• Prva improvizirana bolnica u islamu je bolnica koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio u dijelu svoje džamije za liječenje Sa’da b. Muaza tokom Bitke na hendeku.
• Prvu stalnu bolnicu u historiji islama izgradio je emevijski halifa Velid b. Abdulmelik 88. h. g. / 706. g., u Damasku. To je bila specijalistička bolnica za liječenje lepre. Bolnici su određeni stalni ljekari kojima je iz državne blagajne izdavana plata, a pacijenti su imali osiguranu hranu, kako bilježi Makrizi u djelu El-Hutat.
• U vrijeme abasijske dinastije u ljekarskoj struci uvodi se pozicija šefa ljekara, a njegova je dužnost bila da nadzire rad ostalih ljekara i, prevashodno, da izdaje dozvole za rad novim ljekarima.
• Prvi u historiji islama koji je naredio da se provjerava kompetentnost ljekara i da im se na osnovu provjere izdaju dozvole za rad bio je abbasijski halifa Muktedir Billahi (282–320. h. g). Za provođenje ispita i izdavanje dozvole bio je zadužen šef ljekara.
• Prvi koji je naredio organizirano pružanje medicinske njege zatvorenicima je abbasijski vezir Ali b. Isa el-Džerrah, u trećem hidžretskom vijeku. On je tražio od tadašnjeg šefa bagdadskih ljekara Sinana b. Sabita da odredi ljekare koji će svaki dan obilaziti zatvore kako bi pregledali bolesne zatvorenike i propisivali im adekvatnu terapiju.
(Izvor: Dr. Nihad es-Sekeni, Dirasa havle tarihil-mustešfejat fil-islam)
Abdullah Quilliam i prva engleska džamija
Liverpool Muslim Institute, kao prva funkcionalna džamija u Engleskoj, otvorena je 1889. godine, ali je 1910. zatvorena. Ponovo je otvorena 2014. godine, poslije 104 godine, a u međuvremenu je petospratna zgrada korištena kao matični ured za evidenciju rođenih, vjenčanih i umrlih. Za otvaranje prve engleske džamije zaslužan je liverpulski musliman William Quilliam.
Quilliam je rođen 1856. godine, u bogatoj porodici. Postao je advokat 1878. godine, specijalizirao se za kazneno pravo. Quilliam prelazi na islam 1887. godine nakon posjete Maroku i uzima ime Abdullah. Zahvaljujući donaciji afganistanskog prijestolonasljednika Nasullah Kana, kupio je brojeve 8, 11 i 12 u ulici Brougham Terrace gdje je otvorio Liverpool Muslim Institute, prvu funkcionalnu džamiju u Velikoj Britaniji. Institut je, također, imao školu za dječake, školu za djevojčice, sirotište, kao i Medina House za djecu nemuslimanskih roditelja koji se nisu mogli brinuti o njima i koji su bili saglasni da se djeca odgajaju kao muslimani. Institut je otvoren na Božić, 1889., a iste godine Quilliam objavljuje autorsko djelo The Faith of Islam, davetsko djelo u kojem Britancima predstavlja osnovne principe islama.
Quilliam je 1890. predvodio proteste protiv prikazivanja drame Mohamed, autora Halla Cainea, a 1891. predvodio je prvu javnu muslimansku dženazu i ukop u Liverpoolu, bila je to dženaza Michaelu Hallu, bivšem metodističkom propovjedniku koji je prešao na islam. Osmanlijski halifa Abdulhamid II proglasio je Quilliama osmanlisjkim šejhul-islamom za Britanska ostrva, a afganistanski šah imenovao ga je šejhom muslimana u V. Britaniji i afganistanskim vicekonzulom u Liverpoolu. Brojni ugledni građani Velike Britanije primili su islam posredstvom njegovog angažmana, a među njima su profesori Nasrullah Warren i Haschem Wilde, te Robert Reschid Stanley, bivši gradonačelnik Stalybridgea. Procjenjuje se da je oko 600 ljudi u Velikoj Britaniji primilo islam direktnim utjecajem Quilliama. Umro je 1932.
