Istigfar, traženje oprosta, nakon namaza
Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, tri puta bi rekao: "Estagfirullah! -- Tražim oprost od Allaha!" (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako je postupao iz svoje skromnosti, da pouči svoj ummet i da bi iskazao robovanje Allahu, iako mu je oprošteno. Iskren vjernik i vjernica ne bi se trebali isključivo oslanjati na svoju pokornost Allahu i učinjene ibadete, već bi trebali vjerovati da su oni manjkavi i da ih nisu izvršili kako treba, a potom bi trebali težiti traženju oprosta kako bi nadoknadili nedostatke.
Istinski vjernik u stvarnosti ne može obaviti potpuno ibadet, pa mu je propisano traženje oprosta kako bi upotpunio ibadet, nadomjestio nedostatak i ispunio obavezu robovanja Allaha.
Noćni namaz
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na početku objave, noćni namaz je bio obavezan. U suri El-Muzzemmil govori se o tome: "Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u namazu provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe..." (El-Muzzemmil, 20) A kur'anski ajet završava se riječima: "...i molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je" (El-Muzzemmil, 20). Postoji velika korist u naređivanju istigfara -- traženja oprosta nakon podsticanja na činjenje dobra i ibadeta. Vjernik nije zaštićen od nedostatka u onome što mu je naređeno da učini, na način da ono što mu je naređeno uopšte ne učini ili to učini na način da u njemu ima nedostatka i manjkavosti, i zbog toga mu je naređeno da to nadomjesti istigfarom -- traženjem oprosta. A vjernik griješi noću i danju, pa ako ga Allah ne obuhvati Svojom milošću i oprostom, onda je osuđen na propast. (Tefsiru Seadi)
Uzvišeni Allah u suri Ez-Zarijat pohvalio je mutekkije -- bogobojazne i spomenuo je jednu od njihovih osobina: "noću su malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili..." (Ez-Zarijat, 17--18) Oni klanjaju noćni namaz sve do pred zoru, a potom čine istigfar, traže oprost za grijehe. Također, Uzvišeni Allah pohvalio je iskrene vjernike: "oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili" (Alu Imran, 17).
"Nakon što je pojasnio njihove dobre osobine, Uzvišeni Allah spomenuo je njihov prezir prema sebi i to da sebe ne vide kao osobe sa bilo kakvim statusom ili položajem, već sebe smatraju grešnima i nemarnima, pa traže oprost od svog Gospodara i očekuju vrijeme prihvatanja, a to su sati pred zoru. Hasan el-Basri rekao je: 'Obavljali su namaz do pred zoru, a zatim su sjedili tražeći oprost od svog Gospodara.'" (Tefsiru Seadi)
Istigfar nakon abdesta
"Ko nakon uzimanja abdesta izgovori: 'Subhenekallahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa Ente, estagfiruke ve etubu ilejk! -- Slavljen si, Allahu, i Tebi pripada sva hvala. Svjedočim da nema drugog boga osim Tebe. Od Tebe tražim oprost i Tebi se kajem' --- to će biti zapisano na list, zatim zapečaćeno pečatom i neće biti otvoreno (poništeno) sve do Sudnjega dana." (Nesai, Amelu lejli ve nehar, vjerodostojan)
"Budući da je abdest vanjsko (fizičko) čišćenje dijelova tijela, prikladno je da se uz njega spomene i čišćenje unutrašnjosti kroz tevhid (Allahovu jednoću), iskrenu predanost i pokajanje -- što su najveći uzroci duhovnog pročišćenja. Kada se ova dva čišćenja spoje, onaj ko se tako abdesti postaje dostojan da stupi pred Allaha u namazu, da stoji pred Njim i obraća Mu se."
