blagodati

Propisani zikr nakon farz-namaza ima značajno mjesto u islamu. Na ovaj zikr podstakao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio ga, i riječima i postupcima. Mnogi dokazi ukazuju na propisanost zikrullaha nakon što se klanjaju farz-namazi, i to zikrovima koji su sveobuhvatni, najpotpuniji i najkorisniji, koji objedinjuju veličanstvena značenja. Uzvišeni Allah kaže: "I slavi i veličaj Ga noću i poslije obavljanja namaza" (Kaf, 40). Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Uzvišeni Gospodar naredio mu je da Ga veliča na kraju svih namaza, i to je značenje riječi Uzvišenog: '... i poslije obavljanja namaza.'" (Sahihul-Buhari, 4852)

Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović,

Osjeti blagodati ramazana,

El-Kelimeh, Novi Pazar, 2021. godine

Broj strana: 176

Ramazan je najbolji i najvredniji mjesec kod našega Gospodara i da bismo iskoristili ovaj mjesec milosti i oprosta, koji dočekujemo sa osjećajem sreće i radosti, moramo imati jasan i dobro pripremljen plan i čvrstu odluku da vrijeme ramazana iskoristimo u činjenju dobrih djela.

Nevjerovatni su i fascinantni naučni dokazi Allahovog stvaranja, koji se, kroz sve spomenute faze, navode u petom ajetu sure El-Hadždž u kojem Uzvišeni Allah detaljno opisuje stvaranje čovjeka: "O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje -- pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." (El-Hadždž, 5)

Uzvišeni Allah odlikovao je ženu time da bude majka i zaista je sretna ona žena koja bez straha zatrudni i koju kroz život vodi osnova njezina postojanja.

"Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas kakva nevolja zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite." (En-Nahl, 53)

Jednog hladnog, zimskog jutra, vozeći se u tramvaju, neobavezno, da ne kažem iz dosade, čitala sam obavijesti na nekoj od društvenih mreža, ne imajući na umu da me u tom trenutku među svim tim porukama i objavama čeka dio milosti Gospodara prema meni. A nisam ni slutila kako će baš ti trenuci dosade preći u dane dubokog razmišljanja, analiziranja i samoosvješćivanja. Nedugo zatim, počelo je a da nisam ni primijetila.

Većina ljudi kojima se podari neka blagodat misli da je to ustvari zasluga i odlikovanje, dok u suštini nije tako. Velika je razlika između podarene blagodati (ni’meta) i dodatne blagodati i odlikovanja (fadla). Možemo kazati da je svaka odlika blagodat, ali da nije svaka blagodat ujedno i odlikovanje.

Islamski učenjaci kažu da je počast u ljudskom domenu sve ono što dadne drugom, a što prelazi njegove potrebe. Zato se kaže: “počastio ga je”, a u pravu Uzvišenog Allaha, to je ono što On daruje onim robovima koje On izabere, poput blagodati poslanstva i vjerovjesništva ili vjerovanja i upute. (Atijja Salim, Tefsir sure Hudžurat)

U općim blagodatima učestvuju i vjernik i nevjernik, dok odlikovanje pripada samo vjernicima. Zbog toga je Allah kazao: “Svaka vaša blagodat (ni’met) je od Allaha” (En-Nahl, 53), jer blagodati poput života, zdravlja, porodice, ukusne hrane i prijatnog pića izraz su Allahove milosti prema stvorenjima općenito, a za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Velika je Allahova blagodat (fadl) prema tebi” (En-Nisa, 113), jer je odlikovan onim čime nije niko od Allahovih stvorenja, poput Miradža, i blagodatima koje su imali samo rijetki poslanici, poput direktnog razgovora sa Allahom i prisnog prijateljstva s Njim.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: ‘O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.’”

Izvod hadisa

Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu, u Poglavlju o postu pod naslovom “Post onoga ko se, zbog toga što je neoženjen, boji da će upasti u grijeh”, br. 1905; kao i u Poglavlju o braku, pod naslovom “O Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta’” i treba li se ženiti onaj ko ne osjeća potrebu za brakom, br. 5065; i pod naslovom “Ko nije u mogućnosti da se oženi, neka posti”, br. 5066.

Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svom Sahihu, u Poglavlju o braku, pod naslovom “O preporučenosti braka onome ko ima potrebu za brakom i ima mogućnosti, a onaj koji nije u mogućnosti, neka se posveti postu”, br. 1400.

Hadis su zabilježili i Ebu Davud, br. 2046, Nesai, br. 2239, Tirmizi, br. 1081, i Ibn Madža, br. 1845. Dakle hadis je zabilježen u šest hadiskih zbirki.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je treći i završni tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Zikr je jedno od djela od kojih čovjek ima veliku korist. Uzvišeni Allah u mnogim je kur’anskim ajetima naredio vjernicima da Ga spominju, da Ga se sjećaju i pohvalio je najljepšom pohvalom sve one koji budu ustrajavali na tom putu. Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, mnogo spominjite Allaha!” (El-Ahzab, 41); “...i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio!” (El-Ahzab, 35) Iz navedenih ajeta razumijemo da je Uzvišeni Allah naredio vjernicima da Ga se mnogo sjećaju, jer je vjernik u velikoj potrebi za Allahom i Njegovom nagradom, milošću i oprostom.

Prošla je već godina dana od prošlog ramazana. Sve ono što smo uradili, bilo dobro ili loše, zapisano je i bit će nam predočeno na Sudnjem danu. Onaj ko je uradio dobro, neka zahvali Allahu, koji mu je to omogućio, a onaj ko je uradio loše, neka krivi samog sebe i svoju nemarnost, i neka se pokaje svom Gospodaru, jer On je milostiv i prima pokajanje. Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, ne očajavajte i ne predajite se! Neka su vam uvijek na umu Allahove riječi: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!’” (Ez-Zumer, 53). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko se trudi u postizanju dobra, to će i postići, a onaj ko se čuva zla, bit će zaštićen od njega” (Darekutni, hadis hasen, Albani). Odazovite se pozivu svoga Gospodara: “O ti koji želiš dobro, približi se (Allahu i Njegovoj pokornosti, dodatno ulažući napor u činjenju ibadeta), a ti koji želiš zlo (nepokornost), udalji se (i ostavi nepokornost i vrati se Allahu, jer je došlo vrijeme za pokajanje i traženje oprosta)!” (Tirmizi, hadis hasen, Albani). I znajte, dragi moj brate i cijenjena sestro, da “Allah svake noći od Vatre oslobađa određeni broj Svojih robova” (Tirmizi, hadis hasen, Albani), pa pridružite se ovoj odabranoj skupini.

Brate muslimanu i sestro muslimanko, zar ne znate da je jedino naša vjera islam, potpuna vjera: “Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam, sveobuhvatna vjera: “U Knjizi nismo ništa izostavili.” (El-En’am, 38) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam, najpreciznija vjera, bez nejasnoća i kontradiktornosti: “Da je on (Kur’an) od nekog drugog mimo Allaha, u njemu biste našli mnoga razilaženja.” (En-Nisa, 82) Zar ne znate da je jedino naša vjera islam sačuvana vjera od bilo kakvih izmjena, manjkavosti i nedostataka, jer se Uzvišeni Allah obavezao da će je takvom očuvati: “Mi smo objavili ovaj Kur’an i Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9) Budemo li svjesni blagodati ove vjere, budemo li je ljubomorno čuvali u svojim srcima, na svojim jezicima i u svojim djelima, i mi ćemo biti potpuni, sveobuhvatni, precizni i sačuvani od grijeha i stranputice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavio sam vam nešto, pa ako se toga budete držali, nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i svoj sunnet (svoju praksu)!” (Malik, Muvetta, a šejh Albani ocijenio ga je dobrim u djelu Miškatul-Mesabih, 1/40)

