mesdžid

Uzvišeni Allah kaže: **"A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio -- sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili -- ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? -- A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. -- A Allah sve zna i mudar je." **(Et-Tevba, 107--110)

Zima je postepeno i lagano ušla u Abdullahovu mahalu. Vrijeme je postalo mirno. Snijeg je prekrio čitav kraj i unio radost u dječija srca. Ulice su zatrpane snijegom na kojem se može vidjeti poneki trag pješaka. Danas se Abdullah sa svojim drugovima uputio prema džamiji gdje imaju mektepsku nastavu. Snijeg je škripao pod njihovim nogama dok su oni gledali čije cipele imaju ljepšu šaru. Ulicom su lepršali raznobojni šalovi, letjele su grudve i odjekivao je smijeh na sve strane.

Namaz u Mesdžidul-haramu ima posebnu vrijednost. Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama. Namaz u Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza obavljenih u drugim džamijama.” (Ibn Madža, Ahmed i drugi) Džabir prenosi da je neki čovjek na dan oslobođenja Meke rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću, ako ti Allah oslobodi Meku, klanjati dva rekata u Mesdžidul-aksau (u Kudsu)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Klanjaj ovdje.” Čovjek je opet postavio isto pitanje i dobio isti odgovor. Kada je treći put upitao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Postupi kako želiš.” (Ebu Davud, Ahmed i drugi) Imam Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: “Izračunao sam vrijednost jednog namaza u Mesdžidul-haramu: vrijedi kao životni vijek u kojem se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82)

Mesdžidi i džamije već se odavno žale na malobrojnost svojih posjetilaca koji u njima spominju Allahovo ime. Nestalo je ljudi koji u Allahovim kućama dočekuju novi dan i koje obavija tmina noći dok klanjaju posljednji namaz u tom danu, ljudi koje trgovina ne odvraća od spominjanja Allaha, obavljanja namaza i davanja zekata i koji se boje Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni. Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji, najčišća i najbolja mjesta za koja se vežu srca vjernika, pred njihovim vratima zaustavljaju se fitne i svaki razuman musliman teži ka tome da učestvuje u njihovoj gradnji, održavanju i čišćenju, koliko je u mogućnosti.

Mesdžidi su kuće podignute na temeljima takvaluka (bogobojaznosti), u njima se Allah obožava i Njemu se iskazuje pokornost, u njih se spušta Njegova milost, smirenost, uputa i Njegovi časni i presvijetli meleki. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi, a najomraženija pijace.“ (Muslim) U komentaru Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi“, imam Nevevi kaže: ''To je zato jer su to kuće pokornosti čiji su temelji podignuti na takvaluku.'' Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''...a najomraženija pijace“, imam Nevevi prokomentarisao je riječima: ''To je zato jer su to mjesta gdje se vara i podvaljuje, uzima kamata i daju lažne zakletve, na pijacama se krše obećanja i ljudi su udaljeni od spominjanja Allaha. U konačnici, mesdžidi su mjesta gdje se spušta Allahova milost dok su pijace suprotnost tome.'' (Šerh Sahih Muslim, 3/432)

Nigdje se kao u mesdžidu ne osjeti i ne ostvaruje stvarna i istinska međubratska muslimanska ljubav. Bratstvo kao pokretačka snaga jednog zdravog muslimanskog društva najzdravije proklija u mesdžidu. Mesdžid je mjesto susreta gdje brat svakodnevno viđa svoga brata u danu i noći pet puta na zajedničkom namazu. Oni se susreću i borave zajedno u mesdžidu čineći ibadet samo Allahu koji zbližava njihova srca. U mesdžidu se ponajbolje osjeti slast imana gdje se čovjek iskreno i iz strahopoštovanja okreće svome Gospodaru, učeći i doveći te razmišljajući o veličanstvenosti Allahovog stvaranja. No, mesdžid nije predodređen isključivo za duhovne ibadete. Pogrešno je razumijevanje mnogih koji mesdžid smatraju mjestom gdje se samo ibadet čini. Ovakvo shvatanje muslimani su preuzeli od židova i kršćana koji su svoje svoje bogomolje predodredili samo za ibadete, ali ne i za ostale društveno korisne aktivnosti.