majka

Sevda bint Zema, radijallahu anha, Kurejšijka, majka vjernika kojom se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio nakon smrti Hatidže, a prije nego što se oženio Aišom, radijallahu anhuma, ubraja se među prve koji su primili islam, a sa svojim tadašnjim mužem učinila je drugu hidžru u Abesiniju, gdje joj je muž umro. Sevda se ubraja u prenosioce hadisa, a od nje hadise prenose Abdullah b. Abbas i Jahja b. Abdurrahman b. Sa’d b. Zurara. (Ibn Hadžer Askalani, Tehzibut-tehzib)

Sevda je umrla krajem vladavine Omera b. Hattaba, radijallahu anhu. Za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, isprosila ju je Havla bint Hakim. (Ibn Hadžer, El-Isaba)

Hatidža bint Huvejlid bila je bogata udovica, poznata i kao ugledan trgovac. Kako bi održala svoj uspješan trgovački posao, Hatidža je zapošljavala muškarce da trguju njezinim imetkom. Čuvši da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, cijenjen kao čovjek koji govori istinu i s velikom pažnjom brine o povjerenom emanetu i odlikuje se plemenitim moralnim osobinama, predložila mu je da otputuje u Šam i trguje njenim imetkom ponudivši mu naknadu veću nego što je nudila bilo kojem drugom trgovcu. Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio ponudu, Hatidža je sa njim na taj put poslala svoga slugu Mejseru. Po povratku sa puta Mejsera joj je ispričao kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uvećao profit.

Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje

Dobro razmislimo o sljedećem primjeru: Zamislimo čovjeka koji šeta kroz veliku šumu ne sluteći kakve ga opasnosti čekaju. Dok on bezbrižno šeta, iznenada se pred njim pojavi ogroman lav i, uz veliku riku, nasrne na njega. Čovjek se dadne u bijeg i u trku primijeti da se pred njim nalazi veliki bunar. Uskoči unutra nadajući se da je pobjegao opasnosti.

Dok je padao u dubine, uspio je da se uhvati za uže i da se spasi od sigurne pogibije. Osjetio je olakšanje, međutim, kada je pogledao dolje, primijetio je da je dno bunara suho i da se tamo nalazi ogromna zmija koja je razjapila svoje čeljusti spremna da proguta svoj plijen. U tom trenutku, čovjek pogleda gore i ugleda dva miša kako grickaju uže za koje se držao. Jedan crni i bijeli miš složno su odgrizali jednu po jednu nit užeta. 

Gdje se krije naša sreća?

Dok je držao predavanje na seminaru kojem je prisustvovalo pedeset učesnika, predavač se iznenada zaustavio i odlučio uraditi jednu grupnu aktivnost. Svakom učesniku donio je balon i zamolio ga da na balonu napiše svoje ime, a zatim su svi baloni skupljeni na jedno mjesto i odneseni u drugu sobu. Nakon toga, učesnici seminara odvedeni su u sobu u kojoj su se nalazili baloni i od njih je zatraženo da u roku od pet minuta nađu balon sa svojim imenom. Tom prilikom, dok su svi žurno tražili svoje ime na balonima, nastao je metež i opći haos. Nakon pet minuta gotovo niko nije uspio da nađe svoj balon.

Tada je predavač zatražio da svaka osoba uzme neki balon i da ga dâ osobi čije je ime pisalo na njemu. Poslije nekoliko minuta, svi su imali svoje balone u ruci. Predavač im reče: “Identično ovako je i sa našim životima. Svi mi beznadežno tražimo sreću ne znajući gdje je. Međutim, naša sreća leži u sreći drugih ljudi. Usrećite li druge ljude, naći ćete i vi svoju sreću. U ovome se krije tajna sretnog života.”

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’ (El-Isrā, 23–24)