U današnjem vremenu mnogi ljudi pogrešno razumiju odnose na relaciji vjera i dunjaluk, smatrajući da se vjersko i svjetovno nikako ne mogu sastaviti u jednom srcu, odnosno da dunjaluk isključuje vjeru i da osobe koje sudjeluju u nekim svjetovnim sferama ne mogu i ne trebaju imati doticaja s vjerom ili, pak, da za osobe posvećene vjeri nema mjesta za uživanje u ovosvjetskim blagodatima i da ih se moraju odreći. Oba ova mišljenja predstavljaju krajnosti, a ispravno razumijevanje jeste ono koje se nalazi između ovoga dvoga, bez pretjerivanja i popuštanja, jer su oba ova puta pokuđena u našoj vjeri i tome nas ona ne uči. Vjera islam je vjera sredine i to je njen simbol i simbol cjelokupnog islamskog ummeta. Kaže Uzvišeni: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.” (El-Bekara, 143) Ova središnjost obuhvata vjerovanje, obrede, međusobne odnose, ljubav, mržnju i sve ostale aspekte života.

Onaj ko razmišlja o ajetima iz Kur’ana, naći će u Njegovim naredbama središnjost kada je u pitanju odnos prema dunjaluku i ahiretu: “I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu...” (El-Kasas, 77)

Allahove blagodati prema nama su brojne i kada bismo ih brojali, nikada ih ne bismo mogli pobrojati. Jedna od tih brojnih i ogromnih blagodati jeste blagodat govora, blagodat pojašnjenja onoga što čovjek misli i osjeća, blagodat komuniciranja s drugim ljudima. S pravom ova blagodat zahtijeva izražavanje velike zahvalnosti Uzvišenom Allahu.

Riječi pojašnjavaju čovjekov moral i njegovu razumnost. Sve dok čovjek šuti, ljudi ga ne mogu ocijeniti, ali kada progovori, tek tada dobivaju sliku o njemu, upoznaju njegova razmišljanja, njegovo ponašanje i karakter. Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti” (El-Buhari, 6475, Muslim, 47). Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Onoga pored kojeg nema drugog boga, na dunjaluku ne postoji ništa preče da boravi u dugotrajnom zatvoru od jezika.” Ljudi koji ne vode računa o svom govoru, dopuštaju da njima upravljaju njihovi jezici, vodeći ih tako u propast i na stranputicu. Stoga islam posvećuje mnogo pažnje svim oblicima i načinima verbalne komunikacije.

Uzvišeni Allah objavio nam je najbolju knjigu, Kur'an, po Svome najboljem robu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, što je neizmjerna blagodat. Tako nam je u Kur'anu i kroz praksu Poslanika objavio najbolje propise za sve aspekte života, koji predstavljaju divnu vjeru islam. Islam je zato sveobuhvatni koncept života, a važna komponenta tih propisa jesu i propisi vezani za brak. Allah Uzvišeni, Koji je sve stvorio i svime upravlja i gospodari, propisao je iz Svoje milosti i mudrosti najbolje propise vezane za bračne odnose. Uredivši bračnu zajednicu kao zajednicu muškarca i žene, što je u skladu s našom prirodom u kojoj nas je On stvorio. Allah Uzvišeni obraća se svim ljudima i podsjeća ih na tu njihovu prirodu: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire" (En-Nisa, 1). Dakle, potreba za brakom, porodicom, porodičnim domom urođena je svakom čovjeku. U ovom tekstu spomenut ćemo neke od blagodati braka u islama, kako bismo ih istinski spoznali, a i neke od adaba i propisa vezanih za brak u islamu.

