Čine to i mnogi muslimani, bilo da su neznalice ili obmanuti, koji krivo razumijevaju Allahovu vjeru i koji su udaljeni od istinskog islamskog vesatijjeta.
Vesatijjetul-islam predstavlja se kao fleksibilnost i nemar spram Allahovih naredbi i zabrana, šerijatski se propisi relativiziraju, pa se pod izrazom vesatijjetul-islam zagovara odbacivanje šerijatskih kazni i blagonaklon odnos prema različitim zabludama i pogrešnim vjerovanjima. Čak neki “pozivači u vesatijjet”, kako se vole nazivati, pozivaju u zanemarivanje nekih temelja islamske akide nastojeći da potpuno iskrive značenje ovog u islamu izuzetno važnog principa.
Otuda postoji velika potreba da se razbistri značenje ove sintagme i od nje otklone natruhe pogrešnih shvatanja i tumačenja.
Suština pojma vesatijjetul-islam
U arapskom jeziku el-vesat označava sredinu, srž, i kada se za nešto kaže da je vesat ili evsat nečega, hoće se reći da je to najbolje i najkvalitetnije. Tako se, naprimjer, za dragulj koji je privjesak ogrlice kaže da je vasitatul-kilade, dakle, najkvalitetniji komad na ogrlici. Također se za dobrog čovjeka kaže da je vesat, a i za svaku vrlinu koja je suprotna dvjema pokuđenim osobinama kaže se da je ta vrlina vesat. Tako je darežljivost vesat između škrtosti i rasipništva, a hrabrost je vesat između kukavičluka i suludog izlaganja riziku. (Vidjeti: Lisanul-areb i El-Mufredat fi garibil-Kur’an)
U Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo ispravno značenje islamskog vesatijjeta, koje je sredina između prekomjernosti i nepotpunosti. Rekao je Uzvišeni Allah: “I tako smo vas učinili srednjim ummetom (ummeten vesatan) da biste bili svjedoci protiv ljudi i da bi Poslanik bio svjedok protiv vas.” (El-Bekara, 143)
Objašnjavajući ispravno značenje ovog kur’anskog izraza vesat, Taberi je kazao da to znači: “O vjernici, kao što vas je Allah uputio posredstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga s čime je poslan, isto tako vas je odlikovao time da slijedite kiblu Ibrahima, alejhis-selam, i njegov millet – vjeru i odlikovao vas je nad ostalim vjerama time što vas je učinio srednjim – najboljim ummetom (ummeten vesatan).” (Tefsirut-Taberi, 3/141)
Potom Taberi konstatira: “Smatram da ih je Allah opisao kao ummet koji je vesat zato što se drže sredine (najboljega puta) u vjeri. Nisu na putu prekomjernosti, kao što su kršćani pretjerali u pogledu isposništva i veličanja Isaa, alejhis-selam, niti su na putu nepotpunosti, kao što su židovi koji su iskrivili Božiju objavu, ubijali vjerovjesnike, lagali na Stvoritelja i otvoreno izražavali nevjerstvo u Njega, nego su na putu sredine i umjerenosti. Allah ih je opisao tom osobinom, jer On najviše voli stvari koje su evsat – sredina, odmjerenost.” (Tefsirut-Taberi, 3/142)
Šejh Abdurrahman es-Sa‘di potvrđuje ovo značenje vesatijjeta na koji ukazuje islam. Sa‘di kaže: “Ummeten vesatan znači pravedan i odabran. Nasuprot vesatu su krajnosti koje su opasne. Allah je dao da ovaj ummet u svim vjerskim pitanjima bude vesat: sredina u vjerovanju u vjerovjesnike, između kršćanskog pretjerivanja i židovske ignorancije; sredina u zakonima, između strogoće judaizma i popustljivosti kršćanstva. U pogledu tahareta i jela islam je, također, sredina između dvije krajnosti: nije poput judaizma u kojem je ibadet ispravan samo u njihovim bogomoljama, a voda nije dovoljna za postizanje obrednog pranja, niti je poput kršćanstva u kojem ništa nije nečisto i sve je dozvoljeno konzumirati. Ovaj ummet se, zaista, odlikuje najpotpunijom vjerom, najplemenitijim moralom i najvrednijim djelima.” (Tefsiru kelamil-Mennan, 1/157)
Dr. Muhammed Nasir el-Umer u svojoj vrijednoj studiji El-Vesatijjetu fil-Kur’anil-kerim iznio je važan zaključak da je neispravno upotrebljavati termin vesatijjet za bilo šta što u sebi ne sadrži dva atributa:
● hajrijjet – odabranost, ili osobine koje na nju ukazuju, poput najpravedniji i najvredniji;
● bejnijjet – međupoloženost, što znači da stoji između dvije stvari, svejedno da li se radi o osjetilnim ili apstraktnim stvarima.
