rat

Sirijski režim uvodi ruski jezik u škole

Prema državnoj Sirijskoj arapskoj novinskoj agenciji (SANA), sirijsko Ministarstvo obrazovanja primilo je pet hiljada novih knjiga za učenje ruskog jezika, što je donacija Ruske unije kršćanskog svijeta. Te su knjige navodno prva serija od ukupno deset hiljada primjeraka koji će biti podijeljeni učenicima sedmih razreda u zemlji, u eksperimentalnom programu uvođenja ruskog jezika u škole. Bassam Al-Tavil, prvi nadzornik Ministarstva obrazovanja za predmet ruski jezik, rekao je da će se ruski jezik ove godine eksperimentalno predavati u pokrajinama Damask, Homs, Tartus, Latakia, As-Suwayda i Daraa.

U kojem će se pravcu kretati iranska politika s novim predsjednikom

Prema iranskoj novinskoj agenciji Mehr, novi iranski predsjednik Masoud Pazeshkian vjeruje da se unutrašnji problemi Irana ne mogu riješiti bez rješavanja problema s vanjskim svijetom i poziva na poboljšanje odnosa između Irana i zapadnih zemalja, predvođenih Sjedinjenim Državama, na temelju tri principa: ponos, mudrost i interes. Najavio je da će na vrh prioriteta svoje vlade staviti oživljavanje nuklearnog sporazuma, što je u interesu Irana, te je istakao da se bivši američki predsjednik Donald Trump ne bi povukao iz sporazuma da on nije bio koristan za Iran. Vjeruje da je u interesu Irana pridružiti se FATF-u (International Financial Action Task Force) kako bi Iran razvio i olakšao trgovinu s drugim zemljama.

Želi stati na kraj razmimoilaženjima među političkim snagama za koje kaže da su "glavni uzrok problema u zemlji". Obećao je da će pratiti probleme radnika i penzionera i raditi na način da se u zemlji eliminiraju siromaštvo, diskriminacija i korupcija.

U svojoj predsjedničkoj kampanji isticao je potrebu poštenog odnosa prema javnosti, umjesto davanja praznih obećanja, istaknuvši da će u vođenje države uključiti sve ljude, a ne određenu skupinu. Obećao je da će se pozitivno baviti ženskim pitanjima, slobodom pristupa internetu, ustavnim pravima nacionalnih manjina te političkim i društvenim slobodama.

(Izvor: arabic.rt.com)

Mediji: SAD i Izrael pokušavaju spriječiti nalog za hapšenje Netanyahua

Međunarodni krivični sud uskoro bi mogao izdati naloge za hapšenje Benjamina Netanyahua, Yoava Gallanta i Herzija Halevija pišu izraelski mediji. Izrael i SAD ulažu diplomatske napore kako bi sprečili Međunarodni krivični sud (ICC) da izda nalog za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua i drugih izraelskih zvaničnika zbog rata u Gazi, prenijeli su izraelski mediji. Kako je navedeno, Netanyahu je zabrinut da bi takav potez mogao narušiti ugled Izraela na međunarodnoj sceni i u kontaktu je sa zvaničnicima administracije američkog predsjednika Joea Bidena, prenosi Tanjug, pozivajući se na The Times of Israel.

Američki vojnik spalio se pred izraelskom ambasadom u Washingtonu -- američki mediji ne znaju razlog

Američki vojnik Aaron Bushnell zapalio se u nedjelju, 25. februara 2024., ispred izraelske ambasade u Washingtonu, u znak protesta protiv brutalnog izraelskog napada na Gazu. Svoj čin prenosio je uživo putem interneta, tako da je snimak vojnika koji umire uzvikujući: "Free Palestine", kao svoje posljednje riječi, obišao planetu. U zanimljivom članku na bosanskom jeziku, naslovljenom GENOCID, SUICID I MEDIOCID: Slučaj Aarona Bushnella, autor se osvrnuo na način kako su vodeći američki mediji tretirali ovaj slučaj uz povlačenje paralele s nekim drugim slučajevima samospaljivanja iz protesta prema različitim diktatorskim i autokratskim režimima. Ono što se ističe u članku jesu naslovi vijesti, koji ostavljaju dojam da američki mediji ne znaju razlog zbog kojeg se vojnik spalio. Tako je naslov u Reutersu glasio: "Pripadnik zrakoplovstva SAD-a zapalio se pred ambasadom Izraela u Washingtonu", na CNN-u identičan, dok je Washington Post bio nešto kreativniji, prema riječima autora članka, "utoliko što je naglasio da je riječ o aktivnom pripadniku zrakoplovstva, što je umjesto 'ambasada Izraela' stajalo 'izraelska ambasada' i što je umjesto imena grada Washingtona upotrijebljena skraćenica D. C.". Naslov u New York Timesu glasio je: "Muškarac se zapalio pred izraelskom ambasadom, policija navodi", naglašavajući kako se pozivaju na policijske izvore iako je cijeli svijet jasno vidio šta se u Washingtonu desilo tog dana. Naslov je dan kasnije ažuriran, NYT se pozvao na vojni izvor i u antrfile dodano je da je riječ o protestu protiv "izraelskih smrtonosnih akcija u Gazi".

Broj ranjenih izraelskih vojnika približava se broju od 20.000

Broj ranjenih izraelskih vojnika vjerovatno će dosegnuti oko 20.000 kada se u ukupan broj uračunaju i oni kojima je dijagnosticiran poremećaj posttraumatskog stresa, izvještava AP pozivajući se na izraelskog aktivistu. Edan Kleiman, koji vodi neprofitnu organizaciju Disabled Veterans Organisation, rekao je: "Nikada nisam vidio ovakav opseg i intenzitet ovog poremećaja." "Moramo rehabilitirati ove ljude", dodao je, upozoravajući na to da izraelske vlasti ne shvataju ozbiljnost situacije. Postoji veliki i rastući segment ranjenih koji također pate od duboke psihološke traume, a njihova patnja pojavljuje se kao skriveni trošak rata, izvijestio je Times of Israel. Prema riječima Limora Lurie, šefa Odjela za rehabilitaciju Ministarstva odbrane Izraela, 58 posto vojnika ima povrede na udovima, uključujući amputaciju. Ministarstvo odbrane saopćilo je sredinom decembra da je više od 6.000 članova izraelskih okupacionih snaga i policije ranjeno od 7. oktobra.Top of Form

(Izvor: MEMO)

Većina Amerikanaca ne podržava slanje oružja Izraelu, dok Biden traži od Kongresa da odobri dodatnu pomoć Izraelu

Prema anketi koju je proveo CBS News, između 16. i 19. oktobra, 57 posto sudionika ankete podupire slanje pomoći Gazi; 56 posto Amerikanaca izrazilo je nezadovoljstvo politikom predsjednika Joea Bidena u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom; 85 posto sudionika izrazilo je zabrinutost zbog opasnosti od širenja sukoba na Bliskom istoku, dok je 79 posto izrazilo zabrinutost zbog mogućnosti da Sjedinjene Države provode terorističke aktivnosti. Također, 52 posto Amerikanaca usprotivilo se slanju oružja i opreme iz Washingtona Izraelu, dok 24 posto smatra da Biden Izraelu daje mnogo oružja. S druge strane, američki predsjednik Joe Biden pozvao je u petak (20. 10. 2023.) Kongres da odobri "hitan i bez presedana" proračun za koji je rekao da će biti posvećen potpori Izraelu i Ukrajini. U televizijskom obraćanju Biden je najavio da će od Kongresa tražiti finansijsku podršku za Izrael i Ukrajinu, te je kazao da je "podupiranje Izraela i Ukrajine pametno ulaganje koje će uroditi plodom za američku sigurnost za generacije koje dolaze", istaknuvši da će njegova administracija "raditi na nastavku funkcioniranja Iron Domea kako bi se zaštitio Izrael". Biden je naglasio da su uspjeh i vojna nadmoć Izraela "vitalne stvari" za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, pozivajući na prevladavanje svih unutrašnjih (političkih) razlika u njegovoj zemlji, "kako bi se spriječila bilo kakva pobjeda" koju pokret Hamas može postići. "Imamo svoje unutrašnje razlike, ali ih moramo prevladati. Ne možemo dopustiti teroristima da postignu svoje ciljeve", kazao je Biden. Mediji su izvijestili da Biden namjerava od Kongresa zatražiti 14 milijardi dolara dodatne potpore Izraelu.

(Izvor: Anadolu Agency)

Gubitak Nigera jedan je od najtežih udaraca Francuskoj u Africi

Za razliku od desetaka državnih udara u Zapadnoj Africi, ovaj nije orkestrirala Francuska. Njen vojni vođa nije prijatelj, već vrlo jak neprijatelj Francuske. 

Poput drugih afričkih zemalja i bivših francuskih kolonija, Niger je glavni izvor uranija i ispunjava oko 20 posto francuskih potreba. Nevladine organizacije procjenjuju da se jedna od svake tri žarulje u Francuskoj napaja uranijem iz Nigera, dok 90 posto Nigeraca nema pristup električnoj energiji.

Putin odlučio: Oni koji su krivi za spaljivanje Kur'ana služit će kaznu u ruskim muslimanskim regijama

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da će svi koji budu proglašeni krivima za spaljivanje Kur'ana morati služiti kaznu u većinski muslimanskim regijama Ruske Federacije, prenosi agencija TASS. Ova izjava stavlja se u kontekstu slučaja Nikite Žuravela iz Volgograda koji je uhapšen u maju ove godine nakon što je osumnjičen da je spalio primjerak Kur'ana ispred džamije. Taj čin, koji je snimljen, izazvao je bijes u zemlji, posebno u većinski muslimanskoj republici Čečeniji, gdje je hiljade ljudi protestiralo protiv skrnavljenja svetog teksta. Žuravel je od tada odveden u istražni pritvor u Groznom, glavnom gradu Čečenije. Advokati i aktivisti upozorili su da odluka da se Žuravelov slučaj ustupi čečenskim istražiteljima dovodi u opasnost od mučenja ili čak smrti. Ranije ove godine, Rusija je osudila spaljivanje primjerka Kur'ana u glavnom gradu Švedske Stockholmu, koje je počinio Rasmum Paludan, čelnik krajnje desničarske stranke, u provokativnom potezu koji je također izazvao osude, pozive na bojkot i proteste širom muslimanskog svijeta. No, neki zapadnoevropski mediji optužili su upravo Rusiju da stoji iza tog slučaja.

"Dijalog između Teherana i Rijada ima pozitivan učinak na regiju"

Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian izjavio je 25. aprila da dijalog između Teherana i Rijada ima "pozitivan učinak na regiju i Liban". 

Iranski ministar kazao je ovo tokom konferencije za novinare u Bejrutu, glavnom gradu Libana, na kraju trodnevne posjete tokom koje se sastao s nekoliko dužnosnika Libana. 

Iranski ministar dodao je da je njegova zemlja "otvorenost i komunikaciju sa zemljama regije općenito i susjednim zemljama posebno učinila prioritetom svoje vanjske politike".

Kako Turska zbrinjava više od dva miliona žrtava zemljotresa

U Turskoj je od katastrofalnog potresa u februaru 2023. do sada podignuto više od 350.000 šatora i 8.500 kontejnerskih kuća na 332 lokacije u jedanaest pogođenih provincija. Ukupno, uključujući sve vrste privremenih prihvatnih centara i hotela, zbrinuto je više od dva miliona ljudi. Najviše šatora nalazi se u Hatayu (97.419), a slijede Kahramanmaraš (77.188) i Gaziantep (49.795). Osim toga, završeno je planiranje 103.684 kontejnerske kuće koje će biti izgrađene u najkraćem mogućem roku. Postavljaju se i privremeni kontejnerski tržni centri, da ljudi mogu kupovati.

Više od pola miliona ljudi besplatno je evakuisano iz regiona koji je najviše pogođen i kojima je država obezbijedila privremeni smještaj širom Turske. Također jedan veliki dio otputovao je kod rodbine u druge gradove.

Odšteta od 36 miliona dolara za pogrešno osuđene za ubistvo Malcolma X

Dvojica osuđenika, Muhammad Aziz i Khalil Islam, koji su godinama bili nepravedno zatvoreni zbog ubistva vođe u borbi za građanska prava Malcolma X-a zajedno će dobiti 36 miliona dolara odštete. U slučaju Khalila Islama novac se isplaćuje posthumno jer je već preminuo.

Malcolm X bio je važan pokretač borbe protiv neravnopravnog položaja crnih Amerikanaca. U 23. godini života, prilikom izdržavanja zatvorske kazne, prelazi na islam i priključuje se organizaciji Nation of Islam ili Black Muslims, kako se ova organizacija još zvala. Nakon izlaska iz zatvora zamijenio je svoje prezime dobro poznatim X (nepoznat), za razliku od svog "ropskog imena" Little (Mali). Kasnije je uzeo muslimansko ime El-Hajj Malik El-Shabazz. Bio je vrlo aktivan na polju dave i u borbi protiv segregacije crnaca u Americi. Malcolmova dava i aktivizam inspirisala je mnoge crnce da pređu na islam. Jedan od njih bio je tada mladi i vrhunski bokser Cassius Clay, kasnije poznat kao Muhammed Ali. Malcolm X postao je njegov prijatelj i mentor. U početku je Malcolm X bio radikalan i nije isključivao borbu silom. Kasnije je postao umjeren, na ljutnju svojih bivših saradnika iz Nation of Islam sa kojima se 1964. godine razišao. Malcolm X ubijen je 21. februara 1965. godine u 39. godini života dok je držao govor u njujorškom crnom kvartu Harlem. Motiv ubistva nikada nije razjašnjen, jedna od verzija jeste da se X posvađao sa političko-vjerskom organizacijom Nation of Islam, s kojom je postao poznat i da neko iz te organizacije stoji iza ubistva.

Stogodišnjica Velike džamije u Parizu

Velika džamija u Parizu najstarija je džamija u glavnom gradu Francuske i jedna od najvećih u zemlji. Svečano je otvorena dvadesetih godina prošlog vijeka u čast sedamdeset hiljada muslimanskih boraca poginulih na strani Francuske u Prvom svjetskom ratu.

Kamen temeljac za izgradnju ove džamije položio je 22. oktobra 1922. tadašnji marokanski sultan Moulay Youssef, zajedno s tadašnjim francuskim predsjednikom Gastonom Doumergueom.

Turska završila izgradnju 57.000 domova u Idlibu

Turska je završila izgradnju 57.000 novih domova u sirijskoj sjevernoj provinciji Idlib, u novoizgrađenom gradu za izbjeglice. Oko 52.000 porodica sirijskih izbjeglica sada je dobilo nove domove. U novom gradu gradi se još 9.000 kuća.

Nova regija dobila je ime Kemmune Recep Tayyip Erdogan i novi stanovnici izuzetno su zahvalni turskom narodu.

Saudijska Arabija: Hadžije iz Evrope, Amerike i Australije više neće moći rezervirati hadž putem turističkih agencija

Saudijska Arabija donijela je odluku da se muslimani iz Evrope, Amerike i Australije, koji žele obaviti hadž sada moraju prijaviti putem vladine web-stranice, čime se ukida uloga turističkih agencija u tom procesu.

