Broj 44

Zaštita granica tzv. Izraela i kontroliranje naoružanih grupacija kao što je Hezbollah i drugih, shodno kriterijama i pravilima političkih igara, jer su usmjerenja tih grupacija povezana sa sirijskim režimom koji sve do sada nije prestao biti bezbjednosni ventil za granice tzv. Izraela, sprečavajući svake istinske vojne pokušaje koji imaju za cilj da židovima zagorčaju opstanak na Džulanu ili da zaplaše židovske okupacione snage unutar okupirane Palestine. U slučaju pada sirijskoga režima, Židovi, miljenici Zapada, strahuju od pojave sunnitske nacionalne vlasti u Siriji koje će voditi operaciju oslobađanja okupiranoga Džulana i na taj način će otvoriti nova vrata otpora na tim mirnim i bezbjednim granicama, preko kojih će se spojiti grupa Palestinskog otpora čije se vođstvo nalazi u Damasku, prijestolnici Sirije. Inače, Beššar Esed, predsjednik Sirije, je istinski vladar tzv. Izraela, kako su to izvijestile židovske novine ''Hartis'' koje su ukazale na postojanje stanja zabrinutosti unutar židovskih krugova od pada sirijskoga režima, dodajući da se mnogi u Tel Avivu mole za zdravlje i opstanak sirijskoga režima koji nije bio u ratu sa Židovima od 1973. godine uprkos stalnim parolama i javnom iskazivanju mržnje prema Židovima.

„Zaista je zarobljeništvo srca teže od zarobljeništva tijela. Onaj čije je srce slobodno i smireno ne mari mnogo ako mu tijelo i zarobe. No, ako srce koje je vladar potpadne u zarobljeništvo nekom drugom mimo Allaha, onda je to pravo poniženje i pravo ropstvo. Istinsko robovanje je robovanje srca. Robovanje srca razlog je nagrada i kazni. Muslimanu neće naškoditi ako ga nevjernik bespravno porobi sve dok bude izvršavao sve vadžibe. No, ako srce bude porobljeno i bude robovalo nekom drugom mimo Allahu, onda će mu ovo naškoditi pa makar on bio i vladar drugim ljudima. Prava sloboda jeste sloboda srca, a pravo robovanje jeste robovanje srcem, kao što je istinsko bogatstvo duševno zadovoljstvo. S druge strane, najveća je nesreća onda kada se srce udalji od Allaha. Srce koje osjeti slast iskrenog robovanja Allahu neće osjetiti ništa slađe i potpunije od toga.“ (Medžmu'a fetava, 10/185-187, sažeto)

Islam je jedina ispravna vjera do Kijametskog dana. Vjernik i vjernica u islamu nalaze odgovore za svako pitanje i nejasnoću. Nema nijednog pitanja a da u islamu nema odgovora na njega, svejedno radilo se o akidetskim, fikhskim, tefsirskim, historijskim, hadiskim ili nekim drugim pitanjima. Zato što je Uzvišeni, subhanehu ve te'ala, rekao: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera" (Prijevod značenja El-Maide, 3.) Prvi izvor svih šerijatskih pitanja – Kur'an sačuvan je od strane Onoga koji se na to obavezao rekavši: "Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" (Prijevod značenja El-Hidžr, 9.) Drugi izvor šerijatskih propisa – sunnet sačuvan je zahvaljujući Allahovom obećanju i trudu koji su uložili islamski učenjaci koji su cijeli život posvetili sakupljanju, zapisivanju i proučavanju hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim ih zapisivali shodno njihovim kriterijima. Ovaj poredak izvora slijedili su islamski učenjaci i nisu tražili druge dokaze ako su u ta dva izvora našli dokaz po određenom šerijatskom pitanju. U ovome tekstu tretirat ćemo propise vezane za trudnicu. Neki od njih su dobro poznati, a neki nisu. Propisivanjem posebnih šerijatskih propisa za trudnu ženu, islam je ukazao posebnu pažnju prema trudnici iz dva razloga. Prvi od njih je slabost njenog tijela i teškoće koje podnosi zbog trudnoće koja je može oslabiti do te mjere da nije u stanju izvršavati neke od šerijatskih obaveza. Drugi razlog je fetus koji ona nosi i koji je jako osjetljiv na okruženje zbog čega je obavezna pažnja prema njemu i njegovom životu. Prije samog navođenja propisa vezanih za trudnicu, želim napomenuti sestrama da radi lakšeg savlađivanja ovih propisa i pamćenja istih neću u vezi s tim navoditi razilaženja islamskih pravnika, odnosno navest ću propis i dokaze spominjući ko zastupa to mišljenje, kao i savremene učenjake koji su izabrali isto mišljenje i neću navoditi drugo mišljenje osim u slučaju ako je to mišljenje rasprostranjeno da ne bi došlo do zabune.

