milost

Uspostaviti sklad i red na dunjaluku iz perspektive razuma jedan je od najtežih zadataka. Ovaj zadatak bio bi čovjeku posebno otežan kad ne bi imao smjernice i to one praktične od Gospodara svjetova. Te smjernice ogledaju se u primjeni Allahovih riječi u praksi, a u tome se posebno ističu Njegovi poslanici. O našem miljeniku, posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Gospodar svjetova kaže: "A tebe smo kao milost svjetovima poslali!" (El-Enbija, 108.) Često razmišljajući o ovom ajetu zaboravimo činjenicu da ova milost nije prestala smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je ostala da živi kroz Kur'an i kroz sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako nas ovaj ajet direktno upućuje na jedan od izvora Allahove milosti, koji pravi sklad i red u našim životima -- sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

"Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas kakva nevolja zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite." (En-Nahl, 53)

Jednog hladnog, zimskog jutra, vozeći se u tramvaju, neobavezno, da ne kažem iz dosade, čitala sam obavijesti na nekoj od društvenih mreža, ne imajući na umu da me u tom trenutku među svim tim porukama i objavama čeka dio milosti Gospodara prema meni. A nisam ni slutila kako će baš ti trenuci dosade preći u dane dubokog razmišljanja, analiziranja i samoosvješćivanja. Nedugo zatim, počelo je a da nisam ni primijetila.

Živimo u vremenu smutnje kad mnogi istinu vide kao neistinu, dok zabludu prihvataju kao apsolutnu istinu. Živimo u vremenu poremećenih vrijednosti u kojem su nosioci istine etiketirani kao zabluđivači, dok su bakljonoše laži i zablude okarakterizirani kao dobročinitelji i pomagači. Obično muslimansko oko vrlo često je zamagljeno i ne vidi jasno ko su stvarni nosioci istine, a ko su, s druge strane, istinski zabluđivači. Jedna vrlo delikatna osobina krasi stvarne nositelje istine i jasno ih razdvaja od onih koji preko sile, žestine i grubosti nastoje svoju zabludu predstaviti istinom. Samilost prema ljudima osobina je pravih nositelja istine. Takvi su bili najodabraniji Allahovih robovi, Njegovi poslanici, neka je Allahov mir i spas na njih.

Ova dva Allahova lijepa imena su od posebnog značaja i važnosti. To su imena kojima je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi otpočeo suru El-Fatiha i sve ostale sure u kojima je objavio uputu i jasne dokaze. S ovim imenima Sulejman, alejhis-selam, otpočeo je svoje pismo upućeno kraljici Sabe. Džibril, alejhi-selam, dolazio je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, počinjući objavu svake nove sure sa ova dva imena. Kada je slao pisma vladarima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku svojih pisama navodio je ova dva Allahova imena i podsticao svoje ashabe da svaki svoj posao počinju izgovarajući Allahova lijepa imena Milostivi i Samilosni. Na mnogim mjestima u Kur’anu ova dva Allahova imena navedena su skupa i oba ukazuju na Allahovu, tebareke ve te‘ala, osobinu milosti, s tim što, kada dođu skupa, onda ukazuju na postojanje rahmeta kao Allahovog svojstva i djela. Tako je Er-Rahman Onaj kojem je rahmet osobina, a Er-Rahim Onaj koji je milostiv prema Svojim robovima.

Nisi li primijetio da su ljudi Allahu najbliži u mjesecu ramazanu, da su na noćnom namazu u tom mjesecu posebno skrušeni? Mnogi plaču dok imam uči kur’anske ajete ili pak dove. Ta skrušenost je plod osjećaja da se obraćaš nekome ko te sluša. Stoga, otvori svoje srce na namazu i povjeri se svome Gospodaru. Obrati Mu se, traži od Njega, jer znaj da On to traži od tebe. On želi da Ga moliš. On želi da Mu se obraćaš. On je taj koji kaže: “Molite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60) Pristupimo našim namazima na ovaj način. Oživimo ih i udahnimo im dušu skrušenosti, jer slast namaza možemo osjetiti samo u skrušeno obavljenom namazu.

Prenosi se od Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost. Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/278, 375, Abdullah ibn Ahmed u Ez-Zevaid, 4/375, kao i Ebu Abdullah El-Kuda'i u Musned Eš-Šihabi, 1/43) Iz ovoga hadisa koji sadrži mnoge poruke i koristi, mi ćemo govoriti samo o jednom njegovom dijelu, a to su riječi: ''Zajedništvo (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ Govoriti o ovoj temi posebno je važno u vremenu sveopće razjedinjenosti i nejedinstva islamskog ummeta, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu. Ova tema, odnosno, razumijevanje muslimanskog jedinstva, od izuzetne je važnosti i za Bošnjake muslimane na ovim prostorima, naročito u kontekstu posljednjih psiholoških ratova koji se otvoreno vode protiv njih. 