Saudijsko ministarstvo hadža potvrdilo je sredinom juna da muslimani hadžije iz Evrope, Amerike i Australije za hadžsku vizu moraju aplicirati putem vladine web-stranice Motawif. Nakon što apliciraju, odabir će se vršiti sistemom "automatizirane lutrije", nakon čega će prijevoz i smještaj, kao i kompletan aranžman hadža moći kupiti direktno od saudijske vlade. Ova odluka označava veliku promjenu koja se dešava praktično preko noći. U suštini, ova odluka ukida desetljećima star sistem korištenja odobrenih turističkih agencija za registraciju, rezervaciju i plaćanje hadžskog aranžmana, smještaja i dozvola.

Njemačka 93-godišnja poricateljica holokausta osuđena na 1,5 godinu zatvora

Ursula Haverbeck, 93-godišnja Njemica, osuđena je u aprilu 2022. na godinu dana zatvora zbog negiranja holokausta. Ona je u dva navrata negirala nacistički genocid iz Drugog svjetskog rata, prvi put na jednom skupu 2017. i ponovila je to u intervjuu 2020. godine.

Sudije su na prvostepenom ročištu odredile šest mjeseci zatvora za negiranje na skupu 2017. i godinu dana za negiranje u intervjuu 2020. godine. U žalbenom postupku u aprilu ove godine sud je istu presudu potvrdio. Haverbeck se i dalje može žaliti u kasaciji. Za isto krivično djelo u prošlosti je već odslužila kaznu od dvije godine zatvora.

FIFA vrši pritisak na Katar da dopusti prodaju alkohola na stadionima tokom Svjetskog prvenstva

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. bit će 22. po redu svjetsko prvenstvo u nogometu, a održat će se u Kataru od 21. novembra do 18. decembra. Ovo će biti prvo svjetsko prvenstvo koje će se održati u arapskom svijetu i u jednoj muslimanskoj zemlji. A, čini se da je upravo to gorući problem FIFA-e kada je u pitanju ovo prvenstvo. Naime, svjetska nogometna asocijacija FIFA vrši pritisak na Katar da dopusti prodaju alkohola na stadionima tokom Svjetskog prvenstva 2022., koje će se održati u ovoj zemlji.

Američki zastupnici usvojili Zakon o borbi protiv globalne islamofobije

Pod nazivom Zakon o borbi protiv internacionalne islamofobije, Zastupnički dom američkog Kongresa izglasao je 14. decembra 2021. podršku prijedlogu zakona o borbi protiv antimuslimanskog rasizma, koji je inicirala Ilhan Omar, zastupnica Demokratske stranke.

Mjere sadržane u prijedlogu zakona zahtijevaju od State Departmenta da uspostavi kabinet na čelu s posebnim izaslanikom, koji će objavljivati godišnji izvještaj u kojem će se bilježiti slučajevi islamofobije, uključujući nasilje i uznemiravanje muslimana te vandalizam usmjeren protiv džamija, muslimanskih škola i grobalja širom svijeta.

216.000 žrtava pedofilije u Rimokatoličkoj crkvi u Francuskoj

Procjenjuje se da je između 1950. i 2020. godine, 216.000 djece i mladih bilo žrtva seksualnog zlostavljanja svećenika i drugih članova Rimokatoličke crkve u Francuskoj, zaključila je Nezavisna komisija za seksualno zlostavljanje u Crkvi (CIASE) u svom izvještaju, koji je 6. oktobra 2021. prezentirala javnosti.

Ako se uračunaju žrtve zlostavljanja koje su počinili ljudi bez službenog položaja u Crkvi, moglo bi biti i do 330.000 žrtava, saopćila je ista komisija.

Uoči predstavljanja izvještaja na skoro 2.500 stranica, objavljeno je da su od 115.000 katoličkih klera i crkvenih službenika u Francuskoj od 1950. godine njih 2.900 do 3.200 bili pedofili. Njihove žrtve uglavnom su bili dječaci.

Kako je moguće da su se talibani nakon 20 godina vratili na vlast u Afganistanu?

Britanski The Guardian objavio je zanimljiv osvrt svoga novinara Jonathana Steelea na ponovno talibansko osvajanje vlasti u Afganistanu.

Steele podsjeća na to da je Afganistan nakon stjecanja nezavisnosti od Britanije 1919. godine prolazio kroz "tragediju neprestano ponavljajućih ciklusa poraza afganistanske modernističke manjine kad god bi ova pokušala slomiti temelje konzervativnog ruralnog patrijarhata. To se dogodilo s prvim vođom nakon osamostaljenja, Amanullahom Hanom, koji je preuzeo vlast na valu popularnosti, ali ju je izgubio nakon što je uveo miješane škole i zabranio ženama da nose hidžab, a kamoli burke. Konzervativci su krenuli na Kabul 1929., vojska je dezertirala, a Amanullah abdicirao. Otpor novom valu reformi ponovio se 1980-ih godina kada su afganistanski komunisti, Narodna demokratska stranka Afganistana (PDPA) proširili obrazovanje za djevojčice i povećali mogućnosti za rad žena izvan kuće... Kad je Moskva 1992. povukla svoju pomoć (poput Trumpa i Bidena danas), režim je brzo pao. Sada vidimo kako se po treći put okreće kolo konzervativaca koji zbacuju reformatore".

Steele, potom, navodi tri ključna faktora koja su talibanima omogućila da se vrate na vlast.

Kao prvi faktor ističe da su "talibanski konzervativni pogledi" popularni u ruralnim dijelovima i manjim gradovima te naglašava da talibani "nikada ne bi mogli postići svoj zapanjujući vojni napredak bez lokalne podrške". 

"Ljudi su također izgubili vjeru u korumpiranu centralnu vladu i vojsku za koje je Pentagon dobro znao da je neučinkovita i nemotivirana -- kako je otkriveno u 'Afganistanskim dokumentima', stotinama povjerljivih intervjua s američkim vojnim i diplomatskim čelnicima do kojih je došao Washington Post", objašnjava autor i nastavlja: "Mnogi Afganistanci smatrali su da su talibani osiguravali brža i poštenija suđenja u seoskim sporovima između porodica. Vlada Velike Britanije to je trebala znati. Ankete naručene za Odjel za međunarodni razvoj u Helmandu 2010. pokazale su da su ljudi više voljeli talibanske sudove od onih koje je imenovao Kabul, gdje su morali podmićivati ​​tužitelje i suce." 

"Afganistanci ne vole osvajače, bez obzira na njihove motive, a talibani su uspjeli iskoristiti narativ patriotskog otpora", zaključio je Steele.

(Izvor: The Guardian)

Da li je pobijedila Palestina?

Krajem mjeseca ramazana palestinski borci pokrenuli su vojnu operaciju protiv cionističke okupacije nakon objave planova vlade premijera Netanyahua da se rasele palestinske porodice iz kvarta Šejh Džerrah u okupiranom istočnom Jerusalemu, da se na početku ramazana zatvore vrata džamije Aksa, kao i zbog napada ekstremističkih desničarskih doseljenika na džamiju Aksa pod zaštitom okupacione policije i najavljivanja organizacije velikog događaja u kojem će više od 30.000 doseljenika provaliti u dvorište džamije Aksa i to u noći Lejletul-kadr.

Ljudskih i materijalnih gubitaka bilo je na obje strane, s tim da su procentualno veći na palestinskoj strani. Polemika oko mogućeg pobjednika uveliko se vodi nakon primirja, s tim da je bitka kodnog naziva "Sablja Kudsa" postala prvi palestinski rat, u kojem palestinski borci odlučuju o pokretanju rata, kao i o vremenu njegovog samog početka.

Visoki iranski dužnosnik izjavio da je Izrael ukrao arhivu iranskog nuklearnog programa

Visoki iranski dužnosnik izjavio je da je Izrael ukrao arhivu nuklearnog programa njegove zemlje u operaciji Mossada izvedenoj 2018. godine, izvijestile su 15. aprila izraelske novine The Jerusalem Post.

Prema izraelskim novinama, Momeen Rezaei, savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, u iranskoj novinskoj agenciji Mehr kazao je da je Iranu potrebno veliko preuređenje sigurnosti, jer je “zemlja bila široko izložena sigurnosnim napadima, a primjer je da su se u manje od godinu dana dogodila tri sigurnosna incidenta: dvije eksplozije i jedan atentat”.

96 palestinskih beba rođeno pomoću sperme prokrijumčarene iz izraelskog zatvora

Supruga palestinskog zatvorenika Muhammada el-Kidra iz Gaze rodila je sinčića nakon što je zatrudnjela krijumčarenom spermom. Rodila je Mudžahida, prvo muško dijete ovo dvoje supružnika. Beba Mudžahid je četvrto dijete u porodici. No, poseban je po tome što je prvo dijete u porodici začeto medicinski potpomognutom oplodnjom nakon što je njegov 35-godišnji otac zatvoren u izraelskom zatvoru.

Turska dovršila prototip prvog borbenog plovila na daljinsko upravljanje

Prototip prvog turskog oklopljenog bespilotnog broda (AUSV), koji je razvilo brodogradilište Ares u saradnji s kompanijom Meteksan Defense Industry Inc. sa sjedištem u Ankari, predstavljen je 15. decembra 2020. u glavnom gradu Turske, izvijestila je Anadolu Agency.

Daljinski upravljani, autonomni bespilotni brodski proizvod zamišljen je kao vrhunski stroj s umjetnom inteligencijom, a opremljen je borbenim sistemima s navođenim projektilima koje je razvila lokalna odbrambena kompanija Roketsan.

Projekat AUSV, prvi proizvod iz serije ULAQ, predstavljen je javnosti još u oktobru, a sada je predstavljen i prototip. Proizvod je rezultat tri godine istraživanja i razvoja u kojem su sarađivali stručnjaci Meteksana i Roketsana, a imat će domet krstarenja od 400 km (249 milja), brzinu od 65 km na sat (40,3 milje na sat), mogućnosti dnevnog i noćnog vida i nacionalnu šifriranu komunikacijsku infrastrukturu.

Libanski Armenci učestvuju u ratu protiv Azerbejdžana

Izbijanjem sukoba između Armenije i Azerbejdžana zbog kontrole regije Karabah, koja se nalazi na teritoriji Azerbejdžana, libanski Armenci aktivno pružaju podršku Armeniji. Prema istraživanju lista Asharq al-Awsat, postoje deseci grupa na Facebooku putem kojih libanski Armenci pružaju podršku Armeniji, prenose vijesti sa fronta, šire armensko viđenje sukoba i razgovaraju o načinima na koje mogu pomoći Armeniji u ovom sukobu.

Armensko prisustvo u Libanu koncentrirano je na području Burj Hammouda, u istočnom predgrađu Bejruta, gdje živi oko 150.000 Libanaca armenskog porijekla. Na ovom području sve odiše mirisima Armenije, navodi se u članku Al-Awsata: područje obiluje restoranima s armenskom hranom, u radnjama se prodaje armenska nošnja, izrađuje se nakit tradicionalnih armenskih motiva. Na ulici se često mogu čuti razgovori na armenskom, a čak su i znakovi i nazivi ulica na armenskom jeziku.

Najveći izbjeglički kamp na svijetu

Više od milion Rohinja muslimana iz Mijanmara uspjelo je pobjeći u susjedni Bangladeš spašavajući goli život. Nažalost, veliki dio muslimana nije uspio da se izvuče i platili su to svojim životima. Mijanmarska vojska, uz pomoć budističke većine, u potpunosti je etnički očistila provinciju Rakhine od muslimana, a koja je inače bila većinski naseljena muslimanima. Mnogi su pobijeni i zapaljeni u svojim kućama jer nisu dobili mogućnost da napuste svoje domove, kako govore brojna svjedočenja preživjelih.

Preživjeli Rohinja muslimani koji su uspjeli da pobjegnu u susjedni Bangladeš smješteni su u više izbjegličkih kampova. Daleko najveći od tih kampova je kamp Kutupalong, najveći izbjeglički kamp na svijetu, s više od 600.000 prognanika na površini od samo trinaest kvadratnih kilometara.

UN: U 2019. godini prisilno raseljeno i prognano 79,5 miliona ljudi

Rat, nasilje i progon u 2019. doveli su do prisilnog raseljavanja širom svijeta koje je doseglo svoj vrhunac, izvijestila je UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR.

Godišnji izvještaj o globalnim trendovima, objavljen sredinom juna ove godine, pokazuje da je gotovo 79,5 miliona ljudi raseljeno na kraju 2019. godine. To je dvostruko više nego na kraju prošlog desetljeća, a većina njih su interno raseljeni.

Najveći broj izbjeglica je i dalje iz Sirije u kojoj već devet godina traje rat. Dvije trećine raseljenih izvan njihove države dolazi iz Sirije, Afganistana, Venezuele, Južnog Sudana i Mijanmara.

Sa 3,6 miliona izbjeglica, Turska ugošćuje više izbjeglica nego bilo koja druga država. Kolumbija je druga sa 1,8 miliona, a Njemačka treća sa 1,1 milion uglavnom sirijskih izbjeglica i jedina je zapadna država u prvih pet zemalja u kojima živi najveći broj izbjeglica.

Izvještaj je skrenuo pažnju i na ljudske troškove raseljavanja. Žene imaju puno veći rizik od silovanja. Dječiji rad je također glavni problem. Polovina raseljene populacije su djeca, koja nemaju pristup obrazovanju i često su izložena nasilju i iskorištavanju.

Arapska liga: Izrael koristi virus korona za eskalaciju agresije na Palestince

Izraelske okupacijske vlasti iskorištavaju svjetsku zaokupljenost suočavanjem s pandemijom virusa korona kako bi eskalirale svoju agresiju na palestinski narod, upozorila je sredinom aprila Arapska liga (AL). U saopćenju za javnost Arapske lige navodi se da izraelsko djelovanje uključuje “ubijanje, hapšenje i raseljavanje civila, anektiranje novih naselja i njihovu judaizaciju, i napad na palestinska sveta mjesta”.

“Izraelska okupacijska vlast iskorištava svjetsku preokupaciju pandemijom korone kako bi proširila svoja naselja i nametnula nove stvarnosti na terenu, posebno u Istočnom Jerusalemu i okolini”, stoji u saopćenju Arapske lige.

U saopćenju se osuđuje ono što je opisano kao “rasistička i teroristička praksa Izraela protiv palestinskog naroda i njegovo sistematsko kršenje ljudskih prava”, a Izrael se poziva da “odmah u skladu s odlukama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zaustavi svoju agresivnu praksu i oslobodi sve palestinske zatvorenike”.

Arapska liga je pozvala međunarodnu zajednicu da “odmah reagira i zaustavi svakodnevne zločine koje Izrael čini nad palestinskim narodom”.

“Unatoč globalnoj zabrinutosti zbog suočavanja s virusom korona, Izrael ne vodi računa o opasnosti da se ovaj virus proširi među palestinskim narodom, zadržavajući više od pet hiljada palestinskih zatvorenika u svojim zatvorima”, rekao je palestinski dužnosnik.

(Izvor: MEMO)

U Turskoj otvorena najveća biblioteka: 4 miliona knjiga

Nova i jedinstvena mega biblioteka otvorena je 20. februara 2020. godine u glavnom gradu Turske Ankari. Ova Narodna biblioteka stoji na površini od 125.000 četvornih metara. Ima mjesta za 5.000 ljudi koji istovremeno mogu uživati ​​u kombinaciji seldžučke, osmanlijske i moderne arhitekture.

Zbirka knjiga je ogromna: četiri miliona, uključujući i mnoge rijetke zbirke i rukopise. Ukupna dužina svih polica za knjige veća je od 200 kilometara. Pored toga, moderna biblioteka, koja je otvorena dvadeset četiri sata dnevno, sadrži 120 miliona digitalnih članaka i izvještaja i 550.000 e-knjiga.

