ljubav

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)

Odgoj djeteta jedan je od najodgovornijih povjerenih emaneta. Islamski učenjaci i savremeni odgojni stručnjaci naglašavaju da zdrava ličnost djeteta nastaje na ravnoteži između ljubavi i strogoće. Previše ljubavi i popustljivosti rađa razmaženost i neposlušnost, dok pretjerana strogoća rađa strah, udaljenost i ponekad bunt. Dr. Džasim el-Mutava, poznati islamski pedagog, objašnjava da roditelj treba spojiti ova dva principa -- ljubav koja hrani dušu i strogoću koja oblikuje karakter i usmjerava ponašanje. Jedan otac ispričao je sa kajanjem kako je svoje dijete odgajao u potpunoj slobodi, bez nametanja pravila, dopuštajući mu sve. Kada je sin odrastao, postao je nasilan, bez poštovanja prema drugima i bez obzira na savjete. Drugi roditelji svjedoče o suprotnom -- odgoj isključivo kroz zabrane i naredbe, bez nježnosti, ostavlja djecu emocionalno hladnom i udaljenom od roditelja. Ispravan put je sredina: jasno postavljanje granica uz pružanje ljubavi, nježnosti i podrške.

Bratstvo i ljubav u ime Allaha i izgradnja zajedništva i jedinstva na toj osnovi najveće su blagodati koje Uzvišeni Allah daruje Svojim robovima. Ove uzvišene osobine nisu date svakome, već samo iskrenim vjernicima i vjernicama koji svojim ponašanjem i djelima dokazuju svoju odanost vjeri.

Ljubav u ime Allaha i bratstvo koje iz nje proizlazi predstavljaju najljepše plodove istinskog vjerovanja, imana. Snaga ovih osjećaja direktno zavisi od jačine našeg imana -- što je iman čvršći i snažniji, to će ljubav, bratstvo i zajedništvo među vjernicima biti dublje i čvršće. S druge strane, slabost imana reflektuje se i na slabost ovih plemenitih veza.

Radosti i žalosti. Sreće i nesreće. Usponi i padovi. Suze radosnice i suze žalosnice... Blagodati i iskušenja. Život i smrt... Životni dualizam -- vaga koja život drži u ravnoteži: jedan tas drži nas da ne padnemo u očaj zbog žalosti, a drugi tas čuva nas od pogubne oholosti i osionosti koju izaziva prekomjerno uživanje blagodati. Život je omeđen oštrim ivicama koje nas sprečavaju od strovaljivanja u ambis krajnosti: radost nas podsjeća na žalost, teškoća na olakšanje... Kroz patnju spoznajemo blagodat radosti, a radost nas podsjeća na neminovnost tuge. Cijeli životni program odvija se u okviru Allahove odredbe: "I zaista poslije teškoće dolazi olakšanje..." (El-Inširah, 5), ali i obrnuto, ovim nam se indirektno kazuje da će poslije blagodati i sreće neminovno doći iskušenja.

Oaza ljubavi i smiraja

Čestiti i Allahu pokorni supružnici temelj su zdravog društva, a temelj sretne porodice jeste supruga koja u svome domu napravi oazu ljubavi, milosti i smiraja za svoga supruga i svoju djecu. Islam nas potiče da njegujemo porodične vrijednosti, koje su usljed savremenog načina života umnogome narušene, a umjesto porodične oaze ljubavi i smiraja, često gledamo u porodični pakao netrpeljivosti i negativnosti.

Svaka mudra supruga i majka zna da je posebno u današnjem vremenu sve više porodičnih izazova i da joj je potrebna posebna umješnost da svoju porodicu sačuva od stranputice. Kako bi to i uspjela, posebno treba povesti računa o sljedećim elementima koji mogu biti ključni za bračni uspjeh ili neuspjeh.

Hvala Allahu, Koji je sjedinio srca Svojih dobrih robova, pa su milošću Njegovom postali braća, i mržnju i zlobu iz prsa njihovih odstranio, te su na ovom svijetu prisni, a na onom nerazdvojni istinski prijatelji. Svjedočimo da nema drugog istinskog boga osim Allaha, svjedočenjem kojim se nadamo Allahovoj milosti i zadovoljstvu, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su mir i blagoslov na njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga riječju, djelom, pravednošću i dobročinstvom slijede.

