muslimani

Japan, daleku istočnu zemlju, poznatu i kao zemlju izlazećeg sunca, nekako smo uvijek zamišljali obavijenu velom istočnjačkih miomirisa i trešnjinog cvijeta, i uvijek nam je djelovala tajanstveno i nedokučivo. Vrijeme je da otkrijemo velove tajnovitosti i naučimo nešto o ovoj divnoj zemlji i ovim preciznim i vrijednim i dugovječnim ljudima.

Singapur je veoma mala zemlja, po površini manja od Kantona Sarajevo, ali veoma napredna. U ovoj državi živi znatna muslimanska manjina, a i predsjednica je muslimanka.

U Omanu živi znatan broj muslimana koji čine većinu u ovoj zemlji. Vjerovatno bi mnogi na spomen Omana pomislili da je ovo samo još jedna u nizu visokorizičnih zemalja u pogledu sigurnosti i zemlja sa mnogim problemima, ali istina je sasvim drukčija. World Economic Forum sastavio je listu najbezbjednijih destinacija za turizam, i Oman je 2019. zauzeo treće mjesto na ovoj listi, samo su Finska i Island bili bezbjedniji. I nakon 2019. godine Oman je ostao u vrhu liste najbezbjednijih zemalja za posjetiti. U zemlji nema sukoba, nema političke nestabilnosti, odnos prema posjetiocima odiše poštovanjem i gostoprimstvom.

Maroko je veoma zanimljiva muslimanska zemlja na samom zapadu afričkog kontinenta, čiji je arapski naziv Magrib, što znači mjesto gdje zalazi sunce. Ova zemlja imala je veoma bitnu ulogu u povijesti islamskog ummeta.

Senegal je veoma zanimljiva afrička država u kojoj živi veliki broj muslimana, a ovih je dana bila u centru pažnje nakon što je osvojila prvenstvo Afrike u nogometu.

Republika Albanija je zemlja u jugoistočnoj Evropi, na albanskom jeziku se kaže: Shqipëria. Ovo je za nas prijateljska i bratska zemlja i interesantno je istražiti kako ovaj narod živi, kakva je povijest ove zemlje i ovog naroda, s čim se susreću u svakodnevnom životu i ko je bio taj Enver Hoxha (Enver Hodža) čije prezime može zavarati mnoge koji ne znaju ništa o njemu.

U Kamerunu, živopisnoj afričkoj zemlji, za koju mnogi kažu da je "Afrika u malom", živi značajna muslimanska manjina, koja se, kao i muslimani u svim ostalim dijelovima svijeta, suočava sa brojnim izazovima, ali koja i evidentno doživljava napredak.

Muslimani u Etiopiji, zemlji prve hidžre

Etiopija, zanimljiva zemlja u kojoj živi značajna muslimanska manjina, odredište prvih muhadžira u islamu, danas je puna izazova za muslimane, naročito zbog sukoba koji se trenutno u njoj odvijaju.

Muslimani u Maliju

Nerijetko se u vijestima spominje afrička zemlja Mali o kojoj se malo toga zna, a naročito da u njoj živi jedna velika populacija muslimana. U ovom tekstu donosimo informacije o zemljopisu i demografiji, o povijesti ove zemlje i izazovima i problemima s kojima se suočava.

Zemljopis i demografija

Mali je država u zapadnoj Africi, bez izlaza na more. Na zapadu graniči sa Senegalom, na sjeverozapadu s Mauritanijom, na sjeveroistoku s Alžirom, na jugoistoku s Nigerom te na jugu s Burkinom Faso, Obalom Slonovače, i Gvinejom. Sjeverni dio zemlje čini pustinja Sahara, a južnim, u kojem živi većina stanovništva, protječu velike istočnoafričke rijeke Niger i Senegal.

Reljef zemlje uglavnom je ravan ili brežuljkast. Na sjeveroistoku se izdiže masiv Iforas, nastavak alžirske visoravni Hoggar, a na jugozapadu dio gvinejske visoravni Fouta Djallon. Zemlja se dijeli na tri klimatsko-vegetacijske zone: Saharu na sjeveru, prijelazno područje Sahel s vegetacijom otpornom na dugotrajnu sušu, te sudansku zonu na jugu, u kojoj je količina oborina veća, a biljni pokrov obilniji. Ekonomska aktivnost izražena je pretežno na jugu gdje je poljoprivreda moguća. Mali također ima velike rezerve zlata i soli. Preko 80% stanovništva bavi se poljoprivredom i ribarstvom. Pamuk je najvažniji izvozni proizvod.

U ovom tekstu govorit ćemo o muslimanskoj manjini u jednoj od najvećih i najljepših zemalja na svijetu. Kanada je druga zemlja na svijetu po veličini i u njoj se nalaze mnogobrojne prirodne ljepote. U ovoj zemlji svoj dom je našao i veliki broj muslimana iz raznih dijelova svijeta, također sa našeg govornog područja. Govorit ćemo o demografskoj slici, povijesti i izazovima muslimana i o našoj dijaspori u ovoj zemlji.

Zemljopis i demografija

Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu, nakon Rusije. Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi okean, a na istoku na Atlantski okean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno privredno središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Zvanični jezici su engleski i francuski. Broj stanovnika trenutno se procjenjuje na 37.943.231. (CIA World Factbook)

Veoma je nezahvalno u pozitivnom svjetlu govoriti o narodu kojem pripadaš, pa ćemo to prepustiti drugima.