“Ova biblioteka ima veliku zbirku knjiga na 134 različita jezika”, rekao je turski predsjednik Redžep Tajib Erdogan tokom svečanog otvaranja pred mnogim visokim gostima iz cijelog svijeta.

Biblioteka također ima posebnu dvoranu nazvanu Cihannuma Hall (Svjetski atlas). U dvorani je 16 stubova koji predstavljaju turske povijesne države. Na kupoli mega biblioteke nalaze se kur’anski citati o vrijednosti čitanja i učenja.

Najveća “zelena” džamija u Evropi

Engleski grad Kembridž (Cambridge) od prošlog je mjeseca bogatiji za jednu džamiju. U ovom gradu je 5. decembra 2019. otvorena najveća “zelena” džamija u Evropi. Džamiju je lično otvorio turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan.

Pored tradicionalne islamske estetike, najvažnija inspiracija za ovaj prestižni ECO-projekat bio je život posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov odnos i praktična primjena u zaštiti prirode i okoliša.

Ideja o ovom prestižnom projektu, koji se oficijelno naziva “Centralna džamija Kembridž” (Cambridge Central Mosque), nastala je još 2008. godine. Kapacitet džamija grada Kambridža u tom periodu bio je toliko mali da bi u većini džamija džuma-namaz veliki dio klanjača bio primoran da klanja napolju. Jedna grupa studenata obratila se uglednom britancu Timotiju Vinteru (Timothy Winter) poznatijem kao šejh Abdal Hakim Murat, koji je ujedno i dekan na Cambridge Muslim Collegeu, sa idejom da pokrenu projekat za izgradnju nove džamije. On je uspio da od gradskih vlasti dobije dozvolu i mjesto za ovaj prestižni projekat. Abdal Hakim Murad zajedno sa Jusufom Islamom (bivši pjevač, poznat kao Cat Stevens) tražio je podršku u projektu kod predsjednika Erdoana, koji je tada bio premijer Turske.

Turska u operaciji “Izvor mira” u Siriji preferira oružje domaće proizvodnje

U vojnoj operaciji na sjeveru Sirije protiv kurdskih ljevičarskih terorista, turske oružane snage preferiraju oružje domaće proizvodnje. U ovoj operaciji Turska po prvi put koristi snajper KNT-76 domaće proizvodnje. Efektivni domet snajpera je 800 metara, opremljen je naprednim optičkim, toplotnim i laserskim nišanom. Svi njegovi dijelovi proizvedeni su u Turskoj.

Fetva o dozvoljenosti posjete okupiranom Jerusalemu

Šejh dr. Ahmed er-Rejsuni, predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka sa sjedištem u Dohi, 20. augusta izdao je fetvu u kojoj potvrđuje da je muslimanima dozvoljeno da posjećuju Jerusalem iako se on nalazi pod okupacijom izraelskih vlasti. Ovu fetvu odmah je potvrdio i Mahmud el-Hebaš, vrhovni kadija Palestine u Gazi.

U izjavi za medije Hebaš je kritizirao fetvu koju je ranije izdao dr. Jusuf Kardavi, kojom zabranjuje posjećivanje Jerusalema izrazivši mišljenje da je ta fetva negativno doprinijela interakciji muslimana sa palestinskim pitanjem i izazvala smanjenje intenziteta podrške stanovnicima Jerusalema koji pate pod izraelskom okupacijom.

Zašto je Hormuški moreuz najvažniji naftni prolaz na svijetu

Hormuški moreuz je vrlo važan strateški morski put i jedan od najvažnijih na svijetu kada je u pitanju transport nafte. Nalazi se u Zaljevu i razdvaja Iran i Oman. Širina Hormuškog moreuza ne prelazi dvadeset jednu nautičku milju, dok je širina dijela kojim prolaze tankeri s naftom svega dvije nautičke milje za oba pravca.

Jedini način transporta nafte iz Zaljeva i okolnih područja na svjetske destinacije jest njegovo prevoženje tankerima kroz Hormuški moreuz, a 2018. godine kroz njega je prošlo 24% ukupno proizvedene nafte na svijetu.

Bogatstvo iranskog vođe Hameneija Amerikanci procjenjuju na 200 milijardi dolara

Ministarstvo vanjskih poslova Iraka zatražilo je 28. aprila od američke ambasade da sa svoje Facebook stranice ukloni “uvredljivu objavu”, koju smatraju kršenjem diplomatskih normi. Uzrok svega je bogatstvo iranskog vođe ajatolaha Alija Hameneija.

Američka ambasada u Bagdadu nekoliko dana ranije objavila je na svojoj Facebook stranici da vrhovni vođa iranske revolucije Ali Hamenei “posjeduje bogatstvo koje se procjenjuje na 200 milijardi dolara”, te da je “korupcija ovladala svim porama iranskog režima, počevši od vrha”.

Turska osmislila plan kako svim stanovnicima pružiti mogućnost da prezentiraju svoje ideje

Turska vlada je krajem januara ove godine lansirala jednu novu online platformu pod nazivom “Imam jednu ideju za svoju zemlju u 2019” kroz koju građani mogu direktno da pošalju vlastima svoje nove ideje. Ovaj projekat je prezentirala Direkcija za komunikacije Kabineta turskog predsjednika. Cilj projekta je da stanovništvo svojim idejama direkno učestvuje u unapređenju kako životnih uvjeta građana, tako i napretku i jačanju države u svakom pogledu.

Saudijska Arabija osniva Savez zemalja Crvenog mora

Saudijska Arabija započela je aktivnosti na formiranju novog regionalnog saveza u kojem želi okupiti zemlje koje izlaze na Crveno more i zaljev Aden. Šest zemalja je, čini se, zainteresirano za savez. Ovo područje je strateški važno za Saudijsku Arabiju i od vitalnog je značaja za svjetski pomorski saobraćaj. Saudijskoj Arabiji je ovo područje bitno u kontekstu natjecanja za regionalni utjecaj sa Iranom, Turskom i Katarom. Predstavnici Egipta, Džibutija, Somalije, Sudana, Jemena i Jordana, sastali su se 12. decembra 2018. godine u Rijadu kako bi razgovarali o saudijskoj inicijativi, no nije postignut nikakav konkretan dogovor. Međutim, najavljeno je da će se uskoro u Kairu sastati tim eksperata koji će usaglasiti tehnička pitanja.

Sastanku nisu prisustvovali predstavnici Eritreje koja ima 1.150 kilometara obale na Crvenom moru.

Kina započela borbu protiv halal-proizvoda

U regiji Xinjiang u Kini, gdje su većinsko stanovništvo Ujguri muslimani, državne vlasti nastavile su sa represijom nad muslimanima. Nakon zabrane hidžaba i “dugih brada”, na red su došli i halal-proizvodi.

Tako su vođe Kineske komunističke partije u glavnom gradu Urumqi u provinciji Xinjiang donijeli odluku, a i počeli je već sprovoditi, da se ukida proizvodnja i prodaja halal-proizvoda, javlja medijska kuća Saphirnews.

Turska obnovila 108 džamija na sjeveru Sirije

Turska državna humanitarna organizacija Dinajet (TDV), krajem avgusta tekuće godine, izjavila je da je u zadnje dvije godine obnovila i renovirala 108 džamija na sjeveru Sirije. Radi se o mjestima koja su bila pod kontrolom Kurdske komunističke partije YPG ili Sirijske terorističke PKK, kako je već nazivaju. Ovu regiju, koja se proteže duž turske granice, oslobodila je turska vojska u akcijama Štit Eufrata i Maslinova grana.

Lokalno stanovništvo ovih regija veoma je zahvalno Turskoj na obnovi vjerskih objekata. Ahmed Jasin, imam glavne džamije u Azazu, izjavio je: “Sretni smo na pažnji koju nam pruža Turska kroz obnovu naših džamija. Mnogo smo zahvalni turskoj vladi i bratskom narodu koji nas nesebično u svemu pomažu.”

Trumpov “ekonomski rat”, koji je objavio Turskoj zbog američkog pastora Brunsona, nije polučio željene rezultate. Nada u pad vrijednosti lire izjalovila se, a turska valuta polahko se stabilizira.

Turska ove godine otvara još četiri savremene bolnice

Ministarstvo zdravlja Turske potvrdilo je da će ove godine otvoriti i u rad pustiti još četiri nove ultramoderne bolnice. Ove bolnice nalaze se u gradovima Ankara, Eskišehir, Elazığ en Manisa.

Bolnica Ankara-Bilkent imat će kapacitet kreveta za 3.810 pacijenata i najveća je bolnica kako u Turskoj tako i u svijetu. Kapaciteti ostale tri bolnice su: Eskišehir 1.081, Elazığ 1.038 i Manisa 558 kreveta.

Ove bolnice dio su najvećeg zdravstvenog projekta dosad gdje je cilj da se pacijentima, pored najmodernije tehnologije i najvećih stručnjaka u oblasti medicine, omogući komfor koji je ravan kvalitetu standarda za hotele sa pet zvjezdica, a pored toga, bolnice imaju mnoga specijalistička odjeljenja i opremljene su najnovijim aparatima. Kod ovih prestižnih projekata vođeno je računa i o najsitnijim detaljima, kako unutar tako i izvan bolnice. Turski predsjednik Redžep Tajjib Erdogan obećao je narodu Turske, prije početka realizacije ovih projekata, da će Turska imati najbolji zdravstveni sistem na svijetu. Rekao je: “Sistem i kvalitet zdravstva u Turskoj bit će bolji od zdravstvenog sistema u Evropi, Sjedinjenim Državama ili bilo gdje drugo u svijetu.”

U Holandiji islamske osnovne škole imaju najbolje rezultate

Obećavajući novac, EU bodri Asada da ozbiljno pristupi mirovnim pregovorima

Federica Mogherini, šefica diplomatije Europske unije, najavila je mogućnost prikupljanja novca za obnovu Sirije, ali samo ako se Asad ozbiljno uključi u mirovne pregovore koje predvodi UN.

Federica Mogherini, koja će biti domaćin međunarodne konferencije o Siriji 24. i 25. aprila u Bruxellesu, rekla je da postoji mogućnost da zatraži ne samo humanitarnu pomoć nego i pomoć za bržu rekonstrukciju Sirije. “Spremni smo i voljni iskoristiti konferenciju za prikupljanje sredstava za početak obnove, posebno u područjima oslobođenim od ISIL-a”, kazala je Mogherini. “Ali moramo se uvjeriti u napredak na terenu. Trend koji danas vidimo upravo je suprotan. U ovom trenutku ne vidimo deeskalaciju. U ovom trenutku vidimo eskalaciju”, kazala je na konferenciji za novinare.”

Arapska liga će lobirati da UN prizna palestinsku državu

“Arapske države uskoro će započeti diplomatske napore s ciljem uvjeravanja UN-a da prizna palestinsku državu s Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom”, kazao je jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi, izvijestio je Reuters.

Poseban odbor, koji čine Egipat, Maroko, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Palestina i Jordan, formiran je nakon hitnog sastanka Arapske lige u Kairu ubrzo nakon Trumpove odluke o priznavanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela, kako bi se diplomatskim putem pokušalo utjecati na to da Washington povuče svoju odluku. 

Izrael planira uvođenje zakona kojim bi se nežidovima zabranilo da budu članovi Kneseta

Vladajuća izraelska koalicija priprema prijedlog zakona kojim bi se onemogućilo da nežidovi budu članovi Kneseta (izraelskog parlamenta), javlja Kuds Press. Predlagač zakona Oded Forer rekao je: “Kneset je postao mjesto gdje teroristi i njihove pristalice sjede bez straha.”

Najmanje 20% stanovnika Izraela su nežidovi i ako se ovaj zakon usvoji, to će biti potvrda da je ova država utemeljena na aparthejdu. 

“Ovo nije ništa novo”, kaže Usama el-Sa’di, bivši član Kneseta arapske nacionalnosti, i objašnjava: “Već je usvojeno nekoliko zakona kojima je cilj otežavanje arapskog prisustva u Knesetu, uključujući i zakon koji omogućava odbijanje kandidata ako ne vjeruje u Izrael kao demokratsku i židovsku državu.”

Sa’di je za Kuds Press rekao da je ovaj zakon usmjeren protiv arapskih građana koji bi se željeli kandidirati. “To je nezakonit, neustavan i nedemokratski zakon”, smatra on.

(Izvor: qudspress.com)

Svaki mjesec stotinu izraelskih akata nasilja nad Aksom

Izraelske snage svaki mjesec izvrše stotinu akata nasilja nad muslimanskim bogobomoljama u Jerusalemu, kazao je palestinski ministar za vakuf i vjerska pitanja, Youssef Ideiss. Prema Quds Netu, ministar je rekao da je od početka godine evidentirano 700 djela nasilja protiv muslimanskih bogomolja. Djela nasilja nad muslimanskim bogomoljama uključuju svakodnevne napade koje izvršavaju židovski naseljenici, krađe artefakata i kontinuirano vršenje iskopavanja pod temeljima kompleksa džamije El-Aksa. Ideiss je rekao i da je džamija Ibrahimi, najistaknutija islamska građevina u okupiranom gradu Hebronu, također bila predmet opetovanih izraelskih nasilničkih nasrtaja. Muslimani su pedeset puta bili spriječeni da uče ezan u toj džamiji, a jedan dan ove godine džamija je bila potpuno zatvorena. 

Ministar je rekao da izraelska okupacija planira okružiti Jeruzalem i El-Aksu s naseljima i sinagogama, od kojih je posljednja ona koja je otvorena u naselju Batan Al-Hawa krajem augusta ove godine. On je naveo da se prisustvo izraelskog ministra javne sigurnosti Gilada Erdana na otvaranju smatra službenom vladinom podrškom projektu. 

Ministar je, također, rekao da je dopuštenje izraelske vlade njenim dužnosnicima da nasilnim putem ulaze u El-Aksu dodatno destabilizira situaciju. 

Tokom avgusta, kazao je ministar, broj Izraelaca koji su upali u El-Aksu je povećan, a isto tako povećan je i broj talmudskih rituala koje izvode prilikom tih upada. 

Ministar je otkrio da je izraelska okupacija na jednom od ulaza u El-Aksu otvorila judaistički vjerski ured koji savjetuje židove koji dolaze kako da oskrnave džamiju. U međuvremenu, kazao je, izraelske okupacione vlasti sprečavaju ulazak školskih knjiga u palestinske škole u Jerusalemu, a umjesto toga besplatno šalju svoje školske knjige kako bi na taj način palestinski obrazovni plan i program zamijenili izraelskim.

(Izvor: qudsnet.com)

Sve manji broj židovskih studenata u SAD-u podržava Izrael

Novo istraživanje pokazuje da je došlo do smanjenja od 30% u broju židovskih studenata u SAD-u koji podržavaju Izrael.

Naručilac istraživanja je proizraelska grupa Marka Izrael Group (BIG), a izvještaj je pokazao da je podrška pala sa 84% u 2015. godini, na 54% u prošloj godini. Grupa, čija je misija poboljšati imidž Izraela u američkoj javnosti, opisala je rezultat kao “razoran”. 

Prema navedenom istraživanju, Izrael ima solidnu bazu među židovima, evangelistima, konzervativcima, političkoj desnici i starijim generacijama u cjelini. Međutim, Izrael gubi podršku među mladima i posebno među židovskih studentima.