Međusobna ljubav u ime Allaha i bratstvo u Allahovoj vjeri jedno je od najboljih djela kojima se približava Allahu i jedna od najsuptilnijih i najljepših manifestacija ibadeta i pokornosti u svakodnevnom muslimanskom suživotu i interakciji. Bratstvo u ime Allaha ima svoje uvjete pod kojim druženje i prijateljevanje prerasta u međusobnu ljubav u ime Uzvišenog Allaha, čijim se praktikovanjem čovjek približava Allahu, a ustrajavanjem u tome postiže visoke stepene.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ljubav prema Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je od najvećih obaveza u vjeri islamu. Svaki musliman i muslimanka obavezni su da vole plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavlju koja je iznad ljubavi prema djetetu, roditelju, porodici, i bilo kome od ljudi. Štaviše, obavezni su da ga vole više nego sami sebe. Uzvišeni Allah kaže: “Vjerovjesnik je vjernicima preči od njih samih sebi” (El-Ahzab, 6). U hadisu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan od vas neće biti (pravi) vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, njegovog djeteta i svih ljudi” (Buhari, 15; Muslim, 44). Abdullah b. Hišam, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, dok ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao za ruku, rekao: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samoga!’ Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, (nije dobro) sve dok ti ne budem draži od tebe samog!’ Tada mu je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Sada si mi, zaista, tako mi Allaha, draži od mene samog!’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sada (je dobro), Omere!’” (Buhari, 6632). Također Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam preči vjernicima od njih samih sebi.” (Buhari, 2399; Muslim, 867)

Raznovrsnost i ljepote dunjaluka ne dopuštaju ljudskom oku da bude nemarno prema njima i da okrene glavu od njih, a kad oko zaboravi ono što ne bi smjelo zaboraviti, tad srce, zbog nesmotrenosti očiju, prestaje biti ravnodušno i zapanji ga blještava prolaznost, osljepljujući ga, ponekad i zauvijek. Kako i ne bi, kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i Allah vas je postavio kao namjesnike na njemu samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato, čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer je prvo iskušenje među Izraelćanima bilo zbog žene.” (Muslim)

Karakteristika bratstva u islamu jeste ta što je ovo bratstvo sklopio Uzvišeni Gospodar iznad sedam nebesa onda kada je objavio u Svojoj časnoj Knjizi riječi: “zaista su vjernici braća.” Svaki onaj koji izgovori la ilahe illallah smatra se sljedbenikom ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a ujedno je brat svakom drugom muslimanu i pripadniku zajednice muslimana, bez obzira na to gdje se nalazio, i koje boje kože bio, i kojoj etničkoj grupaciji pripadao. Uzvišeni je rekao: “I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar” (El-Enfal, 63).

Istinski obožavati svoga Uzvišenog Gospodara, obaveza je svakog stvorenja, a to podrazumijeva ispoljavati ljubav prema Njemu, osjećati strah od Njegove kazne i nadati se Njegovoj milosti. Istinski Allahovi robovi žive u nadi da će se na Sudnjem danu Milostivi smilovati vjernicima koji su na ovome svijetu živjeli tražeći Njegovo zadovoljstvo. Ljubav prema Allahu, osjećaj straha od Allahove kazne i nada u Njegovu milost, tri su uvjeta koja se moraju ispuniti da bi robovanje Allahu bilo potpuno.

Ko bude obožavao Allaha samo preko ljubavi, dopustit će sebi da se oslobodi mnogih šerijatom propisanih obaveza. Upravo to su uradile određene skupine smatrajući se jednom od privilegovanih skupina kod Allaha, pa su sami sebe oslobodili mnogih vjerskih obaveza, a neki od njih i temelja ove vjere, kao što su namaz, post i drugi ibadeti. Ispravna ljubav prema Allahu mora da podstakne i motivira vjernika da Mu se još više približava i poveća njegovo vjerovanje u Njega i čežnju za Njim.

S druge strane, ko bude obožavao Allaha samo kroz strah, bojati se da će takav sam sebi veoma otežati vjeru i da će se jednog dana probuditi u vjeri koja će mu postati teška i neće se moći nositi sa njom, pa će ga ona na kraju savladati. Obično ovakva vrsta vjernika ne samo da sebi otežava vjeru nego je otežava i sužava i drugima, što nekada vjernika dovodi do veoma teških i bezizlaznih situacija. Uzvišeni Allah otvorio mu je mnoga vrata, ali ih on zbog žestine koju je sam sebi nametnuo ne vidi.

I vi možete biti od onih koji se druže s Kur’anom...

Dok sam studirala u Egiptu, odvela sam dijete jedne svoje prijateljice u zabavni park. Tamo je radio jedan mladić, u dvadesetim godinama, koji je radio kao čuvar u zabavnom parku. Tog dana nas dvoje bili smo jedine mušterije.

Primijetila sam da mladić nešto čita, ali čim je vidio da se približavamo, sklonio je knjigu i uslužio nas. Čim smo počeli odlaziti, ponovo je uzeo knjigu koju je čitao, a oči je usmjerio prema tavanici. Usne su mu se tiho pomjerale. Učio je Kur’an napamet.

