pokajanje

Naši ispravni prethodnici smatrali su i nadali se da će ući u Džennet svako ko umre nakon što učini dobro djelo, poput posta nakon ramazana ili obavljenog hadža ili umre. Oni su, uz svoju marljivost u činjenju dobrih djela dok su bili zdravi, obnavljali pokajanje i tražili oprost u trenutku smrti, te završavali svoja djela istigfarom, traženjem oprosta i šehadetom, potvrdom Allahove jednoće... (Ibn Redžeb, Letaiful-mearif)

Hvala Allahu Koji prima pokajanje od Svojih robova, i prašta grijehe, i zna šta radimo i šta u prsima krijemo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinoga, Koji prašta i Koji je milostiv. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima.

O vjernici, znajte da vam se Uzvišeni Allah obraća pozivom i kaže:

Činjenje istigfara

Kada ljude na Zemlji pogodi kakav musibet i nedaća, to često biva kao posljedica ljudskih grijeha. Stoga je na čovjeku da se stalno kaje svome Gospodaru i da često uči istigfar. Imam Kurtubi u svome tefsiru prenosi da se jedan čovjek požalio Hasanu el-Basriju na sušu, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Drugi mu se požalio na siromaštvo, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Treći ga je zamolio da mu prouči dovu da mu Allah podari dijete, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Četvrti mu se požalio na nerađanje plodova u njegovoj bašti, a on mu reče: "Istigfar čini Allahu!" Tada mu jedan od prisutnih reče: "Ljudi te pitaju za razne probleme, a ti im svima odgovaraš da čine istigfar?!" On mu reče: "Ja to nisam rekao od sebe. Uzvišeni Allah u suri Nuh kaže: "Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite a On vas postepeno stvara?!" (Nuh, 10--14)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Tako mi Allaha, zaista zatražim oprost od Allaha i pokajem Mu se više od sedamdeset puta u jednome danu." (Buhari, br. 6307)

Egarr b. Jesar el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, pokajte se Allahu i tražite oprosta od Njega, jer zaista ja to uradim stotinu puta u jednome danu." (Muslim, br. 2702)

Ebu Hamza Enes b. Malik el-Ensari, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu se Allah više obraduje pokajanju Svoga roba nego što bi se neko od vas obradovao zbog pronalaska svoje izgubljene deve u pustinji." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 6309, i Muslim, br. 2747)

Spušta se noć, još jedna u nizu, ali nije ista kao prethodna, ova je bolnija, ova je teža. I ovoga dana opet sam griješila. Moj je grijeh i meni je upisan, a ne drugima. Radi drugih sam tako izgledala, radi drugih sam izašla u potpeticama, radi drugih sam stavila parfem, radi drugih sam se našminkala i izašla pred druge, da bi me gledali i vidjeli moju ljepotu. Samo zato da bi neko bio ponosan na to koga on ima kraj sebe. Gorak je ovaj grijeh.

Ja sam djevojka porijeklom iz Kolumbije. Rođena sam 1992. godine u katoličkoj porodici. Moji roditelji razveli su se kad sam imala devet godina. U mladosti sam išla na časove Biblije i u crkvu. Kad sam imala trinaest godina, odlučila sam da više ne idem u crkvu. Razlog za to jeste to što me moja majka uvijek vodila u Kolumbijansku crkvu i u određenom momentu krenula je u neku drugu crkvu gdje je većina bila dominikanskog porijekla. Tu promjenu nikad nisam shvatila, i u određenom momentu više nisam htjela tamo ići jer su se ljudi ponašali histerično, plakali su i vikali. Ubrzo se više nisam osjećala ugodno, osjećala sam strah od tog ambijenta. 