(Izvor: abdullahquilliam.org)
Kako je Derviš Korkut spasio Hagadu od ustaša i nacista
Sarajevska Hagada najvredniji je eksponat u kolekciji Zemaljskog muzeja BiH, star više od 700 godina. Procjena stručnjaka je da vrijedi milijardu i dvije stotine miliona dolara. Kao takva, uvijek je bila meta lopova, tajnih agenata, preživjela je sve što se preživjeti moglo, ali je interesantno da su u činu njenog spašavanja, za vrijeme Drugog svjetskog, ali i posljednjeg rata, učestvovali građani BiH svih konfesija i nacija.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata pri ulasku u Sarajevo nacisti su na popisu vrijednosti imali i Hagadu. Tadašnji kustos Zemaljskog muzeja Derviš Korkut čija je porodica tokom rata spasila živote više Jevreja, iz kase je uzeo Hagadu, sakrio je u prsima i tako pričao sa Nijemcima koji su u muzej došli da je uzmu. Rekao im je da su Hagadu odnijela dvojica njemačkih oficira. Korkut je otišao na Vlašić i predao Hagadu jednom prijatelju u kojeg je imao povjerenja. Po završetku rata, Korkutov prijatelj je Hagadu donio u Sarajevo. Na taj način preživjela je Drugi svjetski rat.
Derviš Korkut, rodom iz Travnika, bio je bibliotekar i kustos Zemaljskog muzeja, i poznati orijentalist. Studirao je u Istanbulu i na Sorboni.
(Izvor: faktor.ba)
Koristi izuvanja obuće
Općepoznato je da muslimanska kultura nalaže izuvanje obuće u kući i džamiji. Iako u samim vjerskim propisima ne postoji striktna naredba za to, ta praksa proizlazi iz pažnje muslimana prema čistoći, a savremena istraživanja, pak, ukazuju na to da ova praksa muslimana ima itekako velike koristi za očuvanje zdravlja.
Naime, 2014. u Sjedinjenim Američkim Državama provedeno je istraživanje koje je pokazalo da obuća kupi oko 90% bakterija, uključujući i E. coli, s kojima dođe u dodir preko tepiha ili pločica. “Brojne bakterije, uključujući i E. coli pronađene su na većini obuće”, izjavila je Cindy Gellner, stručnjakinja sa University of Utah: “Vaša obuća kupi bakterije iz toaleta i s vana, i ako je ne očistite, možete unijeti bakterije unutar stana. Ovo je posebno opasno ako imate dijete koje se igra ili puže po podu, jer sve što dotaknu, završit će u njihovim ustima.”
Za zaštitu od bakterija u obući Gellner predlaže sljedeće korake:
• Pored vrata uvijek držati posebnu obuću za korištenje isključivo u kući.
• Izuti se prije ulaska i obuti obuću za kuću.
• Prije odlaganja, đonove i strane obuće koju smo koristili vani oprati deterdžentom jer to uklanja 90% bakterija.
(Izvor: kaheel7.com/ar i healthcare.utah.edu/healthfeed/postings/2015/04/042015_factoid-shoe-bacteria.php)
Budi umjeren i ulaži u svoju budućnost
U istanbulskoj mahali Fatih u 18. vijeku živio je čovjek po imenu Hajrudin Efendi. Kad god bi hodajući pijacom poželio nešto pojesti, voća ili mesa ili kakav slatkiš, rekao bi: “Isto kao da sam pojeo” i novac bi sklonio u poseban sanduk. Tokom godina nakupilo se dosta novca i on napravi u svom komšiluku malu džamiju koja je mogla da primi oko dvije stotine klanjača. Kada su prijatelji i komšije čuli kako je sakupio novac, odlučiše džamiji dati naziv “Isto kao da sam pojeo” (Sanki Yedim Camii). Džamija se i danas koristi.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prestaje mu teći nagrada za sva djela, osim za tri: trajnu sadaku koju je iza sebe ostavio, znanje koje će koristiti drugima, i dobro i čestito dijete koje će za njega učiti dovu.” (Muslim)