Na putu do kuće naišli smo na uličnog prodavača kokica. Bio je to stariji čovjek, u šezdesetim godinama. Primijetila sam da je njegov pogled usmjeren ka nebesima i zapitala sam se zbog čega. U rukama je držao Mushaf, a oči su mu bile usmjerene ka nebu jer je učio napamet ono što se nalazilo na stranici, gledao je gore kako bi lakše zapamtio riječi. Kada bi mušterija naišla, on bi je uslužio, a potom bi iznova započeo s učenjem napamet.

Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje

Dobro razmislimo o sljedećem primjeru: Zamislimo čovjeka koji šeta kroz veliku šumu ne sluteći kakve ga opasnosti čekaju. Dok on bezbrižno šeta, iznenada se pred njim pojavi ogroman lav i, uz veliku riku, nasrne na njega. Čovjek se dadne u bijeg i u trku primijeti da se pred njim nalazi veliki bunar. Uskoči unutra nadajući se da je pobjegao opasnosti.

Dok je padao u dubine, uspio je da se uhvati za uže i da se spasi od sigurne pogibije. Osjetio je olakšanje, međutim, kada je pogledao dolje, primijetio je da je dno bunara suho i da se tamo nalazi ogromna zmija koja je razjapila svoje čeljusti spremna da proguta svoj plijen. U tom trenutku, čovjek pogleda gore i ugleda dva miša kako grickaju uže za koje se držao. Jedan crni i bijeli miš složno su odgrizali jednu po jednu nit užeta. 

Na ekranima i monitorima ljudi gledaju filmske zvijezde. O njima čitaju u magazinima. Dive se njihovim licima i izgledu. Ali, šta se dešava s njima nakon samo deset, dvadeset ili trideset godina? Njihova ljepota izblijedi, nekoć lijepa lica prekriju bore i oni napuste pozornicu ovog svijeta. Šta se desi s najvećim ljudskim umovima samo nekoliko decenija nakon što dođu s epohalnim otkrićima? Možda tiho leže u vlastitoj kući i nisu u stanju da se sjete ni sopstvenog imena. Da li se trebamo ražalostiti nad ovakvom stvarnošću i predati nemaru i bezbrižnosti? Ne, jer u njima se kriju znakovi i uputa za ljude. S uvehnućem ruže i s svakom njenom laticom koja otpadne, Allah, tebareke ve te‘ala, podsjeća nas da sve na ovom svijetu prolazi. Podsjeća nas da ništa na ovom svijetu nije stalno i vječno, i da samo Allah ostaje. Uzvišeni u Kur’anu nam poručuje da se probudimo iz sanjarenja i konačno shvatimo da se ne trebamo vezivati za ove prolazne stvari, već za Njegovu vjeru i ahiret koji dolazi: “Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti – pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!“ (Er-Rahman, 26-27)

Voljeti i biti voljen želja je svih nas i bilo bi vrlo tužno kad bi bilo suprotno. Naši najljepši osjećaji vezuju se za osobe suprotnog spola, pa u našim bilježnicama, sveskama, tajnim dnevnicima (neki i javno) otkrivamo i pišemo ime voljene osobe. Osjećaj sreće koji nas nosi, ubrzani otkucaji srca kad vidimo voljenu osobu, naša zbunjenost – ukazuju na lijepa osjećanja koja nosimo u srcu. Međutim, da li su se naši tinejdžeri, mladići i djevojke (u posljednje vrijeme, svjedoci smo i stariji) ikada zapitali da li ljubav koju u srcu gajimo prema suprotnom spolu može da nam šteti? Zaista ljubav koja se desi, a nije šerijatski dozvoljena, nosi ogromne štete, stoga ćemo navesti neke od njih.

Rekao je Uzvišeni Allah: ”Samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (Prijevod značenja El-Bekare, 228) Rekao je Ibn Kesir, rahimehullah: ”Tj. prednost u građi karaktera i moralu u položaju i izvršavanju naredbi i udjeljivanju i obavljanju potrebnog, a taj fadilet (prednost) je na dunjaluku i ahiretu.” (Ibn Kesir, Tefsir) Rekao je Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših muškaraca u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ” Vjerovjesnik je u Džennetu, i iskreni je u Džennetu, i čovjek koji isključivo radi Allaha posjeti svoga brata u predgrađu – u Džennetu je. Hoćete li da vas obavijestim ko je od vaših žena u Džennetu?” Rekli smo: ”Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: ”Svaka umiljata rotkinja koja kada se naljuti, ili se prema njoj loše postupi, ili naljuti svog supruga, kaže: 'Ovo je moja ruka u tvojoj ruci i neću oka sklopiti sve dok ne budeš zadovoljan.'” (Darekutni, hadis je hasen, Sahihu džami'a, Albani, broj hadisa 2604)