Vraćajući se sa Oproštajnog hadža, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao je govor u mjestu Gadir-humm u Džuhfi. Bilo je to osamnaestog zul-hidžeta. U toj hutbi rekao je: “O ljudi! Ja sam samo čovjek i možda će uskoro doći izaslanik moga Gospodara pa ću mu se odazvati. Ja vam ostavljam dvoje: prvo je Allahova Knjiga u kojoj su uputa i svjetlo, pa se čvrsto držite Allahove Knjige!” Zatim je podsticao ljude da se pridržavaju Allahove Knjige. Potom je kazao: “I ostavljam vam svoju porodicu. Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogledu svoje porodice! Na Allaha vas podsjećam u pogldu svoje porodice!” (Muslim) U drugoj verziji navodi se: “Uzeo je Aliju za ruku i rekao: ‘Kome sam ja prijatelj, i ovaj mu je prijatelj! Allahu moj, pomozi onoga ko ga voli, a budi neprijatelj onome ko ga mrzi!’” (Sahihus-sira) A u još jednoj verziji navodi se: “Kome sam ja prijatelj, i Alija mu je prijatelj!” (Sahihus-sira) Alija, radijallahu anhu, bio je došao iz Jemena i prisustvovao je Oproštajnom hadžu. Neki njegovi vojnici bili su se požalili na Aliju i njegov odnos prema njima jer im je oduzeo ogrtače koje im je podijelio njegov zamjenik, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu Gadir-humm kazao kakvo mjesto pripada Aliji i ukazao na njegove vrline kako bi se prestali žaliti, jer je Alija bio u pravu što im je oduzeo ono što im je dao njegov zamjenik, zato što je to bilo dio petine i zekata.

Smrt Abdullaha b. Ubejja b. Selula, vođe licemjera

Vođa licemjera Abdullah b. Ubejj b. Selul razbolio se krajem mjeseca ševvala, a umro je u mjesecu zul-ka’de devete godine po Hidžri.

Kada je umro, njegov sin koji se također zvao Abdullah, došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio je njegovu košulju da u njoj zakopa svoga oca i zamolio ga da mu klanja dženazu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je da mu klanja dženazu pa ga je Omer, radijallahu anhu, uhvatio za odjeću i upitao: “Allahov Poslaniče, zar ćeš mu klanjati dženazu a Allah ti je to zabranio?”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Allah mi je dao pravo izbora. Allah je rekao: ‘Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazati na Pravi put nevjernicima’” (Et-Tevba, 80). Zatim je rekao: “Molit ću za njega više od sedamdeset puta.”

Nedavno sam upoznao jednog brata koji je porijeklom Holanđanin, a prešao je na islam. Svaka priča o povratku islamu zaista je posebna, zanimljiva i poučna, ali ova njegova priča toliko me fascinirala me i nisam mogao odoljeti a da ga ne pitam da napiše nešto o tome pa da se od te priče okoriste i drugi muslimani s našeg govornog područja. Molim Allaha da učvrsti naše ubjeđenje, omili nam da Ga iskreno obožavamo i spominjemo i da nam omrzne grijehe i neposlušnost. Pored ovog, cilj prenošenja ove priče jeste i poziv onima koji još nisu spoznalu ljepotu islama da počnu da proučavaju ovu vjeru, ako pažljivo budu obraćali pažnju na sve oko sebe i ako budu iskreno tragali za istinom i vječnom srećom, sigurno će moći vidjeti znakove i dokaze Božanske moći koji upućuju na Stvoritelja koji jedini zaslužuje da bude obožavan.

Draga sestro, sjeti se Dana kada će protiv tebe biti mnogo svjedoka, kada će te udovi i koža osramotiti. Kuda misliš pobjeći i gdje ćeš utočište naći?! Svjedoci od tebe, a protiv tebe! Mjesto na kojem si grijeh počinila svjedočit će protiv tebe, čak i vrijeme u kojem si grijeh počinila bit će svjedok protiv tebe. Prisjeti se sabranog i zapisanog od Meleka pisara koji nisu izostavili ni mali ni veliki grijeh, kada će ti se srce od tuge i jada istopiti, sagorjeti od kajanja i brige. Onda kada će se listovi savijeni razviti, ti si ih zaboravila, ali nije ih zaboravio Onaj koji će račun svesti. Vidjet ćeš sva ta djela kada nastupi Čas kajanja, kada nestanu slasti i ostanu tuga i jad, iščeznu strasti, a ostanu njihove loše posljedice. Prisjeti se Knjige koja će pred tobom biti otvorena, njen teret je za tebe ili protiv tebe. I znaj da su zabilježeni svaka izgovorena riječ, učinjeno svako djelo i svaki tvoj pokret. Zato radi i govori samo ono što će te obradovati na Danu sudnjem, kada sretneš Allaha. Prisjeti se smrti i njenih muka, kabura i njegovih tmina, Vage i njene preciznosti, Sirata i njegove britkosti, skupljanja i njegovih strahota. Kakvo li će tvoje stanje tada biti?! Kakve li će biti tvoje riječi u tim tegobnim trenucima, kada budeš došla noseći grijehe kojima si Allahu prkosila danonoćno, javno i tajno? Kakvog lica ćeš sresti Allaha, kada Njegove naredbe nisi izvršavala, i granice koje je On postavio prelazila? Jesi li odgovor pripremila?

