"Pazi, Imrane, dolazi snježna oluja!", smijao se Abdullah, držeći veliku grudvu u ruci, spreman da je baci prema snježnom bunkeru svog najboljeg prijatelja.
Imran odgovori: "Spremni smo, uzvratit ćemo još jače. Pokušaj slobodno da me pogodiš ako možeš!"
Takmičenje je bilo u punom jeku. Bunkeri su bili puni snijega, svi su se skrivali i iznosili svoje najjače grudve. Dječiji smijeh i galama nadaleko su se čuli. U tom jeku igre dogodilo se nešto što niko nije predvidio. Abdullah je u jednom trenutku bacio grudvu tako snažno da je pogodila Imrana direktno u glavu.
"Aaaj, šta ti je ovo?", viknuo je Imran iz sveg glasa dok je osjećao oštar bol u glavi.
Abdullah se uplašio. "Izvini, Imranee, nisam namjerno! Stvarno nisam!", pokušao je objasniti, ali Imran ga nije htio slušati. Bio je jako ljut.
"Dogovorili smo se da ne izlazimo iz bunkera i da ne gađamo u glavu, a ti si to uradio! Ova je igra trebala biti fer!"
Imran se jako naljutio pa je napustio svoj bunker, ne razmišljajući o posljedicama. Prišao je nekoliko koraka Abdullahovoj strani, ljut i bijesan. Bez upozorenja, bacio je veliku ledenu grudvu pravo Abdullahu u lice. Nastala je mrtva tišina. Abdullah nije mogao vjerovati šta se dogodilo. Gledao je s velikim razočarenjem svog druga.
"Imrane, ovo puno boli?", govorio je Abdullah kroz plač, ali Imran nije odgovarao. Stajao je ljut gledajući svog uplakanog druga.
U tom trenutku, svi su shvatili da je igra otišla predaleko. Radost i smijeh pretvorili su se u suze i plač, a igra je prerasla u svađu između dva dobra prijatelja.
"Počinje mekteb", povika Hasan pokazujući rukom prema džamiji. I Abdullah i Imran uputiše se prema džamiji sa ostalim drugarima.
Efendija je stajao ispred učionice i selamio se sa djecom. Primijetio je da Abdullah i Imran danas nisu raspoloženi kao inače.
"Šta se desilo? Zašto ste tako ozbiljni?", upitao je efendija znatiželjno čim su djeca sjela.
Abdullah je prvi progovorio: "Imran i ja smo se posvađali. Igrali smo se na snijegu i ja sam ga nenamjerno pogodio grudvom, a onda je on mene jako pogodio u lice."
Imran je sjedio pognute glave i ništa nije govorio. Efendija je nekoliko trenutaka šutio, a zatim je upitao.
"Ko će nas podsjetiti koji su islamski šarti?" Abdullah podiže ruku, a efendija mu išaretom dade dozvolu pa on odgovori. "Islamski šarti su: izgovoriti šehadet, obavljanje namaza, post u mjesecu ramazanu, davanje zekata i odlazak na hadž." "Mašallah", tako je Abdullah. "To je polovina islama", reče efendija pa nastavi: "A druga polovina islama je naš odnos prema drugima: kako se ponašamo prema roditeljima, prema rodbini, prema komšijama i prema prijateljima." I ovo treba da znate. Nama na vrata već kuca dragi gost ramazan i u njemu je najbolja noć. Imrane, hoćeš nam ti proučiti suru El-Kadr?" Imran prouči tihim milozvučnim glasom:
Bismillahir-Rahmanir-Rahim! -- U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. *Inna enzelnahu fi Lejletil-kadr -- Mi smo ga počeli objavljivati u Noći kadr.* 2. Ve ma edrake ma Lejletul-kadr? -- A šta ti misliš šta je Noć kadr?
3. Lejletul-kadri hajrun min elfi šehr -- Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.
4. Tenezzelul-melāiketu ver-ruhu fiha bi izni rabbihim min kulli emr. -- Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.
5. Selamun hije hatta matleil fedžr. -- Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
"Mašallah, Imrane. Lijepo si nam proučio ovu suru po tedžvidu", reče efendija pa nastavi: "Ova sura govori nam da je objavljivanje Kur'ana Allah Veličanstveni započeo u Noći kadra, a ta noć bolja je od hiljadu mjeseci. U toj noći je poslanik Muhammed dobio prvu objavu i postao poslanikom. U njoj Allah dopusti melekima da se spuste i da odrede sve bitne stvari za nas u narednoj godini. Zato muslimani traže berićet u ovoj ramazanskoj noći. Da li znate zašto muslimani traže Lejletul-kadr?", upita efendija. Djeca su slijegala ramenima da ne znaju, a efendija nastavi: "Melek Džibril kazao je poslaniku Muhamedu, alejhis-selam, kada je ova noć pa je izašao da kaže svojim ashabima kada tačno nastupa Lejletul-kadr, ali su se tada dvojica ashaba posvađali i Allah je digao to znanje od Poslanika, alejhis-selam. Zatim nam je Poslanik, alejhis-selam naznačio da je tražimo u zadnjoj trećini ramazana i to u neparnim noćima. Poslanik, alejhis-selam, uči nas da mjesec ramazan ima mnoge posebnosti i da Allah za post posebno nagrađuje. Također je Allah stvorio posebna džennetska vrata kroz koja samo postači mogu proći."
Abdullah je pomno slušao efendiju i kada efendija završi, Abdullah upita: "Jesam li dobro razumio da je Poslanik, alejhis-selam, zbog svađe dvojice ashaba zaboravio kada je tačno Lejletul-kadr?" Efendija se osmjehnu i reče: "Jeste, odlično si razumio. Zbog svađe dvoje ljudi Allah je digao znanje od Muhammeda, alejhis-selam, o tome kada tačno nastupa Lejletul-kadr. A za nas to znači -- ako smo s nekim zavađeni da ne možemo s tom osobom zajedno iftariti, ne možemo zajedno ići na teravije, niti tragati za noći Lejletul-kadr."
Abdullah tada ustade i krenu prema Imranu. I Imran ustade, pa pružiše ruku jedan drugom u znak pomirenja.
Efendija je bio jako ponosan na Abdullaha i Imrana što su na ovaj način riješili nesporazum i izmirili se. Ova je za njih bila jako bitna lekcija u pripremi za ramazan. Sada mogu zajedno postiti i tražiti Noć kadra u posljednjoj trećini mubarek mjeseca ramazana.