Preko hiljadu godina islam je znatno prisutan u Senegalu. Utjecaj islama u ovoj regiji porastao je kad je kralj Takrura primio islam 1040. godine, vjerovatno kao rezultat trgovine između Zapadne i Sjeverne Afrike. Kralj je podstakao svoje podanike da pređu na islam. Mnogi su prešli na islam, a oni koji nisu nastavili su praktikovati tradicionalne afričke religije.

Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, u kojoj živi jedna veoma velika muslimanska manjina. Ova je zemlja odavno u centru svjetske pažnje zbog mnogih tema, od kojih je i tema Ujgura i njihovog progona i represije centralnih vlasti u Pekingu. Međutim, Ujguri nisu jedina muslimanska manjina u Kini. U ovom tekstu govorimo o demografiji ove zemlje, njenoj povijesti i trenutnom stanju muslimana u njoj.

Ovih dana Azerbejdžan, zemlja na Kavkazu, nalazi se u centru svjetske pažnje zbog sukoba koji traje decenijama.

Mauritanija je država u zapadnoj Africi na obali Atlantskog okeana. Zvanično ime ove države je Islamska Republika Mauritanija. Na sjeveru graniči s teritorijem Zapadna Sahara, na sjeveroistoku s Alžirom, na istoku i jugu s Malijem te na jugozapadu sa Senegalom. Glavni grad je Nouakchott. U ovom tekstu govorit ćemo o zemljopisu ove države, njenoj povijesti i izazovima s kojim se njen narod suočava.

Republika Kazahstan je država u srednjoj Aziji. Po površini, deveta je zemlja na svijetu (najveća neobalna), ali veći dio teritorija čini slabo naseljena stepa. Na zapadu izlazi na Kaspijsko jezero, na sjeveru graniči s Rusijom, na istoku s Kinom te na jugu s Kirgistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom. Kazahstan se dijeli na četrnaest oblasti i tri grada od posebnog državnog značaja. Glavni grad Kazahstana je Nursultan. Nursultan je drugi po veličini grad u Kazahstanu (gotovo 600.000 stanovnika), a glavnim gradom postao je 1997. godine, dekretom kontroverznog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, umjesto grada Alma-Ata. U ovom tekstu govorimo o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i izazovima s kojima se suočava nakon nekoliko decenija komunističke vlasti.

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo tekst o muslimanima u Somaliji. U tekstu ćemo govoriti o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i problemima i izazovima s kojim se suočavaju njeni stanovnici.

Somalija se nalazi u regiji po imenu Rog Afrike i graniči sa Džibutijem, Etiopijom i Kenijom. Glavni grad Somalije je Mogadišu. Somalski i arapski su zvanični jezici u ovoj zemlji. Sa skoro 3.000 km obale, Somalija od svih zemalja na Afričkom kontinentu i od svih arapskih zemalja ima najdužu obalu. Somalija je članica Arapske lige jer je kulturno, historijski, etnički, jezički, geografski i vjerski povezana sa arapskim svijetom. Somalija je postala članica Ujedinjenih nacija 1960. nakon što je ponovo postala nezavisna država. Također, Somalija je članica Afričke unije i Organizacije za islamsku saradnju.

Tadžikistan, službeno Republika Tadžikistan, država je u središnjoj Aziji, bez izlaza na more. Na sjeveru graniči s Kirgistanom, na istoku s Kinom, na jugu s Afganistanom i na zapadu s Uzbekistanom. Tadžikistan je jedna od petnaest država nastalih raspadom Sovjetskog saveza. U ovom tekstu govorit ćemo o demografiji i historiji ove zemlje, kao i o problemima i izazovima s kojim se suočavaju muslimani ove zemlje.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna” (Sebe, 28); “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…’” (El-A’raf, 158).

Mnogi su čuli za Kambodžu, državu u Aziji, poznatu po sukobima koji su trajali decenijama. Manje je poznato da u ovoj zemlji živi i muslimanska manjina.

Kraljevina Kambodža nalazi se u jugoistočnoj Aziji. Graniči sa Tajlandom, Laosom i sa Vijetnamom. Na zastavi ove zemlje nalazi se građevina Angkor Vat, veliki budistički hram.

Kambodža je ustavna monarhija. Stanovništvo u Kambodži je homogeno što se tiče etniciteta i jezika. Većina stanovnika su Kmeri i govore kmerskim jezikom. Struktura stanovništa je sljedeća: 97,9% slijedi budizam, muslimana je 1,1%, kršćana 0,5%, i 0,6% ostalih. Ako uzmemo u obzir da je Kambodža u julu 2018. imala 16.449.519 stanovnika, vidimo da muslimana po ovim procjenama ima nešto više od 180.000 (CIA Factbook). Prema drugim procjenama, ima ih oko 236.000 (Pew Research Centre).

Republika Filipini je otočna država u Jugoistočnoj Aziji i smještena je u zapadnom dijelu Tihog okeana. Od ukupno oko 7.100 otoka, stalno je nastanjeno samo oko 860. Na jedanaest najvećih otoka, koji zauzimaju 95% ukupne površine državnog teritorija, živi velika većina stanovništva. Ova nacija, koja broji više od stotinu miliona, ljudi ima i značajnu muslimansku manjinu. Interesuje nas kakva je demografska slika ove zemlje i njena povijest i stanje muslimana u njoj.

