Početna

Počasti bogobojaznih (drugi dio)

Pripremio: Halil Makić, prof.

Čitanje 9 minuta

Dobro se ne ogleda u okretanju lica prilikom klanjanja namaza prema istoku ili zapadu, već je dobro u istinskom vjerovanju u Allaha, u Sudnji dan, meleke, knjige i vjerovjesnike. Dobro je u onome ko dijeli svoj imetak s ljubavlju, željom, ihlasom i iskrenošću onima kojima je potreban među raznim skupinama: rodbini, siromasima, putnicima-namjernicima, prosjacima i za otkup sužnja. Isto tako, dobro je i u onome ko izvršava svoj namaz i ispunjava obećanje kada ga dā. I zaista je dobro u onima koji saburaju u svim situacijama, bile one slatke ili gorke. Oni koji se okite ovim svojstvima, oni su iskreni. Oni koji se okite ovim svojstvima, oni su bogobojazni. Zato, bojmo se Allaha u pogledu bogobojaznih, jer oni su tī koji su počašćeni tim opisom uspjeha i zaštite. Kako je samo lijep onaj koji je opisao i kako je samo ugodna ta nada da budemo od iskrenih! A zašto da ne? Pa iskrenost su naredili Stvoritelj i plemeniti Vjerovjesnik. Iskrenost je ta koja od iskrenog trgovca načini čovjeka koji doseže stepene vjerovjesnika i šehida. Iskrenost, to je taj položaj kojem je pozvao Stvoritelj riječima: “...i budite sa onima koji su iskreni!” To je iskrenost koja svom vlasniku postaje spas.

Počasti koje je Uzvišeni Allah obećao Svojim iskrenim robovima brojne su, a o nekim smo govorili u prethodnom broju. Opisujući bogobojazne, Uzvišeni Allah koristi takve atribute da duša vjernika naprosto čezne i počne da izgara u nadi da postane jedna od njih.

Obilna i neograničena opskrba

Uzvišeni Allah kaže: “...i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 3)

A ko će ti reći šta je to opskrba? Pa ona dolazi odakle se i ne nada, niti očekuje, a niti mu to uopće pada na pamet. Nekada se pred njim suže kapije, a onda se sasvim iznenada otvore. Bogobojazni rob je u razmišljanju, a plemeniti Rabb određuje i uređuje. Nekada su kapije godinama zabravljene, a onda se u jednom trenu polome i hajrati se počnu izlivati.

Dova i želja: Gospodaru naš, opskrbi nas stalnom opskrbom i djelom postojanim. Presjeci nam našu žudnju za bilo kim osim za Tobom, kako ne bismo žudjeli za bilo kim drugim osim za Tobom! Gospodaru naš, opskrbi nas kako si opskrbio i prijašnje i potonje generacije. Gospodaru naš, opskrbi nas opskrbom bez velikog napora i opskrbi nas neograničenom opskrbom! Gospodaru naš, ako se kapije presjeku i zabrave, pa Tvoja je kapija uvijek otvorena te nas nemoj otjerati pa da vječito budemo nesretni. Gospodaru naš, opskrbi nas srećom kao što si počastio one koji su utišavali svoje glasove u prisustvu Resulullaha! Gospodaru naš, opskrbi nas potpunom predanošću (ihlasom) samo Tebi jedinom! Gospodaru naš, opskrbi nas lijepim izvršavanjem Tvoga prava!

Počast spasa od mučenja i kazne

Uzvišeni Allah kaže: “Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.” (Merjem, 72)

Onima koji se pokoravaju Allahu, koji Ga se boje i ne griješe Mu, njihov Gospodar propisao im je veliki spas: spas na ovom svijetu od svega ružnog, spas od zločestih, zavidnika i zabludjelih, spas od kazne ovoga svijeta i mučenja onoga svijeta. To je spas njima, Njegovom uzvišenošću, Njegovom veličinom i Njegovom savršenošću. To je spas od iskušenja koja odvode u zablude, spas od Allahove srdžbe i Njegove kazne.

Dova i želja: Gospodaru naš, spasi nas od iskušenja koja odvode u zablude, i javnih i tajnih! Gospodaru naš, učini nas od bogobojaznih, kako bismo zaradili Tvoj spas i Tvoje bašče, o Gospodaru svih svjetova!

Počast postizanja željenog cilja i čežnje

Uzvišeni Allah kaže: Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.” (Ez-Zumer, 61)

Bogobojazni su stalno uspješni, s tim što je najveći uspjeh na Sudnjem danu. Spasit će se od Vatre jer su se bojali i klonili se širka – mnogoboštva. Izvršavali su propise (granice), klonili se zabrana i bili privrženi Allahovim naredbama. Njih džehennemska vatra neće dotaći. Iako ih je na ovom svijetu ponekad pratila tuga, na Sudnjem dana oni neće tugovati ni za čim, već će biti sretni i spašeni od Vatre, a zatim će biti počašćeni gledanjem u lice Allaha, Snažnog i Onoga koji sve oprašta.