Cijeli mjesec ramazan Abdullah je bio vrijedan: postio je, teravih-namaz u džematu klanjao, Kur'an učio. Tako se i ove posljednje noći ramazana Abdullah lijepo abdestio i pošao u džamiju da u džematu klanja jaciju. Večeras neće klanjati teraviju jer je danas prošao posljednji dan ramazana. Na putu ka džamiji susrete svoje drugove Halida i Aliju. ''Es-selamu alejkum. Hoćete li i vi u džamiju da klanjamo jaciju?'', upita Abdullah svoje drugove. ''Mi smo pošli na stadion. Igramo utakmicu sa dječacima iz susjedne ulice. A ja ću jaciju, inšallah, klanjati kod kuće, kad se vratim.'', odgovori Halid. ''Pođi i ti sa nama?'', reče mu Alija,  ''Zejd je bolestan i neće doći, a nama treba neko da bude golman. Dobro je da smo te sreli.“ ‘‘Ali, ja sam pošao klanjati jaciju i ne mogu dugo ostati.“, odgovori Abdullah. „Hajde sa nama, molim te“, zamoli Halid, „potreban nam je još jedan igrač. Jaciju možeš klanjati i kod kuće.“ Zamisli se Abdullah: voli fudbal, a krenuo je u džamiju, pa i majci je rekao da ide jaciju klanjati. ''Klanjao sam svaku jaciju i teraviju u džematu, pa mogao bih otići i igrati se malo, ionako se cijeli ramazan nisam igrao s drugovima“, pomisli Abdullah, ''a jaciju ću, inšallah, klanjati kod kuće.“ Zaboravio je Abdullah da šejtan neprestano sije svoje smutnje i da svaki trenutak koristi da čovjeka odvrati od sjećanja na Allaha Uzvišenog. Tako je Abdullah otišao na stadion. Igrali su dobru utakmicu. Pobijedili su, elhamdulillah. Sretan je bio i Abdullah. I umoran, jako umoran. Vraćajući se kući mislio je samo kako će odmah otići na spavanje. Mora se dobro odmoriti. ''Es-selamu alejkum, majko'', obrati se Abdullah majci koja ga je čekala. ''Ve alejkumus-selam, drago moje dijete.“ ''Umoran sam, majko, odoh odmah leći.“ ''Idi, sine moj, i lijepo se naspavaj. Sutra je Bajram, trebaš sa ocem ići na bajram-namaz.'' ''Hoću, inšallah, majko, hoću“, odgovori Abdullah i ode spavati. Kako je bio umoran, brzo je zaspao. Zaspao je potpuno zaboravivši da nije klanjao jaciju. Subhanallah! Šejtan opet nije ostavio Abdullaha na miru. Spavao je Abdullah tvrdim snom i sanjao kako stoji na kraju svoje ulice. Sam, u mraku. Nigdje svjetla nije bilo. ''Hej, dječače!'', čuo je Abdullah da ga neko iz mraka zove. ''Priđi bliže, ja tebe poznajem.'' Abdullah je polahko krenuo u pravcu odakle je glas dopirao. Ugledao je dječaka sa bijelim štapom u ruci. Bio je slijep. ''Ja tebe ne poznajem. Nikada te nisam nigdje sreo'', odgovori mu Abdullah. ''Ja tebe dobro znam. Ti si dječak kome je Allah dao blagodat vida, a vidiš, ja sam slijep i ne vidim ništa. Međutim, ja ne propuštam namaze, dok si ti nemaran i zaboravljaš. Ti ne zaslužuješ blagodati koje ti je Allah dragi dao i zato sam ja došao da uzmem tvoj vid.'' Dječak krenu ka Abdullahu koji se jako uplaši i poče bježati. Trčao je Abdullah, bježao i okretao se da vidi da li slijepi dječak trči za njim. Više ga nije bilo. Stao je Abdullah da predahne. Gledao je niz ulicu, hoće li se pojaviti slijepi dječak, ali ga nije bilo. Kad se okrenu, ugleda pored sebe dječaka u invalidskim kolicima. Dječak nije imao noge. ''Blago tebi! Kako ti brzo možeš trčati. Od koga bježiš?“, obrati se dječak Abdullahu. ''Juri me jedan slijepi dječak, hoće da mi iskopa oči'', žalio se Abdullah. ''Aaa, ti si Abdullah, je li tako?!“, upita dječak. ''Pa ja čekam tebe. Daj mi svoje noge, ti ih nisi zaslužio. Ti si nemaran i ne izvršavaš Allahove naredbe, a ja sam Allahu Uzvišenom pokoran i zahvalan rob iako sam u kolicima. Daj mi svoje noge, da i ja mogu trčati tako kao ti!“ Abdullah se još više uplaši i poče bježati. Trčao je snažno niz ulicu. “Subhanallah, pa šta me je ovo snašlo!?“, vikao je kroz plač Abdullah i trčao. A onda se probudi. Skoči iz kreveta. ''Elhamdulillah, u svojoj sam sobi. Sve je ovo bio samo san!“, pomisli Abdullah. U tom trenutku sjetio se da nije klanjao jaciju. Bila je posljednja trećina noći i Abdullah se abdesti i klanja jaciju. Nije više spavao te noći. Vrijeme do sabah-namaza proveo je učeći Kur'an. Kad se zora počela nazirati, Abdullah ode sa ocem na sabah-namaz. ''Dugo si učio dovu nakon namaza. Za šta si molio Allaha Uzvišenog, sine moj?“, upita otac Abdullaha. ''Sjetio sam se, oče, blagodati koje nam je Allah podario, pa sam Mu se zahvaljivao na blagodatima sluha i vida i govora, što nas, eto, nije iskušao da budemo gluhi, slijepi i nijemi. I sjetio sam se kako su nam ruke i noge velike blagodati. Zahvalio sam se Milostivom jer neću da budem jedan od nezahvalnih robova'', odgovori Abdullah. ''Tako i treba, sine moj. Uvijek trebamo biti zahvalni na svemu što nam od Allaha Milostivog dođe'', dodade otac. Nakon bajram-namaza vratiše se kući zajedno otac i sin, da sa svojim najbližima podijele bajramske blagodati i radosti. 