Pakistan je druga država u svijetu po broju muslimana, u kojoj živi preko 204 miliona muslimana, nakon Indonezije u kojoj živi preko 227 miliona muslimana. U ovom tekstu govorit ćemo o ovoj zemlji, njenoj demografskoj slici, povijesti i izazovima s kojim se muslimani suočavaju u njoj.

Zvanični naziv je Islamska Republika Pakistan. Ova zemlja nalazi se na Indijskom potkontinentu i graniči sa Indijom, Afganistanom, Iranom i Kinom. Glavni grad je Islamabad. Pakistan ima 1.046 kilometara obale na Arapskom moru.

Pakistan je šesta zemlja na svijetu po ukupnom broju stanovnika. Kad pogledamo u procentima, onda možemo reći da je otprilike svaki deseti musliman na svijetu Pakistanac. Na urdu jeziku Pakistan znači zemlja čistih. Najvažnija rijeka je Indus. Pakistan je 1960. sa Indijom sklopio sporazum kojim se regulira korištenje ove rijeke. Neke od najvećih planina na svijetu nalaze se u Pakistanu.

Šri Lanka, službeno Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka, otočna je država u južnoj Aziji, zauzima otok Šri Lanku (u prošlosti zvan i Cejlon) te nekoliko manjih otočića u Indijskom okeanu, jugoistočno od Indijskog poluotoka. Nedavno je ova država bila u centru svjetske pažnje nakon užasnih napada na Uskrs 21. aprila 2019. U ovom tekstu govorit ćemo o demografiji ove države, njenoj povijesti i stanju muslimana u njoj.

Davne 1993. bili smo u izbjeglištvu u Holandiji i u prvom azilantskom centru u koji smo došli veoma brzo smo se sprijateljili sa Ibrahimom koji je dolazio iz Liberije. Mnogo nam je bio drag i bili smo zapanjeni njegovom blagom naravi i lijepim ponašanjem. Mi dotad nismo nešto mnogo znali o toj zemlji i muslimanima u njoj, a velika je vjerovatnoća da ni on nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini i muslimanima u njoj. Na svijetu ima zemalja koje su male, nemaju mnogobrojnu populaciju, kao naprimjer Indonezija ili Pakistan ili Egipat, ali nisu nimalo manje interesantne. Naprotiv, baš i o ovim malim zemljama bitno je govoriti kako bi šire mase došle do saznanja o muslimanima u njima, i kako bi islamski ummet bio jači i više jedinstven, važno je da jedni za druge znamo. To posebno prijateljstvo sa Ibrahimom podstaklo je autora da izabere Liberiju za ovaj tekst za rubriku “Islamski atlas”.

Venezuela je zemlja koja je ovih dana u centru svjetske pažnje zbog političke nestabilnosti. Ako uzmemo u obzir ostale zemlje u Latinskoj Americi, može se reći da je muslimanska manjina u ovoj zemlji jedna od najznačajnijih muslimanskih manjina u ovom dijelu svijeta. U narednim redovima bit će riječi o demografskoj i ekonomskoj slici, povijesti političkih nemira u ovoj zemlji, o životu i stanju muslimana u ovoj zemlji, nadajući se da ćemo naučiti nešto novo i postati svjesniji gdje sve žive pripadnici našeg ummeta i da će se povećati solidarnost među muslimanima.

Jedna od najvećih muslimanskih zemalja je Pakistan. Pakistan, službeno Islamska Republika Pakistan, je država u južnoj Aziji. Graniči s Indijom, Kinom, Afganistanom i Iranom. Na jugu izlazi na Arapsko more, koje je dio Indijskog okeana. Neki kažu da naziv Pakistan znači zemlja čistih, međutim, što se tiče značenja ovog naziva ne postoji konsenzus. U Pakistanu se govori više od pedeset jezika. Službeni su urdu i engleski. Urdu ima mnogo sličnosti sa jezikom koji se govori u Indiji.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pogubnost licemjerstva i ukazao na osobine i obilježja munafika – licemjera, rekavši: “Kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri i kada mu se povjeri emanet – pronevjeri ga.” (Muttefekun alejhi)

Poštenje, čestitost i povjerenje, temelji su društvenog i moralnog života. U mnogim šerijatskim tekstovima ukoravaju se laž i lažovi, hvale iskrenost i iskrene osobe i pojašnjava se vrijednost emaneta: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu” (El-Ahzab, 72). To je sloboda izbora kojom su odlikovani ljudi i džini nad ostalim stvorenjima. Nebesa i Zemlja bila su snažnija da ponesu emanet, ali ga je prihvatio insan uprkos svojoj slabosti. Musliman može počiniti određene grijehe, ali ne može da laže, kao što je spomenuto u hadisu.

Na zapadu Afrike postoji jedna zemlja koja se zove Burkina Faso. U ovom tekstu cijenjeni čitatelji mogu da pročitaju zanimljivosti o ovoj zemlji, njenoj povijesti i životu muslimana u njoj.

Zemljopis i demografija

Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike. Ova zemlja nema izlaz na mora, graniči sa Nigerom na sjeveru i na zapadu sa Malijem, sa Togom na istoku, i Beninom, Ganom i Obalom Slonovače na jugu. Burkina Faso se do 1984. godine zvala Gornja Volta, po rijekama Crna, Bijela i Crvena Volta koje teku kroz ovu zemlju. Burkina Faso na najrasprostanjenijim domaćim jezicima znači “zemlja poštenih ljudi”.

