komentar

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje: “Doista sam bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki ljudi iz plemena Temim, pa im on reče: ‘Primite radosnu vijest, o pleme Temim!’ ‘Već si nam donio radosnu vijest, daj nam nešto drugo’, odgovoriše oni. Zatim su mu došli neki ljudi iz Jemena, pa on i njima reče: ‘Primite radosnu vijest, o stanovnici Jemena, kada je nisu htjeli primiti pripadnici plemena Temim.’ Oni mu odgovoriše: ‘Primamo je. Došli smo ti da se podučimo vjeri i da te upitamo o početku svijeta, šta je tada bilo.’ Odgovorio je: ‘Allah je bio oduvijek i prije Njega ništa nije bilo! Njegov je Arš bio na vodi. Zatim je On stvorio nebesa i Zemlju, i sve je zapisao u Zikru – Knjigu.’” (Hadis bilježe: Buhari, Tirmizi, Nesai, Sunenul-kubra, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Sunenul-kubra, Taberani, Mu’džemul-kebir, Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, Rujjani, Musned)

Hadis Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, govori o postanku ovoga svijeta, stvaranju nebesa i Zemlje i pojašnjava ko je njihov Stvoritelj.

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

Ebu Rukajja Temim b. Evs ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera je savjet.” Upitali smo: “A kome?” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.” (Muslim)

Značaj hadisa

Ovaj je hadis od izuzetne važnosti i, pored svoje kratkoće, obuhvata cijelu vjeru, sve vjerske propise, sve to obuhvaćeno je samo jednom riječju u ovome hadisu, a to je “ve li kitabihi – i Njegovoj Knjizi”, jer svi propisi, primarni i sekundarni, praktični i srčani, proizlaze iz Allahove Knjige, pa ukoliko bude vjerovao u nju i sve ono što ona sadrži, on će vjerovati u cijeli šerijat jer Allah u Knjizi ništa nije izostavio. (Vidjeti: Hammud b. Abdullah, Fevaid zehebijje min Erbe'ne Nevevijje)

Muhammed b. Nasr el-Mirvezi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ove riječi obuhvataju svako dobro u koje treba vjerovati i svako zlo kojeg se treba čuvati i na koje treba upozoravati.” (Ta’zimu kadris-salat)

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovo je veličanstven hadis na kojem se temelji cijela vjera. Jedna skupina učenjaka kaže da je ovo jedan od četiri hadisa na kojima se temelji cijela vjera, ali to nije tačno! Ispravno je da se cijela vjera temelji na samo ovom jednom hadisu.” (Šerh Nevevi ala Sahihi Muslim)

“Reci: ‘O vi nevjernici, ja ne robujem onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem, niti sam ja rob onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem! Vama vaša vjera, a meni moja.”

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu ravan nije!’”

O suri El-Ihlas

Sura El-Ihlas 112. je sura u Kur’anu. Sastoji se iz četiri ajeta, ima petnaest riječi i četrdeset sedam harfova. (Tefsir Hazin, 7/319) Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci. Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Ihlas mekanska ili medinska sura.

Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.

Komentar istigfara

Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.

Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.

U riječima: “On je uvijek pokajanje primao'' (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.

Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.

Allahovu uputu treba cijeniti, vrednovati, ljubomorno je čuvati. Kolika je to Allahova, subhanehu ve te'ala, blagodat, saznat će svako od nas kada se prisjeti svoje prošlosti, svoga stanja prije upute, u kakvim je tminama živio. Neka takvo stanje uporedi sa sadašnjim, pa će spoznati veličinu te Allahove blagodati. Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo bez Allahove blagodati upute?! Možeš li zamisliti?! Ježi li ti se koža od toga?! Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo da si skončao daleko od Allahove upute?! Stoga, Allahovu blagodat upute ljubomorno čuvaj! Da. Kao što bi život bio tegoban da samo noć postoji, potpuna tama, isto bi tako bio tegoban život daleko od Allahovog svjetla, upute. Allaha Uzvišenog molimo da učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

Dakle, onaj koji ismijava bilo koji segment vjere i nije zadovoljan nekim od vjerskih postulata, takav je nevjernik u Uzvišenog Allaha. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: ''Zato što oni preziru ono što Allah objavljuje, On će djela njihova poništiti.“ (Prijevod značenja Muhammed, 9.) A djela ne poništava ništa drugo osim nevjerstvo, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah na drugom mjestu: ''A onaj koji od vas otpadne od svoje vjere pa umre na tome, on je nevjernik i takvima će njihova djela na dunjaluku i ahiretu biti poništena. Takvi će biti stanovnici Vatre i u njoj će vječno boraviti!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 217.) Dakle, stvar nimalo nije lahka i bezazlena, već naprotiv itekako ozbiljna i opasna. Stoga je na svakom vjerniku i vjernici da budu zadovoljni sa svim postulatima šerijata, da to prihvate, pa ako budu postupali po tome, bit će nagrađeni za svoj rad, ali ako zapostave rad, zaslužuju da budu kažnjeni.

