji’, ili je rekao nešto slično.“ (Miftahu Daru Seade, 1/443, Ali el-Halebi, Dar Ibn Affan) Ibn Kajjim, govoreći o ovom savjetu, rekao je: ”Kada je posrijedi otklanjanje sumnji, nijedan savjet nije mi koristio poput ovoga.“

Daija mora biti pravedan i prema onome ko se s njim slaže i prema onome ko se s njim ne slaže, i greške drugih ne smije uzimati kao izgovor za činjenje nepravde. Koliko god čovjek bio učen, on mora biti ponizan prema Uzvišenom Allahu. Stoga su ispravni prethodnici često savjetovali drugima da budu ponizni. Koliko god bio visok stepen nečijeg znanja, on mora da bude svjestan ajeta u kojem stoji: "I od znanja vam nije dato osim malo." (Prijevod značenja El-Isra, 85) Allah, subhanehu ve te 'ala, daje onoliko znanja koliko On hoće i kome On hoće.

Židovi su s mržnjom i neprijateljstvom gledali na pojavu Poslanika, alejhisselam. Prenosi se da je Safijja bint Hujejj ibn Ahtab rekla: ''Bila sam najdraže dijete svome ocu Hujejju ibn Ahtabu i svome amidži Ebu Jasiru. Kad god bih ih srela, uzimali bi me u naručje iako bi s njima bilo neko drugo njihovo dijete. Kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, odsjeo je u Kubau u mahali Beni Amr b. Auf. Moj otac Hujejj ibn Ahtab i amidža Ebu Jasir poranili su da ga vide. Izašli su prije zore, a vratili su se tek nakon zalaska sunca. Vratili su se premoreni, iscrpljeni i klonuli, jedva hodajući. Kao i uvijek, obradovala sam se što ih vidim, ali, tako mi Allaha, nijedan od njih dvojice nije se ni okrenuo prema meni od silne zabrinutosti. Čula sam amidžu Ebu Jasira kako pita moga oca: 'Je li to zaista on?' Moj otac je odgovorio: 'Boga mi, jest.' Amidža je ponovo pitao: 'Jesi li ga prepoznao, jesi li siguran?' Odgovorio je: 'Da.' 'Pa šta osjećaš prema njemu?', pitao je amidža. Otac odgovori: 'Tako mi Allaha, neprijateljstvo dokle god sam živ.'“

Islamski učenjaci se razilaze da li će osoba koja treba napostiti propuštene dane ramazana, prvo ispostiti te dane pa onda postiti šest dana ševvala ili može postiti prvo šest dana ševvala. Poznato nam je da je napaštanje propuštenih dana u ramazanu obaveza, dok je post šest dana ševvala dobrovoljni. Stoga pojedini učenjaci, među kojima je i imam Ahmed, smatraju da nije dozvoljeno postiti bilo kakav dobrovoljni post (osim ako se zavjetuje da će ga postiti) sve dok se ne naposti obavezni post. Međutim, trojica imama: Ebu Hanife, Malik i Šafija stava su da se može postiti dobrovoljni post iako se nije napostio obavezni post.

Pokušaj rušenja autoriteta, kao sredstva za rušenje vjere, je stara politika koju od davnina slijede neprijatelji vjere. Jedan od prvih pokušaja jeste potvora majke vjernika, iskrene, čedne, čestite Aiše, radijallahu anha, za blud, o čijoj nevinosti su objavljeni ajeti. Ova potvora je, prije svega, bila pokušaj diskreditiranja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao nosioca Objave, zatim Ebu Bekra – Aišinog oca, koji je najvredniji ashab, pa tek onda diskreditiranja Aiše koja je prenijela oko jednu četvrtinu šerijatskih propisa.

Allah je ime Gospodara svih svjetova, ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže ''Bismillah'', a ne ''Bismirrahman'' ili slično. Iz imena ''Allah'' proizlazi Njegova osobina ''ilahijjet'', tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te'ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja. Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja.

