Broj 43

Sirija se nalazi unutar "šiitskog polumjeseca" koji se, shodno šiitskim planovima, proteže od Libana, preko Sirije, Iraka, Irana, država Arapskog zaliva, pa sve do Jemena. I usljed tih veza šiitska da'va u Siriji je ojačala. Zbog važnosti Sirije za šiije, iranska i Hezbollahova pomoć prisutna je u očuvanju nusejrijskog režima. Ta pomoć došla je do izražaja u sadašnjim demonstracijama. Poslali su svoje uvježbano ljudstvo i vojnu opremu u Siriju koje ubija demonstrante, zarobljava ih, muči i ponižava. Tako su demonstranti prikazali zarobljene šiitske špijune unutar Sirije, a i brojni svjedoci govore o prisustvu iranskih i Hezbollahovih dobrovoljaca i naoružanja, a naročito su do izražaja došli šiitski snajperisti.

Pozivam sve nas da Kur'an učinimo našim saputnikom u životu na ovom svijetu. U njemu je istinsko svjetlo, svako dobro, svaki bereket. Poslušajmo šta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu: "O Muaze! Ukoliko želiš život sretnika, smrt šehida, spas na Danu iskupljanja, sigurnost od straha na Sudnjem danu, svjetlo na Danu velikih tmina, hlad u Danu velike vrućine, da ne budeš žedan u Danu velike žeđi, težinu u Danu kada mnoga djela budu lahka i uputu na Dan kada mnogi budu odvedeni s pravog puta, ako sve to želiš, onda proučavaj Kur'an. Uistinu, on je zikr Svemilosnog, štit od šejtana i ono što će prevagnuti tereziju." (Dejlemi)

“A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu.” Ovdje, kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže “muslimana”, misli se na svakog muslimana, bilo da se radi o mu’minu ili fasiku (velikom grješniku). Iz hadisa se razumije da je skrivanje sramote brata muslimana, veliko dobro djelo za koje Allah nagrađuje skrivanjem naše sramote i na dunjaluku i na ahiretu, što je mnogo važnije. Neki učenjaci smatraju da je vadžib da se sakrije tuđa sramota. Ukoliko vidi ili sazna za sramotu, čovjek koji nije dorastao da naređuje dobro i odvraća od zla, sramotu će samo sakriti. Međutim, ukoliko sramotu vidi ili sazna za nju čovjek koji je u mogućnosti da naređuje dobro i odvraća od zla, dužan je posavjetovati onoga pri kome je dotična sramota, te je isto tako i sakriti.

Bolesnik već zna da je, i pored bolesti, shodno svom stanju i mogućnosti, dužan klanjati, a prema tome i abdestiti. Ako nije u stanju abdestiti, uzet će tejemmum, a ako ne može ni to, klanjat će bez abdesta i bez tejemmuma. Na to upućuje postupak ashaba, tj. kada nisu bili u mogućnosti abdestiti u periodu dok još nije bio propisan tejemmum, klanjali su bez abdesta i bez tejemmuma. (Pogledati: Buhari, br. 3773 i Muslim, br. 843) Međutim, u našem vremenu pojavila su se nova, polemična pitanja, koja je potrebno analizirati sa aspekta šerijata kako bi se otklonile nejasnoće i time proširilo vjersko znanje. Neka od tih pitanja su: utjecaj dijalize na abdest i da li upotreba katetera i izlazak nečisti iz tijela neprirodnim putem kvari abdest.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pravi, istinski zahid na ovome svijetu, onaj koji nije mario za dunjalukom i njegovim ljepotama. Njegovo srce bilo je vezano za njegovog Gospodara, Allaha, njegovo srce bilo je obuzeto ahiretom i onime što ga očekuje poslije smrti. Razmišljao je kako da ljudima dostavi poslanicu sa kojom ga je Allah obavezao. Nije bio poput nekih ljudi koji razmišljaju samo kako da dođu do bogatstva i njegovih ljepota. To se ogleda u načinu njegovog života, u njegovoj odjeći, kući i hrani. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je znalo proći po četrdeset dana a da se u kući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi čuo miris kuhanoga mesa, na što ju je ‘Urve upitao: ”A šta ste jeli?” Ona mu je odgovorila: ”Vodu i hurme.” (Buharija i Muslim) Kaže Uzvišeni Allah: ”Doista vi u Poslaniku imate divan primjer (uzor).” (prijevod značenja El-Ahzab, 21)

