strah

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)

Strah i tuga sastavni su dio ljudskog života. Svako od nas susreće se sa izazovima, iskušenjima i neizvjesnostima koje donose brige i nemir. No, u Kur'anu, Allah, džellešanuhu, otkriva nam da postoje određene skupine ljudi koje će biti sačuvane od ovih tegoba. Oni neće osjećati strah od budućnosti, niti će žaliti za prošlošću. Ko su ti ljudi? Koje su njihove odlike i djela? Možemo li se prepoznati među njima? Kur'an je spomenuo jedanaest skupina, kategorija, ljudi koji će biti sačuvani straha i tuge.

“Majko, opet ću dobiti lošu ocjenu. Nisam dobro uradila test. Sve sam naučila, i zaista sam se puno trudila. Danima sam se spremala za taj test, ali, mama, kad sam test morala da uradim, ja ništa nisam znala. Prvo je počeo da me boli stomak, zatim sam počela da se znojim, srce mi je ubrzano kucalo, osjećala sam trnce u rukama i nogama, bilo mi je muka i vrtjelo mi se u glavi. Više ništa nisam znala. Ja nikad neću uspjeti ovo da završim, neću moći ni fakultet upisati, ja zaista nisam sposobna za ovo. Ah, mama, šta da radim sad…”

Od prvog dana škole većina roditelja će da vidi strah u očima djece. Taj strah može biti od nepoznatog, jer dijete ne zna šta da očekuje od škole, isto tako dijete će da razvije i strah od učenja, ali i strah od novog okruženja. Prvenstveno se ovaj strah vidi kod djece koja tek kreću u srednju školu, to jeste kod adolescenata. Jedno od desetero djece ovako će da se osjeća u toku školovanja. Poseban strah kod djece primijetit će se za vrijeme testova ili usmenog izlaganja pred većom grupom djece. Tad dijete osjeća veći strah od neuspjeha i ovaj će strah imati svako četvrto dijete (A. Nieuwenbroek, Faalangst en ouders)

Istinski obožavati svoga Uzvišenog Gospodara, obaveza je svakog stvorenja, a to podrazumijeva ispoljavati ljubav prema Njemu, osjećati strah od Njegove kazne i nadati se Njegovoj milosti. Istinski Allahovi robovi žive u nadi da će se na Sudnjem danu Milostivi smilovati vjernicima koji su na ovome svijetu živjeli tražeći Njegovo zadovoljstvo. Ljubav prema Allahu, osjećaj straha od Allahove kazne i nada u Njegovu milost, tri su uvjeta koja se moraju ispuniti da bi robovanje Allahu bilo potpuno.

Ko bude obožavao Allaha samo preko ljubavi, dopustit će sebi da se oslobodi mnogih šerijatom propisanih obaveza. Upravo to su uradile određene skupine smatrajući se jednom od privilegovanih skupina kod Allaha, pa su sami sebe oslobodili mnogih vjerskih obaveza, a neki od njih i temelja ove vjere, kao što su namaz, post i drugi ibadeti. Ispravna ljubav prema Allahu mora da podstakne i motivira vjernika da Mu se još više približava i poveća njegovo vjerovanje u Njega i čežnju za Njim.

S druge strane, ko bude obožavao Allaha samo kroz strah, bojati se da će takav sam sebi veoma otežati vjeru i da će se jednog dana probuditi u vjeri koja će mu postati teška i neće se moći nositi sa njom, pa će ga ona na kraju savladati. Obično ovakva vrsta vjernika ne samo da sebi otežava vjeru nego je otežava i sužava i drugima, što nekada vjernika dovodi do veoma teških i bezizlaznih situacija. Uzvišeni Allah otvorio mu je mnoga vrata, ali ih on zbog žestine koju je sam sebi nametnuo ne vidi.

Historija ne bilježi da je postojala grupa postojana na Allahovoj uputi kojoj Allah nije podario snagu, zaštićenost i, u konačnici, vlast, nakon što su pripremljeni da nose emanet upravljanja životom na Zemlji. Mnogi ljudi nisu u stanju slijediti Allahovu uputu, nisu u stanju trpjeti neprijateljstvo Allahovih neprijatelja prema sljedbenicima Njegove upute, plaše se neprijateljskih spletki i stalnog okupljanja protiv njih, strahuju od ekonomskih i drugih sankcija. Sve to su samo opsjene poput onih kurejšijskih onda kada su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem kazali: ‘Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani’, jer, kada su prihvatili Allahovu uputu On im je dao da za manje od četvrt vijeka zavladaju zemaljskim prostranstvima na istoku i na zapadu.

Ruski strah od muslimana duboko je ukorijenjen. Rusija je bila u lošim odnosima s Osmanskim hilafetom, pomagala je svakome ko se borio protiv hilafeta, pogotovo je pomagala šiijsko-safevijskoj dinastiji na području današnjeg Irana. Samo mnogi muslimani ne znaju da su Osmanlije davale lekcije Rusima onda kad su podigli zastavu borbe i Rusija je plaćala glavarinu muslimanima. Čak su muslimani razmišljali o osvajanju same Moskve. To se desilo u dva pohoda. Prvi pohod bio je 978. h. / 1571. god. u vrijeme vladavine Selima Drugog pod vođstvom krimskog Hana koji je bio na čelu vojske od 120.000 konjanika, većina njih bili su sa Krima, a također je poveo sa sobom jednu osmansku artiljerijsku bateriju.

Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “Ko voli susret sa Allahom i Allah voli susret sa njim, ko prezire susret sa Allahom i Allah prezire susret sa njim.” Na to je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Božiji Poslaniče, da li je to preziranje smrti, jer svi mi preziremo smrt?” Poslanik, alejhis-selam, odgovori : “Nije tako, nego kada vjernik bude obradovan Allahovom milošću, Njegovim zadovoljstvom i Džennetom, zaželi susret sa Allahom pa i Allah voli susret sa njim, a kada nevjernik bude obaviješten o Allahovoj kazni i Njegovoj srdžbi, prezirat će susret s Njim i Allah prezire susret s njim.” (Bilježi Muslim)