U trenucima usrećivanja drugih ljudi ili odagnavanja tuge i tegoba, zaista čovjeka prožme prijatan osjećaj, preplavi ga radost koju može osjetiti samo čista duša, duša čija je nada Allahovo zadovoljstvo i težnja da stalno hodi putevima hajra. Svaki ljudski život ispunjen je umorom, naporom, poteškoćama, iskušenjima i bolovima. U dunjalučkom životu vremena potpune sreće i čistoće samo su vremena koja su ispunjena obavljanjem iskrenih ibadeta Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova. Svi ljudi, pa i oni najjači, imaju potrebu za nježnom rukom koja će potapšati njihova ramena u teškim momentima. Oni koji imaju dugo životno iskustvo, vrlo dobro znaju da su najvećeg poštovanja i uvažavanja one osobe koje savjetuju druge korisnim znanjem, otklanjaju probleme drugih, olakšavaju onima koji su zapali u teško stanje i sl. Razmislimo o plemenitom postupku koji se desio za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su Talha i njegova supruga Ummu Sulejm, Allah bio s njima zadovoljan, ugostili izgladnjelog čovjeka iako je i njima bila potrebna hrana. Naime, ugostili su ga jedinom hranom koju su imali u kući želeći ga tako usrećiti i ublažiti njegov jad. Pogasili su svijeće i pravili se da jedu sve dok njihov gost nije završio sa jelom i zasitio se. Nakon toga objavljeni su kur'anski ajeti, kojima je povod objave bio ovaj plemeniti postupak, koji je možda neznatan u očima ljudi, ali ipak velik kod Gospodara svih svjetova: "...i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno..." (prijevod značenja El-Hašr, 9) (Spomenutu priču u potpunosti su zabilježili Buhari, 3798, i Muslim, 2054-173) Sjetimo se poznatog slučaja Ka'ba b. Malika i druge dvojice ashaba, radijallahu anhum, kada su izostali sa pohoda na Tebuk. Trpjeli su dugotrajnu izolaciju i svako ih je izbjegavao, iščekujući da Allah presudi po pitanju njih trojice. Čim su objavljeni ajeti, jedan od ashaba požurio je da obraduje Ka'ba. Toliko je želio da ga obraduje radosnom viješću da nije mogao čekati da dođe do njega da mu saopći, nego je počeo vikati iz daljine sa vrha brda Sela (brdo u Medini): ''O Ka'be, sine Malikov! Raduj se!'' U vezi s tim  Ka'b je rekao: "Pao sam na sedždu i znao sam da je sigurno došlo olakšanje i izlaz. Nakon sabah-namaza Allahov Poslanik obznanio je da nam je Allah oprostio. Ljudi su se razišli kako bi nas obavijestili i obradovali. Dva čovjeka su se zaputila prema drugoj dvojici, dok je prema meni krenuo čovjek na konju, a drugi se popeo na brdo i povikao tako da je glas bio brži od konja. Nakon što mi je došao onaj čiji je glas dopro do mene, da me obraduje, skinuo sam svoja dva ogrtača i zaogrnuo ga njima, iako nisam imao druge odjeće. Pozajmio sam odjeću i zaputio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na putu sam sretao grupe ljudi koji su mi čestitali na oprostu. Nakon što me je Poslanik poselamio, a njegovo lice je blistalo od sreće, rekao mi je: 'Raduj se dobru koje nisi vidio otkada te tvoja majka rodila!'“ (Spomenutu priču u potpunosti su zabilježili Buhari, 4418, i Muslim, 2769-53-55) Pojašnjavajući vrijednost usrećivanja mu'mina, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Među najbolja djela ubraja se: obradovati mu'mina, ili odužiti njegov dug, ili ispuniti njegovu potrebu, ili ukloniti od njega nedaću.“ (Bejheki, hadis sahih, Sahihu Džami'a, 5897 Albani) Naše društvo koje je iskušano sukobima radi ličnih interesa zaista ima potrebu za ovom plemenitom osobinom usrećivanja drugih osoba. Kada bismo   praktično primijenili ovu osobinu, našli bismo sreću na oba svijeta. Imam Malik b. Enes, rahimehullah, bio je upitan: "Koja djela najviše voliš?'', pa je odgovorio: "Usrećivanje muslimana! Ja sam se zavjetovao da ću odagnavati poteškoće od muslimana.''  Kada su Aišu, radijallahu anha, upitali da li je Poslanik klanjao sjedeći, ona je odgovorila: "Da, nakon što su ga srušili (slomili) ljudi." (Muslim, 732-115) Nevevi, Allah mu se smilovao, u komentaru ovoga hadisa, rekao je: "Kao da su ga (Poslanika), nakon što je preuzeo (nosio) njihove stvari i terete, i brinuo se o njihovim interesima učinili starijom srušenom (polomljenom) osobom." (Šerhu Muslim, Nevevi) Usrećivanje muslimana može biti na više načina, kao što su: obradovati ga radosnom viješću, vratiti njegov dug, dati mu poklon, reći mu da ga voliš u ime Allaha, počastiti njegovu porodicu, rodbinu i drugove, podučiti ga korisnom znanju, uvažavati ga među ljudima, savjetovati ga nasamo kad za to ima potrebe...
Na kraju sjetimo se Allahovih riječi: "...čiji će pečat mošus biti – i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu." (Prijevod značenja El-Mutaffifin, 26)

