Vrijednost vezivanja srca za mesdžid
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu na Dan kad nikakvog drugog hlada neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, čovjek čije je srce neprestano vezano za džamiju kada izađe iz nje pa sve dok se ne vrati...” (Muttefekun alejhi) Iskreni Allahov rob u stalnom je traganju za većim stepenom pokornosti svome Gospodaru, a prva stepenica na tom putu traganja jeste vezanje srca za mesdžide jer u njima osjeća slast i blizinu Allahovu, u njima osjeća prostranstvo prsa, čistoću duše i on ne želi da iz njega izađe, a kada izađe, osjeća povezanost i želju za što skorijim povratkom.
Ovakvo je stanje onoga koji vlada svojom dušom i usmjerava je ka pokornosti Allahu, koji ne slijedi svoju strast i koji gaji ljubav prema mjestima gdje se čini ibadet. Međutim, onaj koga njegova duša nagovara na zlo, njegovo je srce vezano za sjedenje po putevima, šetanje po trgovima, želju za igrom i zabavom i trčanjem za imetkom.
Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko izađe iz svoje kuće pod abdestom, ima nagradu kao hadžija u ihramu. Ko izađe radi duha-namaza, ne umarajući se osim radi njega, ima nagradu kao onaj ko obavi ‘umru. A namaz iza namaza, između kojih nema besmislica, je knjiga u Ilijjunu (stepen u Džennetu).” (Ebu Davud, br. 558. Albani ga je ocijenio dobrim) Ako jedan od farzova obaviš iskreno, bez pretvaranja, nadajući se nagradi, tada ti pripada nagrada hadžije u ihramu, a ako odeš u džamiju radi klanjanja sunneta, tada imaš nagradu ‘umre... Kakvo li je naše stanje kada propuštamo ovolike nagrade?
Ova se nagrada povećava na dan petka, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Evs b. Evs es-Sekafi, radijallahu anhu, koji kazuje da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ko opere svoju glavu i okupa se petkom, potom porani na džuma-namaz idući pješice, ne koristeći prijevozno sredstvo, zatim se približi imamu i pažljivo sluša, za svaki korak imat će nagradu u vrijednosti godine dana posta i namaza.” (Nesai, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madža, Ahmed i dr. Hakim je hadis ocijenio vjerodostojnim, a Tirmizi, Nevevi i šejh Albani dobrim) Ovo je velika nagrada za onoga ko ode u mesdžid na dan džume jer za svaki korak dobija nagradu u vrijednosti 360 dana posta i 360 dana noćnog namaza, a zašto? Zbog kupanja, ranog odlaska na džumu, slušanja hutbe i obavljanja propisanog namaza. Pa zašto rob ne bi težio ovakvim dobrim djelima, jer možda jedno djelo bude presudno da vaga dobrih djela bude teža i nijedan rob ne zna koje će ga djelo uvesti u Džennet.
Mubarek gosti
Ispravni prethodnici – selefi, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose mnoge hadise i predanja o velikoj vrijednosti odlaska u džamije i stalnog vezivanja za njih. Neke od tih predaja jesu sljedeće:
“Allah će povikati na Sudnjem danu: ‘Gdje su Moje komšije, gdje su Moje komšije?’, a meleki će reći: ‘Ko zaslužuje Tvoj komšiluk?’ Allah će reći: ‘Gdje su oni koji su gradili mesdžide?’” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 230/10, a Albani, 2728, kaže da je sahih)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža pijace.” (Muslim, 671)
Abdullah b. Mesud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi da sutra sretne Allaha kao musliman, neka čuva namaze i klanja ih tamo gdje se čuje ezan. Doista je Allah vašem Poslaniku propisao praksu u kojoj se nalazi uputa, a namazi su dio te prakse, zato, ako vi budete klanjali u svojim kućama, ostavili ste tu praksu, a ako ostavite tu praksu, vi ste onda u zabludi. Svaki čovjek koji lijepo uzme abdest, želeći da ode u jedan od Allahovih kuća (mesdžida), za svaki korak mu se piše dobro djelo, podiže stepen u Džennetu, briše grijeh.“ „Pogledao sam nas i vidio da (namaz u džematu) ne izostavlja osim poznati munafik i vidio sam čovjeka kako se oslanja na dva čovjeka kako bi stajao u safu.” (Muslim, 654)
Vrijednost ranog odlaska na namaz
● Onaj ko sjedi i iščekuje namaz isto kao da je u namazu, tj. njemu se pišu sevapi dokle god ga namaz sprečava da ode. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je izašao da klanja jacija-namaz u njegovom zadnjem vremenu, rekao: “Niste prestali biti u namazu sve dok ste iščekivali namaz.” (Muttefekun alejhi)
● Meleki stalno čine dovu za onoga ko iščekuje namaz. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki donose salavat na svakog od vas dokle god je na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ‘Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru, smiluj mu se!’” (Muttefekun alejhi)
● Onaj koji porani u džamiju može obaviti i mnogo potvrđenih sunneta, na sabah-namazu i podne-namazu, i klanjati nafile osim toga. U dva Sahiha bilježi se od Abdullaha b. Mugaffela el-Muzenija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između svaka dva ezana (može se klanjati) namaz”, ponovivši to tri puta, a na kraju trećeg puta reče: “Ko hoće.” (Muttefekun alejhi)
● Onaj ko porani na namaz može na najbolji način iskoristiti vrijeme za učenje Kur’ana, jer mu se neće ukazati takva prilika u drugim vremenima.
● Ova vremena pogodna su za primanje dove. U hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova između ezana i ikameta se ne odbija.” (Tirmizi, Albani, 212, kaže da je sahih)
● Može stati u prvi saf i klanjati blizu imama sa njegove desne strane, jer se u hadisu navodi: “Meleki donose salavat na prvi saf.” (Ibn Madža, 997, Albani kaže da je sahih)
● U mogućnosti je stići na početni tekbir i tako dobiti nagradu džemata.
● To je jedna vrsta stražarenja na Allahovom putu. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Hoćete li da vas uputim na ono što će vam izbrisati grijehe i podići ugled?” Prisutni odgovoriše: “Da, Allahov Poslaniče!” “Uzimanje abdesta u teškim prilikama, mnogo napravljenih koraka na putu ka džamiji i iščekivanje namaza nakon jednog obavljenog namaza, to vam je straža.” (Muslim, 251)
Na kraju
Izostavljanjem i kašnjenjem na namaz u džematu gubi se velika nagrada, to otvara vrata olahkom pristupu i odnosu prema namazu i na kraju vodi ka potpunom ostavljanju namaza u džematu. U vezi s tim, Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kod svojih ashaba kašnjenje pa rekao: “Istupite i upotpunite sa mnom i neka upotpuni onaj ko je iza vas, jer neće jedan narod prestati da izostaje i kasni dok ga Allah ne izostavi.” Mesdžidi su prije bili mjesta ibadeta, traženja znanja, susreta muslimana, u njima su se upoznavali i zbližavali. U mesdžidima su se opskrbljivali za ahiret, jačali svoj iman i jekin, za njih su srca bila vezana i mesdžidi su im bili draži od njihovih kuća i imetaka, nikada se nisu umarali boraveći u njima, koliko god ostajali, nisu se zamarali vraćajući se u njih, koliko god bili daleko, nadajući se Allahovoj nagradi. Kako danas izgledaju naši mesdžidi i jesmo li mi njihovi stalni posjetioci – zapitajmo se!