Zov u pomoć (ar. el-istigase) je traženje pomoći od onoga ko je to u stanju, da od čovjeka otkloni nedaću, poteškoću i iskušenje. Svaki čovjek je izložen iskušenjima i nedaćama, pa je iz tog razloga Allah, Uzvišeni, naredio Svojim robovima da Njega mole i zovu u pomoć kada im je potrebna. Allah, dželle še'nuh, odaziva se molbi onoga koji od Njega traži pomoć. Ako bi čovjek dozivao u pomoć nekog drugog, mimo Allaha, kao mrtve, kipove, meleke, poslanike i druge, koji nisu u stanju pružiti pomoć, počinio bi veliki širk. Dok, nema smetnje da se pomoć traži od onoga ko je živ, prisutan i čuje poziv, a u mogućnosti je pomoći, kao prijatelj, čuvar, komšija i sl. Onaj ko se istinski osloni na Allaha, Uzvišenog, On mu je dovoljan.

Čežnja (ar. er-regbetu) je čvrsto nastojanje za postizanjem voljenog, kao džennet i Allahov oprost, čineći odgovarajuća djela uz želju i žudnju. Razlika između nade (er-redža) i čežnje (er-ragbetu) je u tome da nada za voljenim biva samo u srcu, dok čežnja biva u srcu uz poduzimanje potrebnog za ostvarenjem onoga za čime se čezne. Strahopoštovanje (ar. er-rehbetu) je strah, strepnja, koji uzrokuje bježanje i skrivanje. Tj. to je strah koji čovjeka tjera za poduzimanjem određenih djela. Strahopoštovanje od Allaha, dželle še'nuh, tjera vjernika da strahuje od Allahove kazne i tako poštuje Njegove granice i propise. Skrušenost (ar. el-hušu'u) je poniznost i potčinjenost Allahovoj, azze ve dželle, veličini i moći. Mjesto skrušenosti je u srcu a njen plod se izražava na djelima.

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“

Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure Jasin potvrđuje istinitost poslanice Svoga Poslanika, podstiče ga na ustrajnost u pozivu naroda kojem ranije poslanici nisu dolazili, naroda nad kojim se obistinila riječ da većina njih neće vjerovati. Kaže Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja: 

(12) ''Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.''

Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur'anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur'anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane. Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur'anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: "Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!", Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur'an objavili.  Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja. Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur'an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima. 

„A Kada dođe Nevolja najveća,“ – Kada nastupi Sudnji dan. Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Sudnji dan nazvan ovim imenom jer svaka druga nevolja i nedaća manja je od njega. „Dan Kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio“ – Toga dana sveijedan čovjek sjetit će se svih svojih djela, dobrih i loših, koja je činio na dunjaluku. Toga dana reći će mu se: „Čitaj svoju knjigu, dosta ti je to što ćeš danas biti obračunavan.“ Toga dana čovjek će reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj dan pripremao!“. „i Kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,“ – Sudnjeg dana Džehennem će se ukazati, sveijedan čovjek će ga vidjeti. „I nema nijednog od vas a da neće biti izložen Džehennemu! To je kod tvoga Gospodara sigurno zapisano. A zatim ćemo one koji su bogobojazni bili džehennema spasiti a nevjernike da u njemu kleče ostaviti!“ (Prijevod značenja Merjem, 71-72.)

“A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji”, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. 

"Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su Allahova skupina, a Allahova skupina će sigurno uspjeti." (Prijevod značenja El-Mudžadele, 22.)

[Znaj] tj. razumi, shvati, i detaljno pazi ono što će biti spomenuto [Allah ti se smilovao] molim Allaha da na tebe spusti Svoju milost, oprosti ti grijehe, i dâ ti svaki hajr na dunjaluku i ahiretu [da je vadžib] tj. stroga obaveza [svakog muslimana i muslimanke] koji su povjerovali u Allaha i Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur'an uzeli za vodilju u svojim životima, [naučiti] tj. spoznati [ove tri] veoma bitne [stvari] i da je uz to obaveza svim muslimanima [raditi po njima] i po onome na što upućuju, zato što su to temelji ove prelijepe vjere i osnovi njenog vjerovanja. 

Svaki musliman i muslimanka su obavezni da spoznaju i izgovore ova dva šehadeta (la ilahe illellah - nema boga osim Allaha, i Muhammedu resulullah - da je Muhammed Njegov poslanik), a onaj ko ih srcem spozna, a jezikom ne izgovori nije musliman, također i onaj koji ih jezikom izgovori, a srcem ne spozna, i radi suprotno njihovom značenju, ne može biti musliman. Musliman je samo onaj koji kod sebe sastavi obadvije stvari. Onaj ko ih srcem spozna i jezikom izgovori, a zatim čini ono što poništava to svjedočenje, a to je širk, također ne biva muslimanom. I zato je Allahov miljenik Ibrahim, 'alejhisselam, u dovama Allaha iskreno molio: "Gospodaru moj, sačuvaj i udalji mene i moju čeljad od toga da obožavamo kipove." (Prijevod značenja, Ibrahim; 35) Bilježi imam Muslim u svome 'Sahihu' (139) od Tarika ibnu Ešjema el-Ešdže'ija, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko kaže: ''La ilahe illellah' -  'Nema boga osim Allaha', i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allahu."