Zdravstvena kultura je dio opće kulture i njen nivo razvijenosti zavisi od stepena razvitka društveno-ekonomskih odnosa, civilizacije, tradicije, običaja i drugih vrijednosti društva. Od nivoa zdravstvene kulture zavise stavovi ljudi, a time i stepen odgovornosti koje ljudi imaju za svoje zdravlje, ali i zdravlje ljudi oko sebe. Zdravstvena kultura, kao uostalom i opća, formira se primarno u porodici, nadograđuje i obogaćuje u školi, okolini i mjestu gdje se živi, radnom mjestu i zajednici. Naravno, mi više u školskom sistemu nemamo zdravstveni odgoj kao zasebnu jedinicu (barem koliko je meni poznato), tako da o obogaćivanju i nadogradnji, nažalost, nemam šta kazati iako je znanstveno potvrđena činjenica da djeca u najranijem uzrastu stječu i usvajaju najviše informacija i znanja. S obzirom na to, vraćamo se na porodicu, po definiciji osnovnu i strukturnu gradivnu jedinicu društva, u kojoj svaki član mora usvojiti osnove zdravstvene kulture.
U našim smogom preplavljenim gradovima, zagađenim zrakom, prvi korak na putu zdravstvene edukacije predstavlja izgradnja svijesti o važnosti nošenja zaštitne maske, obične hirurške, ne mora biti Cambridge (iako je samo ona efektna!). U trenucima kada je zrak toliko zagušljiv da peče oči i opterećuje pluća, ne smije se zanemariti činjenica da se štetne čestice udišu i da, kako istraživanja pokazuju, mogu proći krvno-moždanu barijeru te predstavljati jedan od uzroka demencije. U našem društvu ne postoji izgrađena kultura nošenja zaštitne maske i često se ljudi ismijavaju i čude onima koji je nose, a uzrok je neznanje. Drugi korak jeste educiranje o virozama svih vrsta. Sad smo u epidemiji gripe. Teške i poprilično iscrpljujuće i duge. Zdravstvena kultura naučila bi nas da vakcinišemo i sebe i djecu, iako je to cjepivo u našoj zemlji elektivno. Imajući u vidu da danas postoje cijeli pokreti protiv vakcinisanja, čak i obaveznog, a kamoli protiv sezonske gripe, potrebno je izgraditi kulturu ponašanja i osnovnog bontona u vrijeme bolesti, adeta i edeba koji su imali još naši stari. Osnovni princip jeste da bolestan ostaje u kući, ne miješa se sa zdravima i ne širi zarazu. Ovo se pravilo odnosi i na odrasle i na djecu. Roditelji trebaju strogo voditi računa o tome da bolesnu djecu ne šalju u škole i produžene boravke. U slučaju kada i bolesna osoba mora izaći iz kuće i boraviti na javnim mjestima, svi treba da povedu računa o osnovnim pravilima kulture: nositi zaštitnu masku, prilikom kihanja ili kašljanja staviti ruku na usta ili prekriti maramicom ako se ne nosi maska. S obzirom na to da svakodnevno možemo vidjeti da ni odrasli ni djeca nemaju osnove zdravstvene kulture, neophodno je provoditi edukaciju. Svi moramo povesti računa, preispitati se o svom ponašanju i usvojiti elementarna znanja iz zdravstvene kulture. Ostanite mi zdravi i veseli, a ako ipak vas virus zakači, molim vas ostanite kod kuće.
