omladina

Savremeno okruženje obilježeno je trendom turbulencija. Poređenje sa morem koje stalno talasa bilo bi neadekvatno, jer morski talasi su očekivani, a i svojstva su im poznata. Međutim, događaji koji izazivaju turbulencije u savremenom okruženju raznoliki su i neočekivani. Sve ovo govori nam da je savremeno okruženje suočeno sa činjenicom koja se zove: promjena. Promjena je suštinska karakteristika savremenosti. Kako se u jednom takvom okruženju snalazi vjernik? Kako se u takvom okruženju snalazi osoba koja robuje samo Gospodaru svjetova? Da li je moguće živjeti onako kako vjera traži od čovjeka? Ova pitanja ključna su odrednica promjena kroz historiju.

Život nam kazuje da je gotovo nemoguće bit neutralan: čovjek uvijek bude ili na jednoj ili drugoj strani. Nekada se i prividna neutralnost iskazuje indirektnom podrškom jednog opredjeljenja, ali to je u ovosvjetskim stvarima, a kada je vjera u pitanju, onda je moguće deklariranje ili na jednu ili na drugu stranu. Kur’an i hadis jasno govore da će na ahiretu biti samo dvije strane: skupina džennetlija i skupina džehennemlija. To je krajnji ishod ahiretskog stanja. Skupina onih koji su sljedbenici Iblisa, neka je na njega Allahovo prokletstvo, i skupina onih koji će biti pripadnici ummeta jednog od Božijih poslanika.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek je bio pristupačan, u blizini omladine, slušao je njihove probleme, poznavao njihova stanja, uvijek se prema njima ophodio blago i lijepo, s ciljem da popravi situaciju ma kako ona teško i zabrinjavajuće izgledala. Zašto ne slijedimo svoga miljenika i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju sa omladinom, zašto se ne upoznamo s problemima omladine, njihovim potrebama, željama i strastima, pa da im olakšamo i pomognemo da stupe u bračnu zajednicu?! Omladina živi u punoj snazi, razbuktalih strasti, želja i potreba, i njih, kao i druge ljude, pogađaju teški momenti, tegobe i nedaće, tuge i žalosti, i tada, u takvim situacijama, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je uz omladinu, učestvovao je s njima u njihovoj žalosti, iskazivao im saučešće i nije im zabranjivao da plaču u takvim trenucima, osim kada bi progovorili nešto što izaziva srdžbu Gospodara svih svjetova.

“O mladiću, bježi ka Allahu!”

Često se susrećete s ljudima koji vas poprijeko gledaju i vrijeđaju vjeru. To ne rade samo zato što im se ne dopadate. To je zbog toga što je njihovo srce postalo tvrdo i oni su skrenuli s Pravog puta, a to i ne znaju. Jer, Allah poručuje u Kur’anu: '“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.” (El-Hašr, 19) 

Dakle, nećete ni znati da se ste dospjeli u to stanje, a rješenje koje nam Allah nudi je jedno i sve što čovjek treba da uradi jeste da primijeni ono što nam Allah poručuje u Kur’anu: “Fefirru ilellah! – Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) U tefsiru ovog ajeta Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže da se izraz “bježite ka Allahu” odnosi na udaljenost (između čovjeka i Allaha).

Allah ti poručuje: “Robe, vrati se nazad!” Ne može se reći ništa ljepše od toga. ”Ja ne želim da odeš, vrati se nazad!” U trenutku dok činiš pokajanje (tevbu) i dok govoriš: “O Allahu, oprosti mi!”, da li osjećaš promjenu u srcu, grižnju savjesti? Osjećaš li kako se oči pune suzama? Osjetiš li svoje srce kad poželiš obaviti namaz, možeš li osjetiti kako naviru emocije? To nije tvoja zasluga, to nisi ti mogao sam učiniti, ne možeš ti odlučiti hoćeš li se pokajati. Ti ne možeš odlučiti: “Želim da mi bude oprošteno...”. To je Allah učinio i On stavlja skrušenost u tvoje srce, i On te vraća nazad. Ti si učinio mali korak, a Allah je učino ostatak. O robe Allahov, ko ti drugi može otkloniti grijehe i oprostiti osim Allaha?

Gdje se krije naša sreća?

Dok je držao predavanje na seminaru kojem je prisustvovalo pedeset učesnika, predavač se iznenada zaustavio i odlučio uraditi jednu grupnu aktivnost. Svakom učesniku donio je balon i zamolio ga da na balonu napiše svoje ime, a zatim su svi baloni skupljeni na jedno mjesto i odneseni u drugu sobu. Nakon toga, učesnici seminara odvedeni su u sobu u kojoj su se nalazili baloni i od njih je zatraženo da u roku od pet minuta nađu balon sa svojim imenom. Tom prilikom, dok su svi žurno tražili svoje ime na balonima, nastao je metež i opći haos. Nakon pet minuta gotovo niko nije uspio da nađe svoj balon.

Tada je predavač zatražio da svaka osoba uzme neki balon i da ga dâ osobi čije je ime pisalo na njemu. Poslije nekoliko minuta, svi su imali svoje balone u ruci. Predavač im reče: “Identično ovako je i sa našim životima. Svi mi beznadežno tražimo sreću ne znajući gdje je. Međutim, naša sreća leži u sreći drugih ljudi. Usrećite li druge ljude, naći ćete i vi svoju sreću. U ovome se krije tajna sretnog života.”

“I kad on stasa do svoje mladosti, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.” (Jusuf, 22) Djetinjstvo je najljepši dio života za koji se kaže da je ispunjen punim zdravljem i bezbrižnošću, živahnošću i razigranošću. Ipak, to je životno doba kada se čovjek vrlo rijetko zapita za ono što čini ili ne čini. Na drugom kraju života je starost. To je životno doba u kojem, obično, imamo ono što u prvom nismo imali, a to je životno iskustvo – mudrost. Kada čovjek stekne mudrost, obično izgubi životnu snagu i energiju, a time i želju da nešto čini i mijenja svijet koji ga okružuje i u kojem egzistira. Zato ćemo često čuti starije kako govore mladima: “Eh, da su mi sada tvoje godine i energija, a ova pamet i iskustvo...!” Ipak, ima jedan period u našem životu u kojem gotovo da imamo sve što nam je neophodno da budemo sretni i pametni. To je doba mladosti.

Sve veća nezaposlenost utjecala je na povećanje prosječne starosne dobi stupanja u brak i ovakva populacija je sve češća žrtva prepuštanja strastima. Ovo je ozbiljan društveni problem čijem je rješavanju potrebno pristupiti na jedan oprezan način izbjegavajući pretjerivanje koje je karakteristično za određene skupine koje grješnicima oduzimaju svaku nadu i dovode u stanje očaja, a također izbjegavajući i one koji zastupaju metodu olakšavanja čime samo dodatno otvaraju vrata griješenja. Obje ove skupine imaju lošu namjeru, a ispravno postupanje je sredina između toga. Potpuno smo uvjereni da je sva devijantna ponašanja moguće liječiti jedino kur’anskim i sunnetskim načinom, koji se zasniva na mudrom šerijatu i Objavi koja nema nikakvog nedostatka, s tim da se greška može naći samo u načinu i metodi primjene ovog programa.