Najznačajniji ustavni amandmani izglasani na referendumu u Turskoj

Predsjedničke ovlasti: Prema novom Ustavu, predsjednik je ojačao svoje izvršne ovlasti te sada može direktno imenovati zvaničnike u javnom sektoru, uključujući i imenovanje ministara. Ipak, član IX omogućava otvaranje istrage protiv predsjednika Republike na prijedlog koji podrži dvotrećinska većina od ukupnog broja članova turskog parlamenta. Član X omogućava da predsjednik imenuje jednog ili potpredsjednika. Ustavnim amandmanima također je ukinito mjesto premijera, a ukinut je i zakon koji zahtijeva da predsjednik Republike po stupanju na tu dužnost prekine vezu sa političkom strankom kojoj pripada. Prema članu IV, parlamentarni i predsjednički izbori u Turskoj održavat će se jednom svakih pet godina, za razliku od ranije svake četiri godine. Novim ustavnim promjenama predsjednički i parlamentarni izbori održavat će se istog dana, a parlamentarni zastupnik ima pravo da se kandidira više puta. Predsjednik i parlament zajedno će moći da biraju četiri člana Vrhovnog vijeća sudija i tužilaca, koje imenuje i razrješava službenike u pravosudnom sistemu, dok vojni sudovi neće biti dozvoljeni u budućnosti osim kao disciplinska mjera u vojsci. 

Vanredno stanje: U skladu sa novim tekstom Ustava, vanredno stanje će se izreći samo u slučaju “ustanka protiv domovine” ili “nasilja koje predstavlja rizik za podjelu nacije”. Odluku o tome donosi predsjednik, a potvrđuje parlament. 

Parlament: Parlament će povećati broj članova sa 550 na 600, a minimalna dob zastupnika će se smanjiti sa 25 na 18 godina. Parlament će zadržati moć da donosi, dopunjava i ukida zakone. Parlament će također biti u mogućnosti da nadzire učinak predsjednika, koji će imati ovlasti da izda predsjednički dekret o svim pitanjima koja se odnose na njegove izvršne ovlasti. Ako je predsjednik optuženi ili postoji sumnja u da je upleten u kriminal, parlament će u ovom slučaju tražiti provođenje istrage. 

(Izvor: aljazeera.net)

Alžirski ministar: Ahmedije/kadijanije mogu ostati u Alžiru samo ako priznaju da nisu muslimani

Muhammed Isa, alžirski ministar za vjerska pitanja i vakufe, kazao je da ahmedije/kadijanije nisu muslimani i da priznanjem te činjenice mogu sebi osigurati ostanak u Alžiru u skladu sa propisima i zakonima koji reguliraju prava nemuslimana.

Ministar Isa u intervjuu datom državnom radiju kazao je: “Ne, nemamo namjeru protjerati ahmedije/kadijanije iz Alžira zbog toga što će priznati da nisu muslimani. Naš ustav i zakoni uređuju pitanje upražnjavanja vjerskih obreda nemuslimana.”

Ministar Muhammed Isa kazao je kako je njegovo ministarstvo odlučno u tome da stručno pobije zablude s kojima ahmedije/kadijanije zavode alžirske muslimane potvrdivši da su “alžirski ulemanski medžlisi jasno kazali da sekta ahmedija/kadijanija ne pripada islamu jer ne prihvataju temeljne postulate vjere. Ovi medžlisi u svom mišljenju oslonili su se na fetvu Vrhovnog islamskog medžilsa Alžira”, kazao je ministar.

Ministar Isa kazao je kako njegovo ministarstvo intenzivno radi sa imamima džamija kako bi ove stavove o ahmedijama/kadijanijama prenijeli Alžircima.

(Izvor: akhbarak.net)

Uzvišenog Allaha molim da nas poduči onome što nam koristi i da nam poveća znanje. Neka su salavat i selam na našeg voljenog poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu sve dok se smjenjuju dan i noć. Svaki iole učen musliman zna da je kamata u islamu zabranjena. Unatoč tome vidimo kako je ova pojava rasprostranjena među muslimanima i kako se obistinjuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Pred Sudnji dan raširit će se kamata, zinaluk i vino.” (Taberani, El-Evsat, prenosioci ovog hadisa su pouzdani) Rasprostranjenost ovog poroka nikako ne može biti opravdanje onome ko kaže da se danas čovjek ne može sačuvati kamate. Uzvišeni Allah zabranio je kamatu i naredio Svojim robovima da je se klone, a Allah ne zadužuje Svoje robove onim što ne mogu izvršiti. Uzvišeni Allah kaže: “Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286) Danas je mnogo onih koji olahko shvataju ovu zabranu i lahkomisleno se upuštaju u kamatne ugovore. Pogledajmo kakvoj se opasnosti izlaže onaj koji se bavi kamatom.

Američka vojska u Iraku obučava šiijske milicije lojalne Iranu

Los Angeles Times objavio je sredinom decembra 2016. godine da vojska Sjedinjenih Američkih Država obučava iračke šiijske milicije lojalne režimu u Iranu. LA Times u svom članku kaže: “Sjedinjene Države trenutno obučavaju iračke milicije koje učestvuju u operacijama zauzimanja Mosula. Ova saradnja je dio američkih nastojanja da vojno i politički ojačaju šiijske snage.”

Savez za borbu protiv terorizma, koji predvode SAD, u proteklih nekoliko sedmica osigurao je nekoliko stotina pušaka šiijskim milicijama i proveo njihovu obuku, što ukazuje na to da su odnosi izmmeđu Washingtona i šiijskih milicija podignuti na viši nivo, piše LA Times.

Glasnogovornik Američke vojske u Bagdadu kazao je kako je obuka šiijskih milicija započela nakon što je irački parlament 26. novembra donio zakon kojim šiijske milicije Hašda postaju legitimne oružane snage Iraka. Američkom obukom do sada je obuhvaćeno 500 pripadnika šiijskih milicija Hašda, a obuka je započela 4. decembra, kazao je glasnogovornik američkih snaga i dodao da SAD još uvijek neke šiijske milicije smatraju terorističkim.

(Izvor: sahafah.net)

Sunijama prijeti opasnost od potpunog istrebljenja iz Mosula

Na početku pokretanja operacije oslobađanja Mosula od snaga ISIL-a, uslijedila su brojna upozorenja na vrlo izvjesne zločine šiijskih sektaških milicija protiv sunija Mosula i okoline.

Svjetska unija muslimanskih učenjaka, kojom predsjedava dr. Jusuf Karadavi, upozorila je iračku vladu, kojom vladaju šiije, da ne koristi rat protiv ISIL-a za istrebljenje sunija sa područja Mosula.

Procjenjuje se da u Mosulu trenutno živi milion i po stanovnika, a grad napadaju snage čiji se broj procjenjuje od 45.000 do 100.000. U svakom slučaju polovinu tih snaga čine paravojne šiijske milicije koje djeluju u savezu zvanom Hašd, a služe šiijskoj vladi. Također, u vojnim i policijskim snagama dominiraju šiije.

Broj boraca ISIL-a, prema američkim procjenama, kreće se između 3.500 i 4.000 boraca, dok druge procjene govore o najmanje 6.000.

Irački novinar Talaat Rumaih: Sunnije su u Iraku građani drugog reda

Nažalost, to je ono što se sunnijama trenutno dešava u Iraku. Mi više nismo u situaciji da se sunnijama samo uskraćuju i najosnovnija ljudska prava, da ih šiijske milicije pljačkaju, zlostavljaju i ubijaju, čak više nismo ni u situaciji da pričamo o podijeli Iraka. Sunnije su danas u situaciji da im se pripremaju rezervati u kojima smiju živjeti i izvan kojih je njihovo kretanje opasno po život. Oko sunnijskih gradova i sela iskopavaju se kanali, ili su okruženi punktovima šiijskih milicija. U gradove i sela iz kojih su protjerani ne mogu se vratiti.

Stanje veoma podsjeća na postupanje zapadnjačkih vlasti u SAD-u sa američkim Indijancima koji su protjerivani u rezervate, odakle nisu smjeli izlaziti bez posebne dozvole.

Američka okupacija Iraka 2003., obilježena je pljačkanjem iračkog bogatstva i kulturnih spomenika. Danas, međutim, Irak proživljava stanje iranske kolonizacije najgore vrste: domicilno sunnijsko stanovništvo u nekim se dijelovima potpuno istrebljuje; njihova se imovina pljačka ili uništava; sunnijski politički i ekonomski utjecaj sve se više smanjuje.

Nastavljaju se zločini šiijskih hordi nad sunnijama Iraka

U jeku ofanzive iračke vojske i šiijskih milicija na područja pod kontrolom IDIŠ-a, u javnosti se svakodnevno pojavljuju snimci stravičnih šiijskih zločina nad sunnijskim civilima u područjima sa kojih se povlače snage IDIŠ-a. Razmjeri zločina u nekim mjestima toliki su da se mogu smatrati genocidom, smatra Asocijacija muslimanskih učenjaka Iraka, nevladina organizacija koja okuplja vodeće sunnijske učenjake Iraka.

Ahmed b. Šemsi, glasnogovornik organizacije Human Rights Watch, kazao je da postoje čvrsti dokazi koji potvrđuju da šiijske milicije čine masovne zločine protiv civilnog stanovištva, te da organizacija Human Rights Watch posjeduje vrlo važne podatke koje dokumentira. Neke od tih podataka organizaciji su pružili pripadnici šiijskih milicija, neposredni svjedoci zločina, kao i informacije o brojnim slučajevima egzekucije civila.

Asocijacija muslimanskih učenjaka Iraka kazala je kako šiijske milicije činjenjem masovnih zločina nad sunnijama provode sektašku agendu u korist Irana, upozorivši zemlje u regiji: “Sektaški projekat Irana i njegovih milicija u Iraku imat će vrlo štetne posljedice za sve zemlje regije, iako te zemlje nisu toga svjesne i slijepo vjeruju američkoj politici koja pokazuje sve veću naklonost prema Iranu.”

Faludža umire od gladi

Broj žrtava u Faludži od početka njene opsade od prije dvije godine, dostigao je brojku od oko 4.000 mrtvih, stradalih od granatiranja iračkih vladinih snaga i provladinih šiijskih milicija, te od gladi i nedostatka lijekova usljed dugotrajne opsade, i oko 6.000 ranjenih. Većina stradalih su žene, djeca i starci, kako navode lokalne humanitarne organizacije.

Irački aktivisti putem društvenih mreža pokrenuli su hashtag “Faludža umire od gladi”. Mahmud el-Kajsi, lider inicijative, kaže kako je cilj da se na taj način skrene pažnja na tragičnu situaciju stanovnika Faludže i da se izvrši pritisak na iračku vladu da dozvoli ulazak humanitarnih konvoja u opkoljeni grad. Kajsi je optužio IDIŠ da stanovnike Faludže koristi kao živi štit, a iračku vladu da stanovnike Faludže tretira kao pripadnike IDIŠ-a. On je pozvao političke predstavnike pokrajine Anbar, kojoj administrativno pripada i Faludža, da “pruže podršku nastojanjima da se stanovnicima opkoljenog grada dostave nužne potrepštine za opstanak, nakon što su desetine građana umrle od gladi.” “Stanovici Faludže”, kazao je “preživljavaju hraneći se stočnim bračnom od kojeg prave kruh.”

Saudijska Arabija

Saudijska Arabija želi naoružati sirijsku opoziciju protuzračnim raketnim sistemom

Saudijski ministar vanjskih poslova Adil Džubejr sredinom februara dao je intervju njemačkom Der Spiegelu u kojem je najavio da će Saudijska Arabija naoružati “umjerenu sirijsku opoziciju” protuzračnim raketnim sistemom i raketama zemlja-zrak. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua.

Der Spiegel: Da li Saudijska Arabija podržava naoružavanje sirijske opozicije protuavionskim raketama?

Džubejr: Da. Smatramo da će rakete zemlja-zrak promijeniti odnos snaga na terenu i umjerenoj opoziciji omogućiti da neutralizira helikopterske napade i sirijske zrakoplovne snage koje bacaju bojne otrove, kao što je ta vrsta pomoći promijenila odnos snaga u Afganistanu. Ovo pitanje treba dobro proučiti, jer ne želimo da se ovakvo oružje nađe u pogrešnim rukama.

Der Spiegel: Hoće li sukob u Siriji dovesti do trećeg svjetskog rata?

Džubejr: Izbijanje trećeg svjetskog rata nije moguće. Postavlja se pitanje, boji li se Rusija da bi poraz IDIŠ-a doveo do poraza Asada, jer je cilj naše kopnene intervencije u Siriji borba protiv IDIŠ-a.

Der Spiegel: Da li je ruska vojna intervencija u Siriji imala veliku ulogu na razvoj događaja? Kako biste opisali odnos između Saudijske Arabije i Rusije u ovoj fazi?

Džubejr: Izuzmemo li ono što se dešava u Siriji, naši odnosi sa Rusijom vrlo su dobri i želimo ih jačati i produbljivati. Dvadeset miliona Rusa su muslimani. Poput Rusije, i mi imamo interes da se borimo protiv ekstremizma. I jednako tako, imamo obostrane interese na tržištu energenata. Naše neslaganje oko sirijskog pitanja više je taktičko nego strateško. I mi i Rusija želimo da Sirija bude stabilna i jedinstvena zemlja u kojoj će svi Sirijci uživati jednaka prava.

Der Spiegel: Smatra li se Saudijska Arabija ugroženom zbog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koji može donijeti zbližavanje vašeg neprijateljskog susjeda da vašim najmoćnijim saveznikom na Zapadu, Sjedinjenim Američkim Državama?

Džubejr: Podržavamo svaki sporazum koji će spriječiti Iran da napravi nuklearnu bombu. Ovaj sporazum sadrži vrlo bitne tačke koje omogućavaju da se efikasno kontrolira da li se Iran pridržava sporazuma, te dopunske akte koji reguliraju postupak u slučaju da Iran prekrši sporazum. Ono čega se pribojavamo jeste da će Iran iskoristiti priliv sredstava od ukidanja embarga za neprimjerene aktivnosti u regiji.

(Izvor: eldorar.com)

Palestina

Ikrima Sabri osudio pokušaje poricanja da je Mesdžidul-aksa u Jerusalemu El-Aksa o kojoj govori Kur’an

Ikrima Sabri, predsjednik Visokog islamskog komiteta Palestine, vrhovne muslimanske vjerske organizacije, odbacio je tvrdnje da se Mesdžidul-aksa o kojoj govori Kur’an ne nalazi u Jerusalemu, nego na nekom drugom mjestu. “Ovakve izjave imaju za cilj da muslimani prekinu svoju vezu sa Palestinom”, kazao je Sabri.

Osvrćući se na izjave egipatskog romanopisca Jusufa Zejdana da se Mesdžidu-aksa nalazi u Taifu, a ne u Jerusalemu, šejh Ikrima Sabri u svojoj hutbi od 18. decembra 2015. godine, kazao je: “Prije nekoliko dana pojavile su se tvrdnje da se Mesdžidu-aksa ne nalazi u Jerusalemu, nego u Taifu, a te tvrdnje iznio je jedan lažov.”

Šejh Sabri naglasio je kako su ovakve tvrdnje “dio zavjere koja se vodi protiv Palestine, Jerusalema i same džamije El-Aksa, jer muslimanska ljubav prema Palestini izvire iz njhove ljubavi prema Mesdžidul-aksau – to je dio njihove akide. Zato oni žele da dovedu u pitanje mjesto na kojem se nalazi El-Aksa kako bi umanjili ljubav muslimana prema Palestini.”