Vjernika muslimana ništa tako snažno ne može potaći da se zaokupi i bavi nekom aktivnošću kao spoznaja da ga za nju očekuje velika nagrada kod Uzvišenog Stvoritelja. Ukoliko nam je poznato da je učenje i prenošenje znanja na druge aktivnost za koju je Svevišnji Allah obećao ugled na dunjaluku kao i veliku nagradu na ahiretu, onda nam je jasno da je i ovo jedan od indirektnih motiva koji je muslimane od vremena poslanstva pa sve do danas usmjeravao ka cjeloživotnom učenju. Uzvišeni Allah je u Kur'anu rekao: ''Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.'' (Prijevod značenja El-Mudžadele, 11.) Zbog želje da budu uzdignuti na visoke stepene i na dunjaluku i na ahiretu, ogroman broj muslimana se iskreno i strpljivo predavao nauci te su se njome bavili sve do svoje smrti.

U prethodnom broju počeli smo sa novim serijalom kojim će se malo više mjesta dati ženskom zdravlju, sa akcentom na reproduktivno zdravlje žene i komplikacije koje ga često mogu pratiti. Tema kojom smo započeli serijal jeste ''gubitak trudnoće''. Osvrnuli smo se na definicije spontanog pobačaja, glavne uzroke kao i osnovne podjele. U ovom broju govorit ćemo o najranijim znakovima spontanog pobačaja kao i dijagnostičkim metodama koje se primjenjuju u otkrivanju njihovih uzroka.

Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur'anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur'anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane. Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur'anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: "Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!", Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur'an objavili.  Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja. Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur'an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima. 

Islam se na samom početku sjevernom Afrikom širio posredstvom naučnika i trgovaca. Tako je bilo prije potpunog osvojenja sjevera kontinenta i prelaska na Pirinejski poluotok, u današnju Španiju. Međutim, naučnici i trgovci nisu pretvorili oblast zapadne Afrike u islamsku državu, nego su to učinili Murabituni (muslimanska država u Sjevernoj Africi i Španiji) osvojivši Ganu i njen glavni grad Akru. Prema njoj su se uputili pod vođstvom Ebu Bekra b. Omera i osvojili je 460. h.g. Odmah su iskorijenili idolopoklonstvo i trudili se da je u potpunosti pretvore u čistu islamsku državu. Za vladara su postavili jednog domaćeg muslimana i od tada je Gana prava muslimanska država…

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće.”

Prenosi se da je časni ashab Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Zaista dobro djelo donosi nur (svjetlost) u srcu, ljepotu na licu, snagu tijelu, prostranu opskrbu i ljubav u srcima stvorenja. I zaista hrđavo djelo donosi tamu u srcu, ružnoću na licu, slabost tijelu, manjak opskrbe i mržnju u srcima stvorenja.” Nekada si, možda, nervozan, ljut, smrknut, krvavih ili suznih očiju, stoga pogledaj kakva su ti djela?! Vidjet ćeš jasan odgovor u ovim riječima Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu. Žalimo se da su nam odnosi poremećeni, da nas djeca ne slušaju, da su bračne veze ugrožene, braća sa braćom ne govore, a ni djeca sa roditeljima, mladi ne poštuju i ne slušaju stare... Žalimo se na razne probleme. Možda se nekada žalimo i više nego što trebamo. I to je poseban belaj. No, razmislimo li bolje o riječima Ibn Abbasa, radijallahu anhu, i vidjet ćemo gdje je ključ za mnoge probleme na koje se žalimo.

Uzvišeni Allah vezao je početak namaskog vremena izravno za kosmičku pojavu, rekao je: "Obavljaj propisane molitve kad Sunce s polovine neba krene" (prijevod značenja El-Isra, 78), te kada se desi ta kosmička pojava nastupilo je namasko vrijeme. Zbog toga je svaki pouzdan način kojim se zna nastupanje te pojave prihvatljiv, jer je uzrok namaza sama kosmička pojava. Međutim, kada se radi o mlađaku i nastupanju hidžretskog mjeseca, šerijatski tekstovi su drugačije formulirani. Kosmička pojava, odnosno rađanje mlađaka nije izravno učinjeno uzrokom nastupanja mjeseca, nego je uzrok nastupanja hidžretskog mjeseca sveden na jednu od dvije stvari: viđenje mlađaka i upotpunjenje trideset dana starog mjeseca. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Postite kada vidite mlađak i prekinite post kada ga vidite, a bude li oblačno, upotpunite trideset dana!" (Buharija, br. 1909, i Muslim, br. 2567) To znači da šerijat nije učinio rađanje mlađaka izravnim uzrokom nastupanja hidžretskog mjeseca, nego je to vezao za viđenje mlađaka i upotpunjenje trideset dana starog mjeseca. (Pogledati: El-Furuk, 2/300)