(Ibn Kasim el-Hanbeli, Hašije ala Revd el-Murbia)
Istigfar na hadžu
Uzvišeni Allah rekao je: "Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je." (El-Bekara, 199)
"Zatim napustite Muzdelifu, kao što su to ljudi činili još od vremena Ibrahima, alejhis-selam, pa sve do vremena Poslanika. Svrha tog odlaska bila im je dobro poznata: obavljanje obreda prvog dana Kurban-bajrama -- bacanje kamenčića, klanje kurbana, tavaf i sa'j -- kao i boravak na Mini u preostalim danima i upotpunjavanje ostalih hadžskih obreda.
Budući da je ovaj odlazak povezan s izvršavanjem navedenih obreda, Uzvišeni Allah, nakon njihovog završetka, naredio je da se traži Njegov oprost i da se često spominje. Istigfar se odnosi na moguće nedostatke i manjkavosti u izvršenju ibadeta, dok je zikr izraz veličanja Allaha i zahvalnosti na blagodati što je vjerniku omogućio izvršenje ovog velikog ibadeta i obasuo ga Svojim darovima.
Stoga, kad god Allahov rob završi neki ibadet, treba tražiti oprost za njegove manjkavosti i zahvaliti Allahu na uputi. Ne treba se ponašati kao onaj koji smatra da je savršeno izvršio ibadet i time učinio uslugu svome Gospodaru, pa sebi pripisuje visok položaj. Takav zaslužuje prezir i odbacivanje, dok onaj prvi zaslužuje da mu djelo bude primljeno i da mu se omogući činjenje drugih ibadeta." (Tefsiru Seadi)
Hadž je spojeni fizički, finansijski i duhovni čin obožavanja. Uključuje ogromnu žrtvu, udjeljivanje, veliko spominjanje Allaha i teškoće. Uprkos svemu tome, Svemogući Allah naređuje da se traži oprost, kako bi vjernik mogao povećati poniznost, predanost i skrušenost pred svojim Gospodarom. Što je skrušeniji i ponizniji, to je njegov položaj kod Allaha viši.
Istigfar nakon sijela
Dova nakon sijela (druženja), poznata kao kefaretul-medžlis (otkup za grijehe na skupu), uči se radi oprosta propusta učinjenih tokom razgovora. Preporučuje se proučiti: *"*Subhanekallahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke! -- Slava Tebi, Allahu, i hvala Ti! Svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko sjedi na skupu (sijelu) gdje se mnogo priča (beskoristan govor), a zatim prije nego što napusti taj skup kaže: 'Subhanekallahumme ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke!', bit će mu oprošteno sve ono što se dogodilo na tom skupu." (Ebu Davud, vjerodostojan) Molim Te da oprostiš moje grijehe i kajem se Tebi za njih i prijestupe koji sam možda počinio na skupu, sijelu.
Istigfar na samrti ili pred kraj života
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je svoj ovodunjalučki život na najbolji način. Dostavio je poslanicu Svog Gospodara, borio se na Njegovom putu, podučio i savjetovao ummet i sve to su mu posvjedočili ljudi. Uprkos svemu tome Aiša, Allah njome bio zadovoljan, rekla je: "Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da, naslonjen na mene (na samrti), govori: 'Gospodaru, oprosti mi, smiluj mi se i pridruži me uzvišenom društvu!'" (Buhari) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti čini istigfar, traži oprost za grijehe iako je cijeli svoj život ispunio istigfarom.
Ibn Redžeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao, rekao je opisujući praksu ispravnih prethodnika: "I uprkos tome što su se trudili u stanju zdravlja da čine dobra djela, obnavljali bi svoje pokajanje i tražili oprost u trenutku smrti, završavajući svoja djela istigfarom i potvrđivanjem Allahove jednoće, tevhida." (Letaiful-mearif)
Istigfar nakon pobjede
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispunio svoju misiju, dostavljanje poslanice, i borbe na Allahovom putu, i kada je Svemogući Allah obradovao njegovo srce slavom islama, pobjedom muslimana i ulaskom ljudi u Božiju vjeru u skupinama, Svemogući Allah naredio mu je da traži oprost, istigfar: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze -- ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao" (En-Nasr, 1--3).