ISTOČNI TURKISTAN

U ne tako davnoj prošlosti pod pojmom spontanog pobačaja mislilo se na gubitak trudnoće prije 28. tjedna trudnoće, preciznije na gubitak ploda lakšeg od 1000 g. Danas napredak i uspjesi u oblasti perinatologije i neonatologije u zbrinjavanju djece teže od 500 g. mijenjaju tu definiciju. Tako se granica definicije spontanog pobačaja pomjera na 24. tjedna, odnosno na težinu ploda nižu od 500 g. Prijevremeni završetak trudnoće nakon tog razdoblja, dakle plod teži od 500 g označuje se kao prijevremeni porođaj. Ako bismo govorili o uzrocima spontanog pobačaja većina autora navode da je čak 70% svih spontanih pobačaja rezultat anomalije zametka. Dakle svaki drugi spontani pobačaj nastaje zbog nesposobnosti zametka da se pravilno razvija. Abnormalnosti zametka nastaju kao posljedica kromosomskih anomalija ili kao posljedica štetnih egzogenih (vanjskih) utjecaja kao što su štetno djelovanje rendgenskog zračenja ili djelovanja organskih rastvarača, intoksikacije, duhana i duhanskog dima, konzumacije lijekova kao i dejstvo i utjecaj alkohola. Te se abnormalnosti očituju poremećenim razvitkom oplođene jajne stanice kada dolazi do normalnog rasta trofoblasta ( iz kojeg se razvijaju ovojnice zametka i posteljica) ali ne dolazi do razvitka embrioblasta (dijela iz kojeg se razvija zametak). Takva vrsta spontanog pobačaja označuje se kao blighted ovum ili anembrionalna trudnoća (Windei, Windmole). A ukoliko se zametak u početku normalno formira a potom se prestane registrirati embrionalna srčana akcija radi se o retiniranom spontanom pobačaju (missed abortion, Blutmole ). Postoji i poseban oblik spontanog pobačaja kada dolazi do djelomične ili potpune grozdaste degeneracije trofoblasta kada govorimo o mola hydatidosa (Blasenmole). Kada govorimo o majci, uzroci pobačaja obuhvaćaju anomalije maternice (1-5%), insuficijencija vrata maternice (oko 1%), hormonalni poremećaji (insuficijencija žutog tijela), febrilne infekcije majke (15-20%), psihički faktori kao i imunološki razlozi. Osnovna podjela spontanih pobačaja bila bi podjela na biokemijski i klinički pobačaj. Biokemijski pobačaj označava prekid trudnoće koja se nikada nije mogla klinički dokazati (ginekološkim i / ili ultrazvučnim pregledom). Sam tijek biokemijske trudnoće koji je vrlo kratak, kao i sam biokemijski pobačaj prate se isključivo biokemijskim parametrima odnosno razinom hCG u krvi. Kada govorimo o kliničkim pobačajima razlikuje se rani i kasni pobačaj. Rani pobačaj označuje neželjeni prekid trudnoće prije 16. tjedna trudnoće, a kasni pobačaj označuje završetak trudnoće nakon 16. tjedna. Oznaka klinički pobačaj znači da se trudnoća pored biokemijskim parametrima mogla dokazati i njezin tijek pratiti i ultrazvučno. Postoje slučajevi kada kod jedne žene imamo pojavu tri ili više spontanih pobačaja i tada govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. Učestalost biokemijskih pobačaja je 40-45% a kliničkih 10-15%. Iako su ovo na prvi pogled dosta stručni podaci, oni označuju tek mali uvod u tematiku kojom ćemo se baviti u narednim brojevima i predstavljaju neophodan temelj pojednostavljen na najbolji mogući način, jer se uistinu radi o kompleksnosti embriološke znanosti. Na žalost tema spontanih pobačaja prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije ( SZO ) je više nego aktuelna kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini, pa smo se i mi odlučili dati joj mjesta u časopisu. U narednim brojevima govorit ćemo o najranijim znakovima spontanog pobačaja, kao i brojnim dijagnostičkim metodama koje se primjenjuju radi otkrivanja uzroka spontanih pobačaja.