KAKO NASTAJE GRAD
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." (En-Nur, 43)
Značenje ajeta: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake'', tj. Allah razgoni i tjera oblake sa blagošću i lahkoćom, ''i onda ih spaja'', spaja jedne sa drugima, ''i jedne nad drugima gomila'', tj. nagomilane jedne izad drugih, ''pa ti vidiš kišu kako iz njih pada'', tj. vidiš kišu kako iz njih izlazi – pada, ''On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad'', iz veliki dijelova oblaka koji po veličini nalikuju brdima.
Naučna činjenica: U novije vrijeme naučnici došli su do neobičnih otkrića u vezi sa nastajanjem grada u oblacima. Naime, zapazili su da prvo dolazi do formiranja oblaka koje goni vjetar sve dok se ne susretnu sa drugim oblacima i na taj se način gomilaju oblaci jedni iznad drugih pod djelovanjem određenih zračnih struja sve dok se ne formiraju kumulasti oblaci. Nakon što se kumulasti oblaci uzdignu nekoliko kilometara, sitne kuglice grada počinju da se formiraju. Zatim, usljed djelovanja zračnih struja, grad počinje padati na zemlju, međutim određena količina ostaje u oblacima ili se istopi prije nego što dođe do zemlje. Također, naučnici kažu da grad dolazi zajedno sa bljeskom munje.
Iz prethodno iznesenog može se zaključiti da se savremena nauka podudara sa Kur'anom oko pitanja nastajanja grada i uloge vjetrova u formiranju kumulastih oblaka, i da se munja formira u oblacima u kojima se nalaze kuglice grada. Također, naučnici su zaključili da se grad formira isključivo u visokim kumulastim oblacima, kao što na to upućuju riječi Allaha: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad".
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju idžaza u Kur'anu i sunnetu)
KRAJ SUNCA
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Kada Sunce sjaj izgubi." (Et-Tekvir, 10)
Značenje ajeta: "Navedeni ajet govori o svemirskoj činjenici i to o kraju Sunca. Naime, Suncu, koje je danas blistavo i sjajno, doći će dan kada će izgubiti sjaj, kada će se istrošiti njegovo gorivo, i kada će nestati kao što nestaju sva druga stvorenja u svemiru i tada će ostati samo Uzvišeni Allah.
Naučna činjenica: Nakon velike tehnološke evulucije u astronomiji, naučnici su zaključili da sunčevo gorivo izgara u prosjeku četiri miliona tona u svakoj sekundi, što znači da će se vremenom potrošiti njegovo gorivo i pretvorit će se u zvijezdu koju naučnici nazivaju "crveni gorostas", a potom će se skupiti i pretvoriti u zvijezdu koju naučnici nazivaju "bijeli patuljak", a potom će se postepeno gasiti sve dok u potpunosti ne izgubi svoju svjetlost.
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju I'džaza u Kur'anu i Sunnetu)
ZEMLJA JE OKRUGLOG OBLIKA
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!" (Ez-Zumer, 5)
Značenje ajeta: Uzvišeni Allah u spomenutom ajetu govori o Svojim neizmjernim blagodatima. Obavještava nas o Svome stvaranju nebesa i Zemlje i da On noću zavija dan i da danom zavija noć. Termin "zavija" znači zaobliti (zaokružiti). Otuda se za nebesku sferu kaže da je okruglog (sferičnog) oblika. Iz ovoga se može izvući važan naučni znak i to da se noć i dan kreću sferičnom putanjom.
Naučna činjenica: Spoznaja da je Zemlja okrugloga oblika postala je jedna od činjenica u koje niko ne sumnja. Na ovu naučnu činjenicu ukazuju satelitski snimci Zemlje načinjeni iz spoljne (vanjske) atmosfere. 1968. godine načinjena je prvi satelitski snimak Zemlje uz pomoć svemirske letjelice Apolo. Poslije toga načinjeno je na hiljade snimaka Zemlje i svi su pokazali Zemlju kao loptu koja plovi u gustoj tami. Iz prethodnog ajeta, naročito iz dijela "On noću zavija dan i danom zavija noć" postalo nam je jasno da postoji sferični sistem naizmjeničnog kretanja noći i dana, što je moguće samo zbog Zemljinog okruglog oblika, kako su naučnici zaključili na osnovu satelitskih snimaka.
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju idžaza u Kur'anu i sunnetu)
UŠĆE RIJEKE
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.'' (Furkan, 53)
Naučnici su izučavali pojas ušća – ulijevanja rijeke u more – i saznali su da ovaj pojas karakterizira niz specifičnosti. On je sredina u slanosti i gustoći, a na njegova dva kraja se nalazi pitka rijeka. Posmatrano sa ekološke strane, ovaj je pojas vrlo osjetljiv jer odvaja more od rijeke, sprečavajući na taj način miješanje slane vode sa pitkom i uništavanje rijeka. Iz prethodno spomenute naučne činjenice, jasno se zaključuje da je ovaj pojas razdvajanja između slatke rijeke i slanoga mora vrlo važan, i da se izdvaja sa specifičnostima sa kojima se razlikuje od oba "mora", tj. dvije vodene površine (slatke i slane). Također, naučnici su u ovom prostoru otkrili specifična stvorenja, koja žive isključivo u ovom pojasu tj. u ušću rijeka u more, kao što su pojedine vrste riba. Stoga, kada nas Kur'an podsjeća na blagodat "pregrade" i "nevidljive brane", tj. prostora zaštićenog od preliva mora, onda bismo trebali da zahvalimo na toj blagodati.
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju idžaza u Kur'anu i sunnetu) 