Šejh je objasnio kako je Mesdžidul-aksa (Daleki mesdžid) dobio to ime jer je mnogo udaljen od Meke. Potcrtao je da je poštovanje Mesdžidul-aksaa dio islamske akide, kao i to da nema nikakve sumnje kako se on nalazi u Jerusalemu. Šejh Sabri je kazao: “Tokom ovih petnaest vijekova nismo čuli da iko sumnja u to. Islamski autoriteti to potvrđuju u svojim djelima iz oblasti tefsira, sire, da ne govorim o hiljadama i desetinama hiljada učenjaka, počevši od ashaba, preko tabiina, do uleme u današnjim danima, koji to potvrđuju.”

Na kraju, šejh Ikrima Sabri zaključio je: “Muslimani će i dalje voljeti Palestinu zbog bereketa Mesdžidul-aksaa, jer su neprijateljske zavjere potpuno ogoljene.”

(Izvor: huffpostarabi.com)

Mijanmar

Koljači muslimana na prijateljskim susretima

U mjesecu oktobru mediji u Mijanmaru izvijestili su o prijateljskom susretu budističkih svećenika u toj zemlji sa gostima iz Irana. Prijateljski skup između nekolicine šiijskih svećenika, predstavnika Internacionalnog univerziteta El-Mustafa, i budističkih predstavnika održao se u Rangunu, glavnom gradu Mijanmara.

Dok u toj zemlji traju sistematski progoni muslimana od strane budista koji čine bestijalne zločine nad muslimanima, dragi gosti iz Irana svojim su domaćinima pričali o politici koju njihova vlada primjenjuje prema vjerskim manjinama, te o ideološkoj matrici na kojoj počiva iranski režim.

Iranska je delegacija posjetila područja Arakana u koja, prema riječima Muhammeda Ejjuba Seidija, aktiviste Rohinja muslimana, mijanmarski muslimani slijede sunnijsku doktrinu u vjerovanju, pa su ovi sumnjivi susreti šiijskog klera sa budistima izazvali strahove od mogućeg širenja šiizma među domaćim muslimanima. Jer, sudeći prema međusobnim simpatijama, budisti blagonaklono gledaju na šiizam, stoga nije isključeno da im se dopusti propagiranje šiizma među mijanmarskim muslimanima, a ne treba ni sumnjati u to da će mnogi muslimani u, mijanmarskim budistima dragom, šiizmu potražiti spas od budističkog iživljavanja nad njima.

Treba istaći da su 2013. u jeku zločinačkog divljanja budista nad muslimanima pokrajine Arakan, iranski aktivisti nesmetano djelovali u ovoj pokajini i pod plaštom humanitarnog djelovanja širili ideje šiizma među lokalnim muslimanima, dok je sunnijskim organizacijama bio zabranjen pristup području, čak je jedva odobrena kratka posjeta Organizaciji islamske saradnje i to nakon mučnih pregovora i intenzivnih nastojanja.

(Izvor: islmmemo.cc)

Alžir

Iranska obavještajna služba vrbuje sunnijske vjerske službenike

Alžirski politički analitičar Enver Malik tvrdi da iranska obavještajna služba vrbuje sunnijske vjerske službenike i koristi ih za propagiranje šiizma. Neki od njih to rade zbog novca, a neki prime šiizam, ali se od njih zahtijeva da to drže u tajnosti.

Enver Malik na svom Twitter nalogu napisao je: “Iranski obavještajci vrbuju ljude koji slove za sunnijske vjerske učenjake, privole ih da prime šiizam, ali zahtijevaju da to drže u tajnosti, potom ovi ‘učenjaci’ izdaju fetve čudnog sadržaja da bi naškodili ehli-sunnetu.”

Šiijska sektaška tvorevina zvana Islamska Republika Iran poznata je po prljavim rabotama i na sve načine napada ehli-sunnetsku doktrinu i omalovažava sunnijske autoritete.

Širom svijeta, naročito u zemljama u kojima dominira sunnijska populacija, Iran ima svoje “kulturne” i medijske ekspoziture preko kojih širi šiizam, brani iransku politiku, a napada one koji se ne slažu s njima. Ovome treba dodati i neumornu “vojsku” konvertita u šiizam koji revno šire iransku propagandu putem društvenih mreža.

Ovaj obrazac djelovanja možemo lahko uočiti i u zemljama bivše Jugoslavije.

(Izvor: islmmemo.cc)

Šta je egipatski muftija napisao u izvještaju o slučaju “Presuda Mursiju i ihvanskim vođama”

Šaban eš-Šami, predsjednik Krivičnog suda u Kairu, otkrio je dio izvještaja egipatskog muftije u slučajevima koji se vode protiv Muhammeda Mursija, svrgnutog egipatskog predsjednika, i drugih vođa pokreta Muslimansko bratstvo, vezano za špijunažu i druge zločine. Šami je kazao kako je muftija u izvještaju naveo da “dokazi potvrđuju krivicu optuženih u slučajevima koji se protiv njih vode i potvrđuju da su okrivljeni počinili zločine koji zaslužuju kisas – odmazdu, i da šerijat za svaki zločin propisuje kaznu, bilo odmazdom bilo preciziranom kaznom (haddom), a neki zločini ne zaslužuju manju kaznu od smaknuća, kao što je špijunaža.”

U muftijinom izvještaju još se kaže: “Pošto je zločin okrivljenih to da su špijunirali za strane organizacije (svjetsku organizaciju Muslimansko bratstvo i pokret Hamas) kako bi izvršili teroristička djela u Egiptu i protiv egipatskih građana i institucija s namjerom širenja anarhije i rušenja egipatske države, a sve s ciljem da njihova organizacija preuzme vlast. Učinili su to tako što su se službenim i neslužbenim kanalima povezali sa stranim grupama i stupili u savez sa džihadskim organizacijama u zemlji i izvan nje.

Palestina

Znate li koje je najprodavanije piće na palestinskim teritorijama?

Ogranak Coca-Cole u Palestini iz godine u godinu ruši rekorde po prodaji. Kompanija National Beverage Company (NBC) već sedamnaest godina snabdijeva tržište Palestine i susjednih zemalja, i ponosni su godišnjom zaradom od preko stotinu miliona dolara. Udio Coca-Cole na palestinskom tržištu sokova iznosi nevjerovatnih 86 posto, a ova kompanija upošljava mnoge Palestince koji rade u punionicama i distribucionim centrima. Ostatak tržišta pokriva konkurentska kompanija Pepsi koja od 1962. godine ima otvorenu fabriku u Gazi.

“Danas Coca-Cola zapošljava preko 400 radnika u tri palestinske punionice u Ramallahu, Jerichu i Tulkaremu. Posjedujemo i sedam distribucionih centara, a od našeg poslovanja izdržava se dodatnih 4.000 palestinskih porodica putem lanca prodaje. Mi smo ponosni što smo treći po veličini poslodavac u Palestini i peti po veličini investitor”, stoji na zvaničnom portalu palestinskog ogranka Coca-Cole.

Prošle godine, tokom izraelske agresije na Gazu, jedan projektil je pogodio distribucioni centar Coca-Cole smješten u Gazi, uništivši više od 20 hiljada paleta ovog pića. Ipak, to nije obeshrabrilo Palestince da nastave s prodajom i kupovinom ovog pića. “Posao u Palestini nije za one slabog srca”, kaže Zahi Khouri, jedan od trojice Palestinaca koji su pokrenuli proizvodnju Coca-Cole na područje Palestine. “Svako ratno područje nudi mnoge mogućnosti i mi ih moramo iskoristiti.”

Karikature Poslanika obični su sadizam, a ne sloboda govora

“Karikature poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u magazinu Charlie Hebdo nisu “satira, već sadizam (uživanje u nanošenju boli drugima, u mučenju drugih)”, izjavio je ugledni američki borac za ljudska prava dr. Norman Finkelstein. Iako je porijeklom jevrej kojem su svi članovi porodice stradali u nacističkim logorima, dr. Finkelstein je čitav život posvetio borbi za prava muslimana i Palestinaca. U brojnim knjigama i predavanjima ukazuje na nepravdu koju zapadni mediji i vlasti čine prema muslimanima.

“Kada je neko na dnu, očajan, ponižen, kada ismijavate osobe koje su ostale bez svojih domova, to nije satira”, kaže dr. Finkelstein. “Očajni i prezreni ljudi” današnjice su muslimani, ako uzmemo u obzir broj muslimanskih zemalja pogođenih stradanjima, poput Sirije, Iraka, Gaze, Pakistana, Afganistana i Jemena.

“Zapad je podržao karikature iz Charlie Hebdoa jer su one imale za cilj da napadnu i ismiju muslimane”, kaže dr. Finkelstein.

“Predstavljati francuske muslimane kao divljake i barbare licemjeran je potez, ako uzmemo u obzir ubistvo hiljade ljudi tokom francuske okupacije Alžira i odnosa francuske javnosti prema alžirskom ratu, 1954.–1962.”, ističe dr. Finkelstein. “Prve masovne demonstracije protiv tog rata nisu se desile u Parizu sve do 1960., dvije godine prije kraja sukoba. Svi su podržali francuski istrebljivački rat u Alžiru.”

Finkelstein ističe da zapadne pretenzije prema muslimanskoj odjeći ukazuju na veliku kontradikciju u odnosu na stav zapadnjaka prema domicilnom stanovništvu u zemljama koje su kolonizirali.

“Kada su Evropljani došli do Sjeverne Amerike, rekli su da su američki domoroci veliki barbari jer su hodali skoro nagi. U to su doba evropske žene oblačile po tri sloja odjeće. Nakon dolaska u Sjevernu Ameriku, odlučili su da su američki domoroci nazadan narod jer su hodali uokolo bez odjeće. A u današnjem vremenu, mi hodamo bez odjeće i govorimo da su muslimani nazadni jer nose previše odjeće!?”, ističe dr. Finkelstein. “Možete li zamislite išta barbarskije od toga da ženi zabranite da nosi mahramu na glavi?”

(Dr. Norman Finkelstein, Izvor: Anadoli Agency, aa.com.tr/en/)

Dešavanja u svijetu br. 64

Istraživanje

69% holandskih džamija napadnuto tokom protekle decenije!

Povodom velikog porasta antiislamskog raspoloženja u Holandiji, sprovedeno je novo istraživanje koje je utvrdilo da je od ukupnog broja džamija i mesdžida u ovoj zemlji, čak 69% njih bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset godina.

“Nisam u stanju predvidjeti porast ili smanjenje broja ovih napada na džamije u bliskoj budućnosti”, ističe istraživač Ineke van der Valk, autor knjige Islamofobija i diskriminacija.

“Mnogi od ovih napada nastali su kao odgovor na nacionalne ili internacionalne događaje (poput terorističkih napada) i stoga se ne mogu predvidjeti. Događaji koji su označeni kao međunarodni terorizam generaliziraju se i njima se obuhvataju svi muslimani. Tako funkcionira rasizam”, kaže Van der Valk.

Indonezija

Islamski učenjaci protiv proslave Noći vještica, Božića i Nove godine

Približava se doba godine u kojem milioni nemuslimana širom svijeta proslavljaju Božić i Novu godinu. Nažalost, i mnogi muslimani učestvuju u proslavi kršćanskih praznika, što nameće potrebu da islamske institucije zauzmu jasan stav o tom pitanju, poput učenjaka iz indonezijske provincije Aceh, koji su pozvali vladu da zabrani javno proslavljanje Noći vještica, Božića i Nove godine, uključujući ceremonije u kafićima, hotelima i dvoranama.

Učenjaci širom svijeta odbacili IDIŠ-ovo proglašavanje islamskog hilafeta

Svjetska unija muslimanskih učenjaka smatra šerijatski neispravnim IDIŠ-ovo (Islamska država u Iraku i Šamu) proglašenje “islamskog hilafeta”. U saopćenju koje je izdala Unija ističe se da su posljedice ovog proglašavanja hilafeta opasne. Unija je također upozorila na povezivanje pojma islamskog hilafeta sa pokretom koji je među ljudima poznat kao ekstremistički i koji “uopće ne služi islamskom projektu”.

Afganistanski borci ratuju na strani Asada za 500 dolara mjesečno

Mnogo se priča o borcima iz Evrope koji su svoje živote izložili opasnosti dolaskom u Siriju i pristupanjem u redove Nusre i IDIŠ-a. Hiljade stranih boraca ratuje na strani režima; dolaze iz Libana, Iraka, Jemena, a ima i šiija iz Afganistana. Izvori navode da su došli iz raznih regija i da su ih mobilisale iranske mreže koje im za učešće u vojnim aktivnostima plaćaju oko 500 dolara mjesečno.

Nema puno snimaka afganistanskih boraca koji se bore u redovima Asada. Priča o njima počela je u oktobru 2012. kad su borci Slobodne sirijske vojske zarobili jednog od njih i prikazali njegovo ispitivanje preko interneta. Nekoliko sedmica nakon prikazivanja ovog videa, procurio je drugi snimak režimskih vojnika za koji se kaže da je snimljen blizu naselja Džuber. U videu se vidi borac azijatskog izgleda koji veoma slabo govori arapski. Nakon toga odred koji se naziva “Ebu Amara” dostavio nam je slike koje su, kako kažu, našli u telefonu jednog afganistanskog borca koji je ubijen u bitkama u predgrađu Haleba.

Afganistanski borci u Siriji dolaze iz tri glavne grupe, jedna grupa bila je u Siriji već prije rata, veliki broj njih živio je u blizini navodnog mezara Zejneb na jugu Damaska. Njihov se broj procjenjuje na 2.000 ljudi iz etničke grupe Hazara koji govore perzijski. Druga grupa, koja je i najveća, dolaze iz Irana i mnogi od njih izbjegli su u Iran prije nekoliko decenija. Treća grupa je grupa afganistanskih boraca za koju se smatra da su dobrovoljci koje su vrbovale iranske mreže u Afganistanu, a u nekim izvještajima navodi se prošlogodišnje stradanje Afganistanaca koji imaju evropska državljanstva i australijsko državljanstvo.

Na početku su afganistanski borci bili u sklopu odreda “Ebu Fadl el-Abbas”, ali danas podaci potvrđuju da su sastavili novu vojnu formaciju koja se zove odred “Fatimija” i ona mobiliše upravo Afganistance.

(Izvor: AlArabiya.net)

Istina o saudijskom Hezbollahu

Nedavno je u Saudijskoj Arabiji objavljen spisak skupina koje su označene kao terorističke. Najmanje poznata od tih skupina jeste saudijski Hezbollah. Saudijski Hezbollah je ime koje se koristi u medijama za skupinu koja je prvenstveno nastala u Iranu prije nego što ju je Sirija primila u svoje okrilje, postala je poznata nakon bombaških napada na naftna i petrohemijska postrojenja u osamdesetim godinama u Saudijskoj Arabiji. Nakon toga, na početku devedestih godina, skupina je sa takvih akcija prešla na eliminiranje saudijskih diplomata u inostranstvu. Poslije toga ova je skupina 1996. godine izvela i bombaški napad s kamionom punim eksploziva u općini El-Huber na istoku.

