Brak je jedan vid našeg ibadeta Uzvišenom Gospodaru, odnosno brak je u osnovi ibadet. A odnos muslimana i muslimanke prema ibadetu veoma je jasan. Ibadet nije nešto s čime se ljudi trebaju poigravati, omalovažavati ili tek tako rušiti. Ibadet podrazumijeva odnos prema Uzvišenom Allahu, prema ljudima i njihovim pravima i zajednici. Neizvršavanjem svojih obaveza i pronevjerom emaneta nosimo odgovornost prema Uzvišenom Allahu, a povredama i uskraćivanjem ili uzimanjem tuđeg prava mi nosimo odgovornost nadoknade tih prava na Sudnjem danu, a uskraćivanjem djeci njihovih potreba za porodičnom atmosferom mi ne samo da na njih ostavljamo negativne posljedice nego i na samu zajednicu. Zbog trauma koje prolaze i uskraćivanja zajedničke roditeljske ljubavi ta djeca mogu biti i jednim dijelom teretom zajednici zbog narušenog emocionalnog stanja i određenih narušenih sposobnosti za kvalitetnim međuljudskim odnosima, ili devijantnim ponašanjima, mogu da ostavljaju negativne posljedice i na okolinu s kojom imaju dodira ili širu zajednicu.
Mnogo je detalja vezanih za brak koji se smatraju ibadetom:
"..brak je moj sunnet, pa ko ostavi moj sunnet, nije od mene." (Muttefekun alejhi)
"'...čak je intimni odnos sa supružnikom sadaka.' Ashabi upitaše: 'Zar će neko od nas imati nagradu za to što je zadovoljio svoju strast?', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Zar ne bi imao grijeh ako bi to uradio na nedozvoljen način?' 'Imao bi, Božiji Poslaniče', rekoše ashabi. Na to Poslanik reče: 'Kada zadovolji potrebu na halal način, zaista će imati nagradu.'" (Muslim)
Brak je praksa i sunnet svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika: "I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali." (Er-Ra'd, 38)
"Ajet podstiče na brak i zabranu celibata, to jest ostavljanja braka. Brak je sunnet svih poslanika kako na to jasno ukazuje ajet." (Tefsiru Taberi)
"Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja i dobrog djeteta koje mu uči dovu!" (Muslim)
"Onoga koga Allah opskrbi čestitom suprugom, pomogao ga je u jednoj polovici njegove vjere. Pa, neka se Allaha boji u preostaloj drugoj polovici vjere." (Hakim, Mustedrek, vjerodostojan)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se obavezao da će pomoći trojicu: mudžahida -- borca na Allahovom putu, roba koji želi da se otkupi od svoga vlasnika i onog ko želi da bude častan kroz brak." (Tirmizi, hasen)
"Najbolji dinar je dinar koji čovjek utroši na svoju porodicu." (Muslim, 994)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Sve što nije spominjanje Allaha, džellešanuhu, predstavlja zabavu i zaborav, osim četiri stvari: ... međusobna igra čovjeka sa svojom suprugom." (Nesai, Sahihul-džamia, 4534, vjerosostojan)
"Doista ti nećeš podijeliti sadaku želeći njome Allahovu nagradu, a da nećeš biti za nju nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supuge." (Buhari)
Možemo primijetiti koliko je detalja vezanih za brak direktno spomenuto kao djela ibadeta. Još na sve ovo možemo dodati i ono što je empirijska strana nauke potvrdila o koristi braka za čovjekovo mentalno zdravlje i psihičku stabilnost. To su jasne naznake o važnosti institucije braka u pogledu imanskog stanja, mentalnog zdravlja i društvene zajednice. Ukoliko bismo vjernika ili vjernicu pitali zbog čega imaju tako odgovoran i ozbiljan pristup prema namazu, postu i drugim vrstama ibadeta, vjerovatno bismo naišli na jednu vrstu čuđenja na to pitanje. Najvjerovatnije bismo mogli dobiti odgovor da se sa ibadetom ne smije poigravati, i da kroz to mi definišemo naš odnos prema Uzvišenom Allahu. Ako nam je jasno i da je brak ibadet, onda se trebamo zapitati odakle dolazi to tako neodgovorno ponašanje naspram braka i olako rušenje i omalovažavanje te institucije zbog često manje bitnih stvari. Kako smo dozvolili da tako egoistična ponašanja preovladavaju u instituciji braka i da su zauzela veću poziciju od važnosti te institucije!
Dodatno je zabrinjavajuće da se to dešava kod vjernika koji su posebno brižljivi prema drugim ibadetima, a prema braku imaju prilično izgrađen maćehinski odnos. Zbog svega toga nam i jeste važno da ojačamo našu svijest o tome da je naš brak istovremeno i naš odnos prema Uzvišenom Allahu jer time iskazujemo svoju pokornost i robovanje Njemu. Tako i na brak gledamo kao na emanet od Uzvišenog Gospodara o kojem treba da brinemo, a ljudi s kojima smo u toj zajednici, naša porodica, jesu oni za koje smo najodgovorniji i da o njima vodimo posebnu brigu. Na taj način imamo višestruku korist: naš odnos prema Gospodaru u tom pogledu je odgovoran, dosta prilika za dobra djela, a život biva ljepšim i ugodnijim, a svojoj zajednici dajemo korisne i stabilne članove, čime jačamo zajednicu muslimana.