Burkina Faso, nažalost, spada u najsiromašnije države svijeta. Ranije su mnogi radili kod južnih susjeda, pogotovo u Obali Slonovače. Ekonomija se temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inostranstva.

Muslimani u Indiji

U ovom broju časopisa El-Asr našim cijenjenim čitaocima donosimo tekst o muslimanima u Indiji. Treća zemlja na svijetu sa najvećim brojem muslimana upravo je Indija. Iako ih ima izuzetno brojni, na globalnom nivou ne vidi se toliki utjecaj koji bi se mogao očekivati od tolikog broja ljudi. Stoga, interesantno je vidjeti otkad je islam prisutan u ovoj zemlji, kakvo je stanje muslimana, s kakvim izazovima se susreću i kakve su perspektive.

Geografski položaj

Republika Indija smještena je u Južnoj Aziji i druga je najmnogobrojnija država na svijetu nakon Kine. U Indiji, po procjeni iz 2017. godine, ima 1.281.935.911 stanovnika. Procentualno, po procjeni iz 2011. godine, Hindusa ima oko 79,8%, muslimana oko 14,2%, kršćana 2,3%, sikha 1,7% i 2% ostalih. Ovo znači da prema procentima iz 2011. godine, u Indiji sada živi preko 180 miliona muslimana, a u Pakistanu oko 197 miliona, dok u Indoneziji ima preko 226 miliona muslimana. (CIA World Factbook)

Najsjevernija država Afričkog roga jeste Eritreja. Ona se nalazi u sjeveroistočnoj Africi na obali Crvenog mora. Sa sjeverozapada graniči sa Sudanom, na jugu sa Etiopijom i sa Džibutijem na jugoistoku. U ovom tekstu donosimo sažet prikaz povijesti i stanja naroda u ovoj državi za koju mnogi nisu čuli, ali koja igra veliku ulogu u migrantskim krizama u zadnjih nekoliko godina.

Demografija

Broj stanovnika u Eritreji iznosi oko 6 miliona. (CIA Factbook)

Što se tiče demografske slike, nema povjerljivih podataka, procjene postotka muslimana kreću se otprilike od 35% do otprilike više od 50%. Skoro svi koji se izjašnjavaju kao muslimani su sunnije. Od 1931. godine nije urađen povjerljiv cenzus, tako da je demografsko stanje predmet nagađanja i kalkulacija. Kršćani predstavljaju skoro sav ostatak stanovništva. Većina njih su ortodoksi. Najveća etnička grupa jeste Tigrinja i oni su većinom kršćani, a muslimani većinom pripadaju etničkoj grupi Tigre, a druge etničke grupe u kojima ima veliki broj muslimana jesu Saho, Rašaida i Afar. Jezici koji se najviše koriste su tigrinja i arapski.

Ima jedna muslimanska zemlja za koju mnogi sa našeg govornog područja nisu nikad čuli. Tu zemlju čini skupina ostrva koji se zovu Komori, a službeni naziv je Unija Komora. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji u kojoj je stanovništvo skoro sto posto muslimansko. 

Komori su grupa ostrva u Indijskom okeanu, sjeverozapadno od Madagaskara. Grupa ostrva sastoji se od: Andžuan, Grande Comore, Mayotte i Moheli i još nekoliko vrlo malih ostrva.

Sva ova ostrva osim Mayotte pripadaju federalnoj državi Komori i predstavljaju državu unutar ove federacije. A Mayotte je francuski prekomorski departman.

Ostrva imaju vulkansko porijeklo i geološki gledajući ova ostrva su mlada. Vulkan Karthala na Grande Comore još uvijek je aktivan, 2006. je eruptirao. Oko nekih od ostrva nalaze se koralni grebeni, a more oko ostrva može biti i 3000 m duboko.

Površina ova četiri ostrva iznosi 2.361 km2. Ovo nam pokazuje da se radi o vrlo maloj zemlji. Broj stanovnika procjenjuje se na otprilike 800.000, a u Mayotte živi oko 200.000 stanovnika.

Jedna od evropskih država u kojoj živi znatna muslimanska manjina jeste Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojem, prema procjenama iz 2016. godine, živi preko tri miliona muslimana, a pola od tog broja rođeno je izvan te zemlje. U ovom tekstu govorimo o ovoj manjini želeći da čitaocima ponudimo neke sažete informacije, koje će uveliko proširiti vidike, posebno onima koji čitaju između redova, a bitno je i razmisliti o pročitanom, kritički i objektivno, uzimajući pouku sa nekom vizijom.

U proteklom periodu bilo je moguće zapaziti izjave nekih neupućenih koji su izjavili da “nema problema tamo gdje nema muslimana, kao u Poljskoj”. Ove izjave sve češće dolaze u jeku medijske kampanje na islam i muslimane u kojoj se muslimani i islam pokušavaju predstaviti u negativnom svjetlu, kao onī koji su uzrok problema i napada gdje god žive. Naravno, ovakve tvrdnje pred činjenicama padaju u vodu. Da li je istina da u Poljskoj nema muslimana? A ako ih ima, odakle su došli, koliko ih je, kako žive, sa kakvim se izazovima suočavaju u zemlji iz koje je porijeklom Nikolas Kopernikus, poznati fizičar? To su neka pitanja na koja će se dati odgovor u nastavku ovog teksta koji ima za cilj informiranje, podizanje svijesti i povećavanje međumuslimanske solidarnosti koja je sad, možda više nego ikad, prijeko potrebna.

