Sadaka i zekat -- vodilje do Allahovog zadovoljstva
Sadaka nije samo materijalna pomoć -- ona je istinski izraz vjere, saosjećanja i pročišćenja duše. U islamu, davanje sadake i zekata ima posebnu važnost, jer islam nas uči da dijelimo ono što volimo i da brinemo o drugima, ostavljajući trag na ovom i budućem svijetu. U nastavku teksta, u svjetlu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa i kur'anskih poruka, razmotrit ćemo važnost davanja sadake i zekata.
Ljetni raspust u hladu sadake
Kao i svake godine u ovo vrijeme, dugi ljetni dani najaviše školski raspust. Djeca ga s nestrpljenjem čekaju. Danas je bio posljednji školski dan i Abdullah je već s babom dogovorio da će odmah poslije nastave ići kod djeda i nene na selo. Kad se oglasi zvono za kraj zadnjeg časa, izgledalo je kao da djeca čekaju da sudija odsvira kraj utakmice: vrata se otvoriše i djeca svih uzrasta nestrpljivo jurnuše vani. Konačno je počeo ljetni raspust.
Prve generacije muslimana i udjeljivanje na Allahovom putu
Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Ebu Talha je imao najviše palmi među ensarijama, a od svih palmi najdraži mu je bio vrt Bejruha, koji je davao lijepe plodove i u kojem je tekao izvor slatke vode. Nekada bi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u taj vrt i pio tu svježu vodu. Kada je objavljen ajet: ‘Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite...’ (Ali Imran, 92), Ebu Talha ode Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allah je rekao: – Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite..., a ja volim svoj imetak u Burejhi i to je sadaka čijoj se nagradi nadam kod Allaha. Učini s njom ono što misliš da je najbolje.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Divno, divno, doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Čuo sam šta si rekao i smatram da to trebaš podijeliti bližnjima.’” (Hadis bilježe Malik u Muvetti i Ahmed u Musnedu s vjerodostojnim senedom)
Trajna sadaka
Cijeli raspust su Amina i Abdullah proveli kod djeda i nane. Amina je s nanom mijesila hljeb, pite i razne kolače, a Abdullah je uživao u pravim seoskim poslovima: rano ujutru bi s djedom tjerao stoku na pašu, a onda bi radili na njivi ili odlazili u šumu.