Ovu grupu osnovali su vjerski studenti šiije iz Katifa i El-Ahsaa koji su studirali u En-Nadžafu prije nego što su otišli u Iran nakon Homeinijeve revolucije protiv šaha. Oni su učili u Kumu i osnovali su skupinu koja se zvala “Skupina Hidžaza”. Od ove skupine, na kraju osamdesetih, mali je broj ostao u Kumu, drugi su otišli u Siriju i prenijeli su svoje aktivitete u Siriju.

Rat u Siriji za Iran je vrlo važan, jer ako ga izgubi, izgubit će pozicije i utjecaj koji ima u Iraku, Libanu, Jemenu i nekim zaljevskim zemljama. Iransko vodstvo nemilice žrtvuje ljude i sredstva, jer oni taj rat moraju dobiti pod svaku cijenu. Prema informacijama sirijskih aktivista u zemlji, iranski režim mjesečno izdvaja milijardu dolara za funkcioniranje Asadovog režima. Iz tih sredstava izdvajaju se plate državnim službenicima i vojnicima. Ako bude potrebno, smatraju aktivisti, Iran će plaćati i dvostruko više, samo da bi sačuvali vlast Baššara el-Asada, jer je to ključno za održavanje iranskog sektaškog projekta. U vojnom domenu, Iran direktno komanduje Asadovim snagama na terenu preko general-majora Kasema Soleimanija (zapovjednika korpusa El-Kuds u sastavu Iranske revolucionarne garde, op. prev.) i drugih vojnih stručnjaka. Sve svoje paravojne formacije koje je oformila u Iraku i Libanu, poslao je na sirijska ratišta. Naprimjer, libanski Hezbollah primoran je da s najelitnijim jedinicama učestvuje na sirijskim ratištima, također i šiijske milicije iz Iraka, prije svega brigada Ebu Fadl el-Abbas, ali i niz drugih, manje eksponiranih.

Bitka za Hamu: Između žestine revolucionara i straha stanovnika

Prije otprilike mjesec dana općina Hama počela je da se vraća u medijsku pažnju usljed sve žešćih bitki u periferiji tog grada i zapaženog napretka koji su ostvarili revolucionari na sjeveru te općine. Počela je jedna serija bitki koje su rezultirale zauzimanjem jednog broja utvrda od strane revolucionara. Velike akcije i zapaženo napredovanje imali su veliki odjek, tako da je to postalo dnevna priča ljudi u tom gradu i jedina briga revolucionara u periferiji. Oni su dugo čekali ovaj dan, kao što kažu. Jasir, jedan od učesnika u bitkama, kaže: “Izašao sam iz Hame prije više od godinu dana zbog bezbjednosnog pritiska i živim u periferiji nadajući se da ću se jednog dana vratiti u svoj grad i učestvovati u njegovom oslobađanju. Imam osjećaj da postoji zavjera protiv Hame zato što već više od godinu dana nema pomoći u vidu bilo kakvih vojnih akcija koje bi dovele do oslobođenja. A danas je došao momenat koji smo dugo čekali i borit ćemo se za to.” Što se tiče aktivista unutar Hame, oni trpe žestoku bezbjednosnu opsadu koja se ogleda u režimskim racijama, jer režimske snage nalaze se na ulicama i u zgradama i sprečavaju bilo kakvu revolucionarnu aktivnost, bila ona mirna ili nasilna. Zato se većina aktivista posvetila radu preko interneta i društvenih mreža. Ebu Džud, aktivista koji živi u Hami, kaže: “Živjeli smo čitav mjesec slobodnim životom prije nego što je vojska napala naš grad i oduzela nam slobodu. Danas živimo pod blokadom režima koja se ogleda u hapšenjima, krađi i iskorištavanju ljudi više od godinu dana. Snage bezbjednosti dozvolile su otimanje i one se samo trude da ponize narod i kradu njihov imetak. S druge strane, civili su zabrinuti i žive između želje da se konačno riješe opresije režima i straha od njegove osvete ako revolucionari uđu u grad i potom se povuku, kao što se to desilo u prošlosti. Ebu Ejhem, vlasnik jedne radnje, kaže: “Nema sumnje da se mi želimo riješiti stanja u kojem živimo, poniženja i anarhije, jer mi živimo životom zatvorenika u svojoj zemlji i nije moguće da se slobodno šetamo zbog režimskih punktova. Naš je aktivitet ograničen pa tako dane provodimo baveći se sa našim poslima, a navečer smo u kućama, jer šetanje je navečer zabranjeno i svako ko se nalazi na putu izložen je režimskim snajperima i vatri s punktova. Pored toga, izražena je i kriza u snabdijevanju vodom, strujom i osnovnim namirnicama. Međutim, više od svega, mi se bojimo, ako se grad oslobodi, onoga što će uslijediti nakon toga: režima i njegovih pokolja na koje smo navikli u svakom oslobođenom gradu. Također se bojimo da budemo protjerani zbog rata, jer sve što posjedujemo su naše kuće i radnje.” (Izvor: AlJazeera.net)

Novi zakon o zabrani održavanja protesta u Egiptu – najnoviji adut vojnog puča

Zakon o zabrani održavanja protesta u Egiptu, koji je nedavno donio privremeni predsjednik Adli Mensur, izazvao je raskol u redovima onih koji podržavaju vojni puč. Protiv tog zakona svoje su protivljenje iskazale i nevladine organizacije koje podržavaju puč. U prvoj primjeni novog zakona o zabrani održavanja protesta, egipatska policija rastjerala je na desetine demonstranata koji su se okupili ispred parlamenta u Kairu, izražavajući svoje nezadovoljstvo sa odredbom u novom ustavu koja dozvoljava suđenje civilima pred vojnim sudom, i tražeći ukidanje zakona o zabrani održavanja protesta. Tom prilikom policija je uhapsila jedan broj demonstranata iz redova revolucionarnih pokreta. Koordinator pokreta Temerrud (što znači pobuna), koji je igrao ogromnu ulogu u svrgavanju Mursija i pripremio je teren za vojni puč, iz Aleksandrije Halid el-Kadi smatra da je novi zakon jedan od najizrazitijih i najvažnijih razloga za povećavanje srdžbe kod naroda protiv vlasti nakon 30. juna, pogotovo nakon što je vlada odbila da ukine taj zakon ili da povede raspravu o njegovoj promjeni, u vremenu kad se ne donose zakoni iz oblasti socijalne pravde i sprečavanja diskriminacije. Koordinator Halid zaprijetio je demonstracijama s ciljem ukidanja zakona o zabrani održavanja protesta, ističući da taj zakon podstiče represiju i ponovno uvođenje policijske države te odricanje od slobode za koju se izborilo u revoluciji 25. januara 2011.

(Izvor: Al-Jazeera)

Plan za naseljavanje šiita u Siriji

Dokument koji je dobila Al-Arabiya.net otkriva da je sirijski režim na mnogim frontovima u blizini Haleba (Alepa) okupio veliki broj boraca iz Libana, Iraka i Irana, u svrhu naseljavanja šiita nakon progona i istrebljenja sunnitskog stanovništva. Dokument ukazuje na to da se 500 boraca iz Irana i 1.500 boraca libanskog Hezbollaha okupilo u krugu naselja Nubula i Ez-Zehra, dva naselja sa većinskim šiitskim stanovništvom. Ta dva naselja predstavljaju dvije utvrde pred Slobodnom vojskom i u njima ima oko 5.000 boraca. U Rašidinu broj pripadnika Hezbollaha iznosi 2.000 boraca, i pored njih se bori 500 Iračana i 2.000 pripadnika regularnih snaga. U Sufejri se okupilo 2.000 boraca iz Irana i Hezbollaha, zajedno sa 5.000 vojnika režimskih snaga, i ova je regija veoma važna zbog fabrika Ministarstva odbrane. Postoje nejasnoće oko toga da li režim u tim fabrikama ima magacine hemijskog oružja. U ovoj regiji režimska je vojska koristila ovo oružje protiv Slobodne vojske i lokalnog stanovništva. U Ifrinu se nalazi oko 1.000 boraca Kurda, neki od njih došli su izvan Sirije i pripadaju stranki PKK. Dokument potvrđuje da su ovi borci prije počeli da pružaju plaćeničke usluge sirijskom režimu.

El-Karadavi: “Šiiti su me prevarili..., a Hezbollah je velika laž”

Predsjednik Svjetske unije muslimanskih učenjaka dr. Jusuf el-Karadavi rekao je: “Sirijska revolucija iznijela je na vidjelo i pokazala istinu o Hezbollahu i njegovim šiitima koji su, obuzeti šejtanom, daleko odlutali sa pravog puta. Bio sam protiv velikih šejhova iz Saudijske Arabije pozivajući na pružanje pomoći Hezbollahu, ali saudijski šejhovi bili su zreliji i dalekovidniji od mene, jer su dobro znali neispravnost ovog pokreta.” Dr. El-Karadavi također je pozvao na borbu protiv sirijske vlade, nakon što su se borci iz šiitskog libanskog Hezbollaha umiješali u tamošnja ratna dejstva kako bi pomogli predsjedniku Bešaru el-Asadu.

Sve veća prisutnost pripadnika šiitske organizacije Hezbollah u Siriji

Oko 1.200 boraca iz libanske organizacije Hezbollah ušlo je u Siriju u roku od nekoliko dana preko Sredozemnog mora i stigli su u Tartus na zapadnom dijelu grada na obali, kako bi se borili na strani Asadovih snaga, kako se navodi u saudijskim novinama “El-Vatan”. Naoružane grupe koje su došle iz Libana počinile su teške zločine u selu Telkelh kad su prolazile kroz to selo nakon ulaska u Siriju. Pored toga, desetine hiljada boraca iz Iraka došle su da pomognu sirijskom režimu. Izvori su potvrdili da režim iz Damaska pribjegava angažiranju boraca iz Iraka, Pakistana i Afganistana, što ukazuje na opadanje volje za borbom mobiliziranih Sirijaca u redovima režima. Pored toga, nakon više poziva koje je uputila administracija za opće poslove ili administracija za moral pri komandi tih snaga, nema odazova rezervista u Oružane sirijske snage. Damask pribjegava privlačenju boraca iz inostranstva, nakon što je taj režim stavio u rezervu one koji su u četrdesetim godinama, kako bi ih natjerali na borbena dejstva koja se odvijaju između revolucionara i režimske vojske. Režim uspostavlja mnoge zasjede u kojima se zaustave oni koji su u četrdesetim i prisilno prevezu u regrutske kampove.

Asad se potpomaže “ženama-šebihama”

Homs – France Press: Pristupanje u ove redove je dobrovoljno. Abir Ramadan, koja ima četrdeset godina, priključila se redovima za Nacionalnu odbranu, a inače radi u rendgen-laboratoriji u Homsu, kako bi postala jedna od dobrovoljki koje su iskazale svoju lojalnost Asadu u sukobu sa onima koji ga žele svrgnuti. Na igralištu u naselju Vadi stvari nisu razumljive: na ulazu u južni Homs, ova žena komandos ide čvrstim stopama u vojnoj uniformi, koja je specijalno napravljena za ove snage, i sa šakom u visini uzvikuje: “Allah, Sirija, Bešar i ništa više”.

Borci sirijske opozicije bilježe velike uspjehe

Pored velikog uspjeha na međunarodnom diplomatskom polju, priznanja koja je sirijskoj opoziciji, kao jedinom pravom predstavniku sirijskog naroda, uputilo preko 130 država, vojska sirijske opozicije bilježi i značajne i velike uspjehe na bojnom polju. Prenosimo nekoliko važnih uspjeha koje su prenijele svjetske medijske kuće:

● Borci sirijske opozicije izjavili su da su pod svoju kontrolu stavili jednu helikoptersku bazu koja se nalazi 15 km istočno od Damaska. Ovo je druga vojna baza na rubovima glavnog grada Sirije koja je pala u ruke opozicije u zadnjih mjesec dana. Aktivisti su javili da su u napadu uništena dva helikoptera i jedna radarska stanica, a petnaest vojnika režimske vojske je zarobljeno. Također su jedno kratko vrijeme kontrolirali jednu bazu za zračnu odbranu blizu oblasti El-Hadžerul-esved južno od Damaska, gdje su zarobili oružje i MTS prije nego su se povukli kako bi izbjegli osvetu sirijske avijacije.

Medijska agencija opozicije SANA objavila je da je Slobodna vojska uništila osam tenkova režimske vojske u Dariji u predgrađu Damaska, a jedno auto puno eksploziva eksplodiralo je u naselju El-Kabun u glavnom gradu. Također je Slobodna sirijska vojska (FSA) po prvi put napala je režimske snage kod trga u naselju Ruknud-din u Damasku. Pucnjava između dvije strane odvijala se na deset mjesta u glavnom gradu.

Sva dešavanja oko Damaska ukazuju da je ovo uvod i priprema za odlučujuću bitku u Damasku. Borbe se sve više rasplamsavaju u zadnjim sedmicama na rubovima glavnog grada i njegovom predgrađu, dok sa druge strane Asadova vojska pojačava zračne udare na pozicije Slobodne vojske. Porast borbenih dejstava doveo je do povećanja broja žrtava. Relativno je ovaj broj premašio broj žrtava u Homsu u kojem je palo najviše mrtvih u revoluciji u periodu od skoro dvije godine, shodno izvorima za ljudska prava. Predgrađe Damaska je mjesto gdje su pale mnoge žrtve, pogotovo u zadnjim sedmicama, u vremenu kad su opozicionari zauzeli mnoge oblasti oko glavnog grada. Istodobno se šire vijesti da se režimska vojska povlači iz mnogih gradova i dolazi u glavni grad za koji se smatra da je od ključne važnosti za revoluciju.

(Izvor: Al-Arabiya Net)

● Damask-France Press izvještava da nakon što je potvrđeno da su opozicionari uspjeli da presijeku puteve koji povezuju mjesto Er-Rikka sa Halebom (Alepo), da su zauzeli jednu strateški važnu branu na rijeci Eufrat. Istovremeno, sirijske vlasti priznaju da je sukob u zemlji dostigao najviši nivo poteškoća i agresije. Direktor Sirijskog opservatorija Rami Abdur-Rahman pojasnio je da je uzimanje brane jedan vrlo važan korak, jer to praktično znači da su putevi koji vežu Er-Rikku sa Halebom zatvoreni režimskoj vojsci.

U drugom dijelu Sirije borci Slobodne sirijske vojske (FSA) nastavljaju svoje operacije kako bi pritisnuli režimske snage u Halebu u kojem se već četiri mjeseca odvijaju krvave bitke. Da bi doveli pojačanja u Haleb iz Damaska preko autoputa, režimske snage morale bi da prolaze kroz grad Mearretun-Nu’man koji je pao pod kontrolu pobunjenika već 9. oktobra 2012.

(Izvor: Al-Arabiya Net)

Dok stotine stranih boraca dolaze u Siriju, Iran troši deset milijardi dolara da spasi Asada

Zašto ovakva šutnja o genocidu nad muslimanima u Mijanmaru?

