Samo je jedan ispitni rok, i nakon toga slijedi beskrajna radost zbog položenog ispita ili vječna tuga i bol. Iz godine u godinu dočekujemo mjesec ramazan i svjedočimo kako vrijeme brzo prolazi. Još su nam u glavi slike detalja iz prošlog ramazana, a već se pripremamo za novi. Ramazan nas svaki put opomene i podsjeti da se zapitamo dokle smo stigli i gdje se nalazimo. Ljudi oko nas koračaju naprijed, prave određene životne iskorake. Neki su naučili da uče Kur'an, drugi su naučili neke ajete i sure napamet, a treći su napredovali u znanju i u protekloj godini preslušali mnogo predavanja, pročitali nekoliko knjiga, pohađali razne edukacije, imanski se izgrađivali.
A dokle si ti?!
Lakše nam je da pratimo šta rade drugi. Nekako u tome osjećamo slast. Komentarišemo o drugima, pričamo o njihovim greškama, dajemo rješenja za njihove situacije. Zaboravljamo da gubimo svoje dragocjeno vrijeme i energiju na nešto što nam ne koristi. Trošimo važne resurse koje nam je Uzvišeni Allah dao i za koje ćemo odgovarati.
"Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti." (Hakim i Bejheki, šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim.)
Međutim, mi smo na ovom svijetu radi sebe i naša odgovornost jesu naša djela, na prvom mjestu.
"...i nijedna duša neće nositi grijehe druge..." (El-Isra, 15)
Zato i treba da prvenstveno razumijemo svoju misiju na ovom svijetu, a ona je vezana za nas i naše postupke, prvenstveno. Vodimo brigu o svom stanju i analizirajmo svoju situaciju, pazeći da konstantno napredujemo i postajemo sve bolji i bolji. To i treba da bude naša tema svakodnevno, a posebno kada dočekujemo još jedan ramazan, kada analiziramo svoju proteklu godinu. Tada treba da se zapitamo otvoreno i iskreno, bez nekakvih uljepšavanja i ušminkavanja situacije: Gdje sam ja u odnosu na proteklu godinu i šta sam to ostvario za godinu dana? Nisu to stvari koje su vezane samo za dunjaluk. Naš stvarni napredak ne gleda se kroz dunjalučke parametre, nego je u prvom planu naša priprema za ahiret. A, kada je dunjaluk u pitanju, pravo stanje treba da se ogleda u tome koliko smo taj dunjaluk i njegove potencijale potčinili pripremi za susret sa Uzvišenim Gospodarom. Mi obično sebe analiziramo kroz neke dunalučke uspjehe i ostvarene stvari, ali zaboravljamo na ono što je važnije. Dunjaluk uređujemo po islamskim principima i uspostavljamo one vrijednosti koje islam traži od nas.
"I oni koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih -- a Allahu se, na kraju, sve vraća." (El-Hadždž 41)
U svakom smislu vjernik i vjernica dunjaluk potčinjavaju ahiretskim interesima. I kada dobiju moć, imetak, utjecaj i vlast, oni sve to stavljaju u službu islamskih vrijednosti. U tom smislu potrebno je i konstantno preispitivanje, posebno kada dočekamo najvažniji period u godini i kada možemo, barem okvirno, da procijenimo gdje smo u odnosu na prošli ramazan. Pomake ili nazadovanja možemo da primijetimo na nivou godine, posebno kada nešto radimo u kontinuitetu, nešto povezano. A vjera povezuje svaki naš dan i povezuje sve segmente našeg života. Tako je uvijek lahko analizirati stanje i situaciju gdje se tačno nalazimo. U današnje vrijeme mnogo je prilika gdje možemo da se uključimo i napredujemo u raznim stvarima sa drugim ljudima. Možemo da učimo i da sudjelujemo u projektima koji donose veliku korist za zajednicu. I kada kod nas popusti motivacija, tim u kojem smo aktivni može da nas motiviše, kao i posmatranje drugih ljudi kako su uporni u dobru -- može pozitivno utjecati na nas. I društvene mreže svakodnevno nam donose svježe informacije o raznim dešavanjima i projektima u kojima možemo da uzmemo učešće. Džemati i udruženja sve su bolje organizirani. Mnogo dobrih ideja javno je dostupno, koje možemo iskoristiti za svoj napredak. Oni koji su uspjeli u određenim stvarima dijele formule svojih uspjeha. Znanje je dostupno na svakome koraku, prilično povoljno, nerijetko i besplatno. Stvari se svode na to da je na nama da se istinski potrudimo i iskoristimo postojeće potencijale koji su nam na raspolaganju. Razumljivo je i da na drugoj strani postoji mnogo stvari koje nam zaokupljaju pažnju i skreću nas na neki drugi put, pokušavaju da nas udalje od istinskih vrijednosti, a ponekad i približe haramu. Na tim poljima je naša životna borba sa otvorenim neprijateljima -- šejtanima i njihovim pomagačima među ljudima. Tu se pokazuje naše strateško djelovanje, koje treba da se temelji na tome da se klonimo svega onoga što nam remeti našu stabilnost i što nas udaljava od onog pravca u kojem bismo trebali da se krećemo. Potrebno je da izbjegavamo sva mjesta koja nas udaljavaju od isprobanog puta i troše naše resurse u bespotrebno, kao i da se udaljavamo od ljudi koji su štetni za nas. A, treba da budemo uz ljude i timove koji pomažu naš rast i napredovanje, i na mjestima koja pozitivno utječu na nas. To nam može biti model našeg organizovanja, da se trudimo napraviti takvo okruženje i širiti tu ideju i na druge. Okolina ima veliki utjecaj na pojedinca, i kada je slabije ili neodlučnije okruženje može da bude jak vjetar u leđa. Od velike je važnosti da pravimo i takvo opće okruženje među muslimanima, da generacije uče od malih nogu prave vrijednosti i odrastaju u okruženju koje ih uči na koji način mogu da maksimalno iskoriste potencijale koje posjeduju i kako da pomjeraju sopstvene granice. Takva sredina postaje plodno tlo da se grade i razvijaju pojedinci koji mogu da ponude ogroman doprinos zajednici.
Naše vrijeme nije vrijeme stagnacije i nezainteresovanosti. Sve je jači utjecaj raznih ideologija i trendova na zajednicu muslimana, a da bismo mogli izgraditi jak štit koji će nas štititi od svega toga, to zahtijeva mnogo truda. I ta vrsta štita nije vezana za jedno mjesto, nego je potrebno da bude mobilan i stalno uz nas, a to se najbolje postiže ukoliko ojačamo pojedince koji će biti jake i stabilne ličnosti.