Dova i želja: O Gospodaru naš, i kada bi naše kažnjavanje bilo dio onog što povećava Tvoju vlast, mi bismo Te i u toj situaciji molili za sabur i željeli bismo da to i bude Tebi. Ali, o Gospodaru naš, Tvoja je moć sasvim sigurno uzvišenija, a Tvoja je vlast trajnija od toga da bi je produžile pokornosti Tebi pokornih ili da bi je umanjila nepokornost grješnika. Zato nam se smiluj, o Ti najmilostiviji, i progledaj nam, o Ti, Vlasniče uzvišenosti i počasti! I prihvati naše pokajanje jer Ti si Onaj koji mnogo prihvata pokajanje i koji je samilostan!

Počast uzdizanja na stepen iskrenih

U Svojoj jasnoj i mudroj Objavi naš Gospodar kaže: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El-Bekara, 177)

Dobro se ne ogleda u okretanju lica prilikom klanjanja namaza prema istoku ili zapadu, već je dobro u istinskom vjerovanju u Allaha, u Sudnji dan, meleke, knjige i vjerovjesnike. Dobro je u onome ko dijeli svoj imetak s ljubavlju, željom, ihlasom i iskrenošću onima kojima je potreban među raznim skupinama: rodbini, siromasima, putnicima-namjernicima, prosjacima i za otkup sužnja. Isto tako, dobro je i u onome ko izvršava svoj namaz i ispunjava obećanje kada ga dā. I zaista je dobro u onima koji saburaju u svim situacijama, bile one slatke ili gorke. Oni koji se okite ovim svojstvima, oni su iskreni. Oni koji se okite ovim svojstvima, oni su bogobojazni. Zato, bojmo se Allaha u pogledu bogobojaznih, jer oni su tī koji su počašćeni tim opisom uspjeha i zaštite. Kako je samo lijep onaj koji je opisao i kako je samo ugodna ta nada da budemo od iskrenih! A zašto da ne? Pa iskrenost su naredili Stvoritelj i plemeniti Vjerovjesnik. Iskrenost je ta koja od iskrenog trgovca načini čovjeka koji doseže stepene vjerovjesnika i šehida. Iskrenost, to je taj položaj kojem je pozvao Stvoritelj riječima: “...i budite sa onima koji su iskreni!” To je iskrenost koja svom vlasniku postaje spas.

Dova i želja: Gospodaru naš, o Ti koji si prisni sabesjednik svakom usamljeniku, Ti koji si drug svakom samcu, Ti koji si blizu, a ne daleko, Ti koji nadvladavaš, a nadvladan nije, Ti, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Vlasniče uzvišenosti i počasti! Nema boga osim Tebe! Gospodaru naš, budi sa nama, a ne protiv nas, učini nas Svojim iskrenim i bogobojaznim robovima, o Gospodaru svih svjetova!

Počast ugleda

Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha jest onaj koji Ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13)

Ni rasa, ni porijeklo, ni autoritet, ni nacionalna ili plemenska pripadnost, ni bogatstvo, ne mogu osigurati čovjeku ugled kod Allaha. Čovjeku ugled kod Allaha osigurava bogobojaznost. A šta znači ta počast? To je blizina položaja kod Plemenitog Allaha. To je ponos i vođstvo od Uzvišenog i Samilosnog. Jer, svi smo mi od Adema i Have. I ma koliko se razgranale naše zemlje i naša plemena, mi smo jednog porijekla. Pa čemu onda oholost (kibur)? I na osnovu čega se uzdizati nad ljudima? Svi smo mi od zemlje i svi smo mi stvoreni od kapi sjemena koje se ubaci. Mi, kao stvorenja, slabašni smo i nema potrebe za nadmenošću niti ima mjesta nakinđurenosti. Pa koliko je samo onih raščerupane kose i prašnjavih koji, kada bi se Allahom zakleli, On bi im to uslišao.

Dova i želja: Gospodaru naš, učini nas od onih koji su poniženi pred Tvojom uzvišenošću i učini nas u našim očima malima, a u očima ljudi velikim! I ne dozvoli ni oholosti ni nadmenosti da imaju mjesta u našim srcima.

Počast Allahove ljubavi

Uzvišeni Allah kaže: “Allah zaista voli pobožne.” (Et-Tevba, 4)

Bogobojaznost je ono što je drago Rabbu kod bogobojaznog roba. Rabb voli bogobojaznost kod čovjeka. A šta to znači Allahova ljubav? Da li to znači uspjeh ili uputu, razboritost i ispravnost? Ili je ona sve to i mnogo više? A šta je to još potrebno robu nakon Božije ljubavi?!