Učenjaci hadisa i hadiskih nauka, kao učenjaci i poznavaoci arapskog jezika, dali su svoj doprinos u pojašnjenju i komentaru nepoznatih riječi u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi olakšali ljudima njihovo shvatanje, a samim tim spoznaju i shvatanje vjere. Također kako bi olakšali i postupanje u skladu sa propisima koji se nalaze u spomenutim hadisima, pa su napisali djela koja se pojavljuju gotovo i približno u isto vrijeme, tj. krajem drugog, a početkom trećeg hidžretskog vijeka. Jedan od najranijih i prvih pisaca u ovoj vrsti nauke je Ebul-Hasan En-Nadr ibn Šemil El-Mazini, koji je umro 203. h., a koji je bio jedan od šejhova Ishaka ibn Rahivejha, a Ibn Rahivehejh je bio šejh imama Buharije.

Želimo li naša srca ukrasiti i okititi pozitivnim vrijednostima, onda ih najprije moramo očistiti od primjesa licemjerstva, pretvaranja, oholosti, umišljenosti i svega drugog što može onečistiti i zaprljati naše srce. Ibn Dževzi, rahimehullah, rekao je: ''O ti, očisti srce svoje, jer ljubav obitava samo u čistim srcima. Zar nisi vidio vrtlara da zemlju naprije čisti, a zatim je ore. Svaki kamen koji nađe, on ukloni, kao i sve ono što bi moglo smetati rastinju, pa tek onda posije sjeme i pomno nad njim bdije i čuva ga.“ (Kalb džedid li-men jurid, str. 36) Vjernik se prema svome srcu ophodi kao vrtlar prema svojoj bašči. U vjerničkom srcu postoji nekoliko bašči u koje svakodnevno ulazi. On ih čisti, obrađuje i u njima zasađuje. Najvažnija bašča u čovjekovom srcu jeste bašča tevhida. Iz nje vjernik otklanja širk, sumnju, pretvaranje i licemjerstvo, a u nju zasađuje tevhid, istinoljubivost i iskrenost.

''Svoj pogled ni prema čemu nisam usmjerio, niti sam svojim jezikom ikada progovorio, niti sam svojom rukom išta dotaknuo, niti su moja stopala ikada korak napravila sve dok nisam razmislio da li se radi o pokornosti (Uzvišenom Allahu) ili o nepokornosti? Ako bi bila riječ o pokornosti, odmah bih pristupio, a ako bi se radilo o nepokornosti, odmah bih ustuknuo.'' (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Kelimetul-ihlasi ve tahkiku ma'naha, str. 35.) ''Među ljudima ćeš uvijek biti cijenjen i poštovan (ili je rekao: ljudi će ti uvijek dobročinstvo činiti i poštivati) sve dok ne budeš pokazivao interesovanje za onim što oni posjeduju (od stvari dunjaluka). Ukoliko tako postupiš, gledat će te s podozrenjem, prezirat će tvoj govor i zamrzit će te.'' (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 1/397.)

„A Kada dođe Nevolja najveća,“ – Kada nastupi Sudnji dan. Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Sudnji dan nazvan ovim imenom jer svaka druga nevolja i nedaća manja je od njega. „Dan Kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio“ – Toga dana sveijedan čovjek sjetit će se svih svojih djela, dobrih i loših, koja je činio na dunjaluku. Toga dana reći će mu se: „Čitaj svoju knjigu, dosta ti je to što ćeš danas biti obračunavan.“ Toga dana čovjek će reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj dan pripremao!“. „i Kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,“ – Sudnjeg dana Džehennem će se ukazati, sveijedan čovjek će ga vidjeti. „I nema nijednog od vas a da neće biti izložen Džehennemu! To je kod tvoga Gospodara sigurno zapisano. A zatim ćemo one koji su bogobojazni bili džehennema spasiti a nevjernike da u njemu kleče ostaviti!“ (Prijevod značenja Merjem, 71-72.)

