ljudi

Mudrost nije definisana objavom, u Kur'anu i sunnetu, već su islamski učenjaci, prema svome znanju i razumijevanju objave, definisali mudrost, što znači da je mudrost moguće definisati i poimati na više ispravnih načina, ali i različito primjenjivati u stvarnosti.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, definisao je mudrost kao "činjenje odgovarajućeg djela na odgovarajući način u odgovarajuće vrijeme". (Medaridžus-salikin)

Allahov govor je temelj i kruna uspjeha. On je na početku i na kraju, u rahatluku i teškoći, na dunjaluku i ahiretu je sigurnost, uspjeh i zaštita. On je savjetnik, on je lijek za sve ono što je u našim prsima, on je uputa, on je Allahova milost za vjernika, on je Allahova blagodat, on je radost vjerničkim dušama.

Uzvišeni kaže: "O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'" (Junus, 57--58)

Zaslužiti ljubav i zadovoljstvo Milostivog Allaha i spasiti se Njegove kazne i srdžbe želja je svakog iskrenog vjernika. Svemilosni Allah u plemenitom Kur'anu podrobno kazuje o djelima kojima se postiže Njegovo zadovoljstvo i o ljudima koje On voli. Ali, isto tako, brojni su ajeti u kojima se govori o ljudima koje Allah ne voli i koji zbog djela koja čine zaslužuju Njegovu kaznu. Naš Gospodar ne voli ohole, one koji prelaze granice dozvoljenog, smutljivce, nevjernike, vjerolomnike, izdajice, nepravednike, hvalisavce, one koji mnogo griješe, rasipnike, one koji o nepravdi glasno govore i obijesne.

U današnjem vremenu kada se prave razne rang-liste, spiskovi i sastavi raznih zvijezda, sportaša, i drugih izuzetnih ljudi, zadovoljstvo je i čast znati ko su bili najbolji Allahovi robovi koji su kročili ovim svijetom, a koje je predvodio najbolji od svih, Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su bili džennetlije a hodali su među ljudima, pronoseći istinu, ponosno i dostojanstveno nazivajući se muslimanima i ashabima -- drugovima Allahovog Poslanika.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja su generacija, sljedbenici i drugovi najboljeg čovjeka. I ne može ni biti drugačije nego da najbolji i najplemenitiji čovjek odgoji najbolju generaciju i najbolje ljude. Uzvišeni Allah kaže: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio..." (Alu Imran, 110). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji ljudi jesu ljudi iz moje generacije." (Sahihul-Buhari, 2652; Sahihu Muslim, 2533)

Od vremena kada je poslan Allahov Poslanik pa do Sudnjeg dana svi su obavezani vjerovanjem i slijeđenjem Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te nikome nije dozvoljeno da izađe izvan okvira vjerozakona sa kojim je poslan, ili da slijedi neku drugu vjeru. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo te poslali baš svim ljudima kao radosnih vijesti donositelja i upozoritelja.” (Sebe, 28)

Na zapadu Afrike postoji jedna zemlja koja se zove Burkina Faso. U ovom tekstu cijenjeni čitatelji mogu da pročitaju zanimljivosti o ovoj zemlji, njenoj povijesti i životu muslimana u njoj.

Zemljopis i demografija

Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike. Ova zemlja nema izlaz na mora, graniči sa Nigerom na sjeveru i na zapadu sa Malijem, sa Togom na istoku, i Beninom, Ganom i Obalom Slonovače na jugu. Burkina Faso se do 1984. godine zvala Gornja Volta, po rijekama Crna, Bijela i Crvena Volta koje teku kroz ovu zemlju. Burkina Faso na najrasprostanjenijim domaćim jezicima znači “zemlja poštenih ljudi”.

Burkina Faso, nažalost, spada u najsiromašnije države svijeta. Ranije su mnogi radili kod južnih susjeda, pogotovo u Obali Slonovače. Ekonomija se temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inostranstva.

Vjera islam pridaje veliku pažnju uvažavanju i čuvanju osjećaja drugih ljudi. Pridavanje pažnje osjećajima drugih ljudi sjedinjuje mu’minska srca, jača međusobnu ljubav i njihov saf. Islam je upravo zbog toga propisao niz temelja, načela i propisa, koji garantuju i čuvaju osjećaje drugih ljudi.

Poslanička praksa

Allahov poslanik Jusuf, alejhis-selam, rekao je, kao što se spominje u plemenitom Kur’anu: “...kad me je iz tamnice izbavio...“ (Jusuf, 100) Nije želio reći u prisustvu svoje braće „kada me je iz bunara izbavio“ iako su ga upravo oni bacili u bunar. Nije želio da se sa njima susretne s tim riječima. Povezao je svoje stanje sa tamnicom, sa kojom se oni ne dovode u vezu.

Također, rekao je: “...nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao...“ (Jusuf, 100) Povod razdora pripisao je prokletom šejtanu, iako su njegova braća direktno povrijedili Jusufa, alejhis-selam, i to sve kako ih ne bi doveo u neugodnu situaciju.

Isto tako, rekao je “... i vas iz pustinje doveo...“ (Jusuf, 100) Nije rekao, obraćajući se svome ocu, majci i braći “i vas zbog gladi, patnje i siromaštva doveo“, kako im na taj način ne bi prigovorio svoje dobročinstvo prema njima. Potom je veličajući svoga Gospodara rekao: “...Gospodar moj je zaista milostiv prema onome kome On hoće, i On, zaista, sve zna i mudar je!'' (Jusuf, 100). Neka je uzvišen Onaj koji je odabrao za Svoje poslanike, najpotpunije osobe između Svojih robova.

Često se može čuti kako su u ime religije počinjeni najveći zločini i kako religija predstavlja najveće zlo i uzrok najvećih stradanja ljudi širom svijeta. Tom prilikom posebno se ukazuje na islam, ali u manjoj mjeri i na ostale religije. Sve što ima dodirne tačke sa vjerom smatra se nazadnim, konfliktnim i sinonimom za stradanja ogromnog broja žrtava, dok se, s druge strane, komunizam ili ateizam predstavljaju kao garancija bezbjednosti i naprednosti. Međutim, koliko ta teza može izdržati pred brojkama žrtava za koje su odgovorni čelnici u ateističkim, odnosno komunističkim društvenim uređenjima? Odgovor ćemo pronaći u nastavku u kojem predstavljamo državnike koji će u povijesti ostati zapamćeni kao najveći zločinci i ubice.

Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.” (Muttefekun alejhi, El-Buhari, 1/160, i Muslim, 2282)

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće.”