Uglavnom se daju preporuke šta i kako raditi i kako ostvariti najpovoljnije rezultate. Tako je posebno kad se radi o hrani. More nekih stručnjaka, kako pravih tako i onih drugih, iza svakog ćoška govore nam šta i kako jesti, milioni načina za zobene pahuljice i chia sjemenke, koja je najbolja dijeta i superhrana, i ko zna šta već ne. Ali, jedna nova studija pomaknula je fokus s toga što bismo trebali jesti na ono što je možda još važnije: što bismo trebali -- izbjegavati. U pitanju nije, dakle, samo koje namirnice pomažu da se živi duže, nego i koji sastojci neumoljivo rade protiv tog istog cilja. Studija o utjecaju hrane na smrtnost, objavljena u časopisu eClinicalMedicine, donijela je novi uvid u povezanost prehrane i smrtnosti, posebno kad se radi o aditivima kao nosiocima smrtnosti i obolijevanja savremenog čovjeka. Istraživači su analizirali prehrambene obrasce gotovo 200 hiljada osoba, usmjerivši pažnju na tzv. markere ultraprerađene hrane (MUP). Riječ je o specifičnim sastojcima koji signaliziraju da proizvod spada u kategoriju industrijski oblikovanih i tehnološki preinačenih obroka, poznatih pod oznakom UPF (ultra-processed food). Ova je studija pokušala razdvojiti aditive po učinku na smrtnost. Najproblematičnijim su se pokazali: arome i pojačivači okusa, bojila, umjetni zaslađivači (poput aspartama, acesulfama, saharina, sukraloze), aditivni šećeri i njihovi derivati (maltodekstrin, invertirani šećer, visokofruktozni sirup).
Arome i pojačivači okusa djeluju tako da mozak bombarduju signalima nagrade, čime potiču prejedanje. Hrana postaje "preukusna", bez obzira na nutritivni sadržaj. Brojna eksperimentalna istraživanja povezuju određene sintetske boje s hiperaktivnošću i problemima koncentracije kod djece. Umjetni zaslađivači, iako oslobođeni kalorija, zbunjuju metabolički sustav: slatkoća bez energije može poremetiti regulaciju inzulina i promijeniti sastav crijevnog mikrobioma. Dodani šećeri predstavljaju teret za jetru, kardiovaskularni sistem i metaboličku ravnotežu. Njihova stalna prisutnost u prehrani pogoduje razvoju inzulinske rezistencije i nakupljanju visceralne masti, kao i hroničnim upalnim procesima koji ubrzavaju starenje organizma.
Važno je napomenuti da aditivi ne djeluju izolirano. Konzumacija proizvoda koji kombinuju arome, bojila i zaslađivače može multiplicirati negativne učinke i stvoriti sinergiju koja prelazi sumu pojedinačnih rizika. Industrijska hrana nerijetko spaja upravo te sastojke -- sladoledi, gazirana pića, instant deserti i razne "zero" ili "fit" varijante grickalica. U njima se spaja iluzija zdravijeg izbora s realnim biološkim troškom, pri čemu marketinška ambalaža često dodatno prikriva razinu prerađenosti. Zaključak studije, ukratko i u par riječi bio bi -- izbjegavajte procesuirano! Dodaci koji hranu čine privlačnijom i dulje održivom na policama trgovine istodobno skraćuju životni vijek onih koji ih konzumiraju.
Umjesto potrage za super namirnicama treba izbjegavati ono što je dokazano štetno, a to su -- aditivi. Iako se trudi uvesti nove i zdravije navike, čovjek ipak upada u zamku prehrambene industrije i skrivenu prisutnost aditiva u hrani, čije kumulativno dejstvo ima posljedice na naše zdravlje i životni vijek. Savjet za kraj, jedite hranu koju sami pripremate uz što manje dodataka sa polica. Radite svoje suhe začine i uzgajajte ih svježe kod kuće. I da, obavezno pratite i čitajte deklaracije jer to jedini način da aditivi ne postanu sastavni dio vaših jelovnika.