Allahovom, dželle šanuhu, voljom svanuo je još jedan sunčani, ljetni dan. Tokom dana sva živa bića, po Zemlji rasuta, hrle u potrazi za svojom nafakom koja im je za taj dan propisana. Abdullah je žurio kući gdje ga je sa osmijehom na licu čekala majka. ''Es-selamu alejkum, draga moja majko!“ ''Ve alejkumus-selam, milo moje.“ Abdullah je otrčao do kuhinje, uzeo komad hljeba i počeo ga mrviti. Majka ga je zbunjeno gledala: ''Kuda tako žuriš, dijete moje drago? I zašto tako mrviš hljeb?“ ''Žurim, majko, nekog upoznati. Hoću da mi bude prijatelj. Nadam se da me još uvijek čeka tamo gdje sam ga jutros ostavio“, pričao je Abdullah sakupljajući mrvice hljeba u maramicu. ''Ali zašto onda nosiš te mrvice? I koga si to na putu do škole sreo?“, majka je i dalje začuđeno gledala u Abdullaha. ''Sreo sam ga jutros, nije bio sam. S njim su bila još  dvojica, vjerovatno su njegova braća. Na leđima je nosio veliki teret. Htio sam mu pomoći, i teret do njegove kuće odnijeti, ali su se sva trojica uplašila i počela bježati od mene. A ja sam morao dalje, u školu. I nisam uspio da ih nađem. Zato žurim sad, nadam se da su još na istom mjestu. Želim mu reći da sam danas u školi puno toga novog saznao o njemu.“  Abdullahova majka sad je bila zabrinuta. Uze Abdullaha za ruku: ''Pođi sa mnom. Sjedi! Nikuda ti nećeš ići, dijete moje, dok mi lijepo ne ispričaš koga si sreo. S kime to želiš biti prijatelj?! Kome si htio teret nositi? Pa ti si još dijete, nemaš ti dovoljno snage za velike terete.“ ''Draga moja majko'', poče Abdullah, ''išao sam jutros kao i svako jutro prema školi. Dok sam prolazio parkom, na glatkoj stazi ugledah tri mrava koja su išla kroz travu. Tako sićušni, a svi su na leđima nosili mrvice. Htio sam im pomoći i njihovu hranu do kuće im odnijeti. To im je, zasigurno, bilo teško. Ali, kad dotakoh jednog, ostali pobjegoše, a u travi nestade i ovaj. Vratio sam mrvicu natrag, na zemlju, u nadi da će se on vratiti po svoj plijen. Ali, nije se vraćao, a ja sam morao ići u školu.“ Majka je slušala šta Abdullah govori i smiješila se. “Razmišljao sam o mravima i shvatio sam da o njima znam vrlo malo, a i to su stvorenja koja je dragi Allah stvorio. Pitao sam učiteljicu kako mogu nešto više o mravima saznati, a ona me uputila u biblioteku. Tamo sam našao puno o raznim životinjama, pa i o mravima. Nisam mogao ni slutiti kakva su to stvorenja. Da li znaš da mrava ima preko osam hiljada različitih vrsta?! Oni žive u grupama, kolonijama, i svaka kolonija ustvari je jedna porodica. Jer svi mravi iz jedne kolonije imaju jednu majku, koja je najveća među njima. Svi su oni braća i sestre. A ima ih u jednoj koloniji možda i milion. Subhanallah! Ali oni se nikada međusobno ne prepiru niti svađaju. Svi oni vrijedno rade, svako nešto traži, a kad nađu hranu, onda nose kući – da zajedno sa ostalom braćom i sestrama podijele. Vidio sam razne fotografije tunela koje mravi pod zemljom prave. A na površini zemlje prave prelijepe građevine.“ Abdullahova majka bila je sretna što je njen dragi Abdullah pravi mali istraživač. ''Upravo je sve tako kako si i rekao. Ti si, zaista, danas saznao puno toga korisnog o mravima. A ja ću ti reći još da je u tome Allahova mudrost. Allah Uzvišeni je sve s razlogom stvorio, pa i mrave. Jedna cijela sura u Kur'anu časnom nosi ime po ovim marljivim insektima od kojih možemo puno naučiti i u svom životu primijeniti. Mravi su primjer jedne složne zajednice. Svi oni vrijedno rade i svako, u skladu sa svojim skromnim mogućnostima, doprinosi zajednici u kojoj živi i funkcionira. Mravi su jedan džemat. Svaki mrav je kao jedan vjernik u džematu. I tako oni svojom vrijednošću i upornošću održavaju svoj džemat i čine ga jakim i uspješnim.“

Najzastupljenija od ovih posljedica je procentualno povećavanje stope nezaposlenosti jer od nadmetanja sa muškarcima u funkcijama koje su izrazite u njihovom domenu proizlazi nezapošljavanje određenog broja sposobnih muškaraca. Osim toga, ženino miješanje sa muškarcima na poslu razlog je za opadanje društvenog morala i rasprostranjenost sumnjivih, nedozvoljenih veza u društvu, dodajući tome okretanje žene od svoga zakonitog supruga i ispoljavanje mržnje prema njemu, jer ona na poslu vidi onoga koji "cijeni njenu ličnost i pamet", što neizbježno vodi ka nazadovanju i raspadu društva. 

