Područje Džamu i Kašmira
Područje Džamu i Kašmira, ili poznatije samo kao Kašmir, je staro područje koje se nalazi na jugozapadu centralne Azije. Broj stanovnika 2004. godine bio je više od deset miliona ljudi. Trenutno je podijeljeno na dva dijela: indijski i pakistanski dio. Indijski dio čine Džamu i većina područja Kašmira ili 67%, čija ukupna površina iznosi oko 138.992 kvadratnih kilometara. Glavni grad ljeti je Srinagar, a zimi Džamu. Drugi dio, koji je pod upravom Pakistana, ima površinu od 45.867 kvadratnih kilometara, i njegov glavni grad je Muzaffarabad. Na sjeveru graniči sa Afganistanom i Kinom, a na zapadu također sa Kinom, na jugu sa Indijom i na zapadu sa Pakistanom. Procenat muslimana u okupiranom indijskom dijelu je oko 80%. Pakistan je vodio tri rata sa Indijom u Kašmiru u manje od četvrt vijeka. Nakon završetka zadnjeg sukoba između Indije i Pakistana u Kašmiru, Indija je zauzela gotovo dvije trećine teritorija 67%, te je poduzela ustavne korake u cilju integriranja Kašmira i Džamu u indijsku uniju. Slučaj Kašmira bio je prezentiran Vijeću sigurnosti koje je izdalo odluku o izvršenju referenduma za budućnost Kašmira. Indija je odbila ovu odluku i smatra Kašmir svojom teritorijom. Trenutno se na okupiranom dijelu Kašmira nalazi oko 800 hiljada indijskih vojnika. Tako od samog početka okupacije indijska vlast vrši nad muslimanima Kašmira različite zločine od kojih su najizraženiji:
● Pokušaj brisanja islamske kulture iz svakoga oblika javnoga života, kao naprimjer u obrazovanju i historiji. Zamijenili su urdu jezik sa indijskim, te zatvaraju islamske škole.
● Ubijanje muslimana je svakodnevnica. Broj ubijenih u 1989. godini prešao je deset hiljada muslimana, a između 1990. i 1998. ubijeno je oko 50 hiljada muslimana, dok je ukupni broj ubijenih muslimana od prestanka sukoba pa do sada prešao 100 hiljada.
● Hapšenje muslimana političara, učenjaka i običnih ljudi je normalna pojava, tako da je njihov broj dostigao oko 80 hiljada, a broj ubijenih muslimanskih političara iz opozicije je oko sedamsto. Tako se procenat muslimana u periodu od deset godina smanjio za 5%.
● Silovanje muslimanki, ubijanje i spaljivanje djece, otimanje i paljevina muslimanskih dobara možda je najbolnija činjenica.
● Naseljavanje Hindusa i davanje velikih površina zemlje njima u vlasništvo sa ciljem iseljavanja muslimana, smanjivanje njihovog broja i utjecaja i povećanja broja Hindusa, njihove moći i utjecaja.
● Klanje krave u okupiranom dijelu Kašmira smatra se krivičnim djelom koje povlači sa sobom doživotni zatvor.
(Izvor: mawsoah.net, alnoor.se, islammemo.cc)
Merjem Enjas – dragulj Senegala
Merjem, kći Ibrahima Enjasa, zaslužuje svaku pohvalu i može da bude uzor muslimankama koje žele da čine hizmet islamu. Merjem je Senegalka, živi u glavnom gradu Senegala Dakar, prešla je sedamdesetu godinu života, ali nije prestala da služi plemenitom Kur'anu, arapskom jeziku i šerijatskim znanostima. Direktor je obrazovne institucije "Darul-Kur'an". U petoj godini njen otac Ibrahim, islamski daija, šalje je kod alima iz Mauritanije da uči Kur'an napamet i arapski jezik. Nakon velikoga truda i strpljenja 1948. postaje hafiz Kur'ana i polaže ispit pred grupom uleme i ličnosti iz sfere obrazovanja. Nakon toga njen otac poklanja joj vrijedan poklon. Da bi brižni otac bio zadovoljan sa hifzom svoje kćerke, traži od nje da napiše cijeli Kur'an iz svoga hifza bez gledanja u njega i sa velikim zadovoljstvom čestita Merjem to čini. Nakon udaje, seli iz svoga grada Kulih u glavni senegalski grad Dakar gdje kuću svoga muža pretvara u mjesto za podučavanje muslimanske djece Kur'anu i arapskom jeziku. Ljudi su sa oduševljenjem prihvatili njene dersove i slali su joj svoju djecu, jer podučavanje Kur'anu i arapskom jeziku nije bilo zastupljeno u programima službenoga