'Kada izađeš iz svoje kuće ciljajući Meku -sveti hram-, neće tvoja deva spustiti ili dignuti stopalo, a da ti Allah neće upisati dobro djelo i izbrisati loše. Tvoja dva rekata poslije tavafa su kao oslobađanje roba od sinova Ismailovih, a tvoj s'aj između Safe i Merve je kao oslobađanje sedamdeset robova, a tvoje stojanje na Arafatu; pa zaista se Allah spušta na dunjalučko nebo i ponosi se sa vama pred melecima govoreći: 'Moji robovi su Mi došli rasčupani iz mjesta dalekih nadajući se Mojoj milosti. Kada bi njihovi grijesi bili kao broj pijeska, ili kao broj kapljica kiše, ili kao morska pjena zaista bih im oprostio. Idite robovi moji, vama je oprošteno i onima za koje se zauzmete…

','

U svetom hidžretskom mjesecu Zul-Hidždžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji posjeduje materijalnu i tjelesnu mogućnost, obavezan je da izvrši šerijatsku naredbu; hadždž: 'Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.' (Prijevod značenja 'Ali Imran, 97.) Hadždž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Islam se gradi na pet stvari: svjedočenju da nema drugog istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadždža.' (Muttefekun 'alejhi) Uzvišeni Allah je naredio Ibrahimu, 'alejhisselem, da obznani ovu uzvišenu i časnu obavezu među ljudima, a potom je opisao njihovo stanje u toku obavljanja hadždža: '…i oglasi ljudima hadždž!' - 'dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.' (Prijevod značenja El-Hadždž, 27.)


Brisanje grijeha

Svi smo mi griješnici. Griješili smo prema našem Gospodaru, Njegovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, našoj braći muslimanima i samim nama. I svaki iskren musliman želi da mu se oproste njegovi grijesi. Dragi moj brate i cijenjena sestro u vjeri, koji ste odlučili da obavite hadždž; znajte da je u njemu prilika za brisanje naših mnogih grijeha. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Ko obavi hadždž, i ne 'približi' se ženi, i ne govori nepristojne i ružne riječi, i ne bude kršio (Allahove) propise, vratit će se (od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.' (Mutefekun 'alejhi) Plemeni ashab Amr b. As dolazi Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako bi mu dao prisegu. Pruža mu svoju ruku potom je povlači prema sebi. Poslanik ga pita: 'šta je sa tobom o Amre!', on mu odgovori: 'Hoću da uslovim.', Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga zapita: 'šta hoćeš da usloviš?', Amr mu reče: 'Hoću da mi bude oprošteno.' Na to mu Poslanik odgovori: 'Zar ne znaš o Amre da islam briše ono što je bilo prija njega i da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadždž briše ono što je bilo prije njega.' (Muslim, 121-192.)