Rohingya muslimani su najveća manjina u Burmi (Mijanmaru) i njih čine Bengali muslimani koji su se u ovu zemlju naselili, nakon što su je Britanci osvojili 1886. godine, kao jeftina radna snaga i oni su se nastanili u provinciji Rakhine. Budisti, koji čine većinu stanovnika u Burmi, Ronihgya muslimane nikad nisu prihvatili kao svoje sugrađane. Nakon više od jednog stoljeća i nekoliko generacija, Rohingya muslimani, po većini, nisu zaradili da smatraju Burmu kao svoju domovinu. Od samog dolaska u Burmu, Rohingya muslimani su bili suočeni sa mržnjom i napadima. Napadi su se sistematski proširili, a time i masakar. Veliki ustanci protiv muslimana bili su 1930., 1938., 1997., 2001. i sad u 2012. godini. U tim ustancima dolazi do velikog kršenja ljudskih prava muslimana Burme. Hiljade Rohingya muslimana su ubijene. Ali zbog stroge kontrole medija, stvarni broj ubijenih nikad se ne objavljuje, a procjenjuje se da bi stvarni broj mogao biti desetine hiljada ubijenih u svakom masakru. Svaki put Rohingya muslimani se suočavaju sa valovima ubijanja, porobljavanja, zatvaranja, mučenja i silovanja danima između masovnih ubijanja. Porodice uzmu šta stignu i što mogu da nose u rukama i bježe prema čamcima; ako im kopno ne može pružiti utočište, možda će voda. U takvom momentu beznađa, Rohingya muslimani imaju samo jednu nadu u svojim srcima ispunjenim iluzijama: možda mogu otići nazad u Bangladeš. Ali svaki put desi im se nešto izuzetno nehumano i tužno. Svaki put kad Rohingya muslimani budu natjerani u svoje čamce zbog nereda i tlačenja ljudi iz Rakhine provincije, ove čamce državni brodovi sprovedu na otvoreno more i ostave ih same. Veliki broj ovih čamaca koji su puni gladnih i slomljenih ljudi potone u okeanu. Mali broj koji uspije da dođe do obala Bangladeša nisu dobrodošli. Te Rohingya muslimane vlasti u Bangladešu natjeraju da se vrate nazad ili ih zadrže na uskim obalama. Slijedi jedna izjava očevica koji je postavljen na jedan Rohingya blog povodom skorih napada na muslimane koji i dalje traju. Iz tog se razumije da su ti napadi sistematski organizovan genocid:

28. juni 2012.: 22 seljana iz sela Anukpin u gradu Rathedaung su uhapšena ranije, a 27. juna ponovo 60 seljana iz istog sela uhapšeno je od strane vojske i Nasake. Nakon hapšenja, odvedeni su u sela u Rakhine i tamo su mučeni od strane Rakhine seljana. …sudbina uhapšenih seljana je nepoznata članovima njihovih porodica. To selo broji otprilike 1.000 kuća, 60 od tih kuća su spaljene od strane Rakhina pri čemu im je pomagala vojska i Nasaka…. Pored toga, 350 kuća u Mozai Dia selu i 150 kuća u selu Sarat Pyin spaljene su od strane Rakhine ekstremista pred očima vojske i Nasake…. Oni također sarađuju sa Rakhine rasistima u napadima na sela Rohingya muslimana. Mediji u Burmi su objavili da Rakhini pate u krizi za hranom i skrovištem, prikazujući lažne izbjeglice koje su se smjestile u Nasaka kampovima i budističkim hramovima….

(Izvor: PKKH Exclusive, objavljeno 29. juna 2012. Autor: Aneela Shahzad)

Palestinska djeca u izraelskim zatvorima

Ako će biti pitan onaj kome je nepravda nanesena, kako li će tek biti ispitivan onaj koji je nasilje učinio?! Šta može da kaže i čime da se pravda zločinac?! Nesumnjivo da će žrtva tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu nedužnu krv pred Onim koji upravlja svim i kojem ništa ne može izmaći. Zločinci se boje da ih ne dostigne ovosvjetska djelimična ljudska kazna. Čak i kada bi se sa njima postupilo isto onako kako su oni činili sa svojim žrtvama, to ne bi bilo uzvraćanje istom mjerom, samim tim što su svoje žrtve ubijali bespravno i bez razloga, a oni bi, u ovom slučaju, bili kažnjeni pravedno i sa razlogom. Ko će odagnati bol ucviljenoj majci i u njene neprospavane, nemirne i brižne noći donijeti smiraj? Zar se ubijeno dijete može majci vratiti, ili ženi muž pojaviti, ili sestri brat nestali odnekud doći…?! Zar je žrtvi satisfakcija to što će zločinac odležati nešto vremena u zatvoru ili što će ostatak kostiju žrtve biti sahranjen i njegovi najbliži znati gdje je ukopan?! A koliko i koliko je onih neznanih a još uvijek traženih od svojih dragih, za koje se neće nikada na ovom svijetu naći nekog traga. 

ŠIIJE I EGIPAT

Ko su pripadnici paravojne formacije Šebbiha u Siriji?

Zavjera s ciljem uklanjanja muslimana iz vlasti u Libiji

Ali es-Sallabi, jedan od vodećih muslimana i član Svjetskog udruženja islamskih učanjaka, u svojim medijskim izjavama razotkrio je pokušaj nekih sekularista da nakon revolucije iz sistema vlasti u Libiji uklone muslimane. To je uobičajena zavjera koju u svakom vremenu sekularisti prakticiraju u borbi protiv islama, kako bi ubrali plodove revolucija u kojima muslimani plaćaju svojim životima više nego drugi. Dakle, na početku muslimani budu žrtvovani da bi se vlast vratila diktatorima na drugačiji način, državno uređenje ostalo neizmijenjeno, a narod opljačkan. Libijski narod i dalje siromašno živi i izložen je stalnim tlačenjima od strane sekularista koji sebe postavljaju na vodeća mjesta, uz pomoć zapadnih snaga koje žele da nastave sa porobljavanjem arapskih naroda i pljačkom njihovih bogatstava. Ove snage prihvataju da se promijeni sistem i postavi novi, ali te snage nikada ne prihvataju da se postave neovisni pošteni sistemi koji zastupaju interese svojih naroda.

ISTOČNI TURKISTAN

Mesdžid na kraju svijeta

Jedno od najizolovanijih mjesta na svijetu je mjesto Linowich, koje se nalazi na najudaljenijem sjeveru Kanade, samo ga 200 km dijeli od Sjevernog pola. Iako temperatura u ovom mjestu zna spasti i na 40 stepeni ispod nule, mnoge prirodne ljepote privlače turiste. Zbog udaljenosti, izolovanosti, jakih vjetrova i duge zime, transport robe i sirovina veoma je otežan, tako da su cijene namirnica i drugih životnih potrepština u ovom mjestu veće nego u bilo kojem drugom kanadskom gradu. U Linowichu živi 3.700 stanovnika, od čega muslimana ima oko 75 – 80. To su većinom Arapi koji imaju kanadsko državljanstvo. Donedavno su imali pokretni mesdžid sagrađen od drveta dimenzija 3 m širine i 7 m dužine, koji je jedva mogao da primi njih samo pola. Molili su se i nadali da će jednoga dana sagraditi mesdžid i Uzvišeni Allah uslišao je njihove molbe. Saudijski novinar i doktor koji živi u Kanadi u mjestu 4.000 km udaljenom od Linowicha, a koji je predsjednik Islamske humanitarne organizacije, odlučio je da pokuša, sa Allahovim dopustom, ostvariti san muslimana u tom ledenom i izolovanom mjestu. Izgradnja mesdžida koštala je oko pola miliona dolara. Mnogi muslimani su učestvovali u doniranju novca i ulaganju truda, a među njima se najviše isticao irački inžinjer koji živi u Linowichu. Ispostavilo se da je najbolji i najisplatniji način za izgradnju mesdžida, da se izgradi u kanadskom gradu Vinipeg (Winnipeg), glavnom gradu provincije Manitoge u centralnoj Kanadi, u obliku montirane kuće spremne za montažu, a potom da se transportira kamionom, a zatim brodom do mjesta gradnje u Linowichu. Sam transport smatra se najdužim poznatim transportom, dužine 4.300 km, u trajanju od 45 dana. Mesdžid zapremine 457 kvadratnih metara sa pratećom opremom transportiran je na kamionu širine 7 metara u dužini od 2.500 km, a cijena ovog transporta iznosila je 45 hiljada dolara. Od Velikog Propskog jezera (Great Slave Lake) transpotirao se ogromnim brodom, a cijena transporta iznosila je 49 hiljada kanadskih dolara. A sama montaža mesdžida koštala je 40 hiljada dolara. Sa Allahovim dopustom i velikom radošću ove male islamske zajednice, mesdžid je otvoren u mjesecu oktobru 2010. godine klanjanjem zajedničkog  namaza, a otvaranju su prisustvovali svi muslimani Linowicha i druge ličnosti iz grada. 

(Izvor: alarabiya.net,  islamtoday.net)

UBIJANJE IRAČKIH NAUČNIKA

STANJE MUSLIMANA NA FILIPINIMA 

Muslimani Filipina (poznati po nadimku ''Moro'') nastanjuju južni dio Filipina, tačnije ostrva Mindanao i Sulu, a ta područja čine nešto više od trećine države Filipina. U ovaj dio svijeta islam je došao još u četrnestom vijeku preko trgovaca i islamskih misionara. Nakon brzog širenja islama na ovim prostorima, muslimani su imali vlast i vladao je šerijat. Nakon kolonijalizma i povlačenja kolonizatora sa tih prostora u dvadesetom vijeku, samostalni muslimanski jug pripojen je sjeveru Filipina.  Filipinska vlada naselila je na hiljade kršćana na jugu, što je dovelo do toga da muslimani u tom dijelu zemlje postanu manjina i da čine oko 20% stanovništva nakon što su na početku dvadesetoga vijeka činili 98%. Filipinska vlada je 1936. godine oduzela većinski dio zemlje i dodijelila ga naseljenicima, tako da su muslimani danas vlasnici samo 17% zemljišta, iako je nekada sva ta zemlja bila muslimanska. Nakon što su kršćanski doseljenici uz pomoć filipinske vojske organizirali vojne formacije koje su počele sa torturom i represijom nad muslimanima, došlo je 1968. do samoorganiziranja i otpora muslimana na Filipinima i do traženja samostalnosti. U otpor, koji nazivaju "Moro", uključile su se kako nacionalne tako i vjerske struje. Godine 1977. došlo je do podvajanja između nacionalista i islamske struje, te je formiran Islamski oslobodilački front Moro na čelu sa Salamatom Hašimom, svršenikom teološkog fakulteta na Al-Azharu u Egiptu. Razlog cijepanja je odustajanje Nacionalne struje od usvajanja poziva za primjenu islama i odustajanje od  traženja neovisnosti i zadovoljavanje sa traženjem samouprave. Glavni razlog za spor Islamskoga fronta sa Nacionalnim frontom je potpisivanje ugovora sa filipinskom vladom u 1976. godini, koji daje autonomiju muslimanina u 13 regija, koje će se kasnije podijeliti na 15 regija, s tim da spomenuti sporazum nije proveden. Islamski front stupio je u oružanu borbu protiv filipinske vojske i tražio je punu neovisnost, dok je Nacionalni front nastavio pregovore sa vladom s ciljem postizanja dogovora za zadovoljavajuću samoupravu. U 1996. godini Nacionalni front je potpisao sporazum sa filipinskom vladom, što je rezultiralo uspostavljanjem autonomije u samo četiri regije od 13 južnih pokrajina, čime nije bio zadovoljan veliki broj stanovnika Moro, na čelu sa Islamskim frontom. Godine 1997. došlo je do promjene u orijentaciji Islamskoga fronta, koji je stupio u tajne pregovore sa filipinskom vladom, međutim, ovi pregovori nisu polučili nikakve rezultate zbog neozbiljnog odnosa filipinske vlade prema Frontu i završili su širokom vojnom kampanjom filipinske vojske na uporišta Fronta. U 2003. godini Islamski front ostao je bez svoga historijskog osnivača Salamata Hašima, koji je nazvan "Lav Mindinava" i "Lav filipinskoga džihada", koji se smatra duhovnim ocem islamske struje u otporu Moro. Od tih trenutaka zapovjedništvo Fronta preuzeo je El-Hadž Murad Ibrahim. Islamski front također je počeo da odstupa od zahtjeva za punom neovisnosti od Filipina i predložio je druge opcije, kao što je sistem federacija ili jaka autonomija, ili da se napravi referendum koji bi se organizirao pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i Organizacije islamske konferencije. Poslije toga su uslijedili dogovori koji nisu provedeni i nakon toga su prekinuti, tako da je Islamski front i dalje ostao da se bori za prava muslimana na jugu Filipina. Nastupanjem 2000. godine Islamskogi otpor imao je oko 46 kampova za obuku, uključujući i jednu vojnu akademiju za obuku u vojnim diciplinama. Islamski otpor tvrdi da njihovi članovi broje oko 120 hiljada, a 60% njih je naoružano, uz više od 200 hiljada simpatizera, dok drugi izvori navode da je broj nešto više od 12.000 naoružanih boraca.

(Izvor: aljazeera.net, islamonline.net i islamtoday.net)

KATASTROFA U PAKISTANU
Svjedoci smo velike katastrofe – poplava, u Pakistanu. Omjer ove katastrofe još  nije moguće tačno opisati, a sama činjenica da u historiji Pakistana veće poplave od ovih nisu još zabilježene, govori dovoljno. Ove poplave pričinile su mnogo veću štetu od cunamija koji se desio krajem 2004. i potresa na Haitiju. Poplave su pogodile 46 okruga od ukupno njih 135. Dvadeset miliona ljudi je izbjeglo, od čega su većina stariji ljudi, žene i djeca. Poplave su ubile, po oficijelnim pakistanskim izvorima, više od hiljadu i po ljudi, porušile i uništile kuće, puteve, mostove, usjeve, stoku i dr. Počele su se širiti razne zarazne bolesi koje prijete milionima ljudi i već se pojavljuju prvi oboljeli. Uništeno je oko 80% infrastrukture. Pakistanske lokalne i državne vlasti nemoćne su pred ovim poplavama, a dostava humanitarne pomoći odvija se otežano. Ponovna izgradnja infrastrukture iziskuje milijarde dolara. Poplave u Pakistanu izbacile su na površinu sljedeće činjenice:
● Amerika i Zapad dostavili su simboličnu količinu humanitarne pomoći. Mali dio pomoći koji su dostavile kršćanske organizacije iskorišten je za propagandu i borbu protiv "fundamentalističkih islamskih pokreta". Nisu se ustručavali, niti odugovlačili da ''bespilotnim letjelicama'' čestitaju pakistanskom narodu njihovu nesreću.
● Nemarni odnos pakistanske vlade naspram poplava, jer je sa svojim institucijama zakazala u dostavi pomoći ugroženim ljudima. Predsjednik Pakistana odlazi u London da proda svoj dvorac i da proslavi maturu svoga djeteta dok se pakistanski narod guši u poplavama i tuzi. Međutim, takvo ponašanje vlade koja sarađuje sa dušmanina ummeta u ubijanju muslimana, nikoga uopće i ne treba da čudi.
● Islamske pakistanske humanitarne organizacije pružile su značajnu pomoć ugroženim muslimanima, ali su, nažalost, optužene od pakistanske vlade da imaju loše namjere. Ovim organizacijama pridružile su se i određene islamske države koje su donirale milione dolara.
(Izvor: Al-Jezeera) 
 
