Početna

Samoodgoj prije odgoja djece

Pripremio: Muhammed Ikanović, prof.

Čitanje 6 minuta

Obično prilikom govora o odgoju djece roditelji shvataju da je početna tačka direktan rad sa djecom ili uključivanje stručne osobe u rad sa djetetom. Često smatraju da odgoj počinje kada dijete već napuni nekoliko godina. Ali, roditelji zaboravljaju da proces odgoja djece počinje mnogo ranije, a njegov početak je odgoj roditelja prije odgoja djece. Ukoliko osoba nije pripremljena da odgaja kvalitetno, ona neće biti u stanju da radi sa svojim djetetom. Ili, da budemo precizniji, takva osoba će uspjeti da u svoje dijete usadi neke dobre stvari, ali isto tako će činiti greške koje na dijete mogu da ostave trajne posljedice. Jedna od njih može biti da dijete zakorači u svoje životne procese nepripremljeno dovoljno da se kvalitetno nosi sa svim onim s čime će se suočavati tokom svog života.

Možemo slobodno i jasno reći da se roditeljstvo uči i razvija tokom života, i da niko nije rođen s tim. Isto tako, osoba tokom odgojnog procesa kroz koji prolazi sa svojim roditeljima ne uspijeva da sve stvari nauči da radi na ispravan način. I nikada nije u potpunosti dovoljno da se samo oslonimo na ono što smo naučili od roditelja. Posebno to kažemo u današnjem vremenu kada se stvari tako brzo dešavaju, okolnosti u kojima djeca odrastaju, mijenjaju i sve više je novih vrsta izazova sa kojima se roditelji suočavaju. Određene stvari su toliko nove da nauka još nije u potpunosti uspjela da ponudi cjelovita pojašnjenja i smjernice kako da se postupa, poput elektronskih uređaja o kojima se odskora govori u kontekstu njihovog štetnog utjecaja na djecu. Određeni programi, igrice i trendovi koje prate djeca i omladina u velikoj mjeri ostavljaju negativan trag na djecu. A stvarne posljedice svega još nam nisu u potpunosti dostupne, jer procesi istraživanja još traju.

Roditeljstvo je uvijek bila velika odgovornost i nimalo jednostavan zadatak, ali danas je još složeniji zadatak. Vrlo brzo se dešavaju smjene generacijskih trendova, stvari brzo zastarijevaju i uvijek smo u nekoj potrebi da se nadograđujemo. Da, čovjek ostaje čovjek sa svojim osobenostima, ali vanjski utjecaji se mijenjaju i postaju sve jači i jači. Nekada smo mogli da djecu izolujemo od mnogih pošasti, ali danas one dolaze u naš dom, više nije potrebno da se odlazi i traga za njima, one nas nađu putem interneta. Nekada smo mogli da udaljimo djecu od lošeg društva, lošeg utjecaja, iskvarenih ljudi i svega onoga što ostavlja negativan trag, ali danas je to gotovo pa nemoguće. Roditelj je u poziciji da se nadmeće sa mnogo drugih stvari, kako bi više utjecao na dijete. Kada su u pitanju drugi utjecaji, iza njih često stoje vojske profesionalaca. Videoigrice više ne rade samo programeri, nego su u timovima i psiholozi koji nalaze načina kako da djecu i omladinu vežu za te igrice i da ih dovedu do stanja ovisnosti. Sve je manje humanih pogleda i pristupa, stvari se uglavnom gledaju komercijalno, a da li će imati negativne posljedice, o tome više malo ko razmišlja. Sve se više ulaže trud da se od konzumenata naprave ovisnici, jer je to izvor prihoda na duže staze. Komercijalizuje se medicina, obrazovanje, briga o starijim, sve se gleda kroz prizmu profita.

Zato nam je i važno da govorimo o navedenim stvarima kako bismo bili svjesniji stanja u kojem se nalazimo, i uvidjeli koliko nam je bitno da radimo na sebi, svojoj izgradnji, odgoju i ličnom usavršavanju, a sve s ciljem da bismo bili što sposobniji i kompetentniji da odgajamo svoju djecu, odnosno, da damo svoj maksimum u očuvanju porodice od svega onoga što može da joj našteti, i da je usmjerimo ka ispravnom smjeru. Na taj način pripremamo generacije od kojih možemo da očekujemo korisne i kvalitetne promjene, koje će nama i našoj zajednici donijeti boljitak.

"I reci: 'Trudite se! Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.'" (Et-Tevba, 105)

"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -- vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla -- vidjet će ga." (Ez-Zilzal, 7--8)

"Allahu Uzvišenom je drago i voli da kada neko od vas radi neki posao, da ga uradi detaljno i u potpunosti." (Bejheki)

Ulaganje truda u bilo koje dobro nije gubitak, ukoliko to čovjek radi Allaha radi, a posebno kada su naši najmiliji u pitanju, za njih vrijedi da čovjek ulaže sve što ima i može.