MUNJA
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "On vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake. I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće – i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može." (R'ad, 12-13); "I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju" (Er-Rum, 24).
Značenje ajeta: Ovi plemeniti kur'anski ajeti govore o munji – oružju sa dvije oštrice. Naime, munja nagovještava dolazak kiše, a u isto vrijeme može da uništi ljudska dobra i da ubije ljude. Kur'anski komentatori kažu da grom uvijek uništava i biva strašan, jer dolazi iznenada i pogađa sve što mu se nađe na putu.
Naučna činjenica: Nakon dugog izučavanja munje, naučnici su otkrili da je oblak uvijek naelektrisan, odnosno da se na njegovom donjem dijelu nalazi elektronegativan naboj, a na gornjem dijelu elektropozitivan naboj, dok je zemlja u većini slučajeva elektropozitivnog naboja. Kada se prethodnica negativnog naboja dovoljno približi, pozitivni naboj sa zemlje krene tim putem prema oblaku. U trenutku spajanja suprotnih naboja – što se odvija velikom brzinom koja dostiže više od sto hiljada kilometara u jednoj sekundi – nastaje munja. U većini slučajeva, munja udara iz teških olujnih oblaka kumulonimbusa, kao što kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "...i On stvara teške oblake". Također, iz konteksta ajeta primjećuje se da se govori o nastajanju munje i povezanosti njenog nastajanja sa padanjem obilne kiše: "...i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina". Na početku spomenuti ajet jasno upućuje i govori o povezanosti između munje i visokih teških oblaka: "On vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake", što je, kako vidimo, i naučno dokazano u novije doba.
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju idžaza u Kur'anu i sunnetu)
KRETANJE ZEMLJE
Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe, a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo." (Furkan, 45-46)
Značenje ajeta: Uzvišeni Allah u ovome ajetu govori o kretanju sjene na Zemlji i ukazuje na činjenicu da je Sunce učinio dokazom za to kretanje. Dakle, govori nam o sjenci i njezinoj rasprostranjenosti koja nastaje zbog kretanja Zemlje u odnosu na Sunce. Naravno, govori nam o Suncu kao dokazu za ovo kretanje, a kao što je poznato, u astronomiji je dokaz za kretanje nečega ono na osnovu čega se poredi stvar koja se ne kreće. Naprimjer, kaže se da se određeno auto kreće brzinom od sto kilometara na sat u odnosu na nešto što se ne kreće i tako se sjena kreće slijedeći u tome kretanje Zemlje, dok Sunce u odnosu na Zemlju ostaje nepomično, jer Zemlja kruži oko Sunca.
Naučna činjenica: Spoznalo se da Zemlja nije nepomična, kao što se smatralo u prošlosti, već da se kreće oko svoje ose i oko Sunca. Shodno tome, kao rezultat ovih kretanja dužina sjene se mijenja bez prestanka slijedeći kretanje Zemlje oko svoje ose i oko Sunca.
Izvor: Stranica Abdul-Daim Kuhejl (Naučnik na polju idžaza u Kur'anu i sunnetu)

