Kada kažemo dama, ta riječ ljude uglavnom asocira na ženu "oskudnije" odjevenu, sa kosom koja leprša, u štiklama čiji zveket iz daljine najavljuje njen dolazak, a iza nje ostaje jak trag brendiranog parfema. Malo koga to asocira na muslimanku koja nosi odjeću skrušenosti i bogobojaznosti, koja korača u tišini, a njen dolazak iz daljine može samo da najavljuje graja njene dječice o kojoj ona vodi brigu i drži ih za ručice. Malo kome ona predstavlja damu, nego se na nju gleda kao na jadnicu koja se mlada uvalila u brak i za kratko vrijeme narađala djece zbog koje ne može da misli na sebe i na svoje prohtjeve. Kao što mnoge stvari u životu čovjeka islam brendira i postavlja norme, isto tako imamo i islamske norme za damu. Samo, mi te stvari ne potenciramo i ne dajemo im na važnosti u našoj svakodnevnici, pa one ostaju postrani, zanemarene. Zato i jeste važno da govorimo o tome i da dajemo na značaju svemu onome čemu islam daje na značaju.
"O vjernici, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je doista neprijatelj otvoreni!" (El-Bekara, 208)
Islam se ispoljava i tajno i javno. Odnosno, naša javnost i tajnost trebaju biti sinhonizovane i usklađene u potpunosti, tako da naš život odiše islamom u svakom pogledu. Pa, i kada govorimo o dami, mi kroz prizmu islama damom smatramo ženu koja svojom pojavom i ponašanjem jasno govori o svojoj bogobojaznosti, koja svojim načinom života želi da ispunjava sve one stvari kojima je zadovoljan njen Uzvišeni Gospodar. Stid i skrušenost su njeni ukrasi, a zveket njenih ukrasa jesu glasovi djece u čijem društvu šeta ulicom. Miris čiji trag dugo ostaje da miriše iza nje je trag majčinstva. Taj trag ne miriše samo iza nje, on čak biva brži od njenog hoda. Ona svojim majčinstvom gradi budućnost. Ona daje najveće vrijednosti svojoj zajednici, odgojene i stabilne ličnosti. Ponos dame muslimanke je mir i stabilnost njene porodice, smiraj i zadovoljstvo njenog supruga. Tišina njene pojave nadjača najglasniju i najveću buku. Ona nema potrebu da pravi galamu i govori povišenim tonom, jer ona je zadovoljna otmjenošću koju joj daje islam i uopšte nema potrebe da privlači neke lažne poglede ushićenja i požude. Svjesnost da je ovaj život misija i da je uvijek vidi Onaj Koji sve čuje i vidi, predstavlja potpuno zadovoljstvo koje joj je sasvim dovoljno da se osjeća ispunjenom i potpunom. Ona nema potrebe da se penje na binu i otkriva svoje tijelo kako bi dokazala svoju vrijednost. Tijelo je emanet, a njena ljepota nije na prodaju i iznajmljivanje drugima, kako bi zadovoljili svoju požudu. Dijamanti i drago kamenje imaju svoju vrijednost i izlazak u javnost ništa ne povećava tu vrijednost. Tako i dama zna da je vrijedna i nema potrebe da se izlaže javnosti da bi povećala tu vrijednost.
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onog što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." (En-Nur, 30)
"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i milostiv je." (El-Ahzab 59)
"Žena koja redovito klanja pet vakata namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoju čast i poštenje i pokorna je svom mužu, bit će joj rečeno da uđe u Dzennet na koju god kapiju bude željela." (Ahmed i Ibn Hibban. Vjerodostojan.)
Aiša, radijallahu anha, ispričala je: "Došla mi je siromašna žena sa dvije kćerke u naručju. Dala sam im tri datule, svakoj od njih po jednu. Taman što je krenula staviti datulu u usta, zatražile su joj je njene kćerkice, pa je prepolovila datulu koju je ona trebala pojesti i dala njima. Zadivio me njen postupak, pa sam ga spomenula Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 'Allah joj je dao Džennet -- oslobodio je Vatre.'" (Muslim)
"Majka me podučila hifzu Kur'ana kad sam imao deset godina. Budila bi me prije sabaha, a u hladnim bagdadskim noćima ugrijala bi vodu za abdest, obukla mi odjeću, pa bi se pokrila i vodila me u džamiju, što zbog daljine džamije, što zbog neosvijetljenosti puta", rekao je imam Ahmed b. Hanbel, govoreći o svojoj majci Safijji, koja ga je podigla sama jer je bio jetim.
Pogledajmo primjer imama Malika, kojeg je također majka usmjeravala na putu znanja. Vodila je, pored toga, računa i o njegovom izgledu: "Obukla bi mu najljepšu odjeću i rekla: 'Idi kod imama Rebije, pa uči ahlak (ponašanje) prije znanja.'" Podsticala ga je u traženju znanja i prisustvovanju halkama tog vremena.
Mnogo je primjera u historiji, kao i našoj sadašnjici o nemjerljivoj ulozi majke u formiranju ličnosti. To i jeste dama na islamski način, koja živi po stilu i normama koje joj plemenita vjera islam definiše. Ona se ne obazire mnogo na savremene trendove ili stereotipe koji su nametnuti masama. Ona jasno korača i teži zadovoljstvu Uzvišenog Gospodara, Koji joj je odredio posebno mjesto i počastio je mnogobrojnim satisfakcijama i počastima koje je čine istinskom damom čiji ugled ne prestaje ili blijedi nakon njene smrti, ona tek tada dobija svoju pravu vrijednost u kojoj uživa nastanjena u Allahovim džennetima.
