Timski rad traži od svih pripadnika tima da rade na njegovom poboljšanju. I što više jačaju tim, time svi zajedno rastu i imaju više koristi. U tom timskom radu jasno je da svi ne daju isto, niti uzimaju isto. Neko daje više od drugog, a neko uzima više od drugog. Oni koji daju više možda nekada uzimaju manje, ali u konačnici tim zajedničkim radom postižu bolje rezultate. U braku i jedna i druga strana, u dosta situacija, ne daju isto niti uzimaju isto. U nekim trenucima neko daje više, a neko manje. Tako nekada jedna strana uzima više od druge strane. Situacije i stanja su promjenjive prirode. Neko je sposobniji za nešto, a neko drugi za nešto drugo. U datim momentima jedna strana prolazi kroz trenutke slabosti, bolesti ili nekog drugog teškog stanja, i potrebno je da joj druga strana ukaže brigu i potporu.
Sve ove faze su prirodno i normalno stanje kroz koje brak prolazi. Brak je zajednica dvoje nepotpunih i manjkavih bića, koji treba da se trude da jedno drugome budu nadogradnja i potpora u dobru, a istinski i dobronamjeran savjetnik u lošim odlukama i postupcima.
"...i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)
Ovako islam gleda na instituciju braka. Ljubav i samilost su temelj gradnje principa potpore i razumijevanja, koji su inspiracija za davanje i ulaganje u brak. Mnogo je stvari koje iz braka crpe energiju i snagu. Djeca uzimaju mnogo snage od bračnih supružnika. Briga o egzistenciji, očuvanje rodbinskih veza, očuvanje lijepih odnosa sa roditeljima, braćom i sestrama, rođacima, komšijama, prijateljima, radnim kolegama... -- sve ovo uzima mnogo snage od bračnih partnera i može da oteža sam način komunikacije između njih. Otuda, ukoliko se i brak pretvori u pijavicu koja isisava snagu, onda se težište tereta prebacuje na svaku od osoba koje žive zajedno u braku, odnosno, teret ne biva na njima istovremeno, nego pojedinačno. Kada dvije osobe nose isti teret, onda je moguće da jedna strana malo popusti, ili zakaže, a da druga nadomjesti taj gubitak. Kada težište bude na svakoj osobi pojedinačno, onda se može desiti da neko ispusti čitav teret zbog toga što je u toku nošenja tereta naišao na nezgodan teren koji nije bio u stanju da savlada. U tom stanju situacija se dodatno usložnjava i teret na drugoj strani mnogostruko se uvećava, što može rezultirati raspadom bračne zajednice. Ulagati u bračnu zajednicu znači hraniti je i paziti kako bi uvijek bila dovoljno jaka za one koji pokušavaju da isisavaju bračnu energiju i snagu. To se može dešavati namjerno ili nenamjerno. Ljudi oko nas čine neke stvari želeći time da nam pomognu, a ustvari nam otežavaju i komplikuju stanje. Brak je zasnovan na potpunoj intimi, i supružnici su najintimniji između sebe, dok s drugima ljudima postoje jasne granice u komunikaciji i odnosima. Zbog toga je i veoma teško dokučiti stvarno stanje i dešavanja u braku. Možda je to moguće pojasniti riječima i frazama, ali osjetiti sve te sitne detalje, koji su važni za zdravo funkcionisanje braka, teško je i možda nemoguće. Nekad pomislimo da ćemo određenim postupkom unaprijediti stanje i olakšati nekom njegovu bračnu situaciju, a onda se desi suprotno od toga. Ljudi koji izvana poljuljaju stanje u braku najčešće se udalje, ali talasi ostaju između bračnih partnera. Da bi se održali na tim talasima, važno je da budu jaki i da igraju timski. Za snagu i kvalitetnu koordinaciju trebaju sposobnosti i model sporazumijevanja koji je adekvatan za obje strane. To se sve uspostavlja u toku razvijanja i unapređenja bračne zajednice, gdje se stvari vremenom uštimavaju i postavljaju na adekvatno mjesto. To opet zahtijeva trud i rad, odnosno, davanje i sa jedne ili sa druge strane. Parazitski model funkcionisanja unutar bračne zajednice, ili bilo koje zajednice, nije dobar, samo što se to u većim zajednicama, ponekad, manje primijeti, odnosno, šteta bude manja, dok u braku može da uzrokuje urušavanje čitavog sistema.
Da bi neko bio sposoban da nešto dadne, on mora to i da posjeduje, što nas ponovo vraća na početak u kojem kažemo da sve kreće od pojedinca. Poboljšanja i promjene traže ljudi koji znaju kako se poboljšavaju i mijenjaju stvari. Nije dovoljna samo intuicija i hodanje za nekim svojim ličnim pretpostavkama. Pozitivne promjene traže ispravne poteze i ponašanja koja uzrokuju pozitivne promjene. Među tim ponašanjima nalazimo i strpljivost, mudrost, diplomatske nastupe, ignorisanje određenih pojava, kao i ustrajnost i upornost u popravljanju stanja, koliko god da to bilo teško. Do vrha se penje strmim i teškim putevima. Kada se penjete u visine, moguće je da se okliznete i vratite daleko unazad. Međutim, to ne znači da nemate prilike da pokušate ponovo i osvojite taj vrh. Ali to traži snage i upornosti, kao i održavanje motivacije na zavidnom nivou, iako možemo da u tim trenucima doživimo i da nas ljudi ismijavaju i omalovažavaju zbog toga što smo se okliznuli i vratili unazad. Neki će pokušati i da nas demorališu ili ubjeđuju da se ne isplati ponovo pokušati, ili da to nije vrijedno tolikog truda. Naravno, može to biti i istina, ali krajnje odluke su na nama, i onda kada se mi uistinu uvjerimo da ne vrijedi ponovno ulaganje truda, i da to može značiti samo bacanje naših resursa. Ali, u to se mi trebamo argumentovano uvjeriti, a ne na osnovu polovičnih istina donositi velike odluke, koje se najviše tiču nas.
Savremeni ili novi izazovi traže savremena i odgovarajuća rješenja. Držati se kalupiranja obrazaca rješenja nije uvijek pogodno. Zato nam je i važno da stalno učimo i proširujemo svoje znanje, usvajamo nove vještine i unapređujemo postojeće. Našim ličnim rastom rastu i stvari oko nas, tj. mi podižemo nivo obrasca funkcionisanja s okolinom i ljudima, te tako budimo pozitivne stvari, a neutraliziramo negativnosti. Učimo kako da postavljamo zaštitne ograde oko sebe i nama važnih ljudi oko nas, štiteći na taj način naše odnose jačanjem pozicije na kojoj stojimo.
