“Vidimo se poslije ručka na igralištu!”, dobaci Hasan dok se rastajao sa Abdullahom.
“Nemojte me čekati. Ja danas ne mogu doći. Imam već nešto isplanirano”, odgovori Abdullah. Već je bio donio odluku da će do sljedeće sedmice svakog dana sjediti i učiti, kako bi na kontrolnom radu ostvario bolje rezultate.
Nakon ručka, Abdullah se povuče u svoju sobu i vrlo odlučno poče da pregledava koje je greške napravio na pripremnom testu, te da traži tačne odgovore. Nedugo zatim na vrata pokuca njegova sestra Amina: “Selam alejkum, brate! Zar ti danas nećeš s nama na igralište?”
“Ne, ja danas ne mogu ići s vama. Sljedeće sedmice imamo kontrolni rad iz engleskog pa moram ostati da obnovim gradivo i malo vježbam”, odgovori Abdullah i vrlo vješto sakri papir kako njegova sestra ne bi vidjela koliko je loše uradio pripremne zadatke.
“Dobro. Ako ti je potrebna pomoć, reci. Ti znaš koliko volim engleski jezik i prilično mi lahko ide sve što u školi radimo”, dobaci Amina i žurno zatvori vrata, pa se uputi ka igralištu.
“Ne treba meni tvoja pomoć”, mislio je Abdullah. “Zar da moja mlađa sestra bolje zna engleski jezik od mene! Vježbat ću svakog dana dok ne naučim sve što sam propustio”, donese čvrstu odluku.
Sunce se polahko približavalo horizontu. Dok su se zadnji sunčevi zraci razlivali ulicom, djeca su se polahko razilazila kućama. Amina je već bila u kući i uveliko se pripremala za akšam-namaz. Dok je čekala da mujezin svojim milozvučnim glasom najavi početak namaskog vremena, Amina odluči da potraži svog brata Abdullaha.
“Još si tu?!”, začuđeno upita Amina kad ugleda da njen brat još uvijek sjedi u svojoj sobi. “Hajde, uzmi abdest, akšam-namaz samo što nije nastupio. Kako idu pripreme za kontrolni?”
Abdullah razočarano odgovori: “Ne volim engleski jezik. Cijelo popodne sam proveo ovdje i nisam uspio da nađem ni pola tačnih odgovora. Jednostavno, ne ide. Ja volim matematiku i u tome sam dobar. Jezike ne volim i to mi prosto ne ide. Mislim da dječacima slabije idu jezici. Ja se uzdam u Uzvišenog Allaha. Nadam se da će mi On pomoći da test uradim bolje nego što sam na pripremi. Pogledaj kako je test za pripremu bio težak.”
Amina se osmjehnu. “Ne budi smiješan. Umjesto što govoriš da dječacima slabo idu jezici, uzmi primjer ashaba Zejda b. Sabita koji je u vrijeme Poslanika, alejhis-selam, još kao mladić tečno govorio tri jezika. Isto tako govoriš da se oslanjaš na Allaha, dželle šanuhu, i da vjeruješ da će ti On pomoći da test uradiš dobro, a sjeti se priče kad je Poslaniku, alejhis-selam, došao čovjek i požalio se da mu je deva ukradena. Poslanik, alejhis-selam, tad ga je upitao da li je on svoju devu vezao. Čovjek je odgovorio: ‘Ne, ja sam se pouzdao u Allaha da će je On čuvati.’ Poslanik, alejhis-selam, tad mu je odgovorio da se treba pouzdati u Allaha, ali da prvo treba svezati devu. Tako i ja tebi kažem: Moli Allaha da ti pomogne, ali i daj sve od sebe da se dobro pripremiš i naučiš gradivo koje si propustio. Hajde, sad ustani, uzmi abdest da zajedno klanjamo akšam-namaz! A nakon namaza ćemo zajedno nastaviti s vježbanjem ovog testa iz engleskog jezika. Ovo je prilično lahak test.”
Abdullah sav sretan skoči i zagrli sestru.
Od tog dana Abdullah je nakon svakog namaza molio Uzvišenog Allaha da mu poveća znanje i da mu pomogne i podari da ne zaboravi naučeno. A s Aminom je svakog dana vježbao engleski jezik sve dok nije naučio propušteno gradivo, i od tada je zavolio i učenje jezika. A na kontrolnom radu je, naravno, dobio najveću ocjenu u razredu.