Bez ova dva atributa ne možemo govoriti o vesatijjetu. On također kaže da se islamski vesatijjet odlikuje karakteristikama koje sljedbenicima strasti onemogućavaju proizvoljno tumačenje i iskrivljivanje njegovog pravog značenja. Neke od tih osobina jesu odabranost, postojanost na Pravom putu, otklanjanje poteškoća, pravednost i mudrost. (Vidjeti: El-Vesatijjetu fi duil-Kur’anil-kerim, str. 29–60)
Vesatijjet u akidi i šerijatu
Govoreći o vesatijjetu islama u vjerovanju i šerijatskim propisima, šejhul-islam Ibn Tejmijja je kazao: “Spašena grupa su ehli-sunnet jer su oni vesat – središnja zajednica među različitim sektama, kao što su muslimani vesat – središnja zajednica među pripadnicima drugih vjera. Tako muslimani imaju najprimjerenije vjerovanje o Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima i Njegovim dobrim robovima, između kršćanskog pretjerivanja koje se ogleda u tome što su ‘svoje svećenike i monahe uzeli za božanstva mimo Allaha, i Mesiha, sina Merjeminog. A naređeno im je da samo jednog boga obožavaju – nema boga osim Njega, uzvišen neka je On iznad onoga što Mu pridružuju’ (Et-Tevba, 31), i ignorancije židova koji su nepravedno ubijali vjerovjesnike i one koji su naređivali pravednost među ljudima. Mu’mini vjeruju u Allahove poslanike, pomažu ih i podupiru, poštuju ih i vole, pokoravaju im se, ali ih ne obožavaju i ne smatraju ih božanstvima.
Isto tako, mu’mini su pripadnici središnje zajednice u zakonima koje im vjera propisuje. Mu’mini smatraju da Allah ima pravo da derogira Svoje propise i stavlja van snaga zakone koje On hoće i potvrđuje koje hoće. Mu’mini nisu poput židova koji smatraju da to nije dozvoljeno, kao što kaže Uzvišeni: ‘Neki ljudi koji nemaju pameti reći će: ‘Šta ih je odvratilo od kible njihove kojoj su se okretali?’” (El-Bekara, 142), a nisu ni poput kršćana koji svojim vjerskim autoritetima dozvoljavaju da mijenjaju vjerske propise naređujući i zabrajujući šta god hoće, kao što kaže Uzvišeni Allah: ‘Svoje svećenike i monahe uzeli su za božanstva mimo Allaha...’
Mumini kažu: ‘Allah stvara i propisuje’, i kao što niko mimo Njega ne stvara, tako niko mimo Njega nema pravo da propisuje. Slušajući Allahove propise, oni kažu ‘čujemo i pokoravamo se’, i pokoravaju se svemu što je Allah propisao.” (Medžmuul-fetava, 3/370–371)
Ibn Kajjim, potvrđujući navedeno značenje, kaže: “Allahova je vjera između onih koji pretjeruju i onih koji su nemarni. Najbolji ljudi jesu oni koji čine središnju zajednicu – evsat, koji su se uzdigli iznad nepotpunosti nemarnih i prekomjernosti onih koji pretjeruju. Uzvišeni Allah učinio je ovaj ummet vesetom, a to je odabranost i pravednost, jer su sredina između pokuđenih krajnosti. A pravda je sredina između tiranije i razuzdanosti. I najbolje stvari jesu one u sredini (evsat) jer su zaštićene, a oštećenja trpe rubovi.” (Igasetu lehefan min mesaidiš-šejtan, 1/182)
Iako postoji mnogo tekstova kojima možemo ukazati na ispravno poimanje islamskog vesatijjeta, bit će dovoljno da navedemo samo jedan ajet koji će poslužiti kao primjer. Rekao je Uzvišeni Allah: “I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67)
Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir je kazao: “Tj. nisu ni rasipnici, a ni škrci, već se u tome drže sredine, kao što Uzvišeni kaže: ‘...ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio’ (El-Isra, 29).”
Zaključak
Uzevši u obzir da su ekstremizam i pretjerivanje, s jedne strane, te ignorantnost i nemar u pogledu vjerskih propisa, s druge strane, postali društveni fenomeni savremenog doba, prijeko je potrebno među muslimanima širiti i popularizirati ispravno poimanje islamskog vesatijjeta.
(Izvor: almoslim.net)
Autor: Muhammed Lafi
Preveo: Abdullah Nasup