Bilježi imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, u vjerodostojnoj predaji od Ummu Me'akil da je rekla: ”Kada je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavio Oproštajni hadždž, kod nas je bila deva koju je Ebu Me'akil (njen suprug) namijenio za svrhe na Allahovom putu. Zadesila nas je bolest od čijih je posljedica Ebu Me'akil umro. Došla sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je obavio Oproštajni hadždž, pa mi je rekao: ´O Ummu Me'akil! Šta te je spriječilo da obaviš hadždž sa nama?´ Rekla sam: ´Bili smo se spremili, ali je Ebu Me'akil umro. Imamo devu na kojoj smo obavljali hadždž, a Ebu Me'akil je oporučio da ju je namijenio za Allahov put.´ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ´Pa zašto nisi izašla sa njom? Zaista je hadždž na Allahovom putu. Pošto si propustila ovaj hadždž sa nama, obavi 'umru u ramazanu, jer je ona kao hadždž.´”(Vidjeti: Sahihu Ebu Davud od Albanija)

Bez ičijeg pritiska i utjecaja odlučila sam se na taj korak. Kada sam došla ujutro u školu, dočekalo me je pravo iznenađenje, jer su sve tri djevojke koje su bile pokrivene skinule svoje mahrame... Ostala sam samo ja sa mahramom!!! Malo me je uhvatila panika jer sam se bila oslonila na njih, tj. da neću biti "sama". Dok sam koračala hodnicima, drugi su gledali u čuđenju i pitali su se međusobno: "Ko je ovo?" Nastavnici mi nisu ništa rekli, niti prijatelji koji su bili Amerikanci. Jedine negativne komentare dobila sam od nekoliko Bosanki što su išle sa mnom na čas. Nabacivale su mi da sam se "pobulila" i govorile su mi: "Imaš finu kosu, što si to uradila?" Od tada sam počela da nosim hidžab, i do tada nisam shvaćala koju vrijednost i koju svrhu on ima. Nosila sam se kao da idem na modnu pistu, nosila sam naušnice koje su virile ispod mahrama, a to sve da bih pravila što ljepšim svoj izgled. Kad sad o tome bolje razmislim, moja mahrama je više sličila ''turbanu'' nego normalnom hidžabu koji služi da pokrije ženu. Sve je to nekako počelo naivno i tako trajalo sve dok nisam ponovo osjetila da tako "pokrivena" i dalje izazivam komentare i interes, pa čak i nemuslimana. To je bila "Fashion Year" moga života. Mnogima se svidjelo, jer je bilo "neobično", "lijepo" i "privlačno". Ali kada su momci u džamiji i skupovima počeli da mi prilaze, te da me žene poprijeko gledaju, osjetila sam da taj stil nošenja mahrame nije u redu. Moje pokrivanje nije bilo baš popraćeno sa iskrenom tevbom, sa redovitim namazom i sa puno stida...

Jedne prilike se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo prema skupini svojih drugova i rekao im je: "O skupino muhadžira! Pet je stvari kojima ćete biti iskušavani, a utječem se Allahu da ih ne doživite: neće se nikada među ljudima pojaviti nemoral (zinaluk), koji će se javno ispoljavati, a da se među njima neće proširiti zarazne bolesti koje nisu bile poznate njihovim prethodnim generacijama; neće ljudi početi zakidati i varati pri vaganju i mjerenju a da ih neće zadesiti glad, oskudica, kriza i nepravda njihovih vladara; neće ljudi prekinuti davati zekat na svoj imetak a da im neće biti uskraćena kiša s neba, a da nije stoke ne bi nikako ni padala; i neće ljudi prekršiti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom a da Allah neće dati da nad njima zavlada strani neprijatelj koji će im oteti nešto od onoga što je bilo u njihovom posjedu, i kada god njihove vođe ne budu sudile po Allahovoj Knjizi i ne budu odabirali samo ono što je Allah objavio, Allah će dati da među njih bude ubačen razdor i svađa."

Slika o islamu kao nasilničkoj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Počela sam se kajati za mnoge stvari u svom životu. Kajala sam se zbog svog odijevanja. Neislamski odjevena privlačila sam pažnju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da želim postati muslimanka. Moj tadašnji dječko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se privikavam i da sve češće nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uopće nije sviđalo, mislio je da je to nešto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram što brže da počnem, jer možda sljedeći dan neću biti više živa. Primijetila sam da mi dječko ne pomaže u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da održim vezu još neko vrijeme, ali sam vidjela da mi to samo smeta u donošenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da će mi promijeniti cijeli život. Tako sam odlučila da prekinem svaki kontakt s njim.