Ulazak u Džennet

Svakako da je najveća želja svakog muslimana da uđe u Džennet i da bude sačuvan od Džehennemske vatre. Želja mu je da bude pozvan da uđe u prostranstva Dženneta i da mu se kaže: 'Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!' (Prijevod značenja El-Hidžr, 45-46.) Obavljanje hadždža, sa Allahovim dopustom, jedan je od povoda za ulazak u Džennet. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Umra do umre je iskup za ono što je između njih dvije, a za primljen hadždž (hadždž mebrur) nema nagrade osim Dženneta.' (Muttefekun 'alejhi)


Najbolje djelo

Često se zapitamo o najboljem djelu u islamu s ciljem da ga činimo i na taj način zadobijemo zadovoljstvo našeg Gospodara. Obavljeni hadždž je od naboljih djela u vjeri islamu. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio upitan: 'Koje je najbolje djelo?' Pa je odgovorio: 'Vjerovanje u Allaha i Njegova poslanika.' Ponovno ga upitaše: 'A šta je najbolje poslije toga?' Odgovorio je: 'Borba na Allahovom putu.' 'A šta je najbolje poslije toga?' Odgovorio je: 'Primljeni hadždž (hadždž mebrur).' (Muttefekun 'alejhi)


Džihad za žene

Džihad za ljude u šerijatskoj formi je poznat. A koji je džihad za žene muslimanke? Možda je ista radoznalost, koja se nalazi u nama, ponukala našu majku Aišu i majku svih pravovjernih, neka je Allah zadovoljan sa njom, pa je upitala Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'O Allahov poslaniče, vidimo da je džihad najbolje djelo, pa zašto da se ne borimo? On joj odgovori: 'Najbolji džihad za vas je primljeni hadždž (hadždž mebrur).' (Buhari, 1520.) Poslije Poslanikovog odgovora konstatuje Aiša, neka je Allah zadovoljan sa njom, da neće ostavljati hadždž nakon što je ovo čula od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari, 1861.)


Otklanja siromaštvo

Ponekad se pobojimo siromaštva, iako znamo da je Allah Taj Koji opskrbljuje i znamo da je opskrba određena kao naš životni dob, te da neće niko umrijeti dok u potpunosti ne uzme svoju opskrbu. I možda ovaj strah dolazi najviše do izražaja prilikom donošenja odluke za obavljanje hadždža i u toku samog njegovog obavljanja, jer trošimo veliku svotu novaca, a ne vidimo 'opipljive' i bliske rezultate. S tim da nema povoda za pomenuti strah uopšte, jer Allah neće iznevjeriti svoje iskrene robove, a naročito u vrijeme obavljanja hadždža jer je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Obavljajte hadždž i umru, jedno iza drugoga, jer zaista oni otklanjaju siromaštvo i brišu grijehe kao što mijeh uklanja prljavštinu od zlata i srebra.' (Nesai,Tirmizi, hadis sahih Sahihu Džami`a 2899, Albani.) Komentator Tirmizije je rekao: 'Moguće je da otkljanja 'spoljno' siromaštvo sa bogatsvom i 'unutrašnje' sa bogastvom duše.' (Tuhfetul Ahvezi)


Gosti Milostivog

Kada bi nas u goste pozvala neka važna ličnost, zasigurno bismo osjetili zadovoljstvo, bezbjednost i bila bi nam to velika čast. Strahu i nepovjerenju ne bi bilo mjesta u našem 'gostovanju'. Da li znamo čije su gosti hadžije i čija su oni 'delegacija'? Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Hadžije i oni koji su došli na umru su Allahova 'delegacija' i 'izaslanstvo', pozvao ih je pa su Mu se odazvali, zamolili su Ga pa im je udovoljio.' (Bezzar, hadisu hasen Sahihu Džami`a 3173, Albani.)