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo vam tekst o Nigeriji, bogatoj afričkoj zemlji. Federalna Republika Nigerija je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi na Gvinejski zaljev, koji je dio Atlantskog okeana, na zapadu graniči s Beninom, na sjeveru s Nigerom, na sjeveroistoku s Čadom te na istoku s Kamerunom. Nigerija je po broju stanovnika daleko najveća afrička zemlja. Ova zemlja često se spominje u medijima zbog raznih sukoba. U ovom tekstu donosimo nekoliko informacija o ovoj zemlji kako bi čitaoci lakše mogli shvatiti situaciju u kojoj se nalazi ova država i muslimani u njoj.

Tadžikistan je srednjoazijska zemlja u kojoj živi veliki broj muslimana. U ovom broju islamskog časopisa El-Asr donosimo tekst o ovoj državi i životu muslimana u njoj, a sve s ciljem boljeg razumijevanja povezanosti muslimana, ma gdje god se nalazili na ovoj planeti, povećanja ljubavi među mu’minima i podsticanja na upućivanje dove jednih za druge.

Zemljopis

Tadžikistan je država u središnjoj Aziji. To je najmanja zemlja srednje Azije i nema izlaz na more. Glavni grad je Dušanbe. Tadžikistan je planinska zemlja. Planine zauzimaju 93% površine i pripadaju lancima Pamir, Altaj i Tian Shan. Najveći dio je unutar planinskog lanca Pamir. Najviši vrh zemlje, Vrh Ismaila Samanija, sa 7.495 m bio je najviši vrh cijelog Sovjetskog saveza i do 1998. zvao se Vrh komunizma. Drugi vrh po visini je Vrh Ibn Sine koji se do 2006. zvao Vrh Lenjina. Skoro trećina teritorija nalazi se iznad 3.000 m nadmorske visine. U istočnom dijelu Pamira nalazi se jezero Karakul koje je nastalo u meteorskom krateru.

Ravnice su prisutne na sjeveru i jugozapadu. Na sjeveru, Tadžikistan ulazi u Fergansku dolinu. To je najveća i najnaseljenija dolina srednje Azije uz rijeku Sir Darju. Na Sir Darji je umjetno jezero Kajrakum. Dolina je podijeljena između Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana. Rijeka Vahš teče planinskim prostorom, te ima velik hidroenergetski potencijal. Brana Nurek je s 300 m visine najviša brana na svijetu. U izgradnji je brana Rogun koja će biti viša od nje.

Klima je kontinentalna s nedostatkom padavina. Prevladava stepa koja djelimično prelazi u pustinju. Osnovni uzrok nedostatka padavina je velika udaljenost od mora zbog koje oblaci ne mogu doći do Tadžikistana. Ferganska dolina ima više padavina i velike godišnje razlike temperature. Viši planinski dijelovi imaju niže temperature.

Sudan je jedna od najvećih zemalja u Africi u kojoj živi znatna muslimanska populacija. U ovom članku govorit ćemo o ovoj zemlji koja je prošla veoma teške periode kolonijalizacije i sukoba.

Geografska slika

Sudan je država u sjeveroistočnoj Africi, po površini treća na kontinentu. Na sjeveroistoku izlazi 853 km dugom obalom na Crveno more. Graniči sa Egiptom na sjeveru, Libijom na sjeverozapadu, Čadom na zapadu, Srednjoafričkom Republikom na jugozapadu, Južnim Sudanom na jugu, Etiopijom na istoku i Eritrejom na istoku.

Najveći dio zemlje zauzima visoravan (300 do 1000 m) koju u smjeru sjever-jug presijeca dolina rijeke Nil koja nastaje kod Khartouma spajanjem Bijeloga i Plavoga Nila. Sve sudanske rijeke pripadaju slivu Nila i koriste se za navodnjavanje, plovidbu i kao izvor hidroenergije.

Na sjeveru zemlje nalaze se Libijska i Nubijska pustinja, gotovo bez biljnog pokrova. Na jugu se prostiru savane i tropske močvare, a na istoku, zapadu i krajnjem jugu planine. Najviša tačka zemlje je 3187 m visoki Kinyeti.

Klima je na jugu tropska, a na sjeveru vruća pustinjska. Glavni ekološki problemi su erozija tla i opustinjavanje.

Sa površinom od preko 1,8 milion km2, Sudan je oko 36 puta veći od Bosne i Hercegovine i treća je država po površini na Afričkom kontinentu.

Sudan je trenutno uređen kao federalna republika, službeni jezik je arapski. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom i oko 80% radne populacije zaposleno je u ovoj branši. Nafta je u zadnje vrijeme postala veoma bitan izvor prihoda za ovu zemlju.

Nizozemska ili Holandija u svijetu je poznata po mnogo čemu: moreplovstvu i gusarima u prošlosti, tulipanima, vjetrenjačama, branama, dozvoli za korištenje marihuane, ulozi u Srebrenici itd. Iako je ova zemlja poznata pod imenom Holandija, ovo nije zvanično ime, jer Holland je od davnina samo jedan dio Nizozemske na zapadu zemlje (trenutno postoji provincija Zuid-Holland i Noord-Holland). U ovoj zemlji živi znatna muslimanska manjina. Odakle su muslimani došli u ovu zemlju? Kakav je život muslimana u Holandiji u današnjem vremenu? S kakvim se izazovima suočavaju? U narednim redovima pokušat ćemo prikazati stanje muslimana u ovoj zemlji. 