Na tananim grančicama hvatale su se pahulje, koje su u letu prekrivale zemlju. Vjetar ih je nosio lijevo i desno sve dok tako razigrane ne bi sletjele na tanku površinu leda ili na promrzlu zemlju. Amina i Abdullah posmatrali su iz tople sobe kako priroda oblači bijelo ruho. Već danima pada snijeg. Pada kao da nosi veliki teret: napada dan-dva, pa ga onda danima nema. Ali danas, evo, pada bez prekida. Zbog vjetra, snijega i hladnoće djeca se ne mogu vani igrati, ali zato Amina i Abdullah uvijek svoje vrijeme ispunjavaju nečim korisnim. U toploj sobi pored prozora sjedila je Amina i slušala milozvučni glas svog brata koji je učio Kur’an.  Tako zamišljena gledala je vani u sav taj bijeli prizor. Nekoliko promrzlih ptica slijetalo je na prozor da pokupe i posljednje mrvice hljeba koje im je ona ostavila. Gledala je u malene, crvene kljunove kako kupe mrvice hljeba boreći se tako za opstanak u ovim hladnim danima. Mehki dječiji glas činio je melodično učenje još ljepšim i prijatnijim za slušanje Abdullahovoj majci i sestri. Abdullah je učio:“U Džehennemu će im ležaj i pokrivači od vatre biti. Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti.“ (Prijevod značenja El-'Araf, 41.)
 “Kako su samo strašne slike kojima se opisuje Džehennem“, prekide tišinu Amina, “Ne mogu ni da zamislim kakav je Džehennem. A subhanallah, tako često se u Kur'anu govori o kazni, Džehennemu i njegovim stanovnicima.“
''Ali se isto tako u Kur'anu govori i o Džennetu i njegovim ljepotama. I ima tako puno ajeta koji govore da je Allah Onaj koji prašta i da je milostiv“ , odgovori Abdullah.  ''Da… Ali tako je puno ljudi koji griješe, koji ne izvršavaju Allahove naredbe, a i onih koji su nemarni. A Džehennem je dovoljno velik da sve njih primi, ako im Allah ne oprosti“, nastavila je Amina.
Njihova majka slušala je ovaj razgovor i vidjela divnu priliku da svojoj dječici ukaže na neke nove stvari koje trebaju znati. ''Draga moja djeco“, obrati im se majka i sjede između njih dvoje, ''trebate znati da je razlika između grješnika i nevjernika velika“ Djeca su pažljivo slušala šta im majka govori, a ona nastavi: ''Allah je neizmjerno milostiv. Njegova milost je veća od Njegove srdžbe. On je milostiviji prema Svojim robovima nego ja prema vama. Da biste bolje to razumjeli, ispričat ću vam jedan divan hadis našega Poslanika, alejhis-selam. Ispričat ću vam jednu lijepu priču koja je pouka svima nama: Na Dan obračuna doći će čovjek pred Gospodara, pa će njegova djela biti vagana i prevagnut će loša djela. Allah Uzvišeni naredit će melekima da ga vode u Vatru. Taj čovjek će ići prema Vatri stalno se okrećući, pa će ga Allah pozvati da se vrati i upitati ga je li u svojoj knjizi djela našao neko loše djelo koje nije uradio a da su mu ga meleki pripisali. On će odgovoriti da nije. Zatim će ga Allah dragi upitati je li  u svojoj knjizi djela naišao na neko dobro djelo koje nije uradio a da su mu ga meleki pripisali. Ovaj čovjek će opet odgovoriti da nije, pa će ga onda Allah Uzvišeni upitati: 'Pa zašto se onda stalno okrećeš, robe Moj?',  a on će odgovoriti: 'Moje mišljenje o Tebi nije bilo ovakvo, moj Gospodaru. Ja sam se Tvojoj milosti nadao.' Tada će mu Allah dragi reći da ide u Džennet i da mu je oprošteno. A oprošteno će mu biti zbog lijepog mišljenja o Allahu i nade u Allahovu milost.'' (Ahmed)
''Kako lijep hadis, subhanallah. Hvala Allahu koji nam je poslao Poslanika, alejhis-selam, da nam nejasne stvari objasni'', reče Abdullah. ''Zato se za ovaj hadis kaže da je vrhunac nade u Allahovu milost'', reče majka. Utom se vrata škripnuše i otac uđe u sobu. ''Es-selamu alejkum!“, obrati im se babo. ''Ve alejkumus-selam'', odgovoriše uglas. ''Zaista je ovo velika blagodat. Elhamdulillah, na ovome. Cijela porodica me čeka na okupu da se vratim s posla'', reče otac. Abdullah, Amina i njihova majka se nasmijaše. ''Elhamdulillah“ ,reče Abdullah, ''a ja sam danas spoznao još jednu blagodat. Hvala Allahu Uzvišenom što nam je poslao Poslanika, alejhis-selam, da nam svojim hadisima i sunnetom odgovori na mnoga pitanja.“ ''A ja ću još da dodam, hvala Allahu što nam je dao majku koja je tu da nam pomogne u boljem razumijevanju naše lijepe vjere“, reče Amina.