Velika nagrada

Prenosi plemeniti ashab Ibnu Omer, Allah bio sa njim zadovoljan, da su došla dva čovjeka Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i pitali ga za vrijednost izlaska iz kuće i odlaska u Mekku, o vrijednosti dva rekata poslije tavafa, o vrijednosti tavafa, o stojanju na Afaratu, o bacanju kamenčića, o tavafu Ifade i o kurbanu. Pa je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio: 'Kada izađeš iz svoje kuće ciljajući Meku -sveti hram-, neće tvoja deva spustiti ili dignuti stopalo, a da ti Allah neće upisati dobro djelo i izbrisati loše. Tvoja dva rekata poslije tavafa su kao oslobađanje roba od sinova Ismailovih, a tvoj s'aj između Safe i Merve je kao oslobađanje sedamdeset robova, a tvoje stojanje na Arafatu; pa zaista se Allah spušta na dunjalučko nebo i ponosi se sa vama pred melecima govoreći: 'Moji robovi su Mi došli rasčupani iz mjesta dalekih nadajući se Mojoj milosti. Kada bi njihovi grijesi bili kao broj pijeska, ili kao broj kapljica kiše, ili kao morska pjena zaista bih im oprostio. Idite robovi Moji, vama je oprošteno i onima za koje se zauzmete.' A kod tvog bacanje kamenčića, za svaki kamenčić koji si bacio oprostiće ti se veliki grijeh od onih grijeha koji uništavaju, a tvoj kurban; pa on je čuvan za tebe kod tvoga Gospodara, a tvoje brijanje glave; pa tebi pripada za svaku dlaku koju si obrijao dobro i obrisat će ti se ružno djelo, a tvoj tavaf oko Kabe poslije toga; pa ti ćeš tavafit a nećeš imati grijeha doći će ti melek i staviće tvoju ruku između tvojih pleća i reći će ti: 'Radi u onome što je pred tobom, a oprošteno ti je prošlo.' (Bezzar i Tabarani, hadis hasen li gajrihi, Sahihu Tergib Ve Terhib, 1112. Albani)


Smrt hadžije

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavjestio o počastima hadžije ukoliko se desi da preseli na svome plemenitom putu. Obratio se svojim drugovima po pitanju čovjeka kojeg je pregazila njegova deva i koji je umro: 'Okupajte ga vodom i 'sidrom', stavite ga u ćefine od dva djela i ne zamotavajte mu glavu, i nemojte ga 'balzamirati'. On će biće proživljen, a učiće telbiju.' (Muttefekun 'alejhi)


Namaz

Većinu svoga vremena hadžija će provesti u svetim gradovima Mekki i Medini koji posjeduje specifičnosti vezane za obavljanje određenih ibadeta u njima. Rekao je Allah, subhanehu ve te 'ala: 'Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega treba da bude bezbjedan.' (Prijevod značenja 'Ali Imran, 96-97.) Tavaf, s'aj, boravak na Mini, Arafatu i Muzdelifi, bacanje kamenčića, Revda u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu su obredi ili blagoslovljena mjesta za koja su vezani obredi koji se ne obavljaju osim u Mekki i Medini. Za svaki pomenuti ibadet došla je nagrada koja se obećava onome ko ga izvrši. Jedan od najvrijednijih ibadeta koji je vezan za Mekku i Medinu je namaz, koji je u njima vrijedniji od namaza u drugim mjestima. Namaz u Mekki je vrijedniji za sto hiljada puta, a u Medini hiljadu puta, od namaza u drugim mjestima, kako nas je o tome obavijestio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Buhari, 1190; Muslim, 1394-503.)