Jedna od evropskih država koje su imale veoma burnu prošlost jeste i Španija, u historiji poznata kao Endelus. Kad bismo upitali koji su se važni događaji desili godine 1492. godine, mnogi bi rekli da je to godina kad je Kolumbo otkrio Ameriku, međutim, muslimani bi se trebali bolje sjećati da je to godina kad je Granada, posljednji muslimanski grad u Endelusu, pala u ruke kršćana, iako su već davno prije toga muslimani bili prisutni na teritoriji Iberijskog poluotoka i imali čvrstu vladavinu. Tarik b. Zijad davne 711. godine kročio je na ovo područje.

Ova su podneblja prošla razne periode: svijetli period blagostanja i napretka u raznim naukama u Endelusu pod vladavinom hilafeta, srednji vijek u kojem je započeo i tamni period inkvizicije, Habsburška Španija, Burbonska Španija, period republikanizma, moderna Španija.

U narednim redovima ukratko ćemo navesti podatke o demografskoj slici ove zemlje, o doprinosu muslimana u napretku na polje nauke, o periodu inkvizicije i sadašnjem stanju muslimana u ovoj državi.

U ovom broju donosimo tekst o muslimanima u Austriji. Muslimani su već davno bili na ovim krajevima. Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča dogodila se između 27. septembra i 14. oktobra 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu. Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika. Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove "Prva bitka kod Beča", jer se dogodila i "Druga bitka kod Beča" 1683. godine. Osmanlije nisu zauzeli Beč ali jesu znatno oslabili Austriju i još bolje utvrdili svoju vlast u prethodno osvojenim regijama. No ovi događaji zahtjevaju više prostora nego što ovaj članak sad nudi.

Indonezija je država sa najvećim brojem muslimanskog stanovništva. Ova je zemlja veliki dokaz protiv onih koji tvrde da se islam širio sabljom, jer Indonezija nije postala muslimanska zbog bitki, nego su njeni tadašnji stanovnici u islamu prepoznali istinsku vjeru i rado su ga prihvatili. Uzvišeni principi ove vjere osvojili su srca ljudi na području jugoistočne Azije. Također, oni koji su donijeli islam u ove krajeve imali su lijepo ponašanje i na takav su način bili istinski ambasadori islama. Koliko li su samo dobrih djela zaradili s takvom davom, jer koliko li je stotina miliona muslimana nakon njih živjelo na tim područjima! Ovi trgovci i islamski misionari svojim su ponašanjem praktično pokazali kako biti ambasador islama.

Indonezija je zemlja u jugoistočnoj Aziji i sastoji se od arhipela koji čini 17.508 ostrva, tako da je to zemlja sa najviše ostrva na svijetu. Sljedeće zemlje direktno graniče sa Indonezijom: Papua Nova Gineja, Istočni Timor i Malezija. Država ima ukupnu površinu od 1.904.569 km². Sa stanovništvom koje, prema procjenama, u 2013. godini broji 251.160.124 (CIA Factbook) stanovnika i s tim je četvrta zemlja u svijetu po broju stanovnika i zemlja sa najbrojnijom muslimanskom populacijom. (Pew Forum, Mapping the global muslim population, Countries with the Largest Number of Muslims, str. 5) Što se tiče uređenja države, to je republika sa biranim parlamentom i predsjednikom. Glavni grad je Džakarta.

Indonezijski arhipel od davnina je bio važna trgovačka regija. Već u 7. vijeku postojale su trgovačke rute između Kraljevine Sriviđaje i Kine. Povijest Indonezije uveliko je bila pod utjecajem stranih moćnih centara koji su bili privučeni prirodnim resorsima Indonezije.

Indonezijska ostrva karakteristična su po velikom diverzitetu u pogledu etniciteta, jezika i religije. Javanci su najveća etnička grupa i, politički gledajući, najdominantnija. Indonezijski moto glasi ‘Bhinneka Tunggal Ika’, što znači: Jedinstvo kroz diverzitet. Međutim, sektaško nasilje i separatizam nisu rijetka pojava i doveli su do prolijevanja krvi. 

Indonezija

Islamski učenjaci protiv proslave Noći vještica, Božića i Nove godine

Približava se doba godine u kojem milioni nemuslimana širom svijeta proslavljaju Božić i Novu godinu. Nažalost, i mnogi muslimani učestvuju u proslavi kršćanskih praznika, što nameće potrebu da islamske institucije zauzmu jasan stav o tom pitanju, poput učenjaka iz indonezijske provincije Aceh, koji su pozvali vladu da zabrani javno proslavljanje Noći vještica, Božića i Nove godine, uključujući ceremonije u kafićima, hotelima i dvoranama.