Dova i želja: Gospodaru naš, uzimamo Te za svjedoka da Te mi volimo i učini nas od onih koji su bogobojazni kako bismo zaradili Tvoju ljubav i ljubav onih koji Tebe vole!

Počast uspjeha

Uzvišeni Allah kaže: “...i Allaha se bojte da biste postigli ono što želite.” (El-Bekara, 189)

Bogobojaznost je uspjeh i trijumf. Bogobojazan je onaj koji uspijeva i koji pobjeđuje. Bogobojaznost je povećanje i traganje za većim, a bogobojazni je konstantno odlikovan i u porastu.

Bogobojaznost je i dobročinstvo, i dobro, i potpunost, a bogobojazni je dobročinitelj i dobri koji teži ka ljudskoj savršenosti u svim oblicima.

Dova i želja: Gospodaru naš, učini nas da Te se uvijek bojimo, bili sami ili ne!

Počast spajanja i blizine

Uzvišeni Allah kaže: “...ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (El-Hadždž, 37)

Na hadžu Allahu ne dolazi ništa od onih kurbana. Ali, ono što zaokuplja pažnju našeg Rabba i što Ga se tiče jeste iskrenost (el-ihlas) u namjeri. Ono korisno što će se od kurbana vratiti hadžiji jest iskrenost njegovog nijeta (namjere) i njegova predanost Allahu, Jedinom. To je to dobro koje će požnjeti. Njegova potpuna predanost (el-ihlas) svome Rabbu prilikom klanja kurbana jest ono što će biti zapisano njemu i to će on sresti kod svoga Rabba na svom mizanu (vagi) na Sudnjem danu.

Dova i želja: Gospodaru naš, opskrbi nas iskrenom predanošću (el-ihlas) Tebi Jedinom, koji druga nemaš. I nemoj dozvoliti da u našim kurbanima i svim ostalim našim pokornostima ima udjela iko drugi osim Tebe. Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, zaštiti nam naša djela od pretvaranja, očisti naša srca od oholosti i umišljenosti kako bismo kod Tebe postigli svaku blizinu, darežljivost i dobro!

 

Nastavit će se, inšallah...

 

(Izvor: saaid.net)

Autor: Nebil Dželhum

Pripremio: Halil ef. Makić

Tekst Počasti bogobojaznih (drugi dio) je objavljen u broju 70, 26. januar 2016. - 16. rebiul-ahir 1437. AH, Permalink

Pročitaj sljedeći

Pohod Zatus-Selasil

Povezano

Akida Broj 127

Mjesto bogobojaznosti u našim životima

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Muhammeda, Allahovog najodabranijeg roba, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Bogobojaznost ima jako važno mjesto u životu vjernika i vjernica, čak možemo reći da ima centralno mjesto jer njena srž je neprikosnovena pokornost Allahu što je srž robovanja i ispoljavanja tevhida Njemu, Jedinom. Ali, danas svjedočimo onima koji, i to olahko, kažu da se "samo Boga boje", a njihov ostali govor, njihovi postupci svjedoče suprotno, kao i što sama smjela tvrdnja da se "samo Boga bojimo" zahtijeva bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha, da nas ne iskuša, da to ne bude samo isprazna tvrdnja, ili još gore uzrečica koja se samo tek tako izgovara.

Akida Broj 78

Stanje bogobojaznih na Sudnjem danu

Oni koji su bili bogobojazni na dunjaluku, na Sudnjem danu uživat će u plodovima svoje bogobojaznosti i dobit će brojne počasti na koje se ukazuje u Kur’anu i sunnetu.

Neće se ni bojati ni tugovati na Danu najvećeg straha

Uzvišeni Allah kaže: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to je, zaista, uspjeh veliki” (Junus, 62–64 ); “O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete tugovati! A onima koji su u ajete Naše vjerovali i koji su muslimani bili” (Ez-Zuhruf, 68); “A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti. Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati; neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: ‘Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećan!’” (El-Enbija, 101–102)

Ove će počasti postići oni koji su na dunjaluku strahovali od Sudnjeg dana i koji su se pripremali za njega: “Mi se Gospodara našeg bojimo, na Dan kada će lica smrknuta i namrgođena biti’” (El-Insan, 10), pa ih je Uzvišeni Allah nagradio takvim stanjem na ahiretu koje im dolikuje, i spasit će ih zla i straha toga Dana. Uzvišeni Allah kaže: “Njih će Allah strahote tog Dana sačuvati i blistavost i radost im darovati, i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.” (El-Insan, 11–12)

Nema sumnje da su riječ tevhida – Allahove jednoće i postupanje u skladu sa principima tevhida – osnova za ovu sigurnost. Uzvišeni Allah kaže: “A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? Samo oni koj i vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju bit će uistinu sigurni: oni su upućeni.” (El-En’am, 81–82)

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.