Kako napredovati i sebe usavršavati nije neka posebna filozofija. O tome su govorili islamski učenjaci od davnina, a danas je mnogo djela koja su napisana na tu temu. Postoje razne vrste edukacija kako uživo, tako i online. Mnogo besplatnog materijala možemo da nađemo na internetu, bilo videoklipova, podcasta ili tekstova koji nam mogu biti od velike koristi. Samo je bitno da insan ima jaku volju i da na tom putu ulaže svoj trud. Upornost je ključna stvar u ličnom napredovanju, a nikada nije bilo lakše naučiti kako se to radi. Imamo dovoljno slobode i sredstava da stvari mijenjamo nabolje.

"Budite pravični, u svemu budite umjereni i znajte da nikoga u Džennet neće uvesti njegova djela! Da su Allahu najdraža ona djela u kojima se ustrajava pa makar bila i mala." (Buhari, br. 6464)

Put islam je put znanja i nauke, a to učimo iz prvih objavljenih ajeta: "Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (El-Alek, 1--5)

Ono što je malo čudno u čitavoj ovoj priči jeste nezainteresovanost roditelja da rade na sebi i da unapređuju svoj rad sa djecom. Iako smo svjesni da nas islam uči nauci, da islam traži da budemo što bolji, da su u pitanju naši najmiliji i nama najdraža bića, ipak nailazimo na nezainteresovanost roditelja. Mnogi od njih očekuju da im neko ponudi neko instant rješenje i da za jedan dan uspiju riješiti greške koje su činili godinama. Čekaju da se pojavi neko ko će na sebe preuzeti i odraditi ono što su oni bili dužni da urade, a nisu svoju ulogu ozbiljno shvatili. Roditelji su bili i ostali najodgovorniji za svoju djecu, kako u ovosvjetskom smislu, tako i u ahiretskom. Isto kao što će roditelji pokupiti sve zasluge za dobar odgoj svoje djece, kako na dunjaluku tako i na ahiretu, isto tako će biti najodgovorniji za sve propuste koje su napravili. Možda su ljudi nekad mogli reći da nisu znali, da nisu mogli naučiti, ali u današnje vrijeme to nije tako.

Tekst Samoodgoj prije odgoja djece je objavljen u broju 123, 2. decembar 2024. - 01. džumadel-uhra 1446. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Stanja i vrste srca

Povezano

Dječiji kutak Broj 134

Aminina potraga za Flekicom

Amina je imala jednu posebnu prijateljicu. Nije išla s njom u školu, nije sjedila s njom u istoj klupi, a nije čak znala ni govoriti, ali Amina je ipak dobro razumjela njen jezik – tiho mjaukanje, nježne poglede, mahanje repom i ono posebno predenja kojim je pokazivala da je sretna. Zvala se Flekica i bila je mala, umiljata maca bijele dlake prošarane sivim i crnim flekama, zbog kojih je i dobila svoje neobično ime. Flekica je najviše voljela jutra, jer je tada znala da će uskoro ugledati Aminu. Svakog jutra, čim bi Amina otvorila vrata kuće, Flekica bi već sjedila ispred njih, strpljivo čekajući doručak. Čim bi ugledala Aminu, veselo bi se oglasila: “Mjau! Mjau!”, a Amina bi se nasmijala i, kao da je upravo očekivala taj pozdrav, rekla: “Flekice, opet si gladna?” Flekica bi tada podigla glavu i pogledala je svojim krupnim očima, kao da je razumjela svaku riječ. Amina bi joj donijela hranu i vodu, a nakon doručka, Flekica bi se popela Amini u krilo i zadovoljno prela. Tako bi njih dvije provodile neko vrijeme zajedno, dok bi je Amina nježno milovala po leđima i pričala joj o svemu što joj se tog dana događalo. Ipak, Flekica je imala još jednu posebnu osobinu koju je Amina naročito voljela. Kao da je mogla osjetiti kada je njena prijateljica tužna, kada bi Amina došla iz škole neraspoložena, Flekica bi joj prišla, počela kružiti oko nje i svojim mekanim repom dodirivati joj nogu, a zatim bi se sklupčala pored nje i ostala tako sve dok Amina ne bi postala bolje raspoložena. Tada je Amina imala osjećaj kao da joj Flekica govori: “Ne brini. Tu sam.” Zbog toga je Amina svoju macu voljela više nego što je mogla riječima objasniti.

Žena muslimanka Broj 134

Izbor bračnog druga – odluka koja se ne donosi samo srcem

Brak je jedna od najvažnijih odluka koju čovjek donosi u životu. Odabir osobe s kojom ćemo dijeliti život, graditi porodicu i odgajati potomstvo nije pitanje kojem se treba pristupati olahko, niti odluka koju treba donositi samo na osnovu emocija i trenutnih osjećaja.

Islam nas uči da i ovom važnom životnom pitanju pristupimo odgovorno, oslanjajući se na Allaha, ali istovremeno poduzimajući sve što je do nas kako bismo napravili ispravan izbor. Pogrešan odabir može ostaviti posljedice koje će se osjećati godinama, dok dobar i promišljen izbor, uz Allahovu pomoć i bereket, može biti uzrok smiraja, sreće i dobra na oba svijeta.