Siromaštvo, nezaposlenost, dugotrajni međuplemenski ratovi, širenje AIDS-a i mnogi drugi problemi obilježili su život na ovim prostorima, pa svaki rad i zalaganje nailazi na velike poteškoće. Jedan od najvećih problema muslimana Ugande jeste nedostatak sredstava za obrazovanje. Najveći broj zdravstvenih i tehničkih fakulteta su u privatnom vlasništvu sa visokim cijenama školarine što ih čini nedostupnim siromašnoj omladini. Većina fabrika je u vlasništvu kršćana i njihova vrata su uglavnom zatvorena za nekršćane te muslimanska radna snaga ostaje bez prilike za posao. Pored toga, i ona nekolicina muslimana koja u takvom sistemu uspijeva da stekne visoko obrazovanje nema priliku da dobije odgovarajući položaj i zaposlenje, dok rad kršćanskih misionara, pomognut od strane države, onemogućava pristup daijama pojedinim siromašnim mjestima kako istina ne bi došla do tih ljudi. Bježeći pred vladinom represijom, veliki broj muslimana iselio se u zemlje islamskog svijeta.

Džihad je vrhunac islama i nema bolje smrti od šehidske smrti. Allah je mudžahidima i šehidima pripremio posebne nagrade i stepene u Džennetu i zato će samo šehidi željeti da se vrate na dunjaluk pa da ponovo poginu kao šehidi. Došao je neki čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ''Ko je najbolji čovjek?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ''Čovjek koji se bori na Allahovom putu zalažući svoj život i svoj imetak!“ Upitao je: ''A nakon njega?“ Poslanik je odgovorio: ''Mu'min koji na osamljenom mjestu ibadeti Allahu i ne čini zlo ljudima!“ (Muhtesaru Sahih Muslim, br. 1072)

U ovome mubarek mjesecu podijeli svoju hranu sa drugima, porodicom, prijateljima i komšijama postačima, pravi im iftare kako bi dobio i nagradu njihova posta. Dobro vodi računa o obaveznim namazima. Obavljaj ih redovno u džematu u džamiji, kako bi postigao obećanu nagradu i kako bi te Uzvišeni Allah čuvao na Sudnjem danu sa svojim namazima. Što više možeš, udjeljuj sadaku jer je sadaka u ramazanu najbolja sadaka. Dobro se čuvaj besposlice u ramazanu. Znaj da se tvoja stopala neće pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne odgovoriš na određena pitanja između kojih je i kako si iskorištavao svoje vrijeme na dunjaluku. Za sve ćeš biti obračunavan i pitan na Sudnjem danu. Ne gubi to iz vida!

Ovo prisustvo ne znači da se Allah, subhanehu ve te´ala, miješa sa stvorenjima ili da se nalazi na njihovom mjestu. Ispravno poimanje prisustva ne ukazuje na to, ni na bilo koji način, jer je to neispravno značenje i nemoguće u odnosu na Allaha, subhanehu ve te´ala, a značenje Allahovog govora ili govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne može biti nemoguće i neispravno. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: "Njegove riječi: 'On je s vama' (prijevod značenja El-Hadid, 4), ne znače da je On pomiješan sa stvorenjima, jer to (značenje) ne podrazumijeva arapski jezik. Štaviše, Mjesec, koji je jedan od Allahovih, subhanehu ve te´ala, znakova i od Njegovih najmanjih stvorenja, i koji se nalazi na nebu, uvijek je sa putnikom i sa drugima, gdje god se oni nalazili."

BLAGODATI MLIJEKA

Naučna istraživanja potvrdila da je mlijeko jedna od najboljih vrsta hrane zbog sadržaja hranjivih tvari neophodnih za rast, dug životni vijek i preventivu od bolesti. Također, potvrđeno je da djeca koja konzumiraju velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, žive, sa Allahovim dopuston, duže i procenat oboljenja od teških bolesti (kao što je moždani udar) kod njih je znatno niži. Konzumiranje četvrtine litra mlijeka dnevno može, sa Allahovim dopustom, smanjiti rizik od smrti usljed moždanog udara za 60%. Pojedine studije potvrđuju da svakodnevno konzumiranje mlijeka štiti od poremećaja krvnog pritiska i mnogih drugih bolesti. Mlijeko je korisno za cjelokupan organizam,  a naročito za kosti.