Koliko je značajno jedinstvo muslimana ukazuje nam Kur’an časni: “Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali” (Alu Imran, 103).
U ovom ajetu vjernicima se naređuje čvrsto držanje za Allahovo, dželle šanuhu, uže, tj. vjeru, naređuje se jedinstvo muslimana, a zabranjuje razjedinjenje. Ovdje se spominje uže, jer, kao što znamo, svako uže sastavljeno je od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki. Kur’an nam sugeriše da bi svaki od nas trebao biti to jedno vlakno, i da, kada se ta vlakna udruže u cjelinu, predstavljaju posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga – Allah, dželle šanuhu.
Obaveza svakog muslimana jeste da se čvrsto drži svoje vjere i da bude jedinstven sa drugim muslimanima. To nam je jasan znak da su snaga, napredak i uspjeh u jedinstvu, a slabost i propast u neslozi.
Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici su uistinu braća; zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala!” (El-Hudžurat, 10)
Interesantno je kako Kur’an koristi riječi iz porodičnog života kako bi što snažnije odslikao jedinstvo koje traži od muslimana. Muslimani su braća – to znači da oni treba da se međusobno uvažavaju, pomažu, brinu jedni o drugima u svim životnim situacijama kako to čine braća od iste majke i oca.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu se i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom.” (Buhari)
Na vrlo slikovit način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje saosjećajnost i upućenost muslimana jednih na druge. Kao što svi organi tijela sačinjavaju neraskidivi dio ljudskog bića, isto tako bi muslimanski narodi trebali da sačinjavaju neraskidivi dio islamskog ummeta. Kao što svi dijelovi ljudskog organizma pružaju otpor kada čovjeka napadne bilo kakva bolest, na isti način bi svi pripadnici ummeta trebalo da pružaju otpor napadačima, ma kakvi oni bili.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Musliman je brat muslimanu. On ga ne ugnjetava i ne ostavlja na cjedilu. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će njemu u nevolji pomoći. Ko otkloni nedaću jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije sramote jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu.” (Buhari i Muslim)
Ako želimo jedinstvo i prosperitet za kojim čeznemo, ono jedinstvo koje je vladalo u periodu ispravnih halifa, onda poslušajmo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Držite se džemata i pazite se podjela, jer je šejtan sa pojedincem, a od dvojice je dalje. Ko želi centralni dio Dženneta (najbolji dio), neka se drži džemata! Koga raduje dobro muslimana i žalosti nevolja muslimana, to je musliman!” (Tirmizi, vjerodostojan)
“Ne zavidite jedni drugima, ne nadmećite se, ne mrzite jedni druge, ne okrećite jedni drugima leđa i neka niko od vas ne ugrožava drugoga prilikom prodaje! Budite, Allahovi robovi, braća! Musliman je muslimanu brat: ne čini mu nasilje, ne prezire ga i ne izdaje ga. Takvaluk (bogobojaznost) je ovdje (pa je pokazao na svoje grudi tri puta). Dovoljno je čovjeku zla da ponizi svoga brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su život, imetak i čast drugog muslimana!” (Muslim)
Ponašanje muslimana danas svjedoči nešto drugo. Svakodnevno se u raznim dijelovima svijeta proliva nedužna muslimanska krv. Da li nam je ovakvo stanje zato što smo složni, jedinstveni, ili zato što nas je nejedinstvo oslabilo?
Predislamski Arapi bili su razjedinjeni, pa ih je islam ujedinio i zbližio. Pogledajmo jedan svijetli primjer odnosa među ashabima. Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekog čovjeka i čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi.’ Otišao sam s tim čovjekom na pijacu na kojoj se prodavala određena roba, pa se taj čovjek počeo raspitivati o cijeni i cjenkati. Trgovac je rekao: ‘Trideset.’ Čovjek je pogledao u njega i rekao mu: ‘Uzet ću ti je za četrdeset!’ Trgovac ga upita: ‘Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!’ Čovjek je ponovo pogledao u njega i rekao: ‘Uzet ću ti je za pedeset!’ Trgovac ga upita: ‘Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!’ Čovjek odgovori: ‘Uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi – i ja smatram da ova roba vrijedi pedeset.’” (Musnedu Bezzar, 7548, Keššaful-estar, 68, sahih)
Imamo li mi snage da se u ime Allaha zbližimo, zavolimo, da nesuglasice prevaziđemo? Da se oslobodimo uskih viđenja i da na život gledamo kroz prizmu Kur’ana i sunneta koji nas usmjeravaju na jedinstvo u vjerovanju i djelovanju?
Allahu dragi, Milostivi Gospodaru, podari da samo Tebi služimo, da se grijeha klonimo, da istinu govorimo, da dobra djela činimo i da se tuđeg hakka klonimo! Gospodaru naš, oslobodi muslimane bijede i siromaštva, straha i poniženja, nepismenosti i neznanja, te podjela i nepovjerenja! Zbliži naša srca u iskrenoj ljubavi u Tvoje ime i podari nam slogu i jedinstvo. Amin!