Najgore što se može desiti jeste da usvojimo mentalitet žrtve, tj. da sve i svakoga počnemo kriviti za svoje stanje, ali bez praktičnog ulaganja napora da se stanje promijeni. Naravno, opravdana kritika ima svoje mjesto, potrebno je ukazivati na probleme, ali to ne smije postati samo sebi cilj. Prebacivanjem krivice na drugoga, ustvari odbacujemo vlastitu odgovornost za životne tokove i situaciju u kojoj se nalazimo. Ali to nije sve! Okrivljavanjem drugih, dajemo im pravo da upravljaju našim životima. Kao što znamo, prebacivanje krivnje gotovo uvijek prati i osjećaj “pravednog bijesa” koji upućujemo onima koji su nam učinili nažao. Da se razumijemo, nema ništa loše u emocijama bijesa, ljutnje ili bola. Emocije su dio ljudskog iskustva na Zemlji i mogu imati pozitivne učinke. Međutim, emocija bez rada je samo gubljenje vremena. Rješenje je – vjernici moraju preuzeti odgovornost i obavezu šireg društvenog angažmana i raditi na popravljanju velikog broja evidentiranih problema. U svemu tome moraju nastupati organizirano, proračunato i složno. Potrebno je preventivno i na svaki raspoloživi način reagirati, jer danas je stradala Hava, a sutra, ne dao Allah, to može biti neki drugi vjernik ili vjernica. Ne dopustimo da se vjernicima čini nepravda na takav način!

Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka.
Nedavno smo bili svjedoci nemilog događaja u Bugojnu, odnosno napada na policijsku stanicu, nakon kojeg su uslijedili drugi događaji direktno ili indirektno vezani za njega, od kojih svakako najviše pažnje privlače postupci srpskih predstavnika u državnim institucijama koji su kulminirali traženjem zabrane nošenja nikaba i zabrane "vehabija" i "selefija". U ovome tekstu ne želimo se baviti analizom događaja u Bugojnu, da li je u skladu sa islamskim normama i da li je počinjen u njegovo ime, jer je o tome već dosta rečeno i napisano. Relevantne islamske institucije, islamski učenjaci i radnici na islamskom polju iznijeli su islamski stav po tom pitanju, tako da je onaj koji je to pratio mogao zaključiti da taj čin, ukoliko je počinjen u ime islama, nema nikakve veze sa islamom i njegovim sljedbenicima. Ovdje želimo analizirati istinske namjere onih koji žele izglasati određene zakone, te šta je nama Bošnjacima činiti naspram date situacije. Obaveza je ukazati i pojasni put grješnika i zlikovaca kako bi ga muslimani upoznali i udaljili se od njega: "Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu zlikovci." (Prijevod značenja El-En'am, 55)
Nevinost dok se ne utvrdi krivica
Svi se slažemo, barem u teoretskom segmentu, da je osoba nevina sve dok se ne utvrdi njena krivica. Međutim, naša je stvarnost u dosta slučajeva suprotna prethodno spomenutoj činjenici. I prije nego što relevantne državne institucije iznesu svoje mišljenje i sud po određenom događaju, određene osobe, krugovi, mediji i drugi iznose svoje stavove i osude, ne čekajući službenu potvrdu. U svojim osudama i stavovima oslanjaju se na "neimenovane", "bliske", "dobro obaviještene" i druge izvore. Pristrasnost, bombastični naslovi, generalizacija, huškanje, iznošenje neargumentiranih kvalifikacija i slično predstavljaju sredstva kojima se žele postići zacrtani ciljevi. Na ovaj način narušava se novinarska profesija, objektivnost, pravda, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava, kao i druge pozitivne društvene norme. U svemu tome najžalosnije je učešće i pojedinih bošnjačkih medija i intelektualaca, koji izgleda uopće ne razmišljaju o riječima svoga Gospodara, u prijevodu značenja: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!" (El-Maide, 8); "Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El-Isra, 15); "I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali" (El-En'am, 152). Stoga se onda ne treba čuditi kada se u sredstvima informiranja nađu sljedeći naslovi: "Razbijeno jezgro vehabija u Republici Srpskoj", "Policija RS-a privela pet osoba zbog neovlaštenog posjedovanja oružja", "Tekfirije pozivaju Bošnjake da ne stupaju u bh. vojsku i policiju", "Teretnjak za vehabije" i mnogi drugi, s tim da se, nakon završetka događaja, u dosta tih naslova obistini narodna izreka: Tresla se gora, rodio se miš.
Istinske namjere islamofobičnih ''režisera'' iz RS-a
Događaj u Bugojnu i drugi koji su uslijedili izbacili su na površinu određene srpske državne dužnosnike koji zahtijevaju izglasavanje zakona o zabrani nošenja nikaba i zabrani "vehabijskog" i "selefijskog" pokreta, pravdajući svoje zahtjeve bezbjednosnim razlozima, opasnošću po državu, pridruženju Evropi, slijeđenjem određenih evropskih država u tome i slično. Pitanje koje se nameće jeste: Da li su te osobe zaista iskrene u svojim namjerama i izjavama? I da li su opravdani njihovi stavovi, razlozi i strahovi? Ili se iza toga kriju drugi daleko opasniji pokušaji nasrtanja na Bošnjake i njihove vjerske i kulturne vrijednosti? Možda bi osoba koja ne poznaje dobro prošlost i sadašnjost Bosne, te iste "predlagače zakona" mogla prihvatiti, ali onaj ko poznaje historiju Bosne i ko ih je iskusio na svojoj koži, dobro zna ćud tih prerušenih vukova. Zar te iste "demokrate" nisu oborile na desetine zakona koji se tiču samoga jačanja države Bosne i Hercegovine i njenih institucija? Ne žele da osude genocid nad Bošnjacima, a istovremeno dozvoljavaju četničke šetnje po manjem entitetu? Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka. Iz pisanih i usmenih riječi koje su izrečene oko pojave "predlaganja zakona" mogu se izvući sljedeće prave namjere tog akta:
● Iznalaženje zakonskog okvira za ostvarivanje zlih namjera kao što su hapšenja Bošnjaka pod izgovorom prijetnje "vehabizma" ili "selefizma" i njihovo neosnovano optuživanje s ciljem zastrašivanja, prisiljavanja na napuštanje svojih ognjišta, osporavanja prava na povratak i napose ostvarivanja genocidnih namjera i etničkog čišćenja nakon što to nisu uspjeli ratom i oružjem. Zadnji događaji u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom najbolji su pokazatelji rezultata sprovedbe tih zakona. Hapšeni su ljudi čija je krivica bila "prečesto posjećivanje džamija", "život na osami i nepristupačnom mjestu", "malo duže brade", " pokrivene žene", čak i ako nisu pokrivene u potpunosti nikabom. U ovim slučajevima nije bilo važno što nije nađen nijedan dokaz protiv tih opasnih ''vehabija" i što su pušteni isti dan na slobodu. Važno je da se nešto ''radi'' i da to ''objektivni'' mediji prate kako bi se pokušao minimalizirati izvještaj američkog State Departmenta u kojem se jasno navodi da RS slabi državu Bosnu i Hercegovinu i onemogućava njenu efikasnu borbu protiv terorizma.
● Pokušaj izazivanja međubošnjačkog sukoba, odnosno sukoba između Bošnjaka u državnim, policijskim i vjerskim institucijama i takozvanih "vehabija" ili "selefija". Na ovaj način žele nametnuti samim Bošnjacima da hapse i sude svoje najbolje i najhrabrije sinove odbrambenog rata 1992. – 1995., čime bi ''jednim kamenom ubili dva vrapca''.
● Pokušaj dokazivanja postojanja opasnih islamskih terorista i bijele Al-Kaide u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju opasnost za Bosnu, region i cijelu Evropu, i sa kojima se treba obračunati na svirep način, tako da se stekne dojam da Srbi i Republika Srpska brane Evropu od najezde islamskih terorista i da je sa takvim osobama nemoguće živjeti u zajedničkoj državi, stoga otcjepljenje Srba od Bosne, otimačina bošnjačke zemlje i počinjeni genocid, kako to oni plasiraju, predstavljaju potpuno opravdan i legitiman potez.
Međutim, muslimani su uvjereni da će Allah osujetiti ove loše namjere i da čestiti Bošnjaci neće dozvoliti izglasavanje tih nepravednih zakona: "I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje" (prijevod značenja Ali Imran, 54); "Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade" (prijevod značenja Ali Imran, 120).
Naša obaveza
● Svaki pojedinac iz bošnjačkog korpusa morao bi shvatiti istinsku pozadinu predloženih zakona i dati svoj doprinos u njihovom neusvajanju jer su upereni protiv Bošnjaka i njihovih vjerskih i kulturnih vrijednosti. Bošnjački političari trebaju ispoštovati i opravdati ukazano bošnjačko povjerenje, ispuniti svoja obećanja i ne dozvoliti izglasavanje nepravednih zakona: ''I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!" (Prijevod značenja El-Isra' 34) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulaz u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike." (Muttefekun alejhi)
● Isto tako bošnjački učenjaci, intelektualci, radnici na polju islamskog misionarstva, moraju ujediniti svoje snage u pojašnjavanju Bošnjacima prave pozadine predloženih zakona i mobilizirati sve svoje potencijale kako bi spriječili izglasavanje spornih zakona: "A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!" (Prijevod značenja Ali Imran, 187)
● Eventualne pogreške i neispravne interpretacije islama potrebno je ispraviti u duhu islama, vraćajući se Allahovoj Knjizi i sunnetu našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam je to naređeno prilikom razilaženja oko određenog pitanja: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše" (Prijevod značenja En-Nisa, 59); "Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam." (Prijevod značenja Eš-Šura, 10).
● Bošnjačka sredstva informiranja trebala bi se pridržavati islamskih normi i profesionalno-objektivnog novinarstva u izvještavanju, a ne dolijevati ulje na vatru kako bi postigli što veću čitanost i popularnost ne birajući sredstva i put da to ostvare, jer im to ništa neće koristiti kada dođu pred Gospodara svih svjetova da polažu račun za svoja djela: "...on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije" (prijevod značenja Kaf, 18).
● Naša poruka onim osobama koje krivo interpretiraju islam i izvršavaju islamom neispravna djela jeste da se boje Uzvišenog Allaha, da znaju da će doći pred Njega na Sudnjem danu, da ne čine nepravdu svojoj braći muslimanima, da ih ne opterećuju preko njihovih mogućnosti, da ne prouzrokuju probleme koji će imati dalekosežne posljedice, da ne daju povoda našim dušmanima i neka pitaju učene kada ne znaju, kako im je to naredio Uzvišeni Allah: "Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige (ili učenjake) ako ne znate" (prijevod značenja En-Nahl, 43).
Molim Uzvišenog Allaha da nam ukaže na istinu i učini nas njenim sljedbenicima, i da nam ukaže na neistinu i udalji nas od nje. Amin!