obrazovanja nad kojim je nadvladavao jezik i kultura francuskog kolonijalizma. Na taj način "muževa kuća" postala je prvi nukleus za "Darul-Kur'an" u Dakaru, u koju su dolazili učenici iz susjednih afričkih država, kao što je Nigerija, Togo, Gana i Mauritanija. Isto tako dolazila su i djeca arapsko-muslimanske dijaspore koja su živjela u Senegalu. U sadašnje vrijeme "Darul-Kur'an" se proširio i njegovi ogranci također su se raširili u samome Dakaru i Senegalu, ali i izvan Senegala, tako da su se pojedini ogranci otvorili u Gambiji i Nigeriji. U zadnje vrijeme došlo je do reforme nastavnog programa i obrazovnih metoda gdje je došlo do spajanja francuskog i islamsko-arapskog obrazovanja. Trenutno škola "Darul-Kur'an" broji oko 1.500 učenika i učenica različitih starosnih doba, od obdaništa do srednje škole. Merjem se u svom pozivanju susreće sa određenim problemima, kao što su neznanje, bolest, siromaštvo, kršćansko propovijedanje i težina u izvorima finansiranja, ali je to sve nije spriječilo da se stavi u službu Kur'anu i Allahovoj vjeri. Kao primjer pokušaja onemogućavanja njene plemenite misije, kršćanski misionari grade luksuzne škole za pokrštavanje muslimana i njihove djece i to u blizini skromnih škola "Darul-Kur'ana", čak štaviše pokušavaju kupiti mjesta koja iznajmljuje 'Darul-Kur'an" kako bi ugasili plemenitu Merjeminu misiju.
(Izvori: Novine eš-Šerkul-Evsat, aawsat.com)
Slika blokade Gaze danas
Od 2007. godine Gaza se nalazi u potpuno nepravednoj blokadi, kojoj su prethodile opsežne pripreme u periodu od godinu i po dana i koje su onemogućile ljude da se pripreme za blokadu. U narednih nekoliko redova spomenut ćemo najvažnije i najopasnije posljedice blokade:
● Hiljade Palestinaca susreće se, na polju obnove porušenih objekata, sa problemom nabavke potrebnog građevinskog materijala. Inače, blokada i zabrana uvoza građevinskog materijala u Gazu u potpunosti je paralizirala obnovu kuća, tako da, i nakon godinu dana od završetka napada na Gazu, hiljade ljudi živi u šatorima i izbjegličkim naseljima.
● Blokada uvoza i izvoza dovela je do smanjenja mogućnosti proizvodnje i nabavke svježih namirnica po prihvatljivim cijenama. Samo 15% od potrebnih namirnica dozvoljeno je importirati u Gazu preko prijelaza pod židovskom kontrolom, dok između 15-20% potrebnih namirnica ulazi preko tunela između Gaze i Egipta, što znači da se nabavlja samo oko 30% neophodnih namirnica.
● Nemogućnost uvoza i izvoza, na polju trgovačkih veza sa svijetom, dovodi do pogoršanja ekonomskog stanja i gubljenja 120 hiljada radnih mjesta.
● Zbog oštećenja stanica za crpljenje pitke vode, postrojenja za prečišćavanja stajaćih voda i stanica za električnu energiju, još uvijek oko 100 hiljada Palestinaca je bez potpunog pristupa pitkoj vodi.
● Zbog nastavka blokade, porušene zdravstvene ustanove nisu se obnovile, s tim da je u funkciju stavljeno osnovno pružanje zdravstvenih usluga. U zemlji je veliki nedostatak lijekova, a također liječenje izvan Gaze je skoro neizvodivo. Na stotine osoba pogođeno je paralizom i amputacijom, koji u isto vrijeme imaju problema sa nastavkom liječenja i dolaska do medicinskih pomagala.
● Zarazne bolesti su sve češće, čiji su glavni razlozi širenje zagađenja podzemnih voda i vode za piće, kao i nepravilno odlaganje čvrstih i tečnih otpadaka. Kod djece je prisutna neugojenost i zastoj u rastu, a kod neke djece pregojenost zbog konzumiranja škroba, ulja i konzerviranih namirnica, koji čine osnovu pomoći u hrani od strane međunarodnih humanitarnih organizacija. Također su raširene različite psihičke bolesti.
● Porušene i oštećene škole različitih obrazovnih nivoa nisu još obnovljene, a uz to zabrana uvoza obrazovnog materijala pričinjava još veće poteškoće.
(Izvor: Centar za studije i savjetovanje "Zejtun", alzaytouna.net)