SAHAT-KULA MEKKA MUKERREMA
Po naredbi kralja Saudijske Arabije, Abdullaha b. Abdul-Aziza, u svetoj Mekki izgrađen je najveći sahat na svijetu koji je nazvan "Sahat-kula Mekka Mukerrema". Izgrađen je iznad hotelsko-poslovnog kompleksa "Vakuf Kralj Abdul-Aziz" koji se nalazi nekoliko metara od Mesdžidul-harama. Ukupna visina hotelskog kompleksa sa sahatom je 601 metar. Sam sahat je visok, od temelja do hilala (polumjeseca na vrhu), 241 metar, tako da je šest puta veći od poznatog sahata Big Ben u Londonu.
Toranj sahata sastoji se od četiri strane gdje se na svakoj od njih nalazi po jedan sahat. Visina i širina prednje i zadnje strane je oko 43 metra, dok je visina bočnih strana oko 43 metra, a širina 39 metara. Ukupna težina sahata je oko 36 hiljada tona. U sredini svakoga sahata nalazi se znak Saudijske Arabije – dvije sablje i stablo datule, a iznad prednje strane sahata ispisane su riječi "Allahu ekber". Visina prvoga slova (elif) od natpisa "Allahu ekber" viša je od 23 metra. Prečnik polumjeseca na vrhu sahata je 23 metra. Sa dvije bočne strane iznad satova nalazi se napisan šehadet. Ispod sahata nalaze se terase za posjetioce. Danju je boja podloge sahata bijela, a kazaljke crne, a noću je podloga sahata zelene boje, a kazaljke bijele.
U zidove sahata ugrađeni su lejzeri koji će odašiljati zrake u različitim prigodama, kao što su počeci hidžretskih mjeseci, Bajrami i sl. Vrh sahata bit će osvijetljen uz pomoć dvanaest svjetlosnih snopova u obliku stubova čija je jačina (svakoga snopa) 12 kilovata, tako da će reflektirati jake zrake koje će dopirati do 10 km u visinu.
U toku samoga učenja ezana vrh sahata bit će osvijetljen sa 21 hiljadu sijalica koje će reflektirati jaka svjetla bijele i zelene boje, koja će se moći vidjeti sa udaljenosti od 30 km, što će ujedno označavati i nastupanje namaskoga vremena. Sa vrha sahata, preko zvučnika, prenosit će se ezan iz Mesdžidul-harama, koji će se moći čuti sa udaljenosti od 7 kilometara, kao što će se sam sahat moći vidjeti sa iste te daljine.
Sahat je zaštićen potpunom zaštitom od prirodnih pojava kao što su prašina, vjetar, kiša i sl. Sahat će služiti kao službeno mjerilo za određivanje vremena i vremenskih zona u sredstvima informiranja, i slično tome. Pušten je u rad (probni rad na prednjoj strani) početkom svetog mjeseca ramazana 1431. hidžretske godine.
(El-Asr) 
 
IZGRADNJA ŽELJEZNICE ZA HADŽIJE
Saudijska Arabija počela je sa radom na dva projekta gradnje željezničke pruge, što će uveliko olakšati putovanje hadžija u vrijeme hadždža. Prvi projekat je izgradnja željeznice na svetim mjestima gdje se obavljaju obredi hadždža i to: Arefat, Muzdelifa i Mina, te njihovo povezivanje sa Mekkom, odnosno Mesdžidul-haramom. Drugi projekat nazvan je "pruga dva sveta harema" od Mekke preko Džide do Medine Munevvere.
Prvi projekat će koštati oko 6,65 milijardi saudijskih rijala, što iznosi oko 1,77 milijardi američkih dolara. Prva faza ovoga projekta je izgradnja pruge na relaciji Arefat, Muzdelifa, Mina čija bi izgradnja trebala da se završi  u vrijeme obavljanja hadždža 1431. hidžretske godine tj. 2010. Druga faza projekta, izgradnja pruge od Mekke (Mesdžidul Harama) do Mine, trebala, sa Allahovim dopustom, da bude izgrađena u potpunosti u narednoj godini 1432. hidžretskoj tj. 2011. godini. U prvoj godini željeznički bi saobraćaj na ovoj pruzi trebao da se odvija sa oko 35% od ukupnog kapaciteta, a sa 100% u drugoj godini. Planira se da vozovi na ovoj pruzi, sa Allahovim dopustom, prevoze oko 72 hiljade hadžija svaki sahat u oba pravca. Također, planirano je da se razdaljina od Arefata preko Muzdelife do Mine, u dužini od oko 14 km, pređe u roku od sedam minuta, gdje bi svake dvije minute bilo transportirano oko 3 hiljade hadžija. Postojat će devet stanica za ulazak i izlazak hadžija i to tri na Arefatu, tri na Muzdelifi i tri na Mini gdje će jedna od njih biti kod džemreta – mjesta gdje se bacaju kamenčići. Projekat gradnje pruge ima, između ostalog, za cilj da smanji gužvu i olakša obavljanje obreda hadždža, tako da bi ovaj projekat trebao da zamijeni oko 50 hiljada različitih prijevoznih sredstava, od čega samo 12 hiljada autobusa. Isto tako ovaj projekat se ističe po brzini voza, izgrađenosti pruge na visokim stubovima, blizinom pješačkih staza i mnogim drugim posebnostima. Radove na izgradnji željeznice obavlja kineska firma sa oko 5 hiljada radnika, gdje je vrlo zanimljivo spomenuti da ih je do sada već nekoliko stotina primilo islam.
Drugi projekat je izgradnja "brze pruge između dva sveta harema" sa dvije trake od Mekke preko Džidde do Medine Munevvere. Prvobitna stajališta bit će u Mekki, u centru grada Džiddi, međunarodnom aerodromu ''Kralj Abdul-Aziz'' u Džidi i u Medini Munevveri. Dužina željezničke pruge je oko 470 km. Put od Mekke do Džidde trebao bi se skratiti za nešto manje od pola sahata, dok bi put od Džidde do Medine trebao da se skrati za oko dva i po sahata. Planira se da se voz kreće brzinom od oko 300 km na sahat. Ovaj projekat ima za cilj da smanji saobraćajnu gužvu, efikasniji i brži prijevoz između spomenutih gradova, a naročito hadžija i osoba koje obavljaju umru, čiji broj doseže milione, a ovim bi se povećala mogućnost i kapacitet hadžija u narednim godinama.
(El-Asr)
TUNELI U GAZI
Pojas Gaze je naziv za uski pojas palestinske teritorije, koji je naziv dobio po svom glavnom gradu Gazi. Predstavlja jedno od najgušće naseljenih oblasti na Zemlji, sa oko dva miliona stanovnika na području veličine od oko 360 km², čija je dužina 41 km, a širina se kreće između 5 do 15 km. Trenutno se nalazi u nadležnosti palestinske samouprave, tačnije pod kontrolom Hamasa. Na jugozapadu graniči sa Egiptom, a na sjeveru i istoku sa okupiranom palestinskom teritorijom od strane židova, dok ga na zapadu opasuje Sredozemno more. Židovi trenutno imaju kontrolu nad pomorskim i zračnim prometom. Velika gustoća naseljenosti Gaze dijelom je posljedica toga što u njemu godinama žive prognanici iz okupiranih palestinskih teritorija od strane židova. Ekonomski je teško pogođen zbog potpune blokade koja traje skoro četiri godine. Na jugozapadu pojasa Gaze na granici sa Egiptom nalazi se grad Rafah, a isto tako na egipatskoj strani se nalazi istoimeni grad Rafah. Dužina palestinsko-egipatske granice iznosi oko 11 km. Usred potpune blokade pojasa Gaze pojavilo se kopanje tunela između pojasa Gaze i Egipta sa ciljem prebacivanja stvari neophodnih za život, kao naprimjer prehrambenih namirnica, građevinskog materijala, alata, električnih aparata, goriva, autodijelova, lijekova, odjeće i sl. Područje tunela poznato je i nalazi se na prostoru čija konfiguracija i sastav zemlje to omogućava. Kopaju se ručno i prostim alatom, tako da ih je većina uska. Snabdjeveni su strujom ili lampama, a uvjet iskopavanja su teški zbog nedostatka zraka. Dužina jednog tunela razlikuje se od drugog, tako da jedan tunel može biti dug od 500 metara do 1000 metara, s tim da je ova dužina u početku bila do 30 metara, ali su židovi porušili kuće duž graničnoga pojasa i tako kopanje novih tunela učinili mnogo dužim. Mjesto za kopanje tunela odabire se na mjestu gdje je najbezbjednije i ulazi u njih postavljeni su većinom u kućama. Samo kopanje nije lahak posao, jer traje mjesecima. Jedan tunel zahtijeva 6-7 mjeseci neprekidnoga posla, a može da traje i godinama u slučaju da bude otkriven i potom srušen zračnim bombardovanjem od strane židova. Kopanje i izgradnja jednog tunela zna koštati na desetine hiljada dolara, a sam vlasnik zna zaraditi od 3 do 50 hiljada dolara mjesečno. Kopači tunela mogu zaraditi nekoliko stotina dolara mjesečno, s tim da moraju biti jake tjelesne građe i odlikovati se smjelošću, čvrstinom, jakim strpljenjem i samopouzdanjem. Transport robe odvija se na različite načine, kao npr. u plastičnim buradima ili improviziranim kolicima preko kabla uz pomoć električnog  generatora, a ako nema struje, onda ručno. Radnici rade dvanaest sati u smjenama, a sama trgovina kroz tunele donosi na milione džunejha zarade. Ovi tuneli predstavljaju žilu kucavicu za život u pojasu Gaze, ali su istom tako odnijeli na desetine života palestinskih mladića koji rade na kopanju tunela ili transportu robe. Većina stradanja izazvana je gušenjem ili obrušavanjem tunela u toku kopanja, a često i prilikom transporta robe. Procjenjuje se da je broj radnika u tunelima između 25-30 hiljada. Tačan broj tunela nije poznat, ali se procjenuje da ih ima najmanje par stotina, a možda i preko hiljadu. Broj tunela se znatno smanjio nakon židovskog napada na pojas Gaze krajem 2008. godine. Isto tako tuneli su izloženi miniranju od strane egipatske vlade pod različitim izgovorima. Sa druge strane, u tunelina direktno ili indirektno radi oko 10 hiljada Egipćana, koji zarađuju stotine egipatskih džunejha u jednom danu. Stvar koja pomaže i olakšava iskopavanje tunelaa jeste i to što su vlasnici zemlje, sa obje strane granice, porodice koje su u rodbinskim ili tazbinskim vezama. Sa velikim žaljenjem, egipatska vlada je 2009. godine odlučila, radi svoje nacionalne bezbjednosti, da duž svoje granice sa pojasom Gaze izgradi čelični zid ili, kako su ga već nazvali, ''Egipatski izolacioni zid“, kako bi spriječili funkcioniranje tunela i prelazak u svoju zemlju. Čelini zid je izgrađen duboko u zemlji (20-30 metara), a dužina mu je 10 km. Sastoji se od čeličnih ploča čija dužina bude preko 18 metara. Debljina ploče je 50 cm i otporne su na dinamit. Također su opremljene senzorima koji bilježe glasove, udarce i sl. Ovaj zid sadrži cijev koja se proteže od  Sredozemnog mora sa zapada u pravcu istoka u dužini od 10 km. Iz te cijevi granaju se manje probušene cijevi koje su međusobno rastavljene  u rasponu od 40 metara i koje ubrizgavaju vodu bez prekida kako bi došlo do rušenja i odrona u tunelima. I pored čvrstine spomenutoga zida, Palestinci su uspjeli da ga probiju na stotine puta i mjesta, i to sa običnom opremom, te su tako nastavili rad ispod zemlje i snabdijevanje pojasa Gaze.
(Izvor: www.islamtoday.net, www.almokhtsar.com, www.alquds.com, www.islamonline.net)
NAJVEĆE PROŠIRENJE MEKKANSKOG HAREMA U HISTORIJI
Petoga rebiu-sani 1431. hidžretske godine objavljena je informacija u raznim sredstvima informiranja o planu i pripremi proširenja Mekkanskog harema, koji su nazvali "proširenje kralja Abdullaha b. Abdul-Aziza", što će istovremeno biti i najveće proširenje u historiji Mekke. Ukupni troškovi projekta predviđaju se na oko 40 milijardi saudijskih rijala, a vrijeme njegova završetka planira se za šest godina, sa Allahovim dopustom, tako da će Mekkanski harem moći prihvatiti dva miliona klanjača. Projekat bi trebao da obuhvati sljedeće:
● Proširenje Mekkanskog harema i njegovih vanjskih površina sa sjeverne strane ili u području Šamije, kao i pravljenje, po svjetskim standardima, posebnih puteva za prijevozna sredstva koja su u potpunosti odvojena od unutrašnjih specijalnih puteva i tunela za pješake. Već je porušeno i uklonjeno 600 različitih objekata, čime je dobivena planirana površina. Na krajevima tih vanjskih površina planira se gradnja 63 hotela.
● Proširenje površine oko Kabe i mjesta za tavaf (Metaf). Da bi se proširila površina oko Kabe morat će se srušiti i ukloniti stari dio, koji nazivaju tursko proširenje, jer se taj dio nalazi prvi do Kabe. Ovo proširenje planira se uraditi sa svih strana, osim sa strane Mes'a ili mjesta gdje se vrši sa'j.
● Proširenje Harema sa strane Edžjada. Bolnica Edžjad, koja se nalazi na tom mjestu već je srušena. Također će se ukloniti kraljevski dvorac sa te strane i srušit će se zgrada iz koje se centralnim hlađenjem napaja Harem. Napajanje Harema centralnim hlađenjem odvijat će se iz hotelskog kompleksa ''Vakuf Kralj Abdul-Aziz“.
● Dogradnja novih spratova Harema. Prvo će se sagraditi još dva nova sprata, tako da će Harem imati četiri sprata, a kasnije se planira dogradnja još dva sprata, dakle ukupno šest spratova.
● Proširenje Harema u pravcu Mesfele. Ovdje je neminovno da dođe do uklanjanja dva velika hotelska kompleksa. Jedan je hotel Itlale, koji je star samo četiri godine, a drugi je hotel Darul-Tevhid Interkontinental, koji je star devet godina.
Spomenuti projekat mogao bi se podijeliti na sljedeće radove:
- Proširenje samoga Harema, tako da će moći da prihvati dva miliona klanjača.
- Proširenje vanjskih površina oko Harema koje će sadržavati i toalete, puteve, tunele i druge pomoćne objekte.
- Poboljšanje tehničkih usluga, kao što je hlađenje i napajanje vodom.
Površina proširenja iznosi oko 750 hiljada m², a potrebne količine željeza su oko 280 hiljada tona, dok potrebna količine betona iznosi više od 850 hiljada tono.
(Izvor: Časopis Dava, koji izlazi u Rijadu)

U bitki na Hendeku jedan od nevjerničkih prvaka po imenu Amr b. Vudd el-Amirijj izađe pred muslimane te ih izazva na dvoboj. ''Ko će sa mnom na dvoboj izaći?'', upita on, ali odmah nije dobio odgovora. ''Ko je smion da se pred svima sa mnom bori?'', upita opet, ali se ni tada niko ne javi. Međutim, Alija, radijallahu anhu, nije se htio pomiriti s tim već smjelo izađe i reče: ''Ja ću se boriti, Allahov Poslaniče!'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza mu: ''Ali to je Amr b. Vudd!'', a on mu odgovori: ''Nema veze, neka je to i Amr b. Vudd!'' Alija, radijallahu anhu, mu priđe i dvoboj započe. S jedne strane junak islama, a s druge strane junak kufra. Sablje ''zapjevaše'' i prašina se dignu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da pobjedom počasti Aliju, radijallahu anhu. Kada se prašina razišla, ugledaše Aliju, radijallahu anhu, kako pobjedonosno stoji nad ubijenim Amrom, a u rukama mu sablja sa koje je kapala Amrova krv...