Početna

Odabrani dan

Pripremila: Mirsada Karišik-Vejselović

Čitanje 3 minute

Osvanuo je najbolji dan u sedmici -- petak. Allah Uzvišeni odlikovao je petak nad ostalim danima, a petak u mjesecu ramazanu još je posebniji. U Abdullahovom i Amininom domu svaki je petak proticao u znaku ibadeta. Nakon sabah-namaza djeca zajedno s roditeljima čitaju suru El-Kehf, za koju je Poslanik, alejhis-selam, rekao da je svjetlo svom učaču između dva petka, a nakon doručka Abdullah se priprema za džuma-namaz baš onako kako je to Poslanik, alejhis-selam, preporučio: okupa se, namiriše, obuče čistu odjeću. Ovog prvog petka u mjesecu ramazanu Abdullah je bio još ushićeniji i pažljivo je odabrao najljepše odijelo koje je imao da obuče za džumu.

Petkom Abdullah u džamiju odlazi isključivo pješice. Poslanik, alejhis-selam, rekao je da će onaj ko se uputi prema džamiji da obavi džuma-namaz za svaki korak do džamije biti nagrađen. Tako je i ovog petka Abdullah poranio da u džamiji klanja nafilu, prije početka džuma-namaza. Na putu do džamije Abdullah upita oca:

-- Babo, zašto se za petak kaže da je najodabraniji dan u sedmici?

-- Zato što je Poslanik, alejhis-selam, rekao da je petak najbolji dan u kome je granulo sunce: u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i izveden iz njega. Isto tako i Sudnji dan će nastupiti u petak. Osim ovog, postoji još mnogo drugih hadisa koji govore o vrijednosti petka. Petkom se klanja džuma-namaz. To nam je i prilika da nam Allah Uzvišeni oprosti neke od naših manjih grijeha. Poslanik, alejhis-selam, obavijestio nas je da će onome ko se abdesti i potom ode na džumu i pažljivo sasluša hutbu, ne progovarajući, biti oprošteni mali grijesi koje počini do naredne džume. Još jedno djelo koje trebamo raditi petkom jeste donošenje salavata na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 'Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset.' Zato ne smijemo dopustiti da nam prođe petak a da ne uradimo što više ovih dobrih i bogougodnih djela za koja nam je Allah Uzvišeni obećao velike nagrade. I reći ću ti još nešto u vezi sa petkom što, vjerujem, još ne znaš: u svakom petku postoji trenutak u kojem se dove primaju i ako u tom trenutku za nešto moliš Uzvišenog Gospodara -- On će ti to dati. Zato petkom trebamo učiti što više dove ne bismo li potrefili taj trenutak u kojem se dove primaju.

Ove očeve riječi obradovaše Abdullaha i on odmah poče doviti Allahu, u nadi da će njegove dove biti primljene. Za vrijeme džuma-namaza Abdullah je mirno sjedio, pažljivo slušao šta imam u hutbi govori i onda klanjao za njim.

Nakon džuma-namaza Abdullah ispriča sestri šta je naučio o danu petka, a ona radoznalo upita:

-- A kako ćemo znati kad je taj čas u kojem se dove primaju?

-- Ne znamo, to samo Allah Uzvišeni zna. Zato mi trebamo u noći prije džuma-namaza, pa sve do akšam-namaza u petak, što više zikriti, donositi salavata na Poslanika, alejhis-selam, i upućivati Allahu što više dova. Možda neka bude upućena baš u tom momentu kad se dove primaju -- odgovori Abdullah.

-- U pravu si -- reče Amina -- i zato ću ja ostatak ovog odabranog dana u ovom odabranom mjesecu još intenzivnije zikriti, doviti i donositi salavate na Poslanika, alejhis-selam, jer su u ovom danu i u ovom mjesecu i nagrade od Allaha Uzvišenog posebnije i veće.

Tekst Odabrani dan je objavljen u broju 107, 18. mart 2022. - 15. ša'ban 1443. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Ovog gosta nikad dosta

Povezano

Dječiji kutak Broj 134

Aminina potraga za Flekicom

Amina je imala jednu posebnu prijateljicu. Nije išla s njom u školu, nije sjedila s njom u istoj klupi, a nije čak znala ni govoriti, ali Amina je ipak dobro razumjela njen jezik – tiho mjaukanje, nježne poglede, mahanje repom i ono posebno predenja kojim je pokazivala da je sretna. Zvala se Flekica i bila je mala, umiljata maca bijele dlake prošarane sivim i crnim flekama, zbog kojih je i dobila svoje neobično ime. Flekica je najviše voljela jutra, jer je tada znala da će uskoro ugledati Aminu. Svakog jutra, čim bi Amina otvorila vrata kuće, Flekica bi već sjedila ispred njih, strpljivo čekajući doručak. Čim bi ugledala Aminu, veselo bi se oglasila: “Mjau! Mjau!”, a Amina bi se nasmijala i, kao da je upravo očekivala taj pozdrav, rekla: “Flekice, opet si gladna?” Flekica bi tada podigla glavu i pogledala je svojim krupnim očima, kao da je razumjela svaku riječ. Amina bi joj donijela hranu i vodu, a nakon doručka, Flekica bi se popela Amini u krilo i zadovoljno prela. Tako bi njih dvije provodile neko vrijeme zajedno, dok bi je Amina nježno milovala po leđima i pričala joj o svemu što joj se tog dana događalo. Ipak, Flekica je imala još jednu posebnu osobinu koju je Amina naročito voljela. Kao da je mogla osjetiti kada je njena prijateljica tužna, kada bi Amina došla iz škole neraspoložena, Flekica bi joj prišla, počela kružiti oko nje i svojim mekanim repom dodirivati joj nogu, a zatim bi se sklupčala pored nje i ostala tako sve dok Amina ne bi postala bolje raspoložena. Tada je Amina imala osjećaj kao da joj Flekica govori: “Ne brini. Tu sam.” Zbog toga je Amina svoju macu voljela više nego što je mogla riječima objasniti.

Dječiji kutak Broj 133

Nijet koji vodi do prave pobjede

Prvi sunčani dan ljetnog raspusta osvanuo je vedar i topao. Nakon dugih školskih dana konačno je došlo vrijeme igre, druženja i bezbrižnih ljetnih avantura. Dvorišta i igrališta ponovo su oživjela dječijim smijehom, a lopta je postala najvažniji gost u svakoj mahali. Činilo se kao da je cijeli svijet izašao napolje da uživa u Allahovim blagodatima.

Ni Abdullah nije mogao sakriti svoje uzbuđenje. Već od ranog jutra razmišljao je o utakmici koju su dogovorili njegovi drugari. Ipak, znao je da ga toga dana očekuje i mektepska nastava. Zato je, kao i obično, krenuo ranije kako bi prije časa odigrao jednu utakmicu.