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, često je govorio: "Subhanallahi ve bi hamdihi. Estagfirullahe ve etubu ilejhi! -- Veličam Allaha hvaleći Ga, tražim oprost od Allaha i kajem se Njemu." Aiša je rekla: "Rekla sam mu: 'O Božiji Poslaniče, vidim te kako često govoriš: 'Subhanallahi ve bi hamdihi. Estagfirullahe ve etubu ilejhi', a on je rekao: 'Gospodar moj obavijestio me je da ću doista vidjeti znak u svom narodu, a kada ga vidim, češće ću govoriti: 'Subhallahi ve bi hamdihi. Estagfirullahe ve etubu ilejhi!' Doista sam vidio taj znak: 'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu' (En-Nasr, 1), osvajanje Meke, 'i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze -- ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao' (En-Nasr, 2--3).'" (Muslim)
Dostavljanje poslanice, islama i borba na Allahovom putu je čin ibadeta koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotpunio i izvršio, pa mu je njegov Gospodar naredio da nakon toga traži oprost. Ako je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je nepogrešiv, naređeno da traži oprost, onda je njegov ummet preči da čini istigfar.
Istigfar nakon posta
Ibn Redžeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao, rekao je: "Prenosi se da je Iblis rekao: 'Uništio sam ljude grijesima, a oni su mene uništili riječima la ilahe illallah i istigfarom, traženjem oprosta.' Traženje oprosta pečat je svih dobrih djela: njime se završava namaz, hadž, noćni namaz i skupovi. Ako je okupljanje bilo radi spominjanja Allaha, istigfar je pečat njegove ispravnosti, a ako je bilo ispraznog govora, on je iskupljenje za njega. Također, ramazanski post treba završiti istigfarom. Halifa Omer b. Abdulaziz pisao je namjesnicima u raznim pokrajinama naređujući im da prenesu stanovnicima da ramazan završe traženjem oprosta i davanjem obaveznog sadekatul-fitra. Jer, sadekatul-fitr čisti postača od beskorisnog govora i ružnih postupaka, a istigfar popravlja ono što je u postu umanjeno takvim djelima. Zato su neki raniji učenjaci rekli: 'Sadekatul-fitr za postača je poput sehvi-sedžde u namazu...' Prenosi se od Ebu Hurejre, Allah bio njime zadovoljan, da je rekao: 'Ogovaranje umanjuje post, a istigfar ga nadomješta. Pa ko od vas može doći s nadomještenim postom, neka to učini.' Ibn Munkedir je rekao: 'Post je štit od Vatre sve dok se ne pocijepa. Loš govor kida taj štit, a istigfar popravlja ono što je na njemu pocijepano.' Slično tome, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je Aišu, Allah bio njome zadovoljan, da u noći Lejletul-kadra traži oprost. Vjernik se trudi u mjesecu ramazanu postom i noćnim namazom, a kada se približi njegov kraj, nastoji provesti Lejletul-kadr u ibadetu i od Allaha traži oprost, poput onoga koji osjeća da je podbacio u svojim djelima." (Letaiful-mearif)
Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: "Istigfar, traženje oprosta, izvodi vjernika iz pokuđenih djela u pohvalna, i iz manjkavih u upotpunjena. Uzdiže ga s nižeg stepena na viši i potpuniji. Jer, onaj koji obožava Allaha i istinski Ga poznaje, napreduje u spoznaji Allaha, vjeri i ibadetu iz časa u čas, iz dana u dan. Njegova spoznaja uvećava se do te mjere da to osjeća u svojoj hrani i piću, snu i budnosti, riječima i djelima. Prepoznaje svoje nedostatke u prisutnosti srca i u davanju pravog značaja tom stanju. Zato treba tražiti oprost tokom cijele noći i dana. Uistinu, čovjeku je stalno potreban istigfar: i riječima i djelima, tajno i javno -- zbog koristi i dobra koje on donosi, zbog štete koju otklanja i zbog povećanja snage u činjenju imanskih djela srca i tijela koja jačaju ubjeđenje." (Medžmuul-fetava)