Šejh Muhammed el-Usejmin, rahmetullahi alejhi, kaže: „Bili smo učenici na Naučnom institutu u Rijadu, i sjedili smo u razredu, kada se neki šejh pojavio i ušao. Kada sam ga vidio, rekao sam: ’Ovo je jedan od beduina pustinje, ovaj nema nikakvog udjela u znanju.’ Otrcane odjeće, nema na sebi tragova ugleda, ne brine o svom izgledu, pa je pao u našim očima, te sam se sjetio šejha Abdurrahmana es-Sa’dija i rekao sam sebi: ’Ostavljam šejha Abdurrahmana es-Sa’dija i sjedim pred ovim beduinom?!’ Kada je Eš-Šinkiti počeo sa svojim predavanjem, na nas bi prosuo bisere naučnih koristi iz mora njegovog velikog znanja, pa smo znali da se nalazimo pred velikim autoritetom i eminentnim učenjakom, pa smo se okoristili njegovim znanjem, njegovom metodom, ahlakom, zuhdom i pobožnošću.“

Imran b. Husajn el-Huzai, radijallahu anhu, je čuveni ashab koji je primio islam u godini Hajbera. U bitki za oslobođenje Mekke nosio je barjak plemena Huza'a. Bio je od uglednih pravnika iz reda ashaba. Omer, radijallahu anhu, poslao ga je u Basru da ljude poučava Allahovoj vjeri, gdje je i umro 52. h.g. Kažu učenjaci da je nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Imran b. Husajn bio predvodnik mutevekkila (onih koji se na Allaha oslanjaju). Kaže se da je imao neku kožnu bolest pa je saburao na njoj zbog čega su ga selamili meleki. Jedno vrijeme je posustao i liječio se, pa su ga meleki prestali selamiti. Zatim je ostavio liječenje pa su se i meleki vratili i ponovo ga selamili, kako bilježi imam Muslim, 3033.  

Cijeli raspust su Amina i Abdullah proveli kod djeda i nane. Amina je s nanom mijesila hljeb, pite i razne kolače, a Abdullah je uživao u pravim seoskim poslovima: rano ujutru bi s djedom tjerao stoku na pašu, a onda bi radili na njivi ili odlazili u šumu.

Nakon poraza na Bedru, mekkanski mnogobošci počeli su tražiti alternativni put za njihovu trgovačku razmjenu sa Šamom. Neki su predložili put preko iračkih brda, i zaista su i pošli tim putem. Predvodili su ih Ebu Sufjan, Safvan b. Umejje i Huvejtib b. Abdul-Uzza; nosili su sa sobom srebro i raznu robu, ukupna vrijednost svega toga isnosila je 100.000 dirhema. Informacije o tome Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primio je od jednog islamskog obavještajca po imenu Selit b. En-Nu'man. (Et-Terbijetul-Kijadijje, 3/132) Po dobijanju ovih obavještajnih podataka, Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Zejda b. El-Harisa na čelu stotine jahača da napadnu karavanu. Zejd ih je sreo kod vode zvane El-Karede u području Nedžda. Prestravljeni pratioci karavane su pobjegli, a muslimani su zaplijenili karavanu i robu koju je nosila te su zarobili vodiča koji se zvao Furat b. Hajjan.

Ako voliš Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda nastoj da budeš onakav kakav je bio i on:

Allah, subhanehu ve te'ala, voli Svoja imena i svojstva i voli da vidi njihove tragove na Svojim stvorenjima, a to ukazuje na Njegovu savršenost. Otuda je On vitr (nepar), voli vitr, lijep je i voli ljepotu, sve zna i voli one koji imaju znanje (učenjake), plemenit je i voli plemenite, jak je, a jak vjernik mu je draži od slabog, stidljiv je i voli stidljive, mnogo prašta i voli one koji praštaju, zahvalan je i voli zahvalne, istinu govori i voli iskrene, dobročinitelj je i voli dobročinitelje, milostiv je i voli milostive, pravedan je i voli pravedne i nagradit će Svoje robove shodno prisustvu ovih osobina kod njih.

Blagodati zemzem vode

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolja voda na Zemlji je zemzem-voda, u njoj je hrana koja zasićuje i lijek od bolesti” (Taberani u svojoj knjizi Kebir, a Albani je rekao da je hadis vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Džami'a, br. 3322,Albani); "Zemzem-voda je za ono za što se pije." (Ahmed, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Džami'a, br. 5502, Albani).

Braćo i sestre, vi koji ste roditelji i supružnici, vi koji ste ekonomisti, odgajatelji, nastavnici i profesori, činovnici i vođe država, ljekari i pacijenti, svima vama potreban je uzor i vrhovni autoritet, a za sve vas, bez obzira na različitost vašeg poziva, najbolji je uzor Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Osvrnimo se na najbolje ljude, na one koji su se najviše i najbolje ugledali na Muhammeda, alejhis-selam, i vidjet ćemo da im je Allah otvorio sve riznice dunjaluka, da su bili najuspješniji ljudi u historiji ljudskog roda, a pored toga i najbolji vjernici, te vlasnici najboljih džennetskih bašči. Nisu li to, moj brate i sestro, ashabi – drugovi Allahovog Poslanika, alejhis-selam? Nisu li, slijedeći njega, postali najbolji ljudi čovječanstva? Kaže Muhammed, sallalllahu alejhi ve sellem: “Najbolji ljudi su moja generacija, zatim oni poslije njih, a zatim oni poslije njih!” (Sahihul-Buhari, Poglavlje o ashabima, br. 3451)