Nažalost, neznanje kod pojedinih koji se pripisuju islamu toliko je da smatraju da ukoliko klanjaju džumu da im je ona dovoljna za sav ibadet tokom cijele sedmice, pa ostavljaju tokom sedmice propisane dnevne namaze. Pojedini smatraju da im je ibadet u mjesecu ramazanu dovoljan za cijelu godinu, pa nakon što jedan mjesec kako-tako provedu u namazu, ostavljaju namaze u ostalih jedanaest mjeseci. Braćo muslimani, nakon velikog širka nema opasnijeg grijeha od ostavljanja pet dnevnih namaza. Stoga se muslimani koji ostavljaju obavljanje namaza i drugih propisanih djela moraju poučiti i odlučno se prihvati svoje vjere, moraju se Uzvišenom Allahu iskreno pokajati za svoje grijehe, svoju nemarnost i nepokornost.

Nakon početne slabosti i neodlučnosti, muslimani Gane danas svojim radom i rezultatima pokazuju da su iznašli rješenje za uspješan islamski život i da'vu. Uvidjeli su da međusobno neuvažavanje i nesuglasice, kako daija tako i džemata, vodi u propast, ruši džemat, uništava dobra djela, donosi tjeskobu u prsa i nejedinstvo koje je prezreno kod Allaha. Ujedinili su se oko zajedničkog cilja i stavili vjeru prije svega drugog. Danas u Gani djeluje mreža institucija koje se bave kako predstavljanjem islama nemuslimanima tako i podučavanjem onih koji su se već odazvali i prihvatili islam.