"Jesam li odlična?"
Babo se osmjehnu pa joj reče: "Pristavi prvo čaj pa ću ti natenane sve ispričati."
Amina se hitro uputi prema kuhinji. Dok je Amina pripremala čaj, i mama joj se pridruži u kuhinji da joj pomogne, pa zajedno sjedoše, a potom započeše razgovor.
"Kako je bilo na roditeljskom?", upita mama.
"Dobro je bilo, kao i uvijek", odgovori babo pa nastavi: "Razredna kao i uvijek pohvali Aminu, posebno kako je odgovorna, marljiva i vrijedna. Uvijek uradi domaću zadaću, uvijek dođe na vrijeme u školu i primjer je u lijepom ponašanju. Ima samo jedna stvar koja ni učiteljici nije baš najbolje jasna. Amina posljednje kontrolne zadatke nije uradila kako smo to od nje navikli. A najviše je čudi to što je na posljednjem kontrolnom iz biologije jedva prolaznu ocjenu dobila. I nastavnica dobro zna da je to Amini omiljeni predmet i da skoro uvijek bez ijedne greške uradi kontrolne zadatke iz biologije. Učiteljica me pitala je li se nešto desilo zbog čega Amina nije mogla da uči, a ja sam joj odgovorio da se u mojim očima ništa posebno nije desilo u zadnje vrijeme, ali da ću, čim stignem kući, popričati sa Aminom."
Čuvši ove riječi, Amina spusti glavu i poče plakati.
"Nije valjda da plačeš što jednom nisi odlična?", začuđeno je upita mama.
"Ne plačem samo zbog toga, već zato što ja ne mogu postati doktorica da liječim djeda i nenu", uplakano odgovori Amina.
"Niko nije rekao da ti ne možeš bolje, nego se pitamo da li se nešto desilo pa nisi imala ocjene kao do sada", dodade babo.
"Ne znam ni ja tačno, ali sam se posljednjih dana više igrala na snijegu sa Fatimom i Asijom, a manje učila", dodade Amina tihim glasom.
"To može biti dovoljan razlog", reče mama, pa dodade: "Niko nikada nije rekao da ti moraš biti doktorica, ali nam je bitno da se maksimalno zalažeš i da kasnije izabereš zanimanje koje odgovara tvojim sposobnostima. Naravno da nam je bitno da učiš i radiš ono što voliš. Naša vjera uči nas da postavimo visoke ciljeve u školi i na poslu."
"Znaš li priču o Musau, alejhis-selam, i faraonu?", znatiželjno upita babo Aminu.
"Misliš ono kada je Musa otišao kod faraona i kada je faraon pozvao svoje pristalice i mađioničare kako bi porazio Musaa, alejhis-selam?"
"Jeste, baš na tu priču mislim", odgovori babo pa nastavi: "Zatim je Uzvišeni Allah naredio Musau da on baci svoj štap koji se pretvori u veliku zmiju koja pojede zmije mađioničara. I to je bio razlog da je mnogo ljudi povjerovalo u Allaha. Zatim je Musa, alejhis-selam, morao da napusti Egipat sa svojim sljedbenicima jer je faraon htio da ubije sve sljedbenike Musaove. Bježeći od faraona, došli su do mora pa je Musa dobio naredbu od Allaha da udari štapom po moru kroz koje je, Allahovom dozvolom, nastao put. Musa, alejhis-selam, i njegov narod prođoše preko mora, a za njima krenu i faraon sa svojom svitom. Kada Musa sa svojim sljedbenicima pređe, put nestade, a faraon i njegovi vojnici utopiše se. Ali, prije nego što je Musa, alejhis-selam, došao do mora, desilo se nešto interesantno. Musa, alejhis-selam, odlučio je da se vrati sa svojim narodom u Palestinu, ali da to neće uraditi dok ne nađe tijelo Jusufa, alejhis-selam, i dok njegovo tijelo ne ponesu u Palestinu da ga tamo ukopaju. Tragajući za mezarom Jusufa, alejhis-selam, Musa naiđe na jednu staricu koja je znala gdje se nalazi Jusufov mezar. Ta starica nas je svojim postupkom naučila kakve ambicije mi muslimani treba da imamo. Ona je znala gdje je mezar Jusufa, alejhis-selam, ali za tu informaciju tražila je od Musa, alejhis-selam, da bude u njegovoj blizini u Džennetu. Vjerovatno je znala da je veliki uspjeh biti i na najnižem stepenu u Džennetu i spasiti se Džehennema, ali ipak je tražila da bude u društvu poslanika jer će oni biti na visokim stepenima u Džennetu. Kada je Musa, alejhis-selam, pristao, ona im je kazala da je mezar Jusufov ispod jednog malog jezera, da trebaju vodu isprazniti i da će onda naći njegov mezar. Musa, alejhis-selam, tako je i uradio. Na ovaj način uspio je da ponese tijelo Jusufa, alejhis-selam, sa sobom u Palestinu."
Amina je pomno slušala babu i na kraju je djelovala zamišljeno. Ove babine riječi razveseliše je, pa posle kratke tišine reče: "Jako mi svidjelo kako je ova starica iz priče tačno znala šta želi. Ja ću dati sve od sebe da sljedeće ocjene budu bolje i nadam se da će mi se jednog dana ostvariti san -- da ću biti doktorica i liječiti djeda i nenu i pomagati ljudima."