Danas u svojoj 51. godini mogu reći da sam sve do sada ima težak život. Nikada ni u šta nisam vjerovao i uvijek sam bio tvrdog karaktera. Cijeli život bavio sam se borbenim vještinama i radio kao izbacivač i na poslovima obezbjeđenja. Zbog okoline i posla kojim sam se bavio, često sam se znao zateći u lošim situacijama. Nekad sam dolazio u situacije da se povlače noževi, na mene je tri puta pucano, od čega sam jedanput pogođen. Kako sam poznavao počinioce, odlučio sam da napravim plan kako bih dvojicu od njih ubio. Nisam mario za posljedice jer sam već sam nekoliko puta bio u zatvoru, tako da sam čvrsto odlučio da svoj plan sprovedem u djelo, jer oni su već pokušali mene da ubiju! Osjećao sam da imam pravo da to uradim. Da budemo jasni, do svega ovoga došlo je samo zbog toga što sam jednom prilikom svoju ruku stavio na njihovo auto! Nakon što sam nabavio oružje i skovao plan, otišao sam na počinak. Nakon što sam zaspao, sanjao sam kako je neki čovjek došao po mene i odveo me u neku drugu državu, u neku staru zgradu. Kasnije sam shvatio da je to bila džamija, ali u tom trenutku nisam mogao pojmiti kakvo je to mjesto. Zatim je taj čovjek otišao u prostoriju koja se nalazila pored sobe u kojoj sam spavao, a ja sam ga posmatrao kroz otvor koji je sličio otvorenom prozoru. Otvorio je knjigu – poslije sam shvatio da je to Kur’an – i počeo učiti. Učenje koje sam čuo u snu, čuo sam i ranije na pijaci (ogromna pijaca u Beverwijku gdje su većina prodavača muslimani i gdje se čuje ezan iz mesdžida i učenje Kur’ana sa nekih štandova sa islamskim produktima) i prepoznao sam da je to učenje Kur’ana. Imao sam osjećaj da je ovaj čovjek cijelu noć učio Kur'an i to me je izluđivalo! Učio je tako jako i čisto na nadnaravan način, jednostavno me time izluđujući! Odlučio sam da se pravim kao da to i ne čujem. Međutim, toliko me to nerviralo, da sam se od muke budio sav mokar od znoja. Sljedeće noći sanjao sam isti san... i sljedeće noći isto... i sljedeće noći isto... O ovome ni sa kim nisam razgovarao i kako je vrijeme odmicalo primijetio sam da mi se počelo sviđati! Ovo je trajalo četrnaest dana, svaku noć isto se ponavljalo. U međuvremenu mi se to tako svidjelo da sam rado išao spavati, ali odjednom je sve prestalo. Primijetio sam da sam vrlo pažljivo slušao, ali da sam malo šta zapamtio. U meni se probudila želja da saznam za značenje riječi koje sam zapamtio i odlučio sam da pitam pekara koji je imao radnju u istoj ulici gdje sam živio. On i njegova porodica izgledali su mi kao iskreni vjernici i odlučio sam ih pitati šta da radim. Kad sam ušao, sačekao sam da odu sve mušterije i ispričao sam im šta mi se dešavalo u zadnjih četrnaest dana. Kako sam pričao, njihove oči postajale su sve veće i veće. Jedan od njih upitao me da li sam šta zapamtio od toga, a ja sam bez dvoumljenja odgovorio: “Da.” Kada sam im rekao da sam zapamtio riječi “Maliki jevmid-din” (sad znam da to znači ''Gospodaru Sudnjeg dana''), oni su počeli su da viču: “Hvala Allahu! Slavljen neka je Allah! Dobio si priliku da popraviš svoj život, pa ugrabi tu šansu!” Obavijestili su me da sam izgovorio rečenicu na arapskom jeziku koja se inače izgovara za vrijeme molitve. “To ne možeš poricati”, rekoše, “to je čudo! Tekbir! Allahu ekber!” Nakon ovoga otišao sam kući razmišljajući: ''Ovo je znak od Boga i to stvarno ne mogu poricati! Od tog momenta odustao sam od svojih spomenutih planova i odlučio sam da se posvetim izučavanju islama. Kupio sam prijevod značenja Kur’ana i pročitao sam ga četiri puta. Pokušao sam da opovrgnem sve što stoji u njemu, da mi Allah oprosti, šejtan je taj koji me je na to navodio. Ali, nije mu uspjelo u tome, sve što je u Kur’anu je istina! To se ne može poreći! Na kraju sam se predao i uvidio sam da je Allah jedini koji ima pravo da bude obožavan i da je Muhammed Njegov poslanik. Zahvalan sam Allahu koji me spasio, jer uistinu, imao sam loše namjere! Sad sam poboljšao svoj život i više ne radim kao izbacivač. Izgovorio sam šehadet: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah! Više ne jedem svinjetinu i sad pokušavam da steknem znanje o islamu. Nadam se da će me neko što prije naučiti sve o obavljanju namaza u džematu. Svoje znanje prenosim na druge jer stekao sam mnogo iskustva učestvujući u takmičenjima ''kick-boxa'' i ''freefighta'', također sam i majstor ''aikida'’ drugi dan, hvala Allahu. Sve ovo radim kako bih dao svoj doprinos društvu i nadam se da ću biti još bolji čovjek. Selamim vas sve i poručujem vam da sam vrlo sretan! Vaš brat u islamu, Skip.  

Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je učila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i večeri, naročito u zadnjim časovima noći. Ja sam mnogo čitala časopise, mnogo gledala televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala. Namaz nekada bih i klanjala ... često i ostavljala.

Imala sam sestru koja je većinu svog vremena provodila u ibadetu. Stalno je učila Kur'an. Ako bih je tražila, mogla bih je naći na mjestu na kome je obavljala namaz. Vidjela bih je na ruku'u ili na sedždi ili kako podignutih ruku prema nebesima, upućuje dove Gospodaru nebesa i zemlje. Takva je bila jutrom i večeri kao i sredinom noći te dok bi obavljala noćni namaz. Nije napuštala ibadete niti se zamarala. Ja sam joj bila sušta suprotnost. Pratila sam modne časopise i gubila vrijeme čitajući knjige o romantičnim ljubavnim pričama mladih ljudi. Veliki dio svog slobodnog vremena posvećivala sam video kasetama i televiziji. Tog jutra veoma važnog za mene ugasila sam video rekorder nakon tri sata gledanja raznih filmova. U tom trenutku začuh sabahski ezan koji razli svoj zov sa munare obližnjeg mesdžda. Glas mujezina je odzvanjao kroz sabahski sumrak pozivajući na djelo koje je vrednije od spavanja. Međutim, pored toga, legoh u postelju. Do mene je došao topli glas moje sestre Munnevere: "Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah." Mršteći se odgovorih joj : "Imam još čitav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan." "Dođi i sjedi pokraj mene," reče mi šapatom kojim je govorila otkako ju je opaka bolest bacila u postelju. Osjećajući iskrenost i dobrotu njena glasa, odazvah se njenom pozivu: "Evo, sjela sam. Šta želiš?" Tihim glasom proučila je ajet: "Svako živo biće će smrt okusiti i samo na Sudnjem Danu dobit ćete u potpunosti plate vaše...". (Prijevod značenja Alu Imran, 185.) Na kratko je zastala, a zatim me upita: "Da li vjeruješ u smrt?" Odgovorih: "Naravno da vjerujem". Da li vjeruješ da ćes polagati račun za svaki mali i veliki grijeh?" Rekoh: "Naravno, ali Allah je Milostiv i mnogo prašta a isto tako i život je dug." Začuđena naivnošću moga odgovora reče: "Sestro! Zar se zaista ne bojiš iznenadnog dolaska smrti?! Zar nisi vidjela Mejru koja je bila mlađa od tebe a preselila je u saobraćajnoj nesreći?" Počela mi je nabrajati i druge slučajeve ljudi kojima je smrt došla u njihovoj mladosti, rekavši na kraju: "Smrt ne poznaje godište čovjeka. Godine nisu mjerilo smrti." Odgovorih joj preplašeno, jer je njena soba bila u mraku: "Znaš da se bojim mraka i još me plašiš smrću. Mislila sam da ćemo govoriti o putovanju u toku ovog godišnjeg odmora." Iznenada njen glas postade promukao, tako da mi je srce zadrhtalo. "Vjerovatno ću ove godine ići na dalek put.... Na drugo mjesto ... možda, Lejla ...... Životi